Sada je: čet mar 28, 2024 10:34 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 412 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 21  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Psihopatija
PostPostano: uto dec 20, 2005 8:53 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Psihopatija, kao mentalni poremećaj, igra veliku ulogu u manipulaciji ljudskih bića od strane onih koji pate od ovog ‘oboljenja’; i to mnogo veću ulogu, nego što su mnogi od nas u stanju to zamisliti. Ukratko rečeno, mnogi normalni ljudi svakodnevno postaju žrtve psihopata.

S tim u vezi, bilo bi veoma uputno da se pozabavimo ovim ‘fenomenom’ sa naučne tačke gledišta, tj. uz pomoć dostupnih nam saznanja sa polja psihologije i psihijatrije.

Danas postoji sasvim dovoljno naučnih podataka na temu psihopatije, mada se oni iz nekih “čudnih” razloga ne populariziraju a dobre knjige na tu temu nisu lako dostupne. Koji bi to razlozi mogli biti, vidjećemo kasnije. Pri svemu tome moramo imati na umu da psihopatija ima i neke osobine “zaraznog” oboljenja, tako da će i normalni ljudi moći u sebi prepoznati neke “simptome” karakteristične za psihopatiju. Naravno, ovdje se ne radi o prenosu “uzročnika”, nego određenih ‘simptoma’ u smislu karakternih crta, osobina, načina razmišljanja i ponašanja, od strane psihopata na druge ljude. Sam mehanizam “prenošenja” bolesti je takođe interesantan, (mediji igraju u tome veliku ulogu!), tako da se može čak metaforično reći da većina nas u sebi nosi taj “virus”, odnosno, neke njegove ‘varijante,’ ali da od našeg imunog sistema uveliko zavisi da li će se i u kojoj mjeri to oboljenje manifestovati, a isto tako da li ćemo ga uspjeti kompletno iskorijeniti iz našeg mentalnog sistema. Od našeg poznavanja ove problematike i lične volje, zavisiće to koliko će nas zaštitni sistem biti jak, odnosno, u stanju da se uspješno bori protiv protiv ove vrste pošasti.

Većini ljudi kad čuje pojam – psihopata, odmah na pamet pada neki serijski ubica tipa Hanibala Lectora iz filma Silence of the Lambs. Međutim, čini se da kad se o ovom problemu radi, stvar nije baš tako jednostavna. Psihopate su često inteligentni ljudi koji ne dolaze u sukob sa zakonom. Oni mogu čak i da ga pišu a mogu da budu i predsjednici država, generali, doktori, sveštenici, advokati, sudije, sportisti, glumci itd.

U generalnom smislu, možemo reći da je jedna od glavnih psihopatskih osobina opsesija za nametanjem svoje volje, stavova, ideja ili iluzija drugima, s ciljem da bi se oni kontrolisali. S obzirom da se radi o individuama koje su opsjednute sticanjem vlastite moći i kontrolom drugih, ne bi trebalo biti nikakvo čudo što će se mnogi od njih odlučiti na to da se bave politikom, religijom ili drugim djelatnostima uz pomoć kojih mogu ostvariti tako nešto. Isto tako, kao individue bez savijesti a često prilično inteligentne, oni su veoma prodorni na svim društvenim hijerarhijskim ljestvicama, ukljucujući i one religijske, naravno. To su ljudi koji teže ostvarenju svog cilja po SVAKU CIJENU.

Nakon što uspiju da se popnu na vrh piramide vlasti, oni se okružuju sa sebi sličnima koji su im istovremeno lojalni, što podrazumijeva jedan proces – negativne selekcije kadrova. Neke psihopate tokom naše istorije dolazili su i još uvijek dolaze na prijesto država po samom pravu naslijeđa, kao što je to u slučaju “kraljevskih loza’ (koje možda kao “plava krv” nisu slučajno instalirane) jer koliko je poznato, psihopatija je mahom nasljedno oboljenje, dok drugi, opsjednuti vlašću, bezobzirno gaze sve na svom putu nje.

Tako, često imamo slučaj da na čelo država dođu ljudi koji u suštini pate od jednog mentalnog poremećaja kojeg nije lako dijagnosticirati ali koji je kao oboljenje već od davnina poznat u nauci, odnosno, psihijatriji i psihologiji. Kako sam već rekao, te individue onda sprovode tzv. “negativnu selekciju kadrova” što podrazumijeva okruživanje individuama sličnim sebi i njihovo postavljanje na sve ključne funkcije u državi (uprava, informativni mediji, ekonomija, bankarstvo, vojska, policija, obrazovanje itd. itd.)

Stvar komplikuje to što usljed tendencije običnog čovjeka da se identificira sa svojim vođama, uskoro započinje proces ‘psihopatizacije’ naroda, koji je uveliko potpomognut uz pomoć medija, koja su pod njihovom kontrolom. Tako običan čovjek nakon određenog vremena izložen mentalnoj indoktrinaciji (ispiranje mozga i programiranje svijesti) poprima nove osobine, te mijenja način rezonovanja i ponašanja.

Mi danas već uveliko igramo na muziku koju nam psihopate sviraju, a o dirigentima i kompozitorima nećemo ovom prilikom.

Klasičan primjer za proučavanje same dinamike ove pojave i razvoja ovog ‘fenomena’ je nacistička Njemačka, mada, na žalost, sličnih primjera može se naći bezbroj, kako kroz cijelu našu istoriju, tako i dan danas. Naravno, za područje Balkana ovaj ‘fenomen’ je takođe prilično karakterističan, tako da neki mogu lakše da ga razumiju u kontekstu proučavanja istorijskih događanja na tom području.

Naravno, nisu sve psihopate oni koji su na vlasti, niti su svi koji su na vlasti psihopate. Mnogi od onih koji pate od ovog mentalnog poremećaja su obični ljudi, članovi naše familije, kolege s posla ili prijatelji i poznanici koje mi često volimo da nazovemo “ekscentricima”. (Čini se da je ovaj pojam smišljen jer ljepse zvuči od pojma – psihopata).

Doduše, odnedavno je pojam – psihopata - izbačen iz zvanične upotrebe i zamijenjen pojmom - sociopata. Prema najnovijoj terminologiji, psihopate danas nazivaju i osobama sa ‘anti-socijalnim poremećajem ličnosti’. Interesantna definicija koja nema mnogo veze sa realnošću, jer psihopate u većini slučajeva nisu “anti-socijalni,” čak nasuprot. Čini se da neki danas u svijetu ulazu velike napore da se odvrati pažnja ljudi sa ove problematike, odnosno, da se na ovom polju unese što veća konfuzija ili stvar zataška koliko je to god moguće.

Istovremeno, psihopatski psihološki profil i način ponašanja, propagira se na jedan veoma vješt način uz pomoć medija, kao - “cool”!!!

***

Klasični psihopata odlikuje se - potpunim odsustvom savijesti - kao jedne važne osobine koju posjeduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom - po samoj svojoj suštini – zli. Normalnim ljudima savijest na neki način služi kao kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka ‘vagati’, težeći tome da ne povrijede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva, međutim, nemajući savijest u sklopu svog bića, psihopata se nalazi u jednoj situaciji u kojoj on ima veliku ‘prednost’ nad normalnim čovjekom. Njega ništa ne može da koči, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema društva.

