Nadovezala bih se Galaksijine riječi, kako zbog toga što je ono što zovemo "vanzemaljske" otmice u biti nešto što veže unutar sebe sve što se ovdje doživljava, tako i stoga što je taj dio enelologije u biti najzanemareniji, što ne čudi jer dira u sve, politiku, ideologije, teorije zavjere, okultno, crnu magiju itd... Isto je tako to strogo kontrolirano područje, čak i više od recimo snimka NLO-a, a danas i područje u kojem je došlo do abnormalne količine dezinformacija. I to nije slučajno.
Mislim da su i Karla i Barbara vrlo jasno poručile da se s materijalima iz hipnoze ne treba postovjećivati na način da oblikuju vjerovanje. Dapače, upravo ih (Karlu i Barbaru) to čini drugačijima od ostalih navedenih istraživača/hipnotizera.
I te kako su bile upitne glede viđenog u hipnozi i konačno upravo su zato i uočile ono što su nazvale paravan memorijom.
Ako se pak uvažava sve to i istražuje dalje slijedeći takvu namjeru, onda se stalno ostaje otvoren za sve mogućnosti, bez potrebe verificiranja sadržaja iz hipnoze, osim onoga što je činjenica - da se otmice događaju i da se nešto ljudima negdje radi.
Konačno, bez toga (otvorenih mogućnosti) kreiraju se samo nove, mogu to nazvati i enelološke dogme, a koje obilno koriste razni učesnici inih kanalizirnja.
Međutim da bi se išta dalje činilo u smislu istraživanja, za početak mudro bi bilo zaista razumijeti što je to uloga žrtve. U tom kontekstu ovo postaje i te kako važno, rekla bih čak presudno:
Citat:
Tako, bez obzira na to što su materijali koji stižu s područja podsvjesnog uz pomoć hipnoze puni laži, poluistina i podataka koji su relativno istiniti u odnosu na samu iluziju, iz svega toga se može dobiti i dosta korisnih informacija. Na primjer, Barbara Bartholic je primjetila da žrtva otmica može baratati sa mnogo RAZLIČITIH scenarija (ili sjećanja) ISTOG događa a sa SVAKIM od njih će se ona emocionalno vezati kao da ga je stvarno doživjela (te tako doživljavati i stanja euforije, kosmičkog altruizma ili stanja straha, panike, užasa, ovisno od sadržaja scenarija.)
Upravo taj rad s tim informacijama bio bi rad s osvještavanjem - a ne LIJEČENJE ŽRTVE. I rekla bih da je to - jedini Rad. Te bi se primjerice jedna seansa u trajanju od npr. tri sata mogla svesti na samo minutu korisnosti. A ista bi se posljedično iskazala prvenstveno u načinu promatranja svijeta i najvažnije naših reakcija na njega unutar svakodnevnog života.
No, problem nastaje jer ljudi traže i očekuju riješenja, te propuštaju uočavati koliko ovakve informacije uočene u slažem se, potpuno kontroliranom području čak i prilikom hipnoze, jesu ključne. Prvenstveno jer ne liječe, već razotkrivaju osim istovjetnog kolektivnog modusa operandija i tko je žrtva i zašto.
Osobno znam reći da je mudro učiti iz "napada", ne rdi amnestiranja istoga, već jer to znači da na taj način ako uočavamo svrhu napada, možda otkrivamo i ponešto o sebi, prvenstveno o mehanizmu života lažne ličnosti.
Što će se teško činiti ako radi otmice, napada ili bilo koje druge manifestacije prilikom interakcije s tim entitetima padnemo u "sevdah" (arapski "sawda" = crna žuč) - dakle umnažamo emociju nad emocijom.
Povrh toga, zbog još jedne emocije, one koja odaje borbu i bijeg i pošto poto riješenje, ljudi imaju tenedenciju otploviti u potrebu da saznaju i primjerice kako se zove koji entitet ili kako izgleda ili odakle dolazi, zaboravljajući da je sve rečeno od strane njih uglavnom laž. Kao šot ej i njihov izgled općenito radi mimikrije upitan.
