Mislim da se mi niti trebamo, niti možemo “boriti,” u klasičnom smislu, ni protiv koga ili čega. Strategija kontrolnog sistema je takva da ubije u čovjeku ljudskost, vjeru u sebe, njegov potencijal za buđenje i tako, njegovo pretvaranje u istinsko ljudsko biće.
Kako smo vidjeli, dva svjetska rata i oko 240 lokalnih ratova, nakon ovog poslednjeg u kojem su pobijedile "sile dobra" (prethodne ratove da ne pominjemo), nisu bili dovoljna lekcija da kao čovječanstvo nešto naučimo. Da li nam je sada potrebna lekcija iz koje ćemo saznati da jedan atomski svjetski rat, malo šta i malo ko preživljava na ovoj planeti? Ovakvi kakvi trenutno jesmo, mi možemo “naučiti” samo programe koji su nam servirani, uglavnom izvana, i ništa drugo.
Kad nas neko kao John Keel nazove “programiranim bio-hemijskim robotima” ili Gurđijev – “mašinama koje nisu u stanju ništa svjesno da urade”, nama to može da zvuči uvredljivo, međutim, istinski svjesna ljudska bića sigurno ne bi razmišljala i ponašala se kao što mi razmišljamo i kako se mi ponašamo. Tačka.
Sada možemo vidjeti jedan razvoj događaja u ovoj realnosti koji, ukoliko se nekim “čudom” nešto ne promijeni, neminovno vodi ka Trećem svjetskom ratu. Da li možemo očekivati da će oni od nas koji prežive Treći svjetski rat, naučiti nešto iz njega? Da li nam je stvarno i ta “lekcija” potrebna, da bi je savladali i napredovali na neki “viši nivo” kreacije? Mi ovakvi kakvi trenutno jesmo, nismo nigdje prispjeli a pogotovo ne - na neke više nivoe. Mi smo programirani likovi u programiranoj realnosti koji sebe smatraju istinskim ljudskim bićima. U sklopu tih programa, mi smo sasvim uspješno racionalizovali i to da trebamo finasirati proizvodnju hiljada nuklearnih bombi i raketa za svrhu održavanja mira i ravnoteže na ovoj planeti, bez pomisli na mogućnost da će to jednog dana biti i upotrebljeno. Protiv koga? Protiv ljudskih bića. Protiv nas. Takvo jedno bezumlje ne mogu ispoljavati, niti podržavati, istinska ljudska bića. To što se neko/nešto nalazi u ljudskom tijelu, ne podrazumijeva automatski da je taj/to – istinsko ljudsko biće.
Tako, kad kažem: “Nema predaje”, onda mislim na to da nema predaje na čovjekovom putu dostizanja istinske svijesti i njegovom pretvaranju u istinsko ljudsko biće, kakve god okolnosti da mu pri tome nameće AI (vještačka inteligencija ili gnostički “Generalni zakon”). Naravno, to je individualna stvar svakog pojedinca i ja ne mogu govoriti drugima šta oni trebaju da misle i rade.
Ono što ja mislim, ne moraju da misle i drugi; ono što ja vidim, ne moraju da vide i drugi; ono što ja radim na osnovu onoga što vidim, ne moraju da rade i drugi. Međutim, ja preuzimam svu odgovornost na sebe za moje postupke, odnosno, posljedice mog razmišljanja i ponašanja. Kriviti druge za situaciju u kojoj se nalazimo, takođe nema smisla.
Svjestan čovjek ne može očekivati da mu neko drugi obezbjedi lijepe životne uslove, pogotovo ako je svjestan toga da druge uglavnom podrazumijevaju “programirani bio-hemijski roboti” ili “mašine”, koliko god oni izgledali “šarmantno”, “inteligentno” ili “kreativno”. Na primjer, većina onih koje smatramo “normalnim ljudima” nije u stanju shvatiti suštinu onoga što je Gurđijev davno govorio u smislu da - kad bi znali koliko “živih mrtvaca” (antropoida) upravlja našim životima, razbježali bi se s užasom na sve strane. U ovoj realnosti, neljudsko upravlja ljudskim. U ovoj realnosti, neljudsko je porobilo ljudsko i navelo ljudsko da oponaša neljudsko. U ovoj realnosti, ljudsko služi neljudskom. Istovremeno, oni od nas koji imaju u sebi ono ljudsko, imaju tendenciju da se žale na lože životne uslove ili na stanje u kojem su se našli, obično kriveći druge. Pa, “mašine” ili bio-hemijski roboti bolje ne mogu i za bolje ne mogu znati!?
I na kraju, u ovoj seriji tekstova, ta dinamika je već opisana iz različitih uglova:
Prvi izvor >
Hiper-dimenzionalni napadi i buđenje ljudskih bića >
Važno obavještenje >
Slika >
Intervju: James Mahu >
Talas III >
Zatvorski čuvari >
Zatvor i sudnji dan >
Iz praktične gnostike >
Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića >
…