Ovdje ću se poslužiti nekim navodima iz knjige - The Mask of Sanity, Checkley:
"Oni mogu biti simpatični," "Šarmantni," "Inteligentni," "Oprezni," "Impresivni," "Mogu da ostavljaju utisak nekoga u koga se čovjek može pouzdati," i "imaju mnogo uspjeha u zavođenju žena":
Međutim, “oni su neodgovorni,” “rušilački nastrojeni” i slično.
Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Na primjer, oni često ostavljaju utisak jednog nevjerovatno čvrstog samo-pouzdanja. U mnogim slučajevima ispoljavaju jednu “nadprirodnu magnetičnu privlačnost za pripadnike suprotnog pola”.

Prema Dr. Cleckley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama i griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili “čistu sitnicu”.

Cleckley navodi da je psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu. On navodi mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori pa čak i – psihijatri!
On sugeriše da oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, - samo što im nedostaje duša.
Taj nedostatak karakteristika duše, njih čini veoma efikasnim “mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. Oni su tip čovjeka koji će u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom usljed smrti nekog bliskog prijatelja ili člana porodice, a u sljedećem momentu će otići na neku žurku ili u disko klub - “da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.

S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i saradnici postaju svjesni činjenice da je njihov uspjeh i napredak zasnovan na kršenju prava drugih.
Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećanje iskrenog povjerenja.
Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja.

Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta. Rijetko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete članovima svojih porodica, prijateljima i kolegama s posla.

Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova “glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste “hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: “Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – “da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vrijedno.

Ukratko, psihopata je jedan – predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoć jedne “maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor.

Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija – kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.
Iako nemaju osjećaj savjesti, oni će još u svojoj mladosti primjetiti tu “čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest.

***

Ovdje slijedi jedan kraći izvod iz knjige The Sociopath Next Door, Martha Stout, Ph.D.:

Zamislite – ako možete – da nemate savjesti, nimalo; nemate osjećaja krivice, žaljenja ili griže savjesti bez obzira na to šta radite; nemate onaj obzir za dobrostanje drugih, bilo da se radi o strancima, prijateljima ili čak članovima vaše porodice. Zamislite da se uopšte ne morate da bakćete sa stidom, da se niste čak nikada u svom životu imali priliku postidjeti, bez obzira na sve vaše sebične gestove ili ružne stvari koje ste drugima činili.

Zamislite takođe da je pojam – odgovornost, vama potpuno nepoznat, osim kao jedan suvišan teret kojeg drugi nose na svojim leđima, kao neke obične budale.

Sada ovoj čudnoj fantaziji dodajte i jednu svoju sposobnost da sakrijete od drugih ljudi činjenicu da je vaš mentalni sklop potpuno drugačiji od njihovog. S obzirom da svako jednostavno pretpostavlja da je savjest stvar koja je univerzalna među svim ljudskim bićima, skrivanje činjenice da je vi uopšte nemate, vama će biti veoma lako.

Osjećaj krivice ili stid ne može da vas odvrati od bilo koje vaše želje, jer ga nemate, a drugi vam se nikada nisu otvoreno suprostavili zbog te vaše hladnokrvnosti. Ledena voda koja teče kroz vaše vene je toliko bizarna, toliko izvan vaših ličnih iskustava, da rijetko kome pada na pamet da posumnja u vaše psihičko stanje.

Drugim riječima, vi ste potpuno oslobođeni od svih unutrašnjih smetnji, tako da vas ništa ne ometa da radite sve upravo onako kako se to vama sviđa, bez ikakvih ‘napada’ griže savjesti, a što je najzgodnije u svemu, vanjski svijet to nije u stanju kod vas da primjeti.

Vi možete da radite šta hoćete a pored svega toga ta vaša čudna prednost nad većinom drugih ljudi koje njihova savjest drži na uzdi, s njihove strane najvjerovatnije neće biti otkrivena.

Kako ćete vi da živite svoj život?

Šta ćete da uradite sa ovom svojom tajnim ‘adutom’, svjesni da su drugi ljudi hendikepirani, što se toga tiče (jer imaju savjest)?
Odgovor će uveliko zavisiti od toga kakve su to želje koje vi imate, jer nisu svi ljudi isti. Čak ni oni koji su potpuno beskrupulozni nisu svi isti. Neki ljudi – bilo da imaju savjest ili ne, - vise vole miran život, dok su drugi ispunjeni snovima i divljim ambicijama. Neka ljudska bića su veoma pametna i talentovana, druga su glupa, a većina, sa savješću ili bez nje, nalazi se negdje u sredini. Postoje nasilni ljudi i mirni ljudi, postoje individue koje motiviše njihova glad za krvlju a postoje i oni koji nemaju takav apetit. [...]

Ukoliko vas nikakva sila ne zaustavlja, onda možete da radite šta hoćete.
Ukoliko ste rođeni u pravo vrijeme, sa pristupom nekom porodičnom nasljedsvu i ako imate specijalni talenat za raspaljivanje mržnje kod drugih ljudi ili da ih lišavate njihove imovine, onda takođe možete da organizujete i likvidaciju velikog broja ljudi koji tako nešto ne mogu ni da naslute. Sa mnogo para vi to možete ostvariti sa velike udaljenosti, a onda se lijepo zavaliti u svoju fotelju i uživati u svom zadovoljstvu. [...]
Prema zvaničnim podacima, 4% ljudske populacije na našoj planeti ‘boluje’ od psihopatije (ili sociopatije).... Dakle, radi se o 4 čovjeka na stotinu. Ta cifra uopšte nije mala!

Nedavno je američki Centar za Kontrolu i Preventivu Bolesti digao uzbunu jer je rak debelog crijeva dostigao alarmantnu stopu od 40 ljudi na sto hiljada. Dakle, bez obzira što se tu radi o bolesti koja je deset puta manje zastupljena od psihopatije, čini se da kad je pandemija psihopatije u pitanju, onda – NEMA razloga za uzbunu.

Znači, kad je psihopatija u pitanju, SVE JE U REDU!?! Interesantno, zar ne?!

I ne samo to, psihopatija se uopšte zvanično ni ne pominje kao neki problem!? Zašto?

Pa, možda zato što bi se u tom slučaju trebalo nešto – PODUZETI! Danas, postoje sasvim pouzdane metode za dijagnostiku ovog oboljenja. Psihopate su veoma opasne po ljudsko društvo, pogotovo kad se nalaze na pozicijama vlasti, kao npr. na mjestu predsjednika države, ili na drugim pozicijama vlasti s kojih se upravlja životom u nekoj državi ili na ovoj planeti.

U jednom naprednom humanom društvu psihopatama se ne bi moglo dozvoliti da obavljaju funkcije i drže pozicije sa kojih mogu ugrožavati živote i dobrostanje drugih ljudskih bića.

[Ironije radi, na vrhuncu cijele ove današnje hipokrizije i širenja magle, - pušaći su ti koji su zvanično proglašeni onima koji ugrožavaju svoje i tuđe živote!? Mentalno kontuzovani ljudi racionalizuju sve što im psihopate serviraju ‘odozgo’ preko kontrolisanih medija. Istovremeno, klasičnim psihopatama tipa G. Busha, Sharona i drugih dozvoljava se da neometano zavijaju u crno milione ljudskih bića!? ]

Sada bi se trebali zapitati da li bi velike ljudske katastrofe mogle biti spriječene da su psihopati koji su ih režirali i sprovodili bili na vrijeme identifikovani i izolovani? Samo od ‘novijih’ pomenućemo Hitlera i one oko njega koji su pokrenuli nacistički pokret u Njemačkoj, što je vodilo kasnije do svjetskog rata ogromnih razmjera.