No, ako istražujemo bez takve potrebe da sada sve shvatimo uključujući gdje je i tko je Tvorac i zašto je, te zašto je i je li uopće sve to dozvolio, samo se razvodnjavamo i blokiramo sebe u viđenju i radu i djelovanju da pri tome dodirnemo taj dio koji kaže da mi nismo ta emocija i da nas ništa zaista ne boli. I onda to sve zajedno ima neki smisao - ali tek kada prestanemo biti žrtve. I samo tako, dobivamo mogućnost i priliku za gibanjem. Kojeg opet nećemo "lažnoličnovski" svjesno prosuđivati jer je to besmisleno. Iako se to upravo najčešće događa.
Na žalost, ovo se teško zaista razumije, jer su ti pomaci i to razumijevanje korisnih informacija na određeni način "nevidljivi" lažnoj ličnosti, točnije sva takva događanja i manifestiranja su njoj alarm i ona se trudi to sabotirati. Tu dolazimo do onih trenutaka koje bi mogli skupno nazvati "kreiranje novih lažnih ličnosti". Jer te sabotaže nisu više napad već posljedica onog prosuđivanja i tako nastaju "nove" lažne ličnosti ili to bi bio razvoj lažne ličnosti.
Dakle hipnoza ne može biti rješenje. I nije rješenje. Već samo način da se primjeti nešto. Isto tako, rekla bih da si na "konju" ako uočiš da sve čime ovdje baratamo, a Barbara je to lijepo uobličila u onoj da su i crne i bijele figure pomicane od istoga/istih, što u prijevodu znači da bol, patnju ili s druge strane oduševljenje i razne ekstaze te i potrebu da se svima pomogne, ne doživljava uopće kako bi Galaksija rekao Istinsko biće - nego upravo lažna ličnost.
Ovime bi mogli zaključiti da se prilikom otmica, otima prvenstveno lažna ličnost. I ona se nadograđuje ili što li već po potrebi. Posljedično to je direktan i neupitan napad na prirodu čovjeka kao istinskog bića.
Međutim, problem nastane jer je to - sama interakcija s tim entitetima ili razni oblici napada koje izazivaju ne mora nužno ni biti otmica - za nju zlostavljanje, te je vrlo veliko pitanje u biti samo jedno:
- koliko to i kako dodiruje istinsko biće i kakve su njegove rekacije?
A sve to krucijalno nedostaje kod većine spomenutih istraživača koji su nudili razna rješenja.
Dakle, nije problem micati implantate, problem je da će se oni oni obnavljati ako se ne radi i na ovom drugom nivou ili će njihovo micanje proizvesti nove napade koji se očitavaju upravo u razvoju nove lažne ličnosti.
I ako se hipnotizer bavi samo time ne shvaćajući sve ovo drugo - onda je on ništa više no samo čistač. I takav on je istovremeno i crna i bijela figura. I to je sasvim pogrešno i Karla i Barbara nisu nikada zastupale ništa takvo. Ali se velika većina hipnotizera bavi upravo time.
I to ne znači da nije "dobro" objavljivati i podatke o implantatima, gdje su i kakvi su, te što se uopće događa u otmicama, dapače to je izvrsno jer priča priču o svemu što se radi lažnoj ličnosti. Međutim pitanje je zašto se uopće išta od toga događa te kako lažna ličnost i zašto uopće postoji? Što ona sakriva?
I zato kada ljudi uđu u ovo područje enelologije za početak trebali bi znati ostati u miru i otvoriti tu mogućnost da emocije koje emaniraju ili doživljavaju prepoznaju kao ono što jesu - način na koji živi lažna ličnost.
A njoj je svojstveno da je ili gore ili dole i sve to u svim mogućim varijacijama.
Na jednoj drugoj temi foruma (o Anastaziji) izrekla sam nedavno, a opet vezano uz načine postojanja lažne ličnosti i istinskog bića i riječ "zabava" u ovom kontekstu, koja je prvo bila proglašena mazohizmom, a nakon toga i sadizmom. Iako ništa od toga niti sam tako mislila niti tako rekla. Niti je imalo unutar sebe apsolutno ikakvu emociju osim činjeničnog detektiranja ovog svijeta i svih njegovih laži i prvenstveno emocija. I mazohizam i sadizam su krunski djelovi emocija. I to je dio kontrole lažnih ličnosti, ali ništa manja kontrola ne nalazi se u izrazu "sreće" i svime time se oivisno o polaritetu lažne ličnosti uglavnom zabavljaju. Ali se ne bave sobom zaista. Ne shvaćajući da je zabava obrnuti oblik bivanja u dubini. I n to sam aludirala, ali to nije uopće tako shvaćeno. A tada tamo to nisam uopće niti imala potrebe dodatno objasniti.
