ti si meni licno po nacinu i osecaju dok citam jedan od najsimpaticnijih..
Nekako imas jasan stav sta god reko.
Nego, gledam ja prvi glas srbije, izadje neki deckic da peva, prva pesma, Toshe.
komsinica i mama kazu dobar je, meni se ne svidja tu, iako ima vrlo solidan glas.
Roditelji mu pevaju po svadbama narodnjake.
Krene on drugu pesmu, neki narodnjak- loomi!

poenta ovog iznad je da mozda pevas pesmu na ``pogresnom mestu``, iako pojam pogresno za mene ne postoji...

Bas si mi gotivan neki l;judi ovde mi privuku paznju al eto, vidis, mozda pevas umilnu pesmu ljudima koji ne vole taj zanr muzike, ili koji vise vole heavy metal:)

Znas onu pesmu o usamljenoj ptici? ima je na pocetku u jednoj od Kastanedinih knjiga...

my best 2 u!

ili ono sto mi je kod emisije prvo palo na pamet a to je da svaki covek ima svoju specificnu temu.
KAo na primer deckic...1 glas ali mu toshe bas po mom ukusu ne stoji a narodna vrlo.
I onda kad bi se furao u pop sceni mozda ne bi bas najbolje prosao dok bi na svadbi dobio mozda neki papiric na mic

"poenta ovog iznad je da mozda pevas pesmu na ``pogresnom mestu``, iako pojam pogresno za mene ne postoji... al eto, vidis, mozda pevas umilnu pesmu ljudima koji ne vole taj zanr muzike"

Ma u pravu si, sve što ustvari hoću ovdje izraziti sam poslao linku poporitopoponeu. To je najbitnije. I molim ljude da ako ništa drugo da barem razmisle o tome.

Što se mene tiće možete me sad lijepo izbaciti sa foruma. Meni je i tako dosta.

Istu dilemu imam i ja, ljut sam i ogorčen na kreatora ili boga sa velikim B. koji zapravo sve omogućava.
Mene osobno fascinira činjenica kako jedan može postati mnoštvo, to je nešto poput mitoze stanice gdje od jedne nastane druga i na kraju njih trilijune tvore opet jedan cjelovit organizam koji opet djeluje kao zasebna cjelina, i on se na kraju umnožava u beskraj drugih zasebnih.
Kreator se ekspandirao u mnoštvo odnosno beskonačno konačnih jedinica svijesti koje su vječni i neodvojivi dio njega samog kao dio cjeline no ne i sama cjelina.
Pošto smo konačna jedinica svijesti to znači da nam je i slobodna volja konačna,apsolutno slobodna volja je namjenjena samo za kreatora jer je On beskonačan.
Ispada da konačna jedinica svijesti nema slobonu volju već samo slobodu izbora unutar onog što joj kreator nudi.
E sad na temelju čega je tek nastala jedinica svijesti ili duša napravila prvi izbor? (to se negdje događa u sedmom denzitetu) Tek formirana duša je poput malog novorođenčeta, bez ikakvih iskustava nešto kao tabula-rasa pa jadna tumara po univerzumu amo tamo, uglavnom je u nekoj grupi od po nekoliko duša.
Kreator je osmislio plan odnosno scenarij po kome se dramaturgija unutar univerzuma odvija, tako da svaka duša dobije svojevrsnu ulogu, opet po tvorčevoj želji, svatko završi tamo gdje ga on navede, to se zove PLAN DUŠE dok duša istovremeno gaji iluziju kako je to upravo njena odluka da pođe tim i tim pravcom.
U svaku dušu kreator je ubacio softver po kojem ona radi i djeluje, priča da se odvija nešto mimo kreatora su nebuloze i gluposti, ništa se ne događa bez volje i odobrenja vrhovnog kreatora tako da i ovaj na žalost crnjak koji vlada na ovom rubnom djelu naše galaksije je ite kako isplaniran sa kojim razlogom to ne znam i još uvijek pokušavam doći do odgovora i znam da ću ga već sada naći.

I kerator ima svoje muhe i mušice to sigurno, jer ih i mi imamo pošto nosimo njegovu esenciju,samo što su njegove muhe kosmičkoh razmjera u odnosu na naše.