Kada bi se posvetila veća pažnja ovom problemu, njegovo rješenje vjerovatno bi bilo u tome da se bar političari, vojne starješine i ljudi koji trebaju da zauzmu ključne državne pozicije, podvrgavaju obaveznom psihičkom pregledu, prije nego što uopšte dođu na pozicije vlasti ili komande u vojsci!?

Pitam se, da li bi uopšte došlo do onog nedavnog krvoprolića na Baklanu, da su oni naši nacionalni lideri na vrijeme bili podvrgnuti psihičkom pregledu? Da li bi ijedan od njih prošao jedan pošten psihički pregled?!
Mi smo već odavno žrtve ovih mentalno poremećenih entiteta a bićemo njihove žrtve sve do tada dok ništa ne poduzimamo u vezi svoje zaštite od njih. Stoga je danas od životne važnosti za svakoga od nas, da se hitno posveti pažnja proučavanju svih aspekata ovog patološkog stanja ljudske svijesti, kako bi se poduzele adekvatne mjere preventive i zaštite!

Znanje štiti!


Pozdrav!


P.S. Ovo sto sam ovdje naveo vjerovatno će kasnije nekima biti mnogo jasnije, nakon što se ova tema dopuni sa nešto više materijala. U međuvremenu, onima koje ovo interesuje a poznaju engleski jezik, preporučio bih da obavezno pročitaju ovu knjigu na tu temu:

The Mask of Sanity, Checkley:

http://www.cassiopaea.org/cass/sanity_1.PdF

Veoma dobar vebsajt koji se bavi ovom tematikom (eng.):

Psychopathic Personality Disorder:

http://www.geocities.com/lycium7/psychopathy.html

Kao i sljedeći tekstovi (eng. jezik):


"Official Culture" in America: A Natural State of Psychopathy:

http://www.cassiopaea.org/cass/official_culture.htm

Political Ponerology: A Science on The Nature of Evil adjusted for Political Purposes:

http://www.cassiopaea.org/cass/politica ... zewski.htm


Oni koji ne poznaju engleski, mogli bi malo prekopati po bibliotekama i pogledati šta je na ovu temu dostupno na “našim jezicima,” te poslati na forum nešto od tog materijala za kojeg misle da bi mogao biti koristan.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto dec 20, 2005 8:12 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri okt 26, 2005 12:53 am
Postovi: 238
Ovo je FANTASTICAN i poucan post, galaksija. Ja bi ga cak stavila kao sticky.


galaksija je napisao/la:
a bićemo njihove žrtve sve do tada dok ništa ne poduzimamo u vezi svoje zaštite od njih.



Da, meni je trebao maltene cijeli zivot da shvatim da oni nemaju ni savjesti, ni srama, ni sjecaja krivnje, ni iceg slicnog. I da je tako nesto stvarno moguce. Jer sam od malih nogu mislila, polazeci od sebe, da su svi ljudi isti.

Psihopati u mojoj okolini su imali prefektnu hranu. Perefektnu gozbu i nasladjivanje sa mnom.
Jer sam bila preplavljena sa ovim svime – krivnja, savjest, odgovornost, sram i tako dalje.

Dok eto nisam u zadnje vrijeme rijesila i taj problem u svom zivotu. Kako?

Pa jednostavno. Shvatila sam da je u meni postojalo jedno OGRANICAVAJUCE uvjerenje, koje je meni branilo da na napade psihopata regiram na takav identican nacin, jer sam se bojala da onda ne postanem SKROZ ko oni, odnosno “smece”.
K tome jos, strah da JA NJIH ih sa svojom pretjeranom reakcijom NE POVRIJEDIM. Zamisli.

To uvjerenje je nastalo kroz odgoj, jer kad ti non stop trube da moras biti fin, kulturan, pristojan, ne smijes biti zlocest, ne smijes ovo, ne smijes ono, kriv si, ti ces biti kriv, srami se, ne odgovaraj, itd. na kraju od tebe postoji samo dijete - ovca, koja za ljubav i naklonost onih koji je odgajaju je spremna odreci se svoje zdave psihicke samoobrane. Jer se bojis, svaki put kad protestiras, kad se zdravo branis, da ces biti opsovan ko bezobrazno, zlocesto, nezahvalno deriste, tretiran kao smece i kaznjen.

Ubiju ti osjecaj da imas pravo na svoje vlastito postojanje. Da imas pravo na samoobranu.

Ne da se ti samoobrane odreknes svjesno, nego to se desava polako, korak po korak, skoro neprimjetno.
Radis sve da bi zadovoljio ocekivanja tih koji te odgajaju. DA bi dobio paznje i naklonosti.


I onda poslije hodas kroz zivot, dusevno osakacen i sluzis kao energetska hrana psihopatama.

I tako sam se oslobodila tog ogranicavajuceg uvjerenja, kad sam ga spoznala i dozvolila sebi, da u interakciji, prvenstveno u REAKCIJI sa psihopatama navucem masku prefektnog psihopate – bez savjesti, bez krivnje, bezskrupuloznog, nekulturnog, bezrespektnog, masku sa svim onim karakteristikama koje ima taj doticni psihopata.

I onda udaram na isti nacin natrag. Na njegov nacin.

Onda, kad ja tako reagiram - skroz su zbunjeni.

Naucili su da ljudi sa savjesti i osjecajima, k tome jos negativno kondicionirani odgojem, bez sposobnosti psihicke samoobrane ponizno trpe njihova mucenja.

A posto im je dosadno sa sebi istima, jer tu za njih nema energije, okrenu se od mene i traze nekog slabijeg od sebe na kom ce se izzivljavati.

I otkad tako radim, imam fantastican (skoro ekstatican) dusevni mir.
I sto je najbolje, vidim da ta metoda za mene funkcionira.


Eto, a htjedoh na pocetku samo reci da kuzim 100% o cem pises.

pozdrav :-)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto dec 20, 2005 8:38 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Da. Ja bi ih opisao kao biorobote, ali s predumišljajem. Daju se programirati, nemaju "ljudske" slabosti, niti previše emocija. Hehe, što su im Sivi dali "program svog kompjutera"?

Opasno su oruđe/oružje u rukama onih koji znaju dobro manipulirati.

:wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto dec 20, 2005 10:48 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Jedan od razlog zašto se neke karakteristike psihopata ne prepoznaju kao negativne je i bon-ton koji je početkom prošlog stoljeća definirao što je to gentleman - novog tipa čovjeka-pripadnika srednje i visoke klase, industrijalca, činovnika, obrazovanog čovjeka, i kakvo je poželjno ponašanje pravog gospodina. Poznato kao Engleski bon-ton.

Gentleman je razuman, obuzdava svoje strasti i emocije, uvijek razgovara uljudno, uglađen je ali i hrabar . Gentlmen šutke podnosi udarce. Uvijek je ljubazan i suzdržan, nikad ne povisuje ton, nikad ne psuje.
Poželjno je skrivati emocije a pokazati samo ono nužno i na "razuman" način, bez dramatiziranja i histeriziranja, gestikuliranja i cmizdrenja, karakterističnog za ženski dio populacije onog doba. Pravi đentlmen na žene gleda s visoka i zaštitnički zbog njihove emocionalnosti, jer se emocionalnost bilo koje vrste smatra se slabošću.
Pravi muškarci, prema tome, ne plaču, ne dršću od straha, ne jauču kad se udare, ne vrište kad se prstraše. Hrbro idu u boj, položit će život za ideale, bilo da je riječ o dvoboju sa suparnikom zbog povrede časti, bilo da je riječ o nekom ratnom pohodu.
Emocionalna hladnoća se smatra poželjnom osobinom za muškarca.
(O ženama drugi put...)
Još nam uvijek nije baš svima jasno koliko se opasnosti za psihu dječaka krije u rečenici: "Sine, ne plači, pravi muškarci ne plaču. Curice plaču."
Još uvijek je mentalitet s početka dvadesetog stoljeća utkan u naše svakodnevne poštapalice koje izgovaramo ni ne sluteći koliko su kontaminirajuće.

