bajs je napisao/la:
Jasno je to.
Riječi nam služe i putem njih možemo naučiti i usvojiti intelektualno znanje.
I ja se naravno koristim tim instrumentom.
Međutim one su samim tim instrument uma koji u ovom slučaju, kako i sama tema kaže, podliježe svakojakim manipulacijama i programiranju.
U tom kontekstu, deprogramiranje je isto što i tišina i budno posmatranje bez riječi.
Bitno je i reći još da se u mnogim temema koristi termin Znanje i dakako da će čitalac isprve pomisliti da je to usvajanje informacija i kontradikcija ne-znanju tj. ne imanju informacija, ali kako i Osho kaže znanje je odsustvo pitanja.
To nije nešto što se postiže usvajanjem gradiva već samo bivanje.
Tvoje pitanje u vezi "viđenja" meni je jasno. Ja nisam vidio energiju ali znam da sam ja Svijest.
Ja sam praznina koja objedinjuje sve. I ti si to.
Ništavilo koje se može osjetiti u meditaciji, rupa između misli, apsolutni mir. Svijest.
Riječi nisu alat koji je vlasništvo (u smislu bivanja) - podsvijesti, ali i jesu alat nje u posredničkoj vezi - ako su izričaj komunikacije svijesti i podsvijesti ovdje!
Pitanje je čiji su alat – ali su bez obzira na to iskoristive!
Doduše, upravo zato što su dio ovoga svijeta - prilično su "loš" alat za objašnjavanje događanja podsvijesti – ako ni zbog čega drugoga jer se koriste iz ovog – nama poznatog - svijesnog stanja.
I nisu one alat uma - nego Ličnosti, za koju se pak jako često i koristi izraz um - ne shvaćajući da nije riječ samo o njemu, već i o "stanju" u kojem nema komunikacije podsvijesti i svijesti, ali i nedetektiranja stanja podsvijesti! Da takva komunikacija postoji i riječi bi bile drugačije, ali opet nekome tko ih čita potpuno nerazumljive - iz istog razloga.
Zato i vrijedi ona: da se nešto, da bi bilo Znanje prolazi iskustveno - što u prijevodu znači da je obrađeno u trenucima ravnoteže, koja otvori komunikaciju svijesnog i podsvijesnog dijela nas. kad kažem nas - to znači Ličnosti i svega što sadrži, ne podsvijest - jer to čak i nije baš najbolja terminologija – nije riječ o mjestu (ali je opće prihvaćena) već bivanje Duše, Duha i Uma.
I ne podliježe um manipulacijama i programima, već svi navedeni - dakle oni koji se nalaze u podsvijesti! To je «mjesto» ili stanje iz kojeg se programiranje odvija!
U ovom kontekstu - deprogramiranje je početak iza kojeg slijedi rad, rad i rad - jer Ličnost tek treba naučiti "čuti" ono iznutra što se, mogli bismo čak reći i rađa! Taj proces nikako nije tišina, niti budno promatranje, već aktivno djelovanje. Kad kažem aktivno djelovanje - ono se grana na razne načine.
Ličnost i nakon deprogramiranja nije u stanju funkcionirati - ako ne poduzme ozbiljne promijene! Riječ je o dvosmjernoj prilagodbi! Ili nečemu što se može nazvati i daljnjim traganjem!
O odsustvu pitanja - ne bih - osobno, odsustvo pitanja smatram budalaštinom (zbog svega višlje navedenog!) - ako ni zbog čega drugoga - onaj koji više nema pitanja - očito misli da sve Zna, pa je stao na mjestu onoga što smatra svojim Znanjem!
Alf