Evo neki dan sam dobio inspiracju da nešto napišem, imah slobodnog vremena pa počeh pisati, dotakavši se tako svega pomalo pa evo odlučio da podjelima sa vama.


Je li ova planeta samo nečija igračka?



Analizirajući neslužbenu povijest ove planete od vremena prije i poslije Atlantide iskusni analitičar će doći do jednog vrlo zanimljivog zaključka a to je, jesmo li mi samo nečija igračka?
Čitajući brojne tekstove, knjige, mnoge sesije sa Plejađanima ili Kasiopejcima itd. povezujući sve to u jednu cjelinu nameće se pitanje, kome i zašto sva ova igra treba i zašto smo mi (ako smo ) pristali da sudjelujemo u svemu tome, znajući pritom kakva bi nas sudbina mogla snaći?
Onaj tko je započeo cijelu ovu igru očigledno nije mogao pretpostaviti u kom pravcu sve ovo može odvesti jer očigledno tako nešto nije nitko u prošlosti radio jer da jeste ne bi bilo potrebe ponavljati isti scenarij.
Kako vidimo polariteti se razvlače do krajnjih granica izdržljivosti da se vidi koliko se može daleko od izvora otići te kakve posljedice to može imati .
Jesmo li mi zaista toliko perverzna bića da ne možemo naći smiraj u balansu i ravnoteži, ili smo se nekom prevarom našli na tom polju djelovanja pa sad ubiremo gorke plodove istog, ili smo nekakva roba sa greškom?
Ova planeta je već tisućljećima na najnižoj rang ljestvici u univerzumu i najdalje se odvojila od izvora (na što je navodno sama pristala) stoga nije ni čudo što je sve postavljeno naopačke, naravno da je netko svemu ovom morao dati blagoslov, da nije ovo neodrživo stanje bi se davno urušilo.
Gledajući nas kao ljudske kreature naši tvorci su nas tako dobro za tu ulogu pripremili da su nas do te mjere zaglupili i osakatili da ne vidimo dalje od vlastitog nosa, po ponašanju smo gori od životinja što kroz sukobe i ratove često dokazujemo, možda griješim ali mislim da do sada gora i destruktivnija rasa ljudi nije hodala ovom planetom, niže od ovoga zbilja ne ide, toliko smo glupi da vjerujemo da smo pametni.

Pošto smo vrlo ograničeni kako fizički tako i mentalno znači li to da svojim naporom bez obzira koliku volju imali ne možemo izaći iz ovog matrixa? bilo kakav pokušaj u većini slučajeva rezultira razočarenjem i još dubljim depresijom pa zbog toga većina ljudi ne pribjegava takvoj praksi, što je i razumljivo obzirom stanje svijesti.
Ako se duša ne može sama trgnuti iz nametnute iluzije to bi značilo da je u našem slučaju iluzija odnijela pobjedu nad stvarnošću.

Hoću reći ako se ne dogode intervencije sa viših nivoa da nas uznesu da nam skinu veo iluzije sa očiju mi se ovdje možemo vrtiti u krug čitavu vječnost seleći se iz jedne inkarnacije u drugu.
Puno više duša dolazi nego što napušta ovu planetu tako da smo već sad prenapučeni traži se karta više, za koju godinu će nas biti oko deset milijardi, planeta ipak ne može podnijeti toliko broj nesvjesnih ljudi od kojih svako hoće nešto svoje.
Razlog ovolikom broju ljudi na planeti je upravo taj da proces samospoznaje teče previše sporo pa se uz novo pridošle duše mnoge stare ponovno vraćaju (recikliraju) iznova kujući lance koji ih vežu za ovaj planet.
Prvobitni plan je bio da se dušu spoljašnjim djelovanjem kroz grubu materiju putem maksimalnog pritiska i patnje natjera da se okrene ka svojoj suštini i spozna samu sebe, međutim izgleda da je nešto izmaklo kontroli, ljudska rasa je ipak prilagodljivija no što se mislilo te je pronašla način i sredstva da se nekako odupre tom pokušaju kroz tehnološki napredak čineći tako patnju podnošljivijom ali na štetu same planete.

Duša u potpunosti napušta zemaljsku ravan tek onda kad doživi prosvjetljenje i uvid u više razine postojanja, takvoj osobi život na zemlji prestaje biti zanimljiv iz prostog razloga što u višim dimenzijama duša ima daleko više slobode djelovanja i mogućnosti kakve ovdje ne može niti zamisliti.
Današnje čovječanstvo je kao nikad prije u teškom deficitu po pitanju prosvijetljenih ljudi koji bi kao živi primjer utjecali na stanje ljudske svijesti u cjelini. Mnoge ne osviještene duše se na žalost uzastopno reinkarniraju tražeći nova tijela i nove živote jer iz prethodnih gotovo nisu ništa naučila uslijed traume prilikom smrti kao i zaborava koji nastupa prilikom ponovnog rođenja.