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto dec 20, 2005 11:06 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Osnovna karakteristika koja psihopate tj. sociopate razikuje od ostalih je nedostatak empatije i nesposobnost doživljavanja osjećaja.
Ranije se smatralo da nedostatak emaatije potiče od traume doćivljene u prva tri mjeseca života, a u novije vrijeme je otkriveno da nedostaje jedan dio kemije u mozgu, i da je to urođeno kod nekih tipova tog poremećaja ličnosti.
Nesposobnost doživljavanja emocija nije karaktreristika samo psihopata, nego se može pojaviti kao emocionalni blok u nekim drugim poremećajima koje nisu psihopatija.
Psihopatija nije bolest. Da je bolest postojao bi lijek. to je tip karaktera, poremećaj ličnosti.


...
Prema psihologiji, postoje dva osnovna tipa ljudi.
Oni koji osjećj krivice i odgovornosti imaju u sebi i oni koji osjećaj krivice i odgovornosti imaju izvan sebe. Prvi zbog osjećaja krivnje mogu doživjeti sram, kajanje, mogu sagledati vlastitu odgovornost za posljedice svojih postupaka, i prema tome mogu svjesno pratiti svoje ponašanje i korigirati ga.
Oni koji osjećaj krivice nemaju u sebi, projiciraju ga na druge. Njima su za sve negativnosti drugi krivi, imaju osjećaj nadmoći ,za sve svoje neugodne situacije pronalaze krivce i odgovornost u drugima. Ne mogu sagledati svoj udio u svojoj sudbini i ne mogu svoje stavove i ponašanje korigirati, jer , oni su uvijek u pravu. Mogu osjetiti bijes. Kad izgube nešto vrijedno ili važno, npr., kad im umre član obitelji, ne osjećaju tugu ni žaljenje nego bijes. Ne mogu osjetiti radost. Njihovo pozitivno emocionalno stanje može se opisati kao osjećaj nadmoći i trijumfa, ali sreću i radost nikad ne iskuse.

....

Bilo bi dobro definirati pobliže što je psihopatija, sociopatija, narcisoidni poremećaj ličnosti, narcizam, neuroza, paranoja, shizofrenija, manično-depresivni poremećaj...

Nije točno da nema literature niti da je nedostupna.
Knjižnice su pune knjiga na tu temu.

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto dec 20, 2005 11:25 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Citat:
Prema psihologiji, postoje dva osnovna tipa ljudi.
Oni koji osjećj krivice i odgovornosti imaju u sebi i oni koji osjećaj krivice i odgovornosti imaju izvan sebe.


Arwen, pomagaj!

Recimo ja uopće nemam NIKAKAV osjećaj krivice, niti mi je itko KRIV za nešto, niti sam ja KRIV za bilo što. Sve je takvo kakvo jest. Nema KRIVICE uopće! Shvaćaš što ti želim opisati... Zar onda po tim glupim udžbenicima ja nisam čovjek?!? Ili neki fenomen, neeee sad će me doći promatrati s povećalima... hehe!

Evo situacije koja mi se desila neki dan u dućanu: dođem, kupim stvari među kojima je bilo i pivo u plastičnoj boci. Kako blagajnica čitačem čita bar-kodove i unosi artikle, pivo nije htjelo očitati i morala je unositi šifru artikla ručno. To je lokalni dućan i blagajnica me zna, pa mi nervozno veli: "Za to si ti KRIV!!!" Ja ju samo začuđeno pogledam i pomislim: "Pa što je tu KRIVO???" Samo nije ili potpuno ispravan čitač, ili je boca zamagljena pa neće očitati, ili je neispravan neki drugi dio kase. Dakle NITKO tu nije KRIV. To je kako jest - uneseš ručno i to je to. Ne vidim tu nikakvu krivicu nikoga, niti ničega. Nije ni čitač kriv. On je kakav jest. I to je to.

Uopće - što je to KRIVICA???

Arwen - pomagaj, pliz. Ako ne razumijem KRIVICU, kako bi se to moglo objasniti? Možda neznanje osjećaja krivice... hmmm... nekako mi ta KRIVICA jako smrdi kao riječ uopće...

:wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto dec 20, 2005 11:57 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
haha..Jack...
vidim da se ježiš kad se spomene krivnja..

ne..to nije to kako ti opisuješ..to je nešto malo dublje i malo nesvjesnije od toga tko je kriv što ti boca nije prošla kroz čitač...

Ovak..kako da ja to pojednostavim??'
Dakle..kako bi to rekli u knjigama..početak osjećaja krivje: malo djetešce ogladni i viršti. dolzi mama ali ne kuži što djetetu treba pa mu mijenja pelene jer vidi da je pokakano. dijete se malo umiri ali opet zaplače. Mama pipka po ustima i traži da li možda rastu zubići pa ga maže nekom kremicom i daje mu kapi protiv grčeva. dijete opet malo umireno jer možda ovaj put dbije, ali ne...opet niš. vrišti još glasnije i očajnije jer ne zna kako drugačije objasniti da mu treba sisa. vrišti još jače i konačno, evo, shvatila je, skida grudnjak i daje mu ..uff..dobro je..dakle, trebao sam glasnije vrištati..mogao sam glasnije vrištati, da sam glasnije vrištao stigla bi odmah. Ona je dobra, mljac mljac, ja sam loše vrištao. Sam sam si kriv štio nije odmah došla, nisam vrištao na pravi način..

jel ti sad jasnije, Jack? trebaš samo pogoditi pravi način vrištanja, i sise odmah stižu, skidaju se grudnjaci i dobiješ to što ti treba. eto. ako ne dobiješ, znači da si kriv jer si krivo vrištao, a kad znaš da si kriv onda možeš pokušati na dugi način, možda ovaj put pogodiš...


Ovi drugi"tipovi" malo zakmeče i sisa ne dolazi, pa vrište, pa urlaju, pa se ugše od urlanja, ali ne dolazi ni ovako ni onako..možda dobiju i po guzi da prestanu urlati, jer stalno urlaju bezveze, niš im ne fali, razmaženi su. uostalom, bebe teba da plaču jer tako jačaju pluća, bebe se ne smije hraniti izvan termina, ne treba ih dizati iz njihovog boksa da se ne nauče na ruke, pa ćeš ih morati stalno nosati i blabla predrasude o odgoju. Uglavnom, sisa ne dolazi zbog raznih glupavih razloga, prema tome, sisa je loša i zločesta jer ne dolazi, a ti si baš dobro vrištao, baš si see trudio. glupača, mrzim ju. fuj sise. bljak. ne volim ih. sve su sise zločeste i opasne, ali ja ću ih pobijediti i ja ću biti glavni. neće one meni..majku im..

Eto...jel ti sad lakše, Jack?

Osjećaj krivnje koji proganja neurotičare je nešto drugo..govorimo o potisnutom elementarnom osjećju krivnje.

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri dec 21, 2005 12:13 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Uh, hvala Arwen Dor! Aha...to... da.

