Timothy Leary i kvantna psihologija
Timothy Leary je osobito poznat kao guru šezdesetih, hipija i LSD-a. Ali tek desetljeće kasnije on je, između bijega i zatvora, razradio sustav koji će ga učiniti jednim od najutjecajnijih likova digitalne kulture. Prema Learyju, ljudski mozak u svojem razvitku prolazi osam stadija ili krugova.
Mi posjedujemo prva četiri, koji se nazivaju zemaljskima ili larvalnima, a obilježava ih dvojnost. Prvi krug definira strategije (približavanje/izbjegavanje), drugi emocionalni život (volim/ne volim), treći intelektualne sposobnosti (točno/netočno), a posljednji moralno značenje (dobro/loše). Ostale razine moraju se razviti u budućnosti, a podrazumijevaju post-čovjeka, oslobođenog zemaljske privlačnosti i dualističkog pristupa. Na primjer, peti je krug hedonistički, a omogućava snalaženje u svim uvjetima, oslobađajući krugove užitka u mozgu. Šesti, neurološki, oslobađa inteligenciju pravocrtnog razmišljanja i potiče je na iskušavanje složene višedimenzionalne mreže s beskonačnim brojem mogućih sinaptičkih veza. Sedma razina približava se biološkoj inteligenciji DNK-a. Napokon, posljednja razina odgovara kvantnoj svijesti, s onu stranu samoga tijela i prostornosti.
TEHNIKE: Svakome krugu odgovara posebna psihodelična droga. Alkohol nas dovodi na drugu razinu, heroin u prvi krug. Hašiš nam služi kao propusnica za peti krug, a LSD nas uvodi u šesti. Svakome od ovih stupnjeva odgovara po jedna tehnologija. U krug koji pripada hipijima ulaze još televizija, ploče, hedonistički masovni mediji. Šesti se krug odnosi na Internet i njegov hipertekst s bezbrojnim ograncima. Djeca sedmoga kruga izravno će djelovati na svoju DNK zahvaljujući genskim drogama. Napokon, na razini atoma, nano ili još bolje piko-tehnolozi igrat će se sa sićušnim lego-djelićima veličine atoma, odnosno elementarnih čestica.
POZICIJA: Leary je tvrdio kako je ljudsko biće predodređeno da istraži beskrajni prostor i da će smrt uskoro biti samo uspomena. Možemo ga stoga smatrati pretečom futurista kao što su transhumanisti ili ekstropičari. Izgleda da je Leary u svojih osam krugova vidio tek zgodnu metaforu kojom se mogu opisati suvremena politička, tehnološka i psihološka previranja. Tijekom osamdesetih godina rijetko se pozivao na njih.
No, drugi pisci, poput Roberta Antona Wilsona, koautora Illuminatusa i evanđelista diskordijanaca, često su Learyjeve krugove razmatrali u svojim djelima. Teorija osam krugova danas se smatra osnovnom popudbinom cyber kulture. Postoje čak i njezine adaptacije za Wicca obrede. Na području kontrakulture, Timothy Leary zauzima gotovo središnje mjesto. On je povezan s gotovo svim ovdje prikazanim ideologijama, ako već nije njihov začetnik.
Terence McKenna i cyber-šamani
Mnogi su u McKenni vidjeli nasljednika Timothyja Learyja. Nažalost, on je Learyja slijedio tako što je umro nekoliko godina nakon njega od posljedica rijetkog tumora na mozgu.
Godine 1971., u kolumbijskom gradu Chorrera, Terence McKenna i njegov brat Dennis progutali su izvjesnu količinu droge ayahuasce, koju koriste mjesni šamani, a čiji se aktivni sastojak, veoma moćan, naziva DMT. Nakon nekoliko sati doživjeli su prosvjetljenje. Terence i Dennis stupili su u doticaj s duhovima prirode, elfima, koji su svojom neobičnošću više nalik na izvanzemaljce iz Dosjea X, nego na drage anđelčiće iz new age ili dječjih priča. Terence je tijekom toga putovanja imao otkrivenje o prirodi vremena nadahnuto Ji-Džingom.
Vrijeme uopće nije pravocrtno, nego se sastoji od različitih valova, koji će se poklopiti 20. 12. 2012. kako bi pokrenuli Eshaton - apokalipsu. No, ta apokalipsa ne sadrži negativnu konotaciju svršetka svijeta koja je svojstvena kršćanskoj teologiji. Za McKennu, taj je Eshaton zapravo radosna vijest. Na neki je način riječ o tome da bi brzina oslobađanja dosegnuta "ubrzanjem" tehničkog napretka, toga datuma trebala izbaciti čovječanstvo iz povijesti.
Godina 2012. Terencea McKenne na neki je način mitološka verzija jedne drukčije, više racionalističke vjere u tehnološku singularnost, koju propagiraju znanstveno-fantastičan autor Vernor Vinge i neki transhumanisti. Naravno, pristašama singularnosti koji odbijaju svaku povezanost s bilo kojom religioznom idejom, McKenna nije prirastao srcu. Sljedbenici 2012. koji su manje pobožni, bez sustezanja se pozivaju na ideje Vernora Vingea.