Jebi ga ljudi šta ćeš nema nam odavde dok predstava ne završi, nitko nas ništa ne pita, življenje na ovoj planeti je čista trauma i negdje sam naišao na podatak da nam se poslije svakog života iz sjećanja odnosno uma brišu doživljene traume iz prethodne inkarnacije kako bi nam ponovno navukli novo odjelo odnosno tijelo i poslali ponovno natrag u ovaj pakao. Kad bi nam sjećanje ostalo nikad nas nebi dobili natrag, pa tko bi normalan dao glavu na panj, a kreatoru je to samo još jedna zabava.

LJUDI OVO JE KOLOSEUM.

Siriuse, čoveče -deluje kao da pristupaš ljudima sa visine, u tome je problem. Kao, "ja znam a vi ne". Čak i ako znaš - ono što treba je da im pomogneš da razumeju. Zato ti govorim: Reci u čemu je stvar. Ne samo "aaaa to je zajeb" i onda rep na krsta pa "sam skontaj zašto". Služiš kao negativan anchor tako.



Ne razumeš da si i ti deo toga. Podsvesno odvajaš sebe od ljudi i blokiraš komunikaciju - a na taj način deluješ kao da u stvari umanjuješ protok informacija radije nego da ga pojačavaš. Samo kažem da bi trebao preispitati zbog čega misliš da ćeš bilo šta pogrešiti ukoliko kažeš par reči više, kao pojašnjenje. Pa gluposti, nećeš navući "lošu karmu" na taj način - ovako neki ljudi sa kojima komuniciraš tumače to kao da se stavljaš u "superiornu" poziciju, što će dugoročno samo tebi štetiti, i može te pritome uvući u gadan egotrip. Eto, toliko od mene. Sad razmisli, da li bi taj "duh" kroz tebe delovao na način na koji ti dugoročno šteti. Hoću da kažem - čim si na planeti, nisi izvan problema nego u njemu. Isto važi i za mene, čoveče - dok u potpunosti ne rešimo problem u sebi, nećemo biti sposobni da pomognemo drugima na pravi način. I u glavnom možemo napraviti više štete nego koristi. Prvenstveno sami sebi. Isto tako, postoje određene poveznice između materijala iznetih na većem delu ovog foruma - a te poveznice još uvek nisi povezao kao različite deliće slagalice koji se dobrim delom uklapaju u ono što ti govoriš.

Razumeš li me sada?

karma je pojam koji se ne može gledati odvojeno od pojma (zakona) slobodne volje .

Svijet gdje je ''slobodna volja'' shvaćena i primjenjena na način : ''mogu šta hoću , dokle hoću , i kome hoću'' , je svijet u kojem se i tzv karma smatra budalaštinom , i gdje ona biva ismijavana i negirana kao princip koji uopće postoji , a time se negdje onda i primjenjuje ili postavlja kao jedno od pravila ''kruga života'' .

Zavisi - dokle u stvari seže karma? Ako celokupnu situaciju ovde posmatramo kao proizvod karme, moglo bi se reći i da je zbog karme karma "ismevana", drugim rečima da je dejstvo karme u stvari toliko moćno da nam onemogućava da korektno percipiramo njeno delovanje na nas kao ljude, pod tim mislim na celokupno čovečanstvo - i na one sa "dobrom" a i "lošom" karmom.

Ako bi to što impliciraš bilo istinito, onda smo pod tako gadnom karmom da smo učekićani u ovu sferu postojanja sa jako malo šanse za popravak - drugim rečima, neka vrsta sfere postojanja za nepopravljive hiperdimenzionalne kriminalce - što bi se reklo gore skoro da i ne može, tako da imamo situaciju u kojoj:

"mogu šta hoću , dokle hoću , i kome hoću''

zaista i jeste tako, ali to podrazumeva ostanak ovde ili na nekom sličnom mestu - u čemu do te mere "iskrivljena" osoba ni ne bi videla neki naročit problem usled one "lične karme" kao inercije, koja u stvari čini njega - njegova lična zakrivljenost bi odgovarala zakrivljenosti ovog mesta, tako da tu problem ni ne može videti - opet, zbog karme

Jesi li na tako nešto mislio, il sam te ja pogrešno protumačio?

Ako da - problem koji ja vidim u tome bi bio velika varijacija između ljudi, njihovog "polariteta" i osobina - međutim, svi se nalaze pred istim problemom. Tako da bi ponovo "karma" bila neravnopravno raspodeljena - jer bi ljudi za različita dela trpeli iste posledice, drugim rečima - šta god radio najebao si. To mi naravno ne drži vodu, pogotovo ne govori u prilog karme kao edukativnog sredstva ili vaspitnog alata. To bi se opet moglo objasniti time da je ova zemlja samo jedan 1/9999999999 deo mikrona postojanja, tako da i "dobri i loši" zapravo imaju slične frekvencije, koje nama unutar našeg vidnog opsega deluju drastično različito - dok u stvari spadaju pod isti "zazor" u primeni i distribuciji takve "prestupničke" karme. Nemam pojma, padalo mi je to na pamet i pre, ali se ni tako objašnjena karma ne uklapa u ostale deliće slike - drugim rečima, nešto smrdi u takvom objašnjenju. Mislim da sam na netu naleteo na par mesta gde se govori nešto slično.

Nisam cijelu temu pročitala – dijelom i zbog toga što neke stvari baš i ne razumijem u načinu vašeg objašnjavanja (a vjerovatno nerazumijevanje proizlazi i iz još moje djetinje faze rasta.. ali neka ) . Da ne otvaram novu temu smatrala sam da bih možda ovdje mogla napisati nešto što mi se mota po glavi a tiče se i karme i lekcija. Pitam se ima li razlika?
Naime.... što su lekcije i zašto postoje? Da li su nametnute? Da li je sve igra u kojoj smo uvučeni? Mislim da jesmo. Pa onda i lekcije mogu okačiti mačku o rep.... baš kao i karmu!
Nije bila moja odluka da „siđem“ ovdje. Ja sam taj „zadatak“ odbijala ali sam svejedno na „zajeb“ i opet uvučena u to. Smatram da jest tako- u mom slučaju. I sad kad sam ovdje – eto pred mene lekcije..... da savladam ovo i ono, da popravim ovo i ono...... za koga, odakle uopće nedostaci.... jesu li to nedostaci?
Teško mi objasniti ali pokušat ću primjerom djeteta – dijete je rođeno zdravo, savršeno i tokom odrastanja filaju ga cjepivima, GMO, TV, škola. I ako ga i „zaštitimo“ od svega nabrojanog dovoljno da oboli je već i sami doticaj sa inficiranim društvom. I tako dijete izrasta u boležljivu osobu. I sad je ono krivo i trebalo bi da se ispravi – ozdravi? Pa rođeno je savršeno, kakvu je ono krivnju i utjecaj imalo na sve gadosti? Nije li ono u suštini i dalje – zdravo?
Rođena sam kao savršeno i prekrasno duhovno biće..... kakve lekcije? Za koga? Kakva karma? Nemam je i odbijam sve to nametnuto. Odbijam i moralne norme i društvo i sve. Ja sam Ja. Savršena. U nesavršenosti – savršena. Jer zašto sam nesavršena? Jel to moj odabir? Nije.
Pišem ovo i sama ne razumijem ali mi zaista i lekcije i karma mirišu da prostite na veliki zajeb.
I sad mi se tu javlja jedna „iskrica“ – naime savršeno duhovno biće zarobljeno u vozilu ima jednu manu – raskidano je i ne zna TKO ONO JEST.... nema vezu sa svojom Svetom Trijadom i kao takvo je nanovo i nanovo gurano ovdje dole da bi eto „naučilo lekcije“ ali eto da bi se i paraziti fino nahranili njegovim emocijama raznog spektra, da bi silovali, da bi rađali njihove debile, da bi rađali ostala duhovna bića za njihovu farmu........ ali prezentirano glavno – DA NAUČIMO LEKCIJE. Jest kako ne.
Dakle da se vratim na početak – kao takvo biće koje nema vezu sa trijadom (Duša/Um/Duh) ono je slijepo i sišlo je opet na farmu. Što da nije? Da je uspjelo da izbjegne zajeb? Mislim da isto ne bi bilo dobro jer bi lutalo u tami rastrgano i odvojeno od svoje predivne zarobljene trijade.
Da li je jedini izlaz da se na postojećoj farmi – spoji sa trijadom. Što onda? Tja....... možemo nagađati. Mislim ovo lekcije..... karma.... nekako mi je modernija verzija GRIJEHA. Odbijam to.
Ja sam predivna i savršena. Da li će netko reći – ohola i umišljena? Pa neka. Neka je i to dio mene. I dalje sam savršena. Nadalje me zanima dio gdje se govori o tome da smo ponajviše ovdje zbog iskustva? Taj dio mi nije jasan moram priznati ali nekako intuitivno osjećam i to kao zajeb. Ako sam Ja proizašla iz Kreacija.... nisam li sama Kreacija? Što će mi iskustva ako ja već Jesam? Zašto da se vraćam nakon svih „položenih lekcija“ Kreatoru.... Izvoru? Nisam li onda Ja Izvor i Kreacija sama?
Sve su nam nametnuli. Sve. I sve odbijam jer mi ne treba. Odbijam krivnju, grijeh, lekcije, sram, strah..... ja sam JA. Predivna. Pa SVE je u meni. SVE.

Je, sve je u svima nama, osim onih dijelova koji nisu.

Osobno smatram da prošli životi nisu prošli nego istovremeni, tako da pojam karme kao posljedice djelovanja iz prošlih života ne prihvaćam niti mi što znači. Ovaj post sam htjela postaviti na abdukcije, no, tada sam shvatila da u stvari objašnjava karmu jednim dijelom,stoga evo ga ovdje.

Doista je Artemida u pravu, škrinja s blagom je u nama. Bogatstvo duše predstavlja nama nepojmljivo i neizrecivo blago. Između brojnih svojstava koja duša ima (a o kojima sad ne bih) nalazi se sposobnost fragmentacije/dijeljenja duše na manje jedinice. Svaki i najmanji dio duše se fraktalno dijeli sadržeći sve komponente kao i originalni, veći dio duše – duša roditelj, nad-duša. Budući da je sposobnost podjele prirodno svojstvo duše, možda usporedivo s razmnožavanjem mikroorganizama, ono obično slijedi neka pravila. Jedno od pravila dopušta podjelu duše ako je ona zrela za dijeljenje, ako je ispunila određene uvjete. Svaki fragment duše, budući da je fraktalan, tj. sadrži istovjetne dijelove nad-duše može naseljavati tijela darujući im život.

I tako je negdje, nekad, ljudskim tijelima dodijeljena duša. A kasnije je u nekoj podloj i lopovskoj situaciji duša na prevaru oteta i tada je prvi put nasilno fragmentirana. Duša koja nije zrela se ne može fragmentrati, ona posjeduje svojevrsnu ovojnicu koja ne dopušta razbijanje cjelovitosti.
No, ipak se dogodilo. Neprijatelji ljudskog roda su uspjeli pomoću tehnologije (znatno naprednije od ove koju poznajemo, no daleko primitivnije od profinjenosti duše) smrznuti /paralizirati dušu i otkrhnuti jedan njezin mali dijelić. I tu počinje kotač života. Do kraja tog prvog, fragmentiranog života duša je trebala vratiti natrag svoj izgubljeni dio, no nije uspjela. Morala je doći ponovo da bi bila cjelovita. Ali stvari se pogoršavaju, izgubila je još jedan dio, u sljedećem životu još jedan i tako redom. Duša će se vraćati toliko puta koliko je potrebno da spoji sve svoje izgubljene dijelove u cjelinu. Od nekad pune škrinje s blagom većini ljudi je preostalo još samo malo blaga i pitanje je da li imaju snage najprije shvatiti da im je škrinja s blagom opljačkana, a potom i pronaći način za povrat otetih dragulja.

Karma nije stvar kazne za prošla dobra ili loša djela već je posljedica potrage duše za samom sobom. Nju nitko ne tjera već se radi o vječnoj čežnji za svojim izgubljenim dijelovima, za ujedinjenjem, za cjelinom. Jednom kad pronađe i preuzme sve svoje dijelove raspršene u različitim nivoima postojanja, duša je cjelovita i nema potrebe vraćati se natrag u rađanje i smrt.
Znam da su gotovo svi ljudi uvučeni u ovu igru u potragu za izgubljenim blagom, ako ne u ovom životu, tada sigurno u ostalim, istodobnim (pogrešno nazvanima prošlim životima). Abdukcije su uspješnije i češće kod osoba koje imaju veću fragmentaciju duše. Što je i logično zbog Zakona privlačnosti. Tako da duše ponekad i ne moraju nužno biti otete već samo pozvane, da bi se one spremno upustile u takav poduhvat. Neprijatelj, čini se, jako dobro poznaje mehanizam funkcioniranja duša jer im tada postavlja zamku u koju se naivno uhvate k’o u paukovu mrežu. I umjesto da se sjedine sa svojim nedostajućim dijelom, budu dodatno opljačkane.
Fragmentirani dijelovi duše bi se rado spojili sa svojom maticom da nisu zatvorene, neutralizirane, umrtvljene, paralizirane, zatrovane, otupjele, drvene, nezainteresirane, zlostavljane i iskorištavane.

Srećom, ono što je jednom bilo živo može ponovo oživjeti, tako da pokradeno blago naših duša može ponovo pjevati u svoj svojoj punoći ako ih oslobodimo iskrom života ili vatrom svoga duha.
Oslobođene fragmente je potrebno integrirati u sebe. Vjerojatno postoji bezbroj načina, no evo jednog od mogućih:
Dovesti sebe u stanje da osjećaš svjetlo u svim dijelovim svoga tijela. Koncentrirati energiju u jednu ili obje ruke, trebaju svijetliti toliko da ne možeš u njih gledati (u prenešenom značenju). Ako duše nisu oslobođene zarobljeništva tada ih osloboditi energijom iz svojih ruku, a ako već jesu, tada ih nježno pokupiti kao da su baloni od sapunice, u ruke ili naručje i u dubok uzdah unijeti u područje grudnog koša. Zadržati dah neko vrijeme i izdahnuti toksine i ostalo smeće. Koliko puta ćeš skupljati duše, procijeni sam jer je stvar potpuno individualna. Netko možda ima 200 fragmentranih dijelova duše, a netko možda milijune. Pretraži fragmente u 1D, 2D, 3D, 4D. Unešene fragmente treba promiješati I homogenizirati da ponovo budu jedno.

Zgodan je ovaj recept i vjerujte djeluje, barem meni. Ali,… sam postupak nije previše kompliciran no teško je zadržati novo-postignutu cjelovitost duše ako nisu svi dijelovi pokupljeni jer se duša ponovo daje uloviti u potrazi za jednom izgubljenom ovčicom. Pastir u potrazi za jednom izgubljenom ovcom.

Da bi duša zadržala svoju cjelovitost u svakom SADA trenutku potrebno je staviti ovojnicu na nju koju je nekad originalno i imala.

Ne mogu reći da li će se i nakon postavljanja ovojnice događati abdukcije, sigurno će biti podlih, prljavih, prevarantskih pokušaja i nadam se da će prevagnuti zakon privlačnosti, da se duša neće dati prevariti, da neće pasti ni na lažne fragmente koji bi je trebali privući.

Ovime nisu riješeni neki drugi problemi u vezi abdukcija koji još postoje.

Lampa, interesira me primjer koji si navela kao mogućnost za rješavanje problema fragmentiranosti o kojoj pričaš. Pa ako može, molim odgovor na nekoliko pitanja:

- ovo sve poduzimaš kao Lampa, sa svojim fragmentom Duše, ali i Duhom i Umom. Pa je moje pitanje - jesu li oni glavni u ovoj priči?
- nadalje nije mi najjasnije kako dovodiš ostale fragmente Duše (uporednih/prošlih života!) točnije kako znaš da dovodiš baš "svoje" fragmente Duše i kako znaš jesu li one "čiste"? Da bi to činila, jesi li u kontaktu s ličnostima ostalih fragmenata?
- da li su onda i Duh i Um fragmentirani? Jesu li oni "čisti"? Spominješ Duh u vrlo važnoj karici ovog događanja, pa pretpostavljam da znaš da je on čist od nakačenja i implantiranja, barem ovaj tvoj - ovog života. Ili? Kakvu ulogu i ima li uopće Um?
- spominješ svijetlost, kako znaš da je tvoja?

Ako je off topic, molim moderatore da nas premjestite!

Alf

Samo vi razvijte raspravu pa će po potrebi netko preseliti.
Možda na temu Duša, Duh, Razum, Svijest?

Hvala ti Alf na zanimljivom setu pitanja. Otvaraju mi nove pravce razmišljanja.

Duša, Duh i Um prema mom iskustvu nisu baš tako jednostavno i linearno posloženi kako navodi Malanga, niti su zastupljeni u jednakoj „količini“. Ne mogu ti točno reći tko je glavni u „priči“. Moja individualna osobnost kao „Lampa“ tada ne postoji, nebitna je, ona je niži nivo (frekvencijski i u svakom smislu). No, da bih došla u neko stanje koristim/vizualiziram pomagala ovog tijela, kao što su, u ovom slučaju, ruke. Vizualizacijom postavim sliku pa uđem u osjećaj, promatram sebe izvana. Ponovo postavim sliku, uđem u osjećaj i promatram. Najbolje je pokušati pa vidjeti gdje ćeš stići.