Hej, možda bi mogao pokušati i ovo, dobro mi zvuči:
Citat:
jel ti sad jasnije, Jack? trebaš samo pogoditi pravi način vrištanja, i sise odmah stižu, skidaju se grudnjaci i dobiješ to što ti treba. eto. ako ne dobiješ, znači da si kriv jer si krivo vrištao, a kad znaš da si kriv onda možeš pokušati na dugi način, možda ovaj put pogodiš...


Idem upisati negdje neki tečaj vrištanja!!! :twisted: Hehehe!

( Mačke vole mlijeko... )

Dobro, malo šale... hehe!

Hvala o objašnjenju krivice.

:wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri dec 21, 2005 7:03 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 16, 2005 4:55 am
Postovi: 114
Lokacija: another world
Ovdje se u potpunosti slazem sa galaksijom i tinom, djelomicno sa Jackom, a ne slazem se s arwen dor:
Citat:
Prema psihologiji, postoje dva osnovna tipa ljudi.
Oni koji osjećj krivice i odgovornosti imaju u sebi i oni koji osjećaj krivice i odgovornosti imaju izvan sebe.

Citat:
Nije točno da nema literature niti da je nedostupna.
Knjižnice su pune knjiga na tu temu.

Krivo. U knjiznicama nema nema knjiga na temu psihopatije.
Postoje samo knjige psihologa i reikista koji u biti rade za psihopate i tako sluze sistem. Oni jednostavno iskoristavaju krivnju za vlastito zaradjivanje, to im je posao.

Imas zanimljiva 2 objasnjenja s vristanjem, u biti nerazumljive histericne ispade. Nema posla u zadnje vrijeme?



Mislim da je jasno da kad galaksija govori o psihopatima, da su to OP. Kako cijeli zivot zivim s njima dobro znam kako djeluju. U biti oni nemaju savjesti , odgovornosti pa logicnim slijedom ni krivnje zbog toga, ali stvari su takve da netko MORA bit kriv da bi se sistem uopce odrzao.

Zato oni OKRIVLJUJU osobe s dusom, kako bi imale osjecaj krivice
te postale zrtve.

Zrtve postaju zato sto je KRIVNJA vremenski osjecaj koji seze od proslosti do neizvjesnog rjesenja u buducnosti, i zato zrtva nema energiju za zivot i borbu u sadasnjosti.

Taj nametnuti osjecaj je u energetskom smislu katastrofa jer zrtvu ostavlja potpuno otvorenom za crpljenje energije bez mogucnosti da se brani.

Osoba koja ima dusu kao prvo mora preuzet odgovornost za svoja djela. Ako je pogreska napravljena postoje slijedeca 2 rjesenja:
ako moze da se pogreska ispravi;
ako se ne moze ispravit rekapitulira se, odnosno shvati gdje se pogrijesilo i ide se dalje.

Najgluplje je osjecat krivnju, za sta uopce, zato sto osoba ima dusu?

Ponavljam, KRIVNJA je oruzje OP. Za stanje u svijetu su krivi OP, koji krivnju prebacuju i projiciraju na osobe s dusom, kako bi se njima hranili i odrzavali sistem stabilnim.

Vec sam u prvom postu napisao da kod borbe protiv OP, kao i uvijek stoji:
napad je najbolja obrana.

Za svjesne i odgovorne osobe s dusom

KRIVNJE NEMA

_________________
_ NE-OPREDJELJEN _


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri dec 21, 2005 7:50 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto okt 19, 2004 2:48 pm
Postovi: 211
Veoma interesantna tema, mislim da ima na jos jednom mjestu ovdje i odlicno je za procitati.
Chaos Engine pitanje.
Slusaj ako nema krivnje, sta onda ima? Da li uopste moze da bude osoba koja ima dusu i koja osjeca, a da moze tek tako da ne osjeca krivnju.
Opet sebi nalazim odgovor kao citanje sto vise tekstova na tu temu, pokusati naci odgovor i naravno sto vise raditi na sebi.
Mislim, definitivno je tesko tek tako odbaciti osjecaj krivnje.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet dec 22, 2005 6:36 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 16, 2005 4:55 am
Postovi: 114
Lokacija: another world
Tocno, tesko je odbaciti osjecaj krivnje zato sta je to vrlo mocan letacki program, duboko ukodiran u nasu licnost. Taj osjecaj mi uzimamo zdravo za gotovo ravnopravno s ostalim osjecajima, medjutim ovaj je najgori jer jasno stavlja osobu u status zrtve.

Rekao sam da za svjesne i odgovorne osobe s dusom krivnje nema, ali istina je i da je takvih osoba malo, recimo da ih je 1% cijele populacije. Evo izjasnili su se Tina i Jack da nemaju osjecaja krivnje, ukljucujem i sebe.

Dokle god se osjeca krivnja, osoba je u statusu zrtve, dakle za ne bit zrtva kljucno se rjesit toga osjecaja. Kako to napravit, vec sam napisao:
Citat:
Osoba koja ima dusu kao prvo mora preuzet odgovornost za
svoja djela. Ako je pogreska napravljena postoje slijedeca 2 rjesenja:
ako moze da se pogreska ispravi;
ako se ne moze ispravit rekapitulira se, odnosno shvati gdje se pogrijesilo i ide se dalje.

Dakle ako nema krivnju ima odgovornost za svoja djela, radi na ispravljanju ili rekapituliranju gresaka, te ima znanje o temi o kojoj pricamo.

Taj program je osnova citavog matrixa. Kad bi se postatak osoba s dusom BEZ osjecaja krivnje povecao do odredjene razine, mislim da bi se matrixu dogodio fatalni system error.

_________________
_ NE-OPREDJELJEN _


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet dec 22, 2005 7:28 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto jan 25, 2005 9:29 am
Postovi: 84
postoji tvrdnja iza koje stoji i dosta psihologa,da ovdje mislim na zamlji prevladavaju mentalitet zrtve i tiranina.krenimo od sebe


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet dec 22, 2005 10:30 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Psihopatija, nasljedni faktor i emocije


Izvod iz knjige - The Sociopath Next Door, Martha Stout:



“Istraživanja na području genetičkog nasljeđivanja pokazala su statističke rezultate koji bi mogli da izazovu žučne socijalne i političke reakcije, – stvarna tendencija čovjeka da posjeduje određene psihopatske karakteristike djelomično potiče iz krvi, možda čak i do nekih 50%.

Kad govorimo o nasljeđivanju atletskih karakteristika ili introvertnosti, ili čak bipolarnog poremećaja ili šizofrenije, onda ta informacija nekako i nije toliko šokantna. Međutim, kad se radi o psihopatskim tendencijama, onda već jeste, jer su tu iste statističke metode korištene.

Važno je naglasiti da se ove ekstremno kompleksne karakteristike najvjerovatnije ne određuju od strane samo jednog gena, nego su skoro sigurno oligogenične, što podrazumijeva da su uzrokovane od strane više gena sa uzajamnim dejstvom....

Jedna važna veza sa neurobiloško-bihejvioralnim segmentom tog lanca mogla bi da se sastoji od promijenjenog funkcionisanja cerebralnog korteksa (moždane kore, prim. prev.) psihopate. Neke od najinteresantnijih informacija u vezi toga kako moždana kora funkcioniše kod psihopatije dolaze nam iz naučnih radova na temu kako ljudska bića procesiraju jezik.

Normalni ljudi reaguju na emocionalno nabijene riječi mnogo brže i mnogo intenzivnije nego na riječi koje su neutralne.

Istraživanja indiciraju da mozak normalnih ljudi prati, pamti i prepoznaje riječi koje se odnose na emocionalna iskustva mnogo bolje nego riječi koje su emotivno-neutralne.