I sve to, može se detektirati i primjetiti u hipnozi. Jasno. Kao što je onaj kojemu je ovo jasno u stanju primjetiti to što su Barbara i Karla nazvale paravan memorijom.
I za kraj, ako se kaže da unutar hipnoze postoji ponekad i nešto korisnih informacija onda se ovo ne može tako reći, točnije može, no možda je nužno to i nadopuniti:
Citat:
Tako, u kontekstu hipnoze, moglo bi se reći to da je strana instalacija hipnoterapeuta pod kontrolom ISTOG izvora kao i strana instalacija klijenta a cijela radnja se odvija u ovoj lažnoj realnosti („ispod crte“). Kako onda odatle očekivati neku veću dozu Istine?!
Kao hipnotizer reći ću da je istina da ona (hipnoza) ovisi kao "alat" za putovanje linearnim vremenom i još koječemu, isključivo o stanju hipnotizera koji je provodi i da ona direktno ovisi o njegovoj namjeri - ne dobroj ni lošoj - već zašto se time uopće bavi, što kani s informacijama koje dobije?.
I sada osnovno je pitanje koliko hipnotizer razumije svoju stranu instalaciju? Te postavlja pitanja koja će dodatno otkrivati klijentovu, a samim time i hipnotizer će učiti općenito o svim stranim instalacijama, pa i svojoj. Malanga recimo to nije mogao, jer je bio uvjeren da je on bolje od svojih klijenata, te da on za razliku od njih nije otiman. Na istom ispitu "ja sam u boljem stanju" pali su i svi ti koje je spomenuo i Galaksija. I redom su svi sugerirali i hipnozu provodili krajnje programatorski iili reprogramatorski.
Hipnotizer teško može raditi ako prvo nije počistio u svojem dvorištu, i ako ne čisti stalno iznova i iznova ako treba, ali to je već pitanje odgovornosti hipnotizera, a otegotno je ako hipnotizer još i pomisli da je on tu da spasi svoje klijente ili im ponudi rješenje u obliku sugestija ili pomoći arhanđela MIhaela. Sve to ubija istraživanje. I rad. I istina je nitko od tih hipnotizera nije loš ili zao, svi oni imaju ili su imali dobre namjere i svi od reda ostavili su neke korisne informacije.
Što se tiče "ispod crte" stanja, priča je tu znatno drugčija nego je mi uglavnom percipiramo. I ona priča o svoj suptilnosti metafizike ne samo obmane, nego načina na koji mi percipiramo vrijeme i prostor i sebe u njemu, što dalje opet dovodi do fizike stranih instalacija ali i fizike "istinskog bića".
I svakom hipnotizeru trebalo bi biti jasno da je u hipnozi, pomaknut u fazi i zajedno s svojim klijentom (bio toga svjestan ili ne) i da su često oboje izbačeni iz linenarnog vremena. Točnije da se vrijeme preklopilo. A što to znači možda je dobro promišljati i pažnju usmjeravati recimo i na taj segment, jer i to spada u one korisne informacije, iako ne sadrži apsolutno ništa od onoga što klijenti obično očekuju, nema spasa, nema rješenja, izbavljenja, niti ičega takvoga. No, možda nam priča priču kako je to moguće da netko vidi NLO, netko drugi ne, ili kako putuju ne samo NLO-i, već recimo i neki napad iz oblsti "crne magije". I može li se to zaustaviti u toku? I koliko je to sve jednako ako se prati trag do onoga što je takvo djelovanje omogućilo.
Mislim da treba o svemu ovome pisati i dalje iz svih uglova, čak i kada imamo drugačija mišljenja. Bar ja iz tog razloga pišem ovdje i sada.
Alf