Onaj ili Oni koji su osmislili ovakav način učenja nisu baš pronašli najbolji sustav obrazovanja, ovo je trebao biti nekakav ubrzani tečaj.
Bilo je više sličnih pokušaja, istaknuo bi između ostalih Atlantidu u tri navrata ali na žalost bezuspješno čitav projekt potonuo u ocean a kako stvari stoje veliki su izgledi da i ovaj propadne.
To ne treba čuditi jer je povijest univerzuma obilježena razmjerima sukoba gdje su uništavane čitave planete, jedan takav primjer se zbio i u našem solarnom sistemu.
Treba znati da je naš univerzum sve samo ne svemir u pravom smislu riječi, on je više poprište armagedonskih bitaka kojima se ne nazire skori kraj.
Planeta Zemlja se nalazi između dvaju polariteta svijetla i tame te je zbog toga od izuzetne važnosti za obje strane tko će njome ovladati, zemlja je i svojevrstan portal između dvaju polariteta. Ulozi su veliki pa i jedna i druga strana polažu podjednako pravo.

One rase u univerzumu koje su iskreirale ovaj vorteks moraju itekako voditi računa o nama jer su kao kreatori krajnje odgovorni za ono što su posijali, mi smo im zalog za njihovu daljnju sudbinu.
Nisu viša bića nepogrješiva i oni tu i tamo kiksaju pa na kraju ližu i vidaju rane, možda smo i mi nekad negdje pogriješili pa sad nas evo ovdje gdje jesmo učeći pritom na vlastitim greškama.
Kada se sve sabere ispada da u materijalnom svijetu bio on grube ili eterične prirode duša nigdje nije u potpunosti slobodna.
Duša je aktivni princip i kao takva mora djelovati a pošto nema iskustva u svekolikost kreacije uvijek može učiniti nešto što će narušti sklad a to za sobom povlači posljedice.
Jedini izlaz barem je potpuni izlazak iz materijalne kreacije i odlazak u duhovne svjetove koji su potpuno oslobođeni dualnosti i bilo kog principa koji je svojstven materijalnoj kreaciji, gdje je sve sačinjeno od čiste duhovne svijesti i gdje sjena i tama ne postoje niti kao ideja a kamoli kao aktivni princip.
U nekim vedskim zapisima stoji da je cijelokupna materijalna kreacija samo mali tamni oblačić u blistavoj i beskrajnoj duhovnoj stvarnosti gdje se postojanje ne da opisati niti jednim rječnikom čak ni sa najviših razina materijalnog postojanja a ta stvarnost je naša zagarantirana sudbina.

Ne.

Kod mene se više javljaju neke druge asocijacije: laboratorija… menza…”smorgasboard”… zabavni park (ili ‘Diznilend bogova’, što reče John Keel).

Uostalom, kako nam je već poznato, Charles Fort je zaključio nešto slično još prije nekih stotinjak godina (knjiga: The Book of the Damned), tako da nas to u ovim vremenima ne bi trebalo iznenađivati!?


Pozdrav

usporedio bi, gledajuci na nize denzitete, ribogojiliste, sa malim sansama da neka riba iz njega pobjegne u ocean...

lp

Pozdrav svima. Nisam željela trošiti prostor u ovom komentaru pa nisam citirala prvobitni post, ali svoj odgovor zasnivam na njemu. Hvala ti na postavljenom pitanju, dugo godina sam tragala za odgovorom na njega. Ne znam jesam li ga u potpunosti našla, ali evo postavljam svoj komentar, možda se i drugi jave pa dođemo do nekog zajedničkog zaključka.

Ne, ne vjerujem da je ova planeta nečija igračka. Mislim da smo samo okruženje za razvijanje određenih osobina naše istinske prirode (neću sad ulaziti u terminologiju i koncepte kako tu istinsku prirodu razni ljudi nazivaju) i stjecanje određenih iskustava. Vjerujem da postoje drugi „svjetovi“, materijalni ili nematerijalni, u koje naša istinska priroda takođe odlazi da bi stekla iskustva. Nažalost, čini se da je ovo mjesto vrlo nisko stepena „razvoja“, vrlo primitivno i meni je to lično bilo jedno od najtežih saznanja. Osjećala sam se kao neko ko je zaspao pa se odjednom probudio u Auswichu, i to kao zatvorenik a ne kao čuvar. (Samo me tješi da će se isto tako osjećati komšijine kokoši kad se jednom "prosvjetle" i ugledaju svoju stvarnost. Tada ću barem, u njihovom mikrokosmosu, JA biti čuvar a one zatvorenici! - sarkazam)

Ova planeta i njeni stanovnici nisu ničija igračka zato što imaju slobodnu volju i mnoge druge fantastične duhovne osobine koje ne koriste, ona izgleda kao nečija igračka zato što je ponašanje njenih stanovnika pod izuzteno jakim uticajem neorganskih, nematerijalnih bića JOŠ nižeg stepena razvoja, koji manipulišu stanovnicima ove planete i drže ih u ropstvu. Oni nam mogu nauditi dok god ih nismo svjesni, ni njih ni njihovog poganog uticaja. Pitaš se da li sudjelujemo u svemu ovome zato što smo pristali. Mislim da ogromna većina NIJE pristala, ovdje je većina duša koje nemaju svjesnost da bi donijela bilo kakve odluke, sve do uplitanja neorganskih, nematerijalnih bića koja ih „potaknu“, ne odlučuju za njih, ali ih potaknu, vanjskim ili unutrašnjim načinom, da napreduju do stepena kad mogu donijeti neke, pa tako i ovu, odluku. Vjerujem da među nama ima onih koji su došli SAMO zato da pomognu ovim drugima, nesvjesnima i da se na neorganskom, nematerijalnom planu postojanja vodi vječiti „rat“ između ovih tamnih, niskih i ovih razvijenih, visokih svjesnosti. Naravno, samo primitivne svijesti doživljavaju ovo kao „rat“ (pa tako i mi, ljudska bića). Sa nivoa razvijene svijesti, vjerujem, to nije rat već prosto rečeno mukotrpno rađanje svjesnosti, kakvo su i sami prošli. Kao kad bi odrasla osoba shvatala ozbiljno i nazivala to „ratom“, kad bi je petogodišnje dijete udaralo pesnicama.

Ne, nismo perverzni, samo smo odvratno i ponižavajuće primitivni. A o tome koliko smo izmanipulisani od još jadnijih, primitivnijih energentskih vampira koji su toliko prljavi da ne mogu još uvijek dobiti ni tijelo, o tome ne moram ni govoriti. Oni koji znaju i imaju iskustva sa stvarima o kojima govorim, njima će detaljni opisi našeg stanja biti dosadni, jer ga već znaju, a oni koji nemaju iskustvo sa neorganskim svijetom a nisu otvoreni za prihvatanje nečega što nisu iskusili, oni su ionako do sada već prestali čitati ovaj moj post, pa se za njih i ne brinem.

Ne vjerujem da smo bilo šta NAJ. Niti smo najniži, niti smo najviši kako neki tvrde, na ljestvici u univerzumu, mislim da su te gradacije promijenjive kao što se i naše države mijenjaju, neka je naprednija, pa propadne, neka je zaostala pa odjednom napreduje i tako dalje. To je čudo jedno koliko ljudi vole riječ NAJ. Sve mora biti naj, pa makar i u negativnom smislu.

Mislim da nismo ograničeni duhovno, čak šta više, u duhovnom smislu mislim da svaka pojedinačna svjesnost pa makar i naj naj (hahaha) manja, ima podjednake mogućnosto razvoja (tj neograničene). Koliko će ih koristiti, to je već drugi par opanaka. Fizički jesmo ograničeni ali je razlog što smo to ograničenje dobili je što da nema njega napravili bismo katastrofu ovakvi primitivni i nerazvijeni. Zamisli da nema ograničenja našeg mozga i da kroz njega mogu „proteći“ sve naše duhovne sposobnosti. Ovo što vidimo oko nas je ništa, šta bi se dogodilo kad bi sve ove primitive svijesti ugledale šta sve „mogu“. Zato, rastemo.

Po mom mišljenju proces samospoznaje ne teče sporo, nego tebe muči što možda spadaš u one koji su došli odnekud visoko, da pomognu ovima ovdje, i SAMO zbog toga, jer ovdje za tebe nema ničega što bi moglo da ti odgovara a ti nećeš da se pomiriš sa tim da ti je u ovom drugom razredu osnovne škole dosadno i grozno, i nema ljubavi i nema partnera i nema roditelja i djeca su ti narkomani, dileri i prostitutke i kako da im pomogneš kad si stalno gladan...E pa, prvo, pomiri se s tim da za tebe ovdje ničeg nema čime bi zadovoljio/la svoju glad, ti njeno zadovoljenje nalaziš na drugim razinama, pa odvoji vrijeme u toku dana da „jedeš i piješ“, vrati se domu svom na sat dva dnevno, uskladi se na frekvenciji na kojoj je tvoja „rodbina“ a ovdje radi ono zbog čega si došao/la, nema ti druge. I pati što ti niko ne uzvraća ljubav i što te najviše mrze oni koje najviše voliš i što... To tako mora biti, ne uzimaj lično, to ih ovi "nevidljivi" otimaju od tebe da ih ne bi "prosvjetlio". Ali, pošto nema ništa drugo pto bi mogao/la raditi, kad si već došao, ostavi kakve pomoći iza sebe, ako ne za najbliže onda bar za nekog od nas koji tražimo i koji smo kokoši koje su počele otvarati jedno oko (od ova tri )

Uh, oduži se ovo. Oprostite svi kojima sam bila naporna (valjda nisu došli dovde u čitanju), a svi koji su odvojili vrijeme da pročitaju, zahvaljujem. Pozdrav

Pozdrav,

Nažalost, i mene sve više proganja osjećaj da smo svi skupa samo nekakva oaza za uzgoj i eksperimentiranje. Čitajući Ra, Kassiopejce i Plejadance te o zabranjenoj povijesti i Sitchina jednostavno se dođe do zaključka da smo svi skupa samo obični laboratorij.
Ne vjerujem niti Ra niti Kassiopejcima da su 100% rekli istinu. Mislim i da su i oni u određenom kvantitetu manipulatori, iz jednostavnog razloga što mi i nismo spremni za cjelokupnu istinu, možda je tek naziremo.
Najviše me smeta to što je toliko hebeno teško izdići se iznad svakodnevnice, bolje rečeno, izleda da smo izmanipulirani kroz tisućljeća i sad odjednom ja, ti ili on trebamo dostići višu razinu svijesti! Za ciglih nekoliko godina mi trebamo sve okrenuti u našu korist i dobiti bitku koju gubimo tisućljećima! Pa gdje su oni koji trebaju pomoći? Kako (do đavola i bestraga) oni koji su nekad hodili zemljom i znali odgovore nisu pomolili nos u zadnjih 2000 godina !?!? Moram priznati, što više znam i spajam činjenice iz različitih oblasti, sve sam ljući; i ne vidim svjetlo na kraju tunela, tunel je beskonačan, i prevladava mrak i tama.
I koji zakon slobodne volje!? Ma tko je to slobodan danas, osim nekoliko nadarenih, koji po rođenju imaju određene osobine. Svi su upleteni u mrežu iz koje samo nekolicina nađe izlaz za svoga života. Volja nam je oduzeta čim smo rođeni, nitko ne može ni kihnuti bez pitanja.
Svaka spoznaja je stečena samo kroz patnju! Nitko nikad nigdje nas nije uputio ili pokušao okrenuti stvarnoj produhovljenosti i univerzalnim istinama. Jedino smo mogli pročitati mrtvo slovo na papiru, a mrtvo je zato što u praksi nikad nije zaživilo, bilo da su u pitanju Kristove riječi, ili Budine ili inih duhovnih veličina. Nikad njihova učenja nisu zaživila u ovoj stvarnosti.
I sad odjednom kao ovo vrijeme će sve promijeniti. Hoće, hoće ali jadna nam majka. Kao što nam je bila jadna od nastanka života na zemlji pa do danas. Slažem se s Ra, doći će do žetve duša, velika većina će sve zaboraviti i biti prebačena da se rodi na nekom drugom planetu (i opet Jovo nanovo), mala, mala nekolicina će doseći višu razinu, a oni koji prežive tek će nagrabusiti.
Ova zemlja je jedan obični lab, i ništa više.
I što se prije završi to bolje, možda nedje drugamo imadnemo bolje šanse za uzdizanje u više sfere življenja. A kokošima i svinjama je bolje, barem redovito jedu prije nego ih zakoljemo, ljudi odvajkada gladuju i žeđaju. Afriku ne treba ni spominjati, da sam Bog poslao bih tamo svaku godinu po nekoliko milijuna europljana i amerikanaca samo da vide što je to stvarna patnja. Ako smo svi skupa laboratorij, Afrika je "sublaboratorij".

Dakle DA, mi jesmo predmet igre (u kojoj lupaju nama kao loptom na sve strane, a ponekad i o zid, a ponekad odletimo i u svinjac, ili đubreluk), što za konačni ishod daje da smo samo igračka.

Blago ljutima, niko im se ne približava zbog straha, blago hladnima nikad se neće opeći, blago materijalistima nikad neće patiti zbog neuzvraćene ljubavi, blago bezdušnima nikad ih neće zaboliti duša.

Možda ova igra na kraju krajeva, treba Kreaciji na najvišem nivou a na nižim nivoima takođe bude koristi - za sviju? Uvjek je rezime balans.

Kad pokušam ego isključiti iz razmišljanja – zašto ne bismo dobrovoljno prihvatili «zadatak» i došli ovdje, koliko god da je ovdje ružno? Uvjek smo svi sami sebi bitni, zar ne. U suštini smo svakako dio Kreacije, šta god da se sa nama desi – ili griješim? A ako se ni na višim nivoima ne možemo sjetiti prošlih života, čega nam treba biti žao? Propuštenih prilika – koje ne postoje više? Šta je sa riječima Izazov, Pokušaj, Učenje?
Bubicu koja leti na upaljenu sijalicu bi iz naše perspektive mogli nazvati neukom, neopreznom, glupom. Nju privlači svjetlost kao što nas privlači znanje. Pa šta ako se spržimo? Opet iz početka dok nam intuicija ne «ojača» do te mjere da izađemo iz začaranog kruga?
Ne treba zaboraviti da situacija po svim pitanjima može biti daleko gora nego što je mi sada vidimo. Zaista, uvjek postoji gora situacija. Iz perspektive planete, možda je još nismo ni zasvrbili – pa da se počeše; opet, možda to već dugo radimo pa zbog toga trebamo kulirati viewtopic.php?f=8&p=93574&sid=d12d089f7430a2f438c3721b61af2a2a#p93574 ? Možda je Reset - vapaj za pomoć od strane planete?



Rekao bih da su se ovakvi i slični eksperimenti odigrali, odigravaju se i odigrat će se – bezbroj puta. I svaki put jedan zamah krila leptira odlučuje o daljem razvoju situacije, u odnosu na tu sadašnjost. Kod ovako kompleksnog eksperimenta potreban je ogroman broj ponavljanja sa istim, određenim početnim uslovima – da bi se dobili što je moguće vjerodostojniji rezultati. Svaka «sitnica» utiče na sve vezano za ovu planetu i mjenja rezultate. Kako na planeti, tako i u svemiru dešavanja imaju veći ili manji uticaj, ali uticaj neminovno postoji.



Bojim se da je ovo sa ljestvicom jako subjektivno. Može li biti negdje daleko gore nego što je nama ovdje? Može li biti da je negdje totalitarizam uzeo maha, da se konstantno ratuje, da su jad, bol, tuga, žalost itd i sl. tamo svakodnevnica, na čitavoj planeti, stalno? Isto tako vjerujem da ima drugih planeta na kojima je situacija daleko bolja, ljepša nego na našoj planeti (opet gledano po našim mjerilima).



Možda je to balansirajuća, prirodna sila koja je na nivou iznad interakcije najviših OPS i OPD stremljenja? Nešto kao Reset koji je sa nama direktno u vezi ukoliko smo dostigli određeni stepen razvoja?

Strašno bi bilo vidjeti kratke, ubrzane filmove naših prijašnjih života. Čini se da bi (na našem stepenu razvoja) uticaj bio katastrofalan po nas jer bi većina došla do zaključka da je sve besmisleno; postali bi anksiozni i vjerovatno bi poludili.
Mislim da je eventualno uznešenje na nama, na našim iskustvima kroz reinkarnacije i sposobnost primjene tih iskustava. A da bi bilo zabavnije, imamo čitavu lepezu faktora kojima nas se želi spriječiti da se pomaknemo odavde. Selidbe kroz inkarnacije, pogotovo povezane sa negativnim iskustvima (mi ih tako shvatamo) nam djeluje strašno. Iskustva se prikupljaju u našim dušama? Za nas, ovakve kakvi smo je bolje da nismo direktno svjesni prošlih života.
Druga stvar je naše poimanje «vrtiti u krug čitavu vječnost». Posmatrajući vrijeme na drugačiji način, moguće je da svaka inkarnacija (gledano po prosječnom ljudskom životu) traje npr. samo jedan ovozemaljski dan, posmatrano iz perspektive viših nivoa. Ako mi pokušamo tako posmatrati stvari i uzmemo u obzir sve pozitivne i negativne doživljaje iz jednog prosječnog dana – sami smo sebi smiješni. Tada, tokom boravka u komplementarnoj zoni jedva čekamo na jednodnevni «izlet» jer je inaće «dosadno»?

Opet, možda je ovaj naš prosjećni život u