Kod psihopata, to nije tako…oni reaguju na riječi sa emocionalnim nabojem isto kao što reaguju i na neutralne riječi. To podrazumijeva da za njih riječi nabijene emocijama nemaju nikakvo dublje značenje. One se urezuju u njihov mozak isto kao i sve druge riječi.”


Sada dolazi još nešto interesantno:


”Psihopate pokazuju povećanu cirkulaciju krvi u temporalnim režnjevima mozga kada trebaju da riješe neki zadatak koji sadrži u sebi emotivne riječi.

Kod normalnih ljudi do takve pojačane cirkulacije krvi dolazi u slučajevima kada moraju da riješe neki malo teži problem intelektualne prirode.
Drugim riječima, psihopate koje su pokušavale da riješe neke zadatke koji su bili bazirani na emotivnim riječima, što za normalne ljude ne bi bio nikakav neurološki problem, psihički su reagovali manje više kao da im je bilo dato da riješe neki problem iz algebre.

Implikacije svega ovoga su zapanjujuće… Psihopatija je nešto mnogo više od nedostataka savijesti, što je samo po sebi već dovoljno tragično. Psihopatija je nesposobnost da se procesira jedan emocionalni doživljaj, uključujući ljubav i pažnju, osim kad jedan takav doživljaj može da se KALKULIŠE kao jedan hladni intelektualni zadatak.”




Pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet dec 22, 2005 7:59 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto okt 19, 2004 2:48 pm
Postovi: 211
CE hvala na odgovoru.
Naravno tema je interesantna i ja imam jos pitanja.
Ovdje je lijepo opisano o krivici, a sta je sa kajanjem, da li je to samo odgovornost za svoja djela i pokusaj da se ona isprave, ili je to nesto mnogo dublje.
Imam osjecaj da je i kajanje kao i krivnja kljucni problem svega.
Kada pisem kajanje ne mislim na ovo sto ti kazes, citiram:
Citat:
Dakle ako nema krivnju ima odgovornost za svoja djela, radi na ispravljanju ili rekapituliranju gresaka

Nadam se da shvatate sta hocu da pitam.

Hvala


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet dec 22, 2005 10:33 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Ne shvatam zašto gledati na kajanje ili osjećaj krivice, tj. prirodne čovjekove osobine koje proizilaze iz njegove savijesti kao - probleme?!

Da to možda nije nije posljedica ove kampanje "psihopatizacije" čovječanstva, gdje se normalni ljudi navode da gledaju na SVOJE osobine kao na jedan - problem?!


Pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet dec 23, 2005 6:18 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri nov 16, 2005 4:55 am
Postovi: 114
Lokacija: another world
Citat:
Baron:
Ovdje je lijepo opisano o krivici, a sta je sa kajanjem, da li je to samo odgovornost za svoja djela i pokusaj da se ona isprave, ili je to nesto mnogo dublje.

Kajanje je pogresno osvjestavanje krivnje. Sigurno da nema veze sa odgovornoscu za svoja djela. Kao i krivnja to je vremenski osjecaj koji zadrzava energiju u proslosti i podrazumijeva trajanje. Na takav nacin opet nema energije za zivot u sadasnjosti.

Kad se pogreska osvijesti "kajanje" nema smisla, cemu zivjeti u proslosti? Ima smisla rjesavanje krivnje ispravljanjem pogreske ili njenim rekapituliranjem, to sam vec napisao.

Citat:
galaksija:
Ne shvatam zašto gledati na kajanje ili osjećaj krivice, tj. prirodne čovjekove osobine koje proizilaze iz njegove savijesti kao - probleme?!

To je problem ako zelis skupljati energiju, odnosno ako ne zelis bit zrtva. To NISU PRIRODNE covjekove osobine, nego su nametnuti letacki osjecaji koji ako su trajni uzrokuju energetski gubitak, sto povlaci manjak energije za zivot u sadasnjosti.

_________________
_ NE-OPREDJELJEN _


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet dec 23, 2005 11:41 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon dec 13, 2004 10:24 pm
Postovi: 698
Lokacija: Hmrgh
Slazem se da je krivnja jedan bespotrebni osjecaj.
Ne pomaze i ne sluzi covjeku po nikojem kriteriju.

Glavna osnova krivnje je fokus paznje u proslost.
Dakle automatski skretanje paznje sa sadasnjosti gdje paznja uvijek mora biti. Dakle sad i ovdje.
Krivnja niti ce pomoci u bilo cemu nego nas samo oslabiti i destabilizirati.

Koja je uopce potencijalna ili bilo kakva korist od krivnje.
Ja ne vidim niti jednu.
Pa ako si vec nesto napravio "lose", neces nista postici sjedeci u sobi i grizeci se od krivnje.

_________________
Your God is KROM, and KROM, he lives in the Earth....


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet dec 23, 2005 2:49 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Citat:
To je problem ako zelis skupljati energiju, odnosno ako ne zelis bit zrtva. To NISU PRIRODNE covjekove osobine, nego su nametnuti letacki osjecaji koji ako su trajni uzrokuju energetski gubitak, sto povlaci manjak energije za zivot u sadasnjosti.



CE,

Tačno je to da postoji mnogo mentalnih programa koje imamo i koji se "pale" kad neko sa strane pritisne odgovarajuće dugme ili ih sami upalimo. Međutim, toga mogu biti svjesni samo oni koji su zašli malo dublje u ezoteriku. Takvih je danas veoma malo, vjerovatno djelić 1.-og procenta ljudske populacije.

Ovdje razgovaramo o psihopatiji generalno. Mislim da se s te tačke gledišta može reći da normalni ljudi imaju savijest, a iz nje potiču i određene emocije i psihička stanja koja nisu karakteristična za psihopate.

Ovdje ću nastaviti sa iznošenjem materijala na ovu temu:


Psihopatija i “psihopatizacija” naroda


Psihopate su veoma probitačni kad se o napretku na hijerahijskim ljestvicama radi, bilo da se radi o politici, religiji, multinacionalnim korporacijama…pa, čak i zdravstvenim ustanovama. Oni se koriste svim sredstvima kako bi se uspeli ‘gore’. Vrlo su prevejani, podmukli i od njih često možemo da doživimo onaj čuveni osjećaj “kao da nam je neko zabo nož u leđa”.

Psihopate često nalazimo među nacionalnim vođama ili nacionalističkim i vjerskim fanaticima koji su sposobni da svojim fanatizmom “zaražavaju” druge, a onda manipulišu njima kako im to odgovara. Kad se psihopata npr. zadesi u okviru neke religijske hijerarhije, njegove lične želje i ciljevi automatski se pretvaraju u – Božje, a kad je ostvarenje Božjih ciljeva u pitanju, to se onda radi po SVAKU cijenu i sva sredstva su dozvoljena. Takve individue su u stanju da na jedan veoma vješt način manipulišu čovječanstvo i nanesu mu strahovite štete. Inkvizicija je samo jedan od primjera na osnovu kojeg se može vidjeti koliko daleko to može da ide.

Uostalom, sam podatak da ih nalazimo čak i među psihijatrima i psiholozima, dovoljno govori. Oni koji su imali priliku da upoznaju neke osobe koje se predstavljaju duhovnim guruima ili adeptima u nekim ezoteričkim društvima, vidjeće da čak i tamo vrvi od njih. Često zauzimaju karakterističnu pozu odavajući utisak “kao da raspolažu nekim tajnim znanjem” dok se prema drugima, koji ne pripadaju njihovoj kliki, često ponašaju arogantno ili sa prezirom.