Prema Zakonu privlačnosti, ako Duši postaviš zadatak da locira sve svoje ostale fragmente, ona ih nađe, zaista svugdje, ako ih pozoveš oni ne mogu doći jer su umrtvljeni. Potrebno ih je „oživjeti“/osloboditi. Ti fragmenti mogu biti sad ovdje pokraj mene ali su u internom stanju tako da su zarobljeni kako god okreneš. Ne znam da li i kako drugi ljudi unose energiju u nešto, osobno koristim nešto što intuitivno zovem iskra života. S vremenom se ta iskra pretvorila u električni izboj – munju. Oživljeni/oslobođeni fragmenti prirodno teže sjedinjavanju zbog gravitacije Duše, sami dođu. Fragmenti nisu čisti, bolesni su i zagađeni, pomiješam ih s ostatkom Duše i tako se pročiste – izgore u svjetlu Duše. Na znam da li skupljam svoje ili tuđe fragmente jer se ne poistovjećujem s njima, osim toga previše ih je da bih se mogla sa svakim ponaosob baviti. Nastojim primijeniti Zakon privlačnosti – Duša poziva SVOJE dijelove.

Nisam u kontaktu s ličnostima jer me ličnosti ne zanimaju. Skupljam (za sada) ukradene dijelove Duše koji se nalaze zloupotrijebljeni za oživljavanje nečega što ne bi trebalo biti živo. To nisu ličnosti. Fragmenti u njima borave koliko je potrebno da odrade zadatak (tamo nema vremena) i onda opet budu vraćeni u ladicu, a te ne-ličnosti su ispražnjene posude koje se pale kad joj se umetne „obrađeni „fragment duše.



Pitanje je definicije, što je kome Duh, a što Um. Mišljenja sam da je Duh najmanje jednu stepenicu iznad Duše. Svojevrsna Nad-duša. Nemam saznanja o tome da li je nasilno fragmentiran ili nije, sklona sam misliti da nije. Prirodna fragmentacija Duha, pretpostavljam, vodi do stvaranja Duša.

A Um, hah, fragmentiran? Samo, točnije bi bilo postaviti pitanje: da li su nam svi Umovi fragmentirani. Um nam je silovan, programiran i čvrsto na lancu kako bi nas usmjeravao dalje od Duše i od mogućeg Buđenja. Njegova uloga je takva, a kakva bi trebala biti to još trebamo otkriti, svi ponaosob. Koristim Um za vizualizaciju, kako je već gore opisano. Razlika između ovakvog načina vizualizacije i „wishful thinking-a“ je u tome što u ovom zadnjem postaviš sliku ali i rezultate, dakle postaviš sve, dok u prvom slučaju, postaviš sliku i pustiš da se sve ostalo događa pred tvojim očima bez uplitanja. Koristim intelekt za razumijevanje složenih pojmova koji se u obliku slika pojavljuju procesu vizualizacije. Ako imam znanje barem imam šansu razumjeti poruku koju neka slika nosi.


U području pleksusa se nalazi svjetlosna jezgra vrlo snažne, visoko vibrirajuće energije. Isijava, ili možda je bolje reći izbacuje, električne izboje, po jedan na svaku od 4 strane (ako ćemo prostorno gledati): iznad, ispod, lijevo , desno. Ta svjetlost nije moja, ona je univerzalna, pripada svima i ima je dovoljno za sve. Oko električnih izboja se okuplja nešto gušći i sporiji sloj energije, na koju se pak, skuplja još sporija i gušća energija i tako redom do izgradnje tijela. Ima tu nekih paradoksa, recimo, kako je moguće da ta svjetlosna kugla pripada svima ako se oko nje izgrađuje ovo tijelo? Pa, nemam logičan odgovor. Jedino mogu pretpostaviti da se radi o karakteristici svjetlosne kugle. Sitnim električnim kanalima je povezana s tijelom. Osoba, ako zna kako to učiniti, prema potrebi može pozvati energiju svjetla iz dubine svog solarnog pleksusa i usmjeriti je gdje je potrebno.
Osobno, uglavnom koristim desnu ruku, vrlo rijetko lijevu. Moja cijela ruka je alat u kojeg povučem tu energiju, također „ulijem“ Dušu u ruku kako bi privukla fragmente.

Ponekad mi je koncentracija slaba pa se zna dogoditi da dobijem neko drugo svjetlo. Radi se o podvali, zato pričekam da me oblije toplina, ako toga nema, ne idem dalje.

Najveći problem predstavlja zaboravljeni fragment. Svaki, pa i najmanji fragment je potrebno pokupiti.

Hvala Lampa na odgovorima!

Alf

Lampa da li ti je palo na pamet da bi to svjetleće mogao biti Lux ili neka slična živina?

Do ovoga što opsiuješ nisam došla, ali ima nešto slično, i sad mi nije jasno što je što.
Središnja zvijezda ili božanska iskra nalazi se dva prsta iznad pupka, svijetli zrakasto na sve strane, to je središte bića, svi je imaju, to je dio boćanske prirode u nama, dakle božansko je ono što pripada svima i sve pripada božanskom, ...kad se dođe do nje otkrije se isto to što pišeš -da je spojena sa svim organima i svim razinama...Nalazi se na liniji hare, kad bi se povukla linija, ta se zvijezda nalazi na istoj liniji i direktno je spojena s tan-tienom (hara) , sjedištem duše (srce) , točkom uzemljenja (ispod stopala) i id točkom (iznad glave, oko 1 m) ...u nekoj fazi razvoja može se do toga i spontano doprijeti, a može se i potaknuti osvještavanje određenim vježbama..i može se raditi na izravnavanju linije hare, čišćenju središnje zvijezde od eventualnih magli koje je ometaju, može se određenim fizikom vježbama tj fiskulturom dovoditi u red linija hare, harmonizirati...

je li to možda isto kao ovo što ti opisješ , samo se drugačije zove jer su izvori drugačiji?
što misliš?

Iako je ovo što si napisala po mom mišljenju poprilično tačno, ima još par uglova iz kojih bi smo mogli gledati tu stvar.

Recimo, ovo da su lekcije nametnute. To je istina ako posmatramo lekcije u new age kontekstu, ali šta kada sama, dobrovoljno dođeš do želje za nekom unutrašnjom promenom, ili nekim novim razumevanjem nečega što do tada nisi? A ono što imaš unutar sebe, unutar svog iskustva nije dovoljno da bi do promene došlo pukom odlukom, ili su ti za razumevanje potrebni primeri koje nemaš, ili ti nedostaju informacije? Šta ako čak i posle osvešćivanja određenih osobina u sebi koje hoćeš da izmeniš, i dalje po inerciji nastaviš raditi isto? Zar onda nije neophodno učenje načina na koji možeš sebe zaustaviti, ili nešto uvideti, a zatim promeniti ono što hoćeš - naravno, podsticaj za učenje ne treba niti može biti krivica, sram, i ostale negativne emocije koje si navela, nego ljubav, želja za razumevanjem.

Lekcije postoje, ali su po mom mišljenju kontekstualne. Kada čovek krene "napolje", sve što nalazi na svom putu postaje nešto o čemu treba naučiti, da bi se to izbeglo, zaobišlo, ili da bi smo dobili nešto za nas korisno od toga. Na primer, ako si se zaista oslobodila određenih stvari - morala si naučiti o tim stvarima. Sad kad znaš - više ti ne mogu ništa, zar ne? Nećeš ponovo pasti na taj trik. I ne, naravno da takvo učenje nije svrha ovog postojanja, ali kada čovek krene "na gore" ... Zamisli da si 4D biće podložno negativnim uticajima, koliko bi tek odatle štete u odnosu na 3D bića moglo da se napravi ako bi te ti uticaji preuzeli?

Dalje, uopšte nije upitna ta "božanska suština" u čoveku. Ali čovek koji nije spoznao tu suštinu i dalje sa tim svojim savršenstvom može činiti najrazličitije stvari, ako nije savršeno savršen - to jest, kod Kreatora, nego se smatra savršenim u odnosu na sebe - pa to i Illuminati rade, smatraju sebe, kao što ime kaže prosvetljenima i savršenima a i dalje prave raznorazne pičvajze? Između ostalog, zakuvali su nam upravo ovo što si primetila kao zajeb, šta ćemo sa takvom "savršenošću" ?