TEHNIKE: Drogiranje. McKennin omiljeni sastojak je DMT, koji se puši u luli i već nakon prvih nekoliko dimova izaziva trip neujednačene žestine koji, pak, traje vrlo kratko: desetak minuta. Putovanje je popraćeno gubitkom svijesti i preporučljivo je imati kraj sebe pomagača koji će prihvatiti lulu nakon što ona ispadne iz ruku.
POZICIJA: Sve te priče o elfima i 2012. djeluju prilično suludo na prvi pogled (uostalom, i na drugi također). No, McKenna je, poput pravog erudita, bio sposoban razgovarati o velikom broju tema, od Wittgensteina do alkemije i virtualne stvarnosti, koja ga je jako zanimala kao primjer vizualnog jezika.
Grateful Dead i Deadheads
Nakon razočaranja šezdesetih godina i kraja hipijevskog pokreta, rock grupa Grateful Dead nastavila je, poput privremene kapsule izvan tijeka događaja i mode, povlačiti za sobom sve one koji su bili očajnički privrženi idejama Haighta Ashburyja. Takozvani Deadheads bili su daleko od grupe starkelja s prosijedom kosom. Oni su se uspjeli obnoviti - i sve do 1995., kada umire gitarist Jerry Garcia, a grupa se raspada - njihova je glazba uvijek mamila na ples buntovnike koji su bili u raskolu s društvom svojih roditelja. Timothy Leary u deadheadsima je vidio najsavršeniji izraz svojega petoga kruga: hedonističkog hipija, oslobođenog od zemaljskih stega, koji luta svijetom bosih nogu i nikada se ne odlučuje za stalno boravište.
TEHNIKE: Članovi grupe uvijek su bili začuđujuće diskretni glede svoje filozofije. Imali su malo angažiranih pjesama, još manje religioznih očitovanja vjere. No, njihova je glazba sama po sebi umjetnička reprezentacija tehnike nadilaženja koju je inaugurirao Ken Kesey u svojim čuvenim Acid tests. Ti su ekstravagantni hepeninzi odbacivali pravila svakodnevna života. Baš u vrijeme tih Acid tests rođeni su zapravo Grateful Dead, koji su dobili zadaću da osmisle zvučno okruženje tih događanja. Otad glazba grupe uvijek slavi provalu kaosa u okrilju normalnosti. Na svakome koncertu, grupa, polazeći od osnove nadahnute country-glazbom, bluesom ili jazzom, postupno iskrivljuje zvuk dok ne dođe do faze u kojoj se tradicionalne strukture melodijske harmonije i ritma brišu, i prepuštaju mjesto posvemašnjoj zvučnoj slobodi, da bi se na kraju nanovo vratili u normalu. Inicijalni psihodelični učinak koncerata deadovaca nije samo rezultat njihove vještine dočaravanja kaosa, nego i osobitosti njihove pojave.
POZICIJA: Ako se baci letimičan pogled na povijest grupe i njezine publike, lako je u njima vidjeti sažetak epopeje američke kontrakulture: od agresivnosti bad boy-bitnika odjevenih u crno, preko pomalo naivnog ekologizma sedamdesetih i osamdesetih godina, pa sve do futurističkih spekulacija cyber-kulture 30 godina kasnije. Grupa Greateful Dead sama po sebi utjelovljuje sve kontradikcije pokreta. Čak i glazbeno, deadovci su uvijek oscilirali između futurizma i povratka korijenima.
Te se kontradikcije brišu i relativiziraju kad shvatimo da se iza hipija, hakera i kozmonauta uvijek krije vječna slika kauboja i, preko njega, san o američkom Zapadu, uvijek netaknutom i punom obećanja. Ako nas u devedesetim godinama traganja bubnjara Mickeyja Harta za duhovnim podrijetlom perkusionističkih instrumenata približavaju tradicionalnom hipijevskom duhu, zadivljujući dijalog između tekstopisca Roberta Huntera i Terencea McKenne svjedoči o suvremenijem tonalitetu.
Ipak je tek drugi tekstopisac u bendu, John Perry Barlow, ostvario istinski drugu karijeru. Postao je glasnogovornikom hakera, a zajedno s Mitchom Kaporom (izumiteljem čuvenog tabličnog kalkulatora Lotus 1-2-3) osnovao je Electronic Frontier Foundation, koja se posvetila zaštiti svih digitalnih sloboda. Dopuštanjem piratskih snimanja i distribucije snimki njihovih koncerata, Grateful Dead su postali jedni od pionira open source-pokreta koji se zalaže za slobodno i besplatno presnimavanje s računala. Nije čudo da su se redovima deadheadsa pridružili brojni kompjutorski šmokljani.
No, možda baš politika Rex Foundation najbolje izražava dvostruko lice Deadsa. To je poduzeće filijala grupe koja istodobno financira inicijative za očuvanje nedirnute prirode i radove na stvaranju umjetnog života Thomasa Raya, koji u virtualnoj sredini nastoji reproducirati uvjete analogne kambrijskome prasku.
Transhumanisti i ekstropičari
Kada ste s njima, ne spominjite religiju. Jer njihovo je područje znanost, to je ozbiljna stvar. Ipak, eshatološki snovi transhumanista toliko su bliski mitologijama i teologijama svih epoha da je nemoguće ne povući vezu. Transhumanisti se dotiču omiljenih religioznih tema, kao što su odnos prema smrti, ukinuće patnje, krajnja svrhe čovjeka i svijeta. Mitološka produkcija obiluje stalnim referencijama na znanstvenu fantastiku. Očita sličnost s nekim religijskim pokretima, kao što su milenarizam, gnosticizam i Gurđijevljeva teorija, potvrđuje tu analizu. Ali govoriti o vjerovanjima ili mitu ne znači nužno da su izložene teze apsurdne ili iracionalne. Mit o Ikaru nije spriječio postojanje zrakoplova, nego je nadahnuo njegovo izumljivanje.
Riječ transhumano kako je danas shvaćamo, prvi je put upotrijebio F. M. Esfandiary, dok je termin transhumanist prvi koristio Max More. Ali, nalazimo i još starije etimološke tragove kod Juliana Huxleyja, a prema nekim izvorima čak i kod Dantea, koji se koristi glagolom transumanare u značenju ići s onu stranu ljudskog postojanja. Izraz ekstropija i ekstropičar dolaze od Max Morea i Toma Morrowa. Transhumanisti se žele osloboditi užasa ljudskoga postojanja. Oni smjeraju doseći besmrtnost zamrzavanjem, genskom manipulacijom, transmutacijom tijela u kiborga, odnosno uploadingom, zahvaljujući kojemu sadržaj mozga, daljinski prebačen u računalo, postaje također tekući, podatan i vječan poput računala. Transhumanisti nastoje promijeniti i svoje okruženje stvaranjem morskih ili svemirskih kolonija, ili pak virtualnih stvarnosti u kojima će se uploadani mozgovi moći napokon osloboditi tiranije materije.
Ekstropičare čini grupa transhumanista koju su osnovali Tom M. Morrow i Max More, i koja osim futurističkih tema favorizira određene političke opcije poput otvorenog društva. Taj je izraz, prema svoj prilici posuđen od Karla Poppera, teško razumjeti ali izgleda da se ponajprije odnosi na kapitalizam potpuno oslobođen pravila. Iako Extropy Institute službeno ne podržava nijednu političku opciju, na njegovoj mailing-listi nalaze se brojni anarhisti i anarhokapitalisti.
TEHNIKE: Transhumanisti nastoje povećati svoju dugovječnost uzimanjem različitih vitamina i redovitim vježbanjem. Ipak, svjesni da to nije dovoljno kako bi si osigurali besmrtnost, brojni među njima odlučuju se za zamrzavanje. Dugoročno, oni se nadaju da će se okoristiti umjetnim organima ili da će, zahvaljujući nanotehnologji, popraviti i pomladiti svoje tijelo. Uploading, tehnika kojom bi se sadržaj mozga trebao skenirati i reproducirati na računalu, fascinira ih kao sredstvo za postizanje besmrtnosti i sveprisutnosti pomoću backup sustava.
POZICIJA: Transhumanisti su poveznica između mističnih utopista poput Learyja i ultra-liberalnih i neo-konzervativnih ideologija Silicijske doline. Da bi se shvatila razlika između Learyjeva futurizma i onog ekstropičara, dovoljno je usporediti magazine Mondo 2000 i Wired. Teme koje se obrađuju često su iste, ali Mondo 2000 je na naslovnicu stavio Deborah Harry, dok je Wiredu milije lice predsjednika Oracle Softwarea.
Transhumanisti se uglavnom deklariraju kao racionalisti i neskloni su metafizici, ali njihove ideje zanimaju velik broj mistika, bilo da je riječ o psihodeličarima ili okultistima. Naravno da su među transhumanistima i pristaše singularnosti i poslijebiološkog čovjeka.
Frank Tipler i točka Omega
Riječ je vjerojatno o inačici futurizma koja je najviše povezana s teologijom. Napokon, ideju o točki Omega, Tipler je preuzeo od svećenika, zaslužnog paleontologa velečasnog Theillarda de Chardina. Točka Omega, to je Bog. Ali Bog koji se ne nalazi na početku, nego u dalekoj budućnosti, kada će cijeli svijet biti pretvoren u inteligentnu materiju. Kad nastupi taj svršetak vremena, čak će i mrtvi uskrsnuti u obliku simulacija. Mali je trik u tome da bi za potvrdu postojanja takva svijeta pod zaštitom božanstva kraj svijeta morao biti "vruć". Točnije, nakon Velikog praska, koji je doveo do širenja svemira, trebalo bi uslijediti Veliko Drobljenje kad će se sva materija skupiti u jednom području koje će se sve više smanjivati. Na nesreću, nedavna otkrića potvrđuju vjerojatnost "hladnog" ishoda, tj. beskrajnog rasipanja materije u svemiru. Otpada, dakle, Tiplerova teorija. Osim, naravno, ako mi sami, vlastitim snagama, ne uspijemo zgusnuti svemir.
To je pomalo smion pothvat, ali sam Bog zna što je sve čovjek sposoban učiniti vlastitim snagama.
TEHNIKE: Da bi se realizirala točka Omega, krionika, informatika, pa čak ni nanotehnologija nisu dovoljne. Potrebno je pribjeći beskrajno snažnijim tehnologijama, inženjerstvu visoka stupnja. Na programu su: manipulacija materije na razini subatoma (piko-tehnologija), rekonfiguracija sunčevih sustava pa i cijelih galaktika, te konačno, nadzor prostor-vremena.
POZICIJA: Tipler je priznati fizičar, njegove su ideje zato imale izvjesna odjeka. Recimo da ga trahnshumanisti i ekstropičari malo spominju. Nesumnjivo zato što njegova vizija točke Omega ostaje suviše udaljena u vremenu, ali i zbog izričito teoloških aspekata njegove doktrine. Da ne govorimo o žalosnoj vijesti glede svršetka svijeta, koja je zadala težak udarac njegovim teorijama.
Singularnost
Zaboravite brige, novčane probleme, planove za mirovinu. Povijest čovječanstva će završiti za najviše dvadeset godina. Kroz trideset godina, objavljuje autor znanstvene fantastike Vernor Vinge, čovječanstvo će imati sredstva za stvaranje nadljudske inteligencije. Nedugo zatim, doći će kraj eri ljudske vrste.
U fizici, singularnost je točka iza koje ne vrijede uobičajena pravila svijeta. Singularnost, na primjer, od naših očiju skriva unutarnjost crne rupe. Vingeova singularnost je ono što se događa kada tehnologija nadiđe naše najluđe snove i postane doslovno izvan kontrole. Do jednog takvog događaja može doći uslijed istodobna napretka na mnogim poljima (nanotehnologiji, genetici itd.), ili zbog jednog jedinstvenog otkrića poput onoga superiorne umjetne inteligencije, kako smatra Vinge i što ga čini kozmičarem. Za vjernike singularnosti njezino nastupanje je nužno, ona je sasvim izvjesna stvar. A to će se dogoditi brzo (kroz nekoliko godina odnosno mjeseci ili dana), bez mogućnosti kontrole, a možda i katastrofično. Jer, iako neki u njoj naziru pojavu samilosnoga Boga koji će nas sve povesti u računalni raj, ništa nas ne sprječava da singularnost zamišljamo manje izdašnom. Možemo se stoga brinuti oko toga što će biti s onima koji se nađu s krive strane granice.
TEHNIKE: Općenito se smatra da će ubrzani napredak tehnologija dovesti do singularnosti, a osobito sprega nanotehnologije, biotehnologije i umjetne inteligencije.
POZICIJA: Singularnost je veoma cijenjena tema među transhumanistima koji smatraju da se njezino nastupanje može izvesti iz čisto statističkih podataka, kao što je Mooreov zakon (koji predviđa udvostručenje snage procesora svakih 18 mjeseci). Ali kako ne misliti sa smiješkom na proročanstva jednoga Terencea McKenne, čije nas kemijsko porijeklo u najmanju ruku sprečava da ih shvatimo suviše ozbiljno!
Kozmičari i poslijebiološki čovjek
Ostavimo iza sebe tijelo od mesa. Tijelo je slabo, ali metal, to je ono čvrsto! Osim toga, metal je kromiran, gladak, sjajan, čist i lijep. Nezamislivo je da je inteligencija mogla odabrati tako krhak i odbojan medij kao što je taj spoj zaslađene i hladetinaste vode. Budućnost pripada poslijebiološkom.
Hugo de Garis tvrdi da se umjetna inteligencija robota razvija milijun puta brže od ljudske inteligencije. Taj profesor ustraje na vjerskom ratu koji će podijeliti čovječanstvo sutrašnjice. Vodit će ga kozmičari, izumitelji artilekta, stvorenja u svakom pogledu superiornih njihovim biološkim roditeljima, i konzervativni Zemljani. Malo je nade za starog čovjeka, on u najmanju ruku mora i sam postati robotom. Uz pomoć uploading-postupka, kako mu to savjetuje Hans Moravec. S onu stranu stroja, zamišlja se čisto računalna inteligencija, koja je sposobna, prema želji, nanovo se oblikovati, premještati se brzinom svjetlosti, mijenjati tijelo, ali i osobnost, identitet. Na vrhuncu evolucije javlja se funkcionalna juha Aleksandra Chislenka, u kojoj se gotovo božanska bića samoobnavljaju prekapajući po banci mogućih ponašanja i osobina. Tada će nestati, sa ili bez uploadinga, sve što je "čovječno".
TEHNIKE: Sve su tehnologije robotike na raspolaganju. Mnogi se putovi otvaraju onima koji žele privesti strojeve svijesti. Jedan od njih jest umjetna inteligencija, koja pripada ekspertnim sustavima šezdesetih godina. Danas je popularniji konekcionizam koji nastoji simulirati djelovanje ljudskog živčanog sustava, stvarajući tisuće "formalnih" neurona koji se aktiviraju i zaustavljaju ovisno o njihovim višestrukim interakcijama.
Treći put, koji češće prihvaćaju robotičari nego tradicionalni informatičari, sastoji se u stvaranju decentraliziranih sustava mini-programa, od kojih je svaki pogodan za obavljanje nekog specifičnog zadatka, na primjer pomicanja, izbjegavanja predmeta, silaska niz stepenice, itd. Treba se pozabaviti i strategijom stvaranja. Moguće je već u početku pokušati stvoriti nadmoćnu inteligenciju, ili se pak naprotiv opredijeliti za populaciju neinteligentnih strojeva ili programa koji se mogu replicirati i usavršavati do sofisticiranijih oblika ponašanja zahvaljujući kombinatorici prirodna odabira. To je put umjetnog života kojim idu istraživači poput Thomasa Raya i Chrisa Langtona.
POZICIJA: Kozmičari nedvojbeno već postoje: sam De Garis, Hans Moravec, dobar dio transhumanista, mnogi od pristalica koncepcije singularnosti… Ali već se očituju i Zemljani. Tu je Bill Joy koji se sa zebnjom pita: hoćemo li više biti potrebni u budućnosti? U Francuskoj, pisac i istraživač umjetne inteligencije Jean-Michel Truong oklijeva između zemljanskog i kozmičarskog stajališta. On ne skriva svoju odbojnost prema metodama informatičke mreže. Prema njemu, ona će nastojati malo se pomalo rješavati svojih ljudskih tvoraca (naravno uz pomoć ideologija koje, poput liberalne ekonomije, rade otvoreno u njezinu korist). No, Truong ne vidi rješenje problema i na kraju priznaje da bi zamjenjivanje čovječanstva njegovim umjetnim tvorevinama moglo značiti pozitivnu evoluciju.
Scijentolozi
Od svih ovdje predstavljenih grupa jedino ova bez sjenke sumnje zaslužuje naziv "sekte". Naime, u scijentologa ponovo nalazimo sve mitove koji su se javljali u rubnim pokretima u Americi posljednjih pedeset godina. Za razliku od sekte Moon, na primjer, scijentologija spada u istu priču s psihodeličkim pokretom, transhumanizmom ili diskordijanizmom. Ona se pojavljuje kao mračna strana sile, kao znak upozorenja onima najzanesenijima, na opasnost od potpunoga gubitka kritičkog duha. Scijentologiju je pedesetih godina dvadesetog stoljeća osnovao pisac znanstvene fantastike Lafayette Ron Hubbard, a temelji se ponajprije na dijanetici, slabo uvjerljivoj pop-psihologiji koja se, pak, ne razlikuje mnogo od nekih ideja nastalih u neuro-lingvističkom programiranju ili drugim popularnim psihoterapijama. Zapravo, ustrajavanjem na pojmu programa koji nastaju u traumatskim razdobljima, i na nužnosti da ih se oslobodimo, Hubbard nije toliko daleko od ideje meta-programiranja. Što se tiče mitologije objavljene upućenima, priče o čovječanstvu koje su zarobili xeni, to je svemirska opera na gnostički način.
TEHNIKE: Izgleda da skup tehnika Scijentološke crkve počiva na deprogramiranju trauma, koje se nazivaju engramima, a s pomoću razgovora koji uključuju osobito detektor laži.
POZICIJA: Postavlja se pitanje što dijanetika i scijentologija duguju obrednoj magiji Aleistera Crowleyja. Zapravo, prije nego što je osnovao svoju sektu, Hubbard je posjećivao Jacka Parsonsa, jednog od magova u SAD-u (a odrekao se i svoje žene i svojega novca, no to je druga priča). Sam se Parsons može smatrati najneobičnijim pretečom tih novih religija budućnosti. Nezadovoljan time da bude uvjereni misionar vina i čudnih droga i propagator vještičarenja, bio je i istraživač u Jet Propulsion Laboratoryju, jednoj od institucija koje će Ameriku uvesti u osvajanje svemira. Opet ta povezanost između futurizma i magije… Parsons je umro pri eksploziji novog raketnog punjenja. Jedan krater na mjesecu nosi njegovo ime.
Sotonisti
Glavnu sotonističku organizaciju, Đavolju crkvu, osnovao je Anton LaVey. Biografija te čudne osobe veoma je zanimljiva: igrao se krotitelja u cirkusu, imao je žarku vezu s Jane Mansfield… Ti su aspekti njegova života uglavnom izmišljeni, smatraju neki biografi. Članovi Đavolje crkve ne ubijaju malu djecu, ne kolju piliće. Oni zapravo imaju malo veze s gotskim sotonizmom kakav poznajemo u Europi. Doktrina Đavolje crkve je jednostavna: ljudi su sebične životinje u potrazi za ugodom, pa je beskorisno izmišljati moralna, filozofska ili vjerska opravdanja. Živimo naše žudnje i mržnje bez kompleksa, i sve će biti bolje.
Godine 1975. dogodio se raskol u Đavoljoj crkvi, što je dovelo do stvaranja konkurentske organizacije, Setova hrama. Ta se organizacija, više sklona metafizici, posvetila putu lijeve ruke koji štuje izoliranu inteligenciju utjelovljenu u egipatskom bogu Setu. Za setance, mračni put sastoji se u tome da se osigura trajno postojanje ega, za razliku od puta desne ruke čiji je cilj rastvaranje ega u božanskom. Pritom, setanci kao da ne znaju kako je to ustrajavanje na vječnosti sebstva u savršenu skladu s kršćanskom dogmom! Nije li Paul Claudel rekao da je budizam nadahnut Đavlom jer propovijeda nepostojanje sebstva?
TEHNIKE: Đavolja crkva često koristi obrede, ali riječ je ponajprije o psihodramama namijenjenim oslobađanju ega od njegovih kulturalnih i društvenih okova. Ona koristi enoške ključeve koje je cijenio već Aleister Crowley, ali im daje posve osobno značenje.
Setov je hram podijeljen na pilone, od kojih je svaki posvećen nekoj različitoj grani okultizma. Prema setancima, magija se dijeli na nižu crnu magiju koja služi osiguranju svjetovnog uspjeha, i višu crnu magiju koja služi jačanju ega kako bi ovaj izbjegao rastvaranje koje prati fizičku smrt.
POZICIJA: Snažno nadahnuta objektivizmom Ayn Rand i nekim misliocima poput Nietzschea ili Maxa Stirnera, Đavolja crkva je vjersko očitovanje tog desničarskog anarhizma ili libertarijanstva kojim je prožet dobar dio američke kulture, bila ona rubna ili ne. Zapravo, njihovo zagovaranje osobnog egoizma i snažnog društva bez samilosti za zločince, ne razlikuju ih mnogo od njihovih neprijatelja, baštinika moralne većine.
Setov je hram još žučljiviji, sa svojom otvorenom naklonošću prema germanskoj "željeznariji" tridesetih godina. On kategorički opovrgava sve optužbe za rasizam i nacizam i tvrdi da u njihovu upravnom odboru ima mnogo Židova. Može biti, dakle, da je riječ tek o žalosnom nedostatku ukusa. Treba zabilježiti da Hram danas vodi pisac znanstvene fantastike Don Webb, i da neki setanci djeluju kao da sumnjaju u djelotvornost same uzvišene crne magije za osiguranje besmrtnosti. Oni radije osmišljavaju "racionalnije" metode transhumanista i ekstropičara.
Telemiti
To su učenici maga Aleistera Crowleyja, koji je 1904. od ne-ljudskoga bića nazvanog Aiwass primio knjigu objave novog eona (ili ere) povijesti čovječanstva, Knjigu zakona. Glavna zapovijed Knjige zakona preuzeta je od Rabelaisa: Postupaj kako hoćeš i to će postati jedinstveni i opći zakon. Za razliku od Antona La Veya, Aleister Crowley je bio istinski mistik: Istinska Volja, koju svaki učenik treba otkriti sam za sebe, bila bi ekvivalent sebstvu u hinduističkoj tradiciji. Prema Crowleyju, povijest svijeta dijeli se na tri temeljna razdoblja: eru Izis koja odgovara prvobitnom matrijarhatu, eru Ozirisa koja odgovara razdoblju Umirućega Boga, patrijarhata, žrtvovanja sebstva. S erom Horusa započinje doba djeteta, obilježeno dinamizmom, slobodom običaja, ali i nizom ubitačnih ratova i rastućom moralnom neodgovornošću.
TEHNIKE: Da bi me štovao, uzmi vina i neobičnih droga, propisuje Knjiga zakona. Za Aleistera Crowleya nema nikakve sumnje: obredi su pod uplivom Afrodite, Dioniza i Apolona, drugim riječima, seksa, droge i rock'n'rolla na starogrčki način. Ti različiti oblici trovanja trebaju se odvijati prema strogoj disciplini, uz primjenu elemenata zapadnjačke obredne magije i azijske yoge.
POZICIJA: Aleister Crowley nije bio anđeo, o tome nema nikakve sumnje. Nije osporavao fašizam, ali fašizam nije volio njega, o čemu svjedoči to da ga je Mussolini protjerao iz Italije. Poput jednoga La Veya ili Roberta Heinleina (kojega je Crowley nadahnuo za djelo U stranoj zemlji), Crowley pripada kategoriji "libertarijanaca".
Dio djela Aleistera Crowleya pripada tradiciji okultizma i ovdje nas ne zanima. Zanima nas samo njegov utjecaj na nova strujanja. Njegov utjecaj na kontrakulturu, iako pritajen tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, nije zato bio ništa manje stvaran. Ne samo da su Beatlesi prikazali Crowleyja na omotnici albuma Sergeant Pepper, nego ga je i Timothy Leary neprestance hvalio i štoviše ukazivao na čudne podudarnosti između njihovih dvaju života. No, Crowley je, osobito nakon 1975., zahvaljujući Robert Antonu Wilsonu, postao dio panteona psihodeličkih junaka. Einstein je razvio teoriju relativnosti u znanosti, Joyce u književnosti, a Crowley u religiji, tvrdi Wilson.
Kao što je neizravno utjecao na početke Wicca pokreta, Crowley je preko svojega učenika Jacka Parsonsa, nenamjerno odigrao ulogu i u rađanju scijentologije. Neki čak tvrde da je baš on naveo Aldousa Huxleyja da kuša meskalin, ali nesumnjivo je to tek još jedna od pikantnih glasina koje ga prate! Ipak, i ta legenda samo potvrđuje važnost Crowleyja u nastanku kontrakulture. Ako joj je Leary bio otac, Crowley je svakako njezin djed.
Magija kaosa
Magija kaosa koristi dekonstrukcionističke teze Jacquesa Derridae, zanimanje za slučaj Johna Cagea i minimalizam, te humor dadaista, kako bi stvorila obredni prostor za magijske čine. Bilo bi pogrešno smatrati Magiju kaosa preformulacijom tradicionalne magije. Magija kaosa je nova pojava, pokušaj dekonstrukcije struktura vjerovanja, kako bi se oslobodila energija zarobljena u tim vjerovanjima, i radikalno preusmjerio kvantno protjecanje energije. Magija kaosa je borba protiv normativne strukture vjerovanja, napad na duhovni status quo, rat protiv okoštalog stanja svijesti.
Treba li išta dodati toj definiciji Marka Defratesa, tvorca skupine (Z)Cluster koju on sam definira kao skupinu čarobnjaka kaosa koji su se privremeno okupili s namjerom da unište strukture konvencionalnog vjerovanja i tako dovedu do svršetka svijeta? Ili, da dodamo sljedeću formulaciju Petera Carrolla, "oca" Magije kaosa: Ako želite jednostavnu definiciju Magije kaosa, koja bi bila prihvatljiva većini kaotičara, evo jedne: kaotičari slijede meta-vjerovanje prema kojemu je vjera tek sredstvo za postizanje nekog rezultata, a ne sama sebi svrha.
TEHNIKE: Kao što se vidi, nema jasno definirane doktrine Magije kaosa, a tehnike su jednako brojne kao i sljedbenici. Ovdje možemo navesti tek najčešće metode, koje je najvećim dijelom nadahnuo umjetnik i okultist s početka stoljeća Austin Osman Spare. Većina kaotičara slaže se da u određenim trenucima, obilježenima šutnjom duha, dolazi do raspada modela na kojima se temelje naša poimanja zbilje, što oni nazivaju gnozom. U tom trenutku čarobnjak odašilje u prazninu, nesvjesno, kaos, neki simbol, odnosno pečat koji predstavlja njegovu želju. Čarobnjaci kaosa uvjeravaju nas da će se ta želja svakako ostvariti. To stajalište, koje je formalno prilično nadrealističko, očito se može sasvim psihološki protumačiti, bez posezanja za paranormalnim. Magija kaosa mogla bi biti shvaćena poput posebno ekstremne vrste brze terapije, a njezina sklonost paradoksu mogla bi je približiti nekim metodama psihijatra Miltona Ericksona, odnosno općenito školi iz Palo Altoa. Bilo koja tehnika može poslužiti postizanju takva stanja zapanjenosti koje je svojstveno gnozi, pri čemu su one najneuglednije općenito i najcjenjenije.
Estetički i mitološki kontekst Magije kaosa ipak ostaje tradicionalni okultizam kojemu njegovi sljedbenici pristupaju s velikom dozom mašte. Nije rijedak slučaj da kaotičari prizivaju Zekoslava Mrkvu ili gospodina Spocka, no brojni su i oni koji pokazuju izraženu sklonost Drevnim velikanima Howarda Philipsa Lovecrafta kao što su Ctuluh ili Yog Sothot.
POZICIJA: Magija kaosa nesumnjivo pripada najvećoj struji američke kontrakulture. Više nego na Derridau, njezine gnostičke tehnike podsjećaju na Johna Lillyja i Timothyja Learyja s njihovim tehnikama metaprogramiranja. Ono što Magiju kaosa približava ontološkoj gerili diskordijanaca i Roberta Antona Wilsona jesu ideje destrukcije vjerovanja i dogma. William Burroughs, čije okultističke djelatnosti tek trebaju dobiti svojeg biografa, postao je pri kraju života član znamenite skupine čarobnjaka kaosa, pod imenom IOT (Illuminates Of Thanateros).
Treba na kraju spomenuti, više zbog umjetničkog utjecaja a manje zbog ideološke zanimljivosti, jednu srodnu iako ne posve sličnu skupinu (na koju je također znatno utjecao A. O. Spare): riječ je o Temple of Psychick Youth, Genesisa P-Orridgea, koja je odigrala nezanemarivu ulogu u razvoju umjetničkog pokreta "industrijalaca", zajedno s grupama Throbbing Gristle i Psychic TV. P-Orridge se nadahnjuje tehnikama magije, ali podjednako i cut-upom Williama Burroughsa i Briona Gysina kako bi rekonstruirao stvarnost nizom nasumičnih permutacija.
Diskordijanci
Sa svojih šest milijuna članova, Diskordijanska crkva je vjerojatno najsnažnija dezorganizacija prikazana u ovom tekstu. Pojasnimo odmah da diskordijanizam nije mistifikacija prerušena u religiju, nego religija prerušena u mistifikaciju, kao što tvrdi Robert Anton Wilson, jedan od njezinih najslavnijih zagovornika. Diskordijanci obožavaju grčku božicu Eridu, princezu kaosa, nesloge i zbrke. Ona je bila ta koja je pružila zlatnu jabuku "najljepšoj", što je posijalo razdor između triju glavnih božica na Olimpu i izazvalo Trojanski rat.
Glavni ep diskoridijanizma je nezaobilazni roman Illuminatus (Sheae i Wilsona), no sveto pismo sekte ostaje Principia Discordia: kako sam pronašao Božicu i što sam potom s njome činio, tekst koji je napisao stanoviti Malaclypse Mlađi, pravim imenom Greg Hill. Utemeljitelj diskordijanizma Kerry Thornley ovako objašnjava svoju teologiju: Ako je organizirana religija opijum za mase, tada je neorganizirana religija marihuana za luckaste marginalce. Diskordijanizam kao najneorganiziranija religija, jedini je shvatio da je organizacija demonsko djelo, i da je Sveti Kaos, usprkos općem uvjerenju, prirodno stanje zbilje.
TEHNIKE: U napasti smo da kažemo da je Diskordijanska crkva sama po sebi jedna tehnika. Ona je savršen primjer ontološke gerile, da upotrijebimo izraz Roberta Antona Wilsona. Njezini su postupci nadahnuti zenom i općom semantikom, a temelje se na finom miješanju istina i laži kako bi se ljude navelo da razmišljaju svojom glavom. Mimo toga nema jasne metode, premda čarobnjaci kaosa, za koje se sumnja da visoko cijene diskordijanizam, nisu propustili razraditi cijelo mnoštvo obreda posvećenih božici Eris.
POZICIJA: Osim Timothyja Learyja, teško je pronaći ikoga utjecajnijeg od diskordijanaca u sferi religijske kontrakulture. Božicu Eridu obožavaju istodobno psihodeličari i hakeri, transhumanisti i čarobnjaci. Ona je u našim vremenima najštovanija od svih grčkih božica. Jednako tako, roman Illuminatus Sheae i Wilsona postao je neizostavni klasik. Uostalom, Internet je pretrpan insajderskim šalama koje su nedostupne onima neupućenima u diskordijanizam. Naknadno su se pojavile i druge mistifikacijske religije, poput Crkve SubGenija, koja je odana kultu zagonetnog "Boba".
Novopogani i tehnopogani
Te je pojmove izmislio Erik Davis, a označavaju prilično neodređenu smjesu novopoganskih zanimanja za tehnologiju. Mnoge dosad spomenute osobe i skupine, od Learyja do čarobnjaka kaosa, mogle bi se svrstati među novopogane ili među tehnopogane. Mi ćemo primjenu tih pojmova ograničiti na one koji se izričito posvećuju obnovi drevnih kultova. U anglosaksonskim zemljama, novopoganstvo se veže uz tekstove Geralda Brousseaua Gardnera, koji je uspio, zajedno s Wiccom, obnoviti izvorni kult plodnosti, koji je stoljećima bio potisnut kao "coprnjaštvo". U stvari, Gardnerove povijesne teorije prilično su fantastične. A kult Wicca ponajprije se napaja suvremenim izvorima, kao što su masonstvo ili Aleister Crowley, kojega je Gardner viđao. U panteonu wiccanaca stoluju ponajprije Božica Majka i Rogati Bog, njezin božanski par. Zasebnu struju čini dijanska Wicca, u čijem je kultu potisnut muški element i postoji samo Božica. Ostale novopoganske skupine posvećuju se obnovi ostalih pretpostavljenih drevnih kultova. Tijekom šezdesetih, Wicca i njezini neopoganski izdanci rado su se pridružili nastajućoj kontrakulturi. Tada dolazi do miješanja nostalgije za seoskim životom, koja je obilježje Wicce i znanstvene fantastike.
TEHNIKE: Novopogani tvore religiju blisku tradicionalnom značenju toga pojma. Oni zato ne propovijedaju poseban sustav kojim bi povećali ljudske sposobnosti. Ipak, novopoganstvo je posebno sklono pokusima s magijom i psihodelijom, a često svoje postupke nastoji smjestiti u ideološki okvir.
S druge strane, tehnopogani velik dio svojih obreda slave u cyberspaceu. Erik Davis tako spominje Marka Pescea koji slavi obred u kojemu se četiri osobna kompjutora povezuju na način tradicionalnog magičnog kruga. Te se metode svakako mogu usporediti s onima kad brojni čarobnjaci kaosa koriste Internet kao medij za svoje magijske radnje.
POZICIJA: Kao što je primijetio već Erik Davis, mitologija cyberspacea od samoga je početka krcata poganskim elementima (u romanima Williama Gibsona i Neala Stephensona, na primjer)
Neki tehnopogani ostavili su traga u povijesti Interneta. Ponajprije Mark Pesce, za kojeg je izraz i smišljen. No, tu je i Eric Raymond, haker, libertarijanac, propagator pojma open source (opće dostupan izvor). U tekstu Ples s bogovima, Raymond opisuje povijest svojega osobita odnosa s bogom Panom. On razrađuje jednu "informatičku" viziju religije. On objašnjava da su obredi napisani u simboličkom jeziku nesvjesnoga duha. Religije su knjižnice programa, koje dijele najvažnije zajedničke podprograme. Bogovi su pritom podsustavi i dio su programiranog vetvera (našeg organizma). Svi ljudi praktički mogu pristupiti istim bogovima, jer je struktura našega vetvera 99 posto istovjetna. Novopoganstvo je nesumnjivo religiozni stil koji se naglo širi. Bismo li se usudili okladiti da će uskoro zamijeniti budizam kao religijsku "tendenciju" u Hollywoodu? Popularnost serija poput Charmed ili Buffy, kao i tekstova Silvera Ravenwolfa namijenjenih američkim rasadištima čarobnjaštva znatno pridonose privlačenju najmlađe populacije. S druge strane, politički korektan, katkada pomalo glupav, kult Wicca djeluje kao mogući laboratorij pretvorbe kontrakulture u mainstream. Naravno, to uopće ne sprječava razne evangeličke pokrete da vrište zbog svetogrdne popularnosti Harryja Pottera i drugih vještica!
I pojam tehnopoganstvo također je postao dio popularne kulture, nakon što je lik gospođice Calender, u drugoj godini Buffyne borbe protiv vampira, zaradio taj naziv.
s francuskog prevela Snježana Kirinić
Pod naslovom Une introduction aux religions du futur objavljeno u e-časopisu La Spirale
www.laspirale.org/pages/
Prijava
FAQ
Pretraživač