Psihopate još od rane mladosti primjećuju da se razlikuju od većine drugih ljudi a imaju sposobnost da se međusobno prepoznaju i udružuju. S tim u vezi, oni često spadaju među one koje nalazimo u kojekakvim polutajnim i tajnim društvima tipa masonskih, rozenkrojcerskih itd… te kroz uy pomoć tih društava, slično ćelijama raka, napreduju kroz sve pore društvenog sistema i zauzimaju ključne funkcije.

Kada psihopate zauzmu ključe funkcije u okviru sistema jedne države, tada započinje proces – „psihopatizacije“ naroda. Ovaj termin je naravno nezvaničan. Neki psiholozi koriste pojam – transpersonalizacija. Znači, radi se o prenosu psihopatskih osobina i načina razmišljanja na „normalne“ ljude.

Prenos „simptoma“ ove bolesti na ljudsku populaciju obavlja se najviše uz pomoć medija koja su pod njihovom kontrolom; formira se tzv. „zvanična kultura“, kroz koju se promoviše životni stil, način razmišljanja i ponašanja koji je karakterističan za psihopate. Ta vrsta mentalnog programiranja može se prepoznati po jednom očiglednom – odsustvu duše (na žalost, za mnoge od nas ovo ne može više biti - „očigledno“).

Da bi se ovo objasnilo koristiću se nekim navodima iz knjige – Political Ponerology: A Science on The Nature of Evil adjusted for Political Purposes, Dr A. Lobaczewski [Ponerologija – naučna disciplina (teološka) koja se bavi proučavanjem postanka i širenja zla (od gr. Poneros – zlo). S tim u vezi, psihopate u mnogim slučajevima predstavljaju Izvor Zla, kao i negovo ‘prevozno ili prenosno sredstvo.’]

(Radnja se odvija u Poljskoj u vrijeme kada su zavladali komunisti):

“Molio bih čitaoca da zamisli jednu veoma veliku dvoranu u gotskoj univerzitetskoj zgradi. Mnogi od nas su se skupljali tamo u ranijem periodu naših studija kako bi slušali predavanja izvanredno dobrih filozofa. Godinu dana prije završetka studija počeli su nas tjerati da idemo tamo na časove indoktrinacije koji su tada tek bili uvedeni. Pojavio se neko koga niko nije poznavao, stao je za govornicu i saopštio da će nam on od sada biti profesor. Njegovor govor je bio tečan ali u njemu nije bilo ničega naučnog. On nije bio u stanju da razlikuje naučne koncepte od onih običnih svakodnevnih dok je kojekakve maštarije smatrao mudrostima u koje se nije smjelo sumnjati. Svake sedmice po devedeset minuta zapljuskivao nas je jednom naivnom paralogistikom koja je bila bazirana na pretpostavkama i jednim patolološkim pogledom na ljudsku realnost. On je na nas gledao s prezirom i loše kontrolisanom mržnjom. S obzirom da je svako zbijanje šale s njim moglo da povuče užasne posljedice, mi smo morali pažljivo da ga slušamo i zaozbiljno da uzimamo sve što on kaže.

Na osnovu vina kojeg je pio, saznali smo odakle dolazi. Došao je iz jednog predgrađa Krakova gdje je neko vrijeme pohađao srednju školu, mada nikome nije bilo poznato da li ju je ikada i završio. U svakom slučaju, ovo je bilo prvi put kad je on prešao prag jednog univerziteta, a pri tome, odmah kao - profesor! […]

Nakon jedne takve torture mozga, trebalo bi nam dugo vremena da progovorimo. Počeli smo proučavati same sebe jer smo osjećali da je nešto čudno preokupiralo naše umove dok je istovremeno, nešto veoma dragocjeno, nepovratno isticalo iz njih napolje. Svijet psihološke realnosti i moralnih vrijednosti bio je suspendovan u nekoj prohladnoj izmaglici. Naša ljudska osjećanja i studentska solidarnost izgubili su svaki značaj, isto tako i patriotizam i oni davno formirani kriterijumi. Tako smo jednom zapitali jedan drugog: “Da li i ti takođe prolaziš kroz to?” Svaki od nas se brinuo za svoju ličnost i budućnost na svoj vlastiti način. Neki od nas su odgovorili na to pitanje ćutanjem. Sama dubina tih iskustava bila je različita kod svakoga od nas.

Tako smo počeli razmišljati i kako da se zaštitimo od efekata ove “indoktrinacije”. Teresa D. je prva predložila rješenje: “Hajde da provedemo jedan vikend u planinama”. Pomoglo je. Ugodno društvo, malo šale i viceva, a onda zamor praćen dubokim snom u jednoj kolibi, tako da su se naše ljudske ličnosti povratile, mada sa nekim malim zaostacima. Ispostavilo se da je i vrijeme pripomoglo da stvorimo neku vrstu psihološkog imuniteta, mada, na žalost, ne kod svakoga od nas.
Analiza psihopatskih karakteristika “profesorove” ličnosti ispostavila se kao jedan odličan način za zaštitu nečije lične psihičke higijene.

Možete samo zamisliti koliko smo se zabrinuli i razočarali kad su neke naše kolege koje smo dobro poznavali naglo počele da mijenjaju njihov pogled na svijet; njihov način razmišljanja sve više nas je podsjećao na “profesorove” brbljarije.

Njihova osjećanja, koja su sve donedavno bila topla i prijateljska, sasvim primjetno su postajala sve hladnija, mada još uvijek ne i neprijateljska. Dobronamjerne primjedbe i savjeti upućeni im od strane drugih studenata odbijali su se od njih kao od zida. Oni su počeli odavati utisak kao da posjeduju neko tajno znanje; mi smo bili samo njihove bivše kolege, koji još uvijek vjeruju u ono što su ih učili tamo neki zastarjeli profesori. Morali smo dobro paziti šta ćemo im reći.

Naše bivše kolege uskoro su se pridružile partiji. Ko su bili oni? Iz koje socijalne grupe su dolazili? Kakvi studenti i ljudi su oni bili? Kako i zašto su se oni toliko promijenili za manje od godinu dana? Zašto nisam ja ili većina drugih kolega podlegao tom fenomenu ili proceduri?
Mnoga takva pitanja strujala su onda kroz naše glave. Ta vremena, pitanja i odnosi, indicirali su nam da se taj fenomen može objektivno razumjeti. To je bila jedna ideja čiji se mnogo veći značaj počeo vremenom sve više kristalizirati. U početnim opervacijama i reflekcijama učestvovalo je mnogo nas ali se većina postepeno osipala usljed nekih materijalnih ili akademskih problema. Samo je nekolicina nas ostala, tako da je autor ove knjige jedan od poslednjih Mohikanaca.

Bilo je prilčno jednostavno odrediti područje sa kojeg potiću, odnosno, porijeklo onih ljudi koji su podlegli toj proceduri, koju sam ja onda nazivao “transpersonifikacija”. Oni su dolazili iz raznih socijalni grupa, uključujući aristokratske kao i one duboko religiozne porodice, a prouzrokovali su štetu u našoj studentskoj solidarnosti po nekoj stopi od 6%. Ostala većina pretrpjela je različit stepen dezintegracije ličnosti što je vodilo do pojedinačnih pokušaja potrage za vrijednostima potrebnim da bi se čovjek ponovo vratio sebi; rezultati toga bili su raznoliki a ponekad i kreativni.

