Ova rasprava na temu ko se kulturnije ponašao prilikom upražnjavanja psihopatoloških aktivnosti, Srbi ili Hrvati, ili ko se od njih bolje pridržavao "običaja upražnjavanja psihopatoloških aktivnosti," prilično lijepo demonstrira kako se aktiviraju i ispoljavaju mentalni programi.
Sami "običaji ratovanja" (psihopatoloških aktivnosti) predstavljaju sklop "(para)etičkih" i "(para)moralnih" principa koji su nam takođe plasirani u smislu mentalnog programa za svrhu "uređivanja" i racionalizacije takvih aktivnosti. Dakle, to je program za ispoljavanje tih aktivnosti kojeg se trebamo pridržavati kad ih ispoljavamo. To mu dođe slično kao ona "maska trezvenosti" koju
psihopate obično stavljaju na lice kako bi odavali utisak normalnih ljudi s tim što se ovdje maska trezvenosti stavlja na psihopatološke aktivnosti sa svrhom njihove "normalizacije".
Ovdje smo mogli primjetiti kako programirane ličnosti imaju tendenciju da iznose svoje mišljenje kao "činjenično stanje". Bez obzira na to što smo uložili dosta truda na ovom forumu u pokušaju rasvjetljavanja istinske ili duhovne realnosti, evidentno je to da je malo onih koji su u stanju bar intelektualno da shvate neke osnovne koncepte. Ličnost kao vještačka (i programirana) kategorija obično nije u stanju da se izdigne izvan nacionalnog i/ili religijskog obora (
kontejnera) u kojem se nalazi i pokuša da odozgo osmotri situaciju na terenu. Čini se da je čovjekov duh (ili Istinsko Ja) preduvjet za tako nešto?! Međutim, kod nekih od nas, on nedostaje, dok je kod drugih uveliko potisnut ili ignorisan. Čak i oni koji intelektualno shvataju sam koncept, ne mogu si pomoći kad im neko pritisne pravo dugme, te automatski prelaze u modalitet ispucavanja programskih sadržaja.
Čovjekova ličnost, sama po svojoj vještačkoj prirodi mora biti programirana, ovako ili onako. Tako u opticaju imamo mentalne programe koji su u stvari i namijenjeni za ličnosti. Ta problematika je poznata u gnostici, pa se tako uzima u obzir to da se ličnost ne može potpuno deprogramirati ali se teoretski može razviti do jednog stepena gdje će se stvoriti uslovi za povezivanje s čovjekovim Istinskim Ja. Naravno, postoje i druga učenja gdje se isto pokušava ostvariti drugim putevima.
Čovjekovo Istinsko Ja, potiče iz duhovne/istinske realnosti i zasnovano je na njoj. S tim u vezi, što je veća razlika između realnosti/iluzije u kojoj živi čovjekova ličnost i duhovne/istinske realnosti iz koje potiče čovjekovo Istinsko ja/duh - veći je i jaz između ličnosti i Istinskog Ja, pa tako i unutrašnji konflikt u čovjekovom biću. I opet, teoretski, ovaj problem je moguće prevazići, međutim, u praksi možemo vidjeti da je to prilično teško (nisam rekao - nemoguće).
...