Karma se na tom nivou očitava kao laganje sebe, i njeno dejstvo je u slučaju takvih spodoba, za koje bi Catandy rekao da smatraju kako "mogu da rade šta god hoće a da prođu bez posledica" toliko moćno da se njeno delovanje nalazi potpuno izvan njihove, a i naše percepcije.




Ovo je verovatno i ključ svega. Ni nemožemo se vratiti kreatoru, kako da mu se vratimo kada ga nikad nismo ni napustili, kada je on sve, u svemu, pa tako i u tebi?

Jedino gde se možemo vratiti je našem sopstvu, a naše sopstvo kreatora nikada nije ni napustilo. Ali tu je, očigledno, potreban rad na balansiranju sebe, na određivanju sopstvenog pravca, na uklanjanju smetnji ... o razlozima potrebe za tim radom nećemo, ali je očigledno da u kontekstu stanja u kojem se većina ljudi na planeti nalazi rad na sebi zaista jeste neophodan. Da li nam je haos potpuno nametnut? Mislim da nije. Zbog slobodne volje, svako je od momenta svog rođenja (a vrlo verovatno i pre) imao mogućnost da zasere stvari samom sebi, tako da bi smo verovatno imali problem čak i bez raznoraznih "pomagača"...znaš na koje mislim, samo što bi naravno, bez pomagača zajeb bio daleko manji ... Ono, ostala bi čisto "ljudska greška", da nema onih koji grešku iskorišćavaju i pojačavaju njeno dejstvo, hraneći i ojačavajući sebe na taj način.

moglo bi biti slicno ili isto, nisam sigurna.

Znanje nije dovoljno da se vlastitim zalaganjem izbavimo iz ovoga pakla, znanje je mentalna snaga ali ako nije u balansu sa srcem odnosno ljubavi suhoparno znanje stvara vakum u koji može svašta ući pogotovo frustracija.
Znaš, spoznaš a nevidiš izlaz niti sam možeš išta promjeniti osim sebe naravno, ali ne može nitko sam biti blaženo sretan i istovremeno gledati muku i jad oko sebe,ta energija je izrazito moćna i za čas ti spusti vibraciju.
Te priče da se na ovoj planeti može dugo opstati u visokim vibracijama su meni besmislene, ako i postoje takve osobe na prste ih se može nabrojati.
Čuo sam za neke mistike i jogije koji žive daleko u Himalaji i jedva da imaju kontakt sa ostatkom svijetine, iz razloga da im se aura ne zagadi i da im vibracija ne padne .
Upravo iz tog razloga mnoga bića iz viših dimenzija ne žele ući u zemljinu auru, i zato pomažu putem kanalisanja, pametan zaobilazi ovaj pakao, jer koji će mu k... ovakvo grozno iskustvo i što će ga to oplemeniti.
Po pitanju slobodne volje i o tome se da uveliko raspravljati pa krenimo redom.

Prvo: Nismo sami sebe stvorili, nego smo stvoreni.
Drugo: Prilikom tog stvaranja u svaku jedinku Bog je navodno utkao jednu vrstu softvera ili svjetlosnog koda koji sadrži kompletno znanje univerzuma pa i šire.
Treće: Na temelju čega duša pravi izbor sa kojeg nivoa želi početi učiti, ( mi kad radimo izbor činimo to na temelju nekih ranijih iskustava, a to u ovom slučaju nije tako) dali po nagovoru drugih starijih duša ili na temelju svjetlosnog koda koji izgleda nije isti kod svihA ako je različit onda postoji predodređenost a to je suprotno principu slobodne volje čak bi se usudio reći i slobode izbora, jer ako ti je dat limun možeš od njega napraviti samo limunadu.
Mnogi Indijski mistici su zagovornici da nemamo slobodnu volju, jer se govori o principu jednote ali ne i jednakosti.
Božansko stanje je stanje potpune uravnoteženosti dakle potpuno mirovanje svih energija. Mi kao njegova supstancija imamo određenu vibraciju odnosno gustoću i gdje god da se pojavimo činimo disbalans i postajemo ono na što se fokusiramo, mi smo poput vode poprimamo oblik posude u kojoj se nalazimo.
Mi smo namjenjeni za istraživanje krajnjih i najgušćih vanjskih svjetova i tu se nas u startu ništa nije pitalo, gdje je tu princip slobodne volje? ili to možda funkcionira na načim da imaš slobodnu volju da radiš ono što ti je predodređeno.