Mi još onda nismo nimalo sumnjali u to da se tu radi o jednoj patološkoj prirodi tog procesa “transpersonifikacije”, koji se odvijao na jedan sličan ali ne identičan način u svim slučajevima. Trajanje tog fenomena je takođe variralo. Neki od tih ljudi kasnije su postali fanatici. Drugi su kasnije iskoristili priliku usljed raznih okolnosti da se povuku i ponovo uspostave njihove prekinute veze sa normalnim ljudima. Oni su bili zamjenjeni drugima. Jedina konstantna vrijednost tog socijalnog sistema bila je magična brojka od 6%.

Pokušali smo da utvrdimo koliko talentovane su bile one naše kolege koji su podlegli tom procesu transformacije ličnosti, i stigli smo do zaključka da su oni u prosjeku bili na jednom nešto malo nižem nivou od prosjeka studentske populacije. Njihova slabija otpornost vjerovatno je bila bazirana na bio-fiziološkim osobinama koje su najvjerovatnije bile heterogene u kvalitativnom smislu.

Morao sam pručavati predmete koji su se graničili sa psihologijom i psihopatologijom kako bi pronašao odgovore na pitanja koja su se pojavljivala kod naših opservacija; naučno zapostavljanje tih područja ispostavilo se kao jedna prepreka koju je bilo teško savladati. U isto vrijeme, bilo je očigledno to da je neko, ko je imao istinsko znanje o svemu tome, ispražnjavao biblioteke od bilo čega što se moglo naći u vezi te tematike.

Analizirajući tu pojavu sada, nakon mnogo vremena, možemo reći da je taj “profesor” predstavljao jedan opasan mamac koji je visio nad našim glavama i koji je bio baziran na jednom specifičnom znanju iz psihologije kojim je taj psihopata raspolagao. On je unaprijed znao da će uloviti one individue koje su podložne, međutim, bio je razočaran što njihov broj nije bio veliki. Ovaj proces transpersonalizacije obično uspijeva kod individua čiji se instiktivni substratum može označiti “blijedim” ili ima određene nedostatke.
U nešto manjem sepenu, to je takođe uspijevalo kod ljudi koji su imali neke druge nedostatke ali je takođe stanje koje je kod njih izazvano bilo djelomično nestabilno, što je mahom bilo rezultat psihopatološke indukcije.

To znanje o postojanju prijemčivih individua i kako se radi s njima biće i dalje jedna alatka za njihovo porobljavanje svijeta, sve dok to ostane kao jedna tajna u rukama takvih “profesora.” Kada to postane kroz nauku popularizovano, onda će to pomoći mnogim nacijama da izgrade svoj imunitet. Međutim, nikome od nas to nije bilo poznato u to vrijeme.

U svakom slučaju, moramo priznati da nam je ovaj profesor, demonstrirajući nam osobine patokratije na jedan tako bolan način, pomogao da razumijemo samu prirodu ovog fenomena u jednom mnogo širem obimu, nego što su ga uspjeli razumjeti mnogi istinski naučnici koji se bave na ovaj ili onaj način proučavanjem iste problematike.”

***

Mislim da bi svaku riječ koju je ovaj čovjek ovdje rekao trebalo - podebljati i - zapamtiti. Pogotovo zato što je danas očigledno (ova knjiga je već odavno napisana, međutim šta se dešavalo u vezi s njenim objavljivanjem, to je posebna tema) da su ove tajne o manipulaciji ljudskih bića i dalje ostale u rukama nekih psihopata i da ta problematika još uvijek nije popularizovana od strane nauke, a kako stvari stoje, - neće ni biti. Na žalost, jedini način koji danas postoji da se svjesnost ljudskih bića u vezi ove problematike proširi, to je - internet.


Pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 24, 2005 1:20 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto okt 19, 2004 2:48 pm
Postovi: 211
Hvala CE
Ja bih ipak rekao da psihopate htjeli mi to ili ne imaju utjecaj nad osobama koje "imaju dusu" tako ih bar ovdje zovemo, mada ja mislim i da ti psihopati imaju naravno neku vrstu duse.
Mislim da je STRAH glavno oruzje u njihovim rukama.
Oni jednostavno osjete ko im moze biti pod nogama i onda mogu da ga "gaze" citav zivot i crpe energiju.
Bez straha nemas ove dvije pod-emocije, ja bar tako kontam.


Ovo je dobro napisano

Citat:
Ovdje razgovaramo o psihopatiji generalno. Mislim da se s te taèke gledišta može reæi da normalni ljudi imaju savijest, a iz nje potièu i odreðene emocije i psihièka stanja koja nisu karakteristièna za psihopate.


Citat:
Mislim da bi svaku rijeè koju je ovaj èovjek ovdje rekao trebalo - podebljati i - zapamtiti. Pogotovo zato što je danas oèigledno (ova knjiga je veæ odavno napisana, meðutim šta se dešavalo u vezi s njenim objavljivanjem, to je posebna tema) da su ove tajne o manipulaciji ljudskih biæa i dalje ostale u rukama nekih psihopata i da ta problematika još uvijek nije popularizovana od strane nauke, a kako stvari stoje, - neæe ni biti. Na žalost, jedini naèin koji danas postoji da se svjesnost ljudskih biæa u vezi ove problematike proširi, to je - internet.


Zalosno, ali je tako.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub dec 24, 2005 2:51 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Amerikanac, Dr Robert Hare je jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju. Autor je knjige Without Conscience:

(http://www.amazon.com/exec/obidos/ASIN/ ... 37-3733610)

Dr Robert Hare; Ček-lista za provjeru psihopatije

1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučanosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su oslobodili sebe od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.

2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.

3. POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – jedna prekomijerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. imaju sklonost ka upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka zato što im brzo postaje dosadno. Na primjer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.

4. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, obmanljivi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.

5. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.

6. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol I patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.

7. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.

8. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudim uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.

9. PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL – jedna namijerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatakom njihove motivisanosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.

10. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.

11. PROMISKUITETNO SEKSUALNO PONAŠANJE – niz kratkih, površnih, mnogobrojninih seksualnih afera i nasumično biranje seksualnih partnera; održavanje nekoliko ljubavnih veza u isto vrijeme; stalna tendencija ka navođenju drugih na seksualne aktivnosti ili pričanje s ponosom o svojim osvajačkim uspjesima i seksualnim avanturama.

12. RANI PROBLEMI U PONAŠANJU – razne vrste ponašanja u periodu do 13 godina, uključujući laganje, varanje, vandalizam, nasilje nad slabijim, seksualne aktivnosti, podmetanje požara, drogiranje ljepkom, korištenje alkohola i bježanje od kuće.

13. NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspjeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smijera.

14. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odoljevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.

15. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene posove.

16. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.

17. MNOGOBROJNE KRATKOTRAJNE BRAČNE VEZE – nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili čemu.

18. MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA – problemi u ponašanju u starosnom dobu između 13 i 18 godina; ispoljavaju kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije, agresivnosti, manipulacije, bezosjećajnosti, bezobzirne tvrdoglavosti.

19. OPOZIV USLOVNOG PUŠTANJA NA SLOBODU – opoziv uslovnog oslobađanja iz zatvora zbog nepromišljenosti, nepažnje ili neredovnog javljanja zakonskim organima.

20. KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osjećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.

***
Mislim da bi ovdje trebali napomenuti da će većina normalnih ljudi naći neke od ovih osobina kod sebe, što bi mogla biti posljedica jedne vješto organizovane kampanje “psihopatizacije” (transpersonalizacije) ljudskih bića koja se već odavno uveliko odvija, mahom preko medija.


Pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 412 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 21  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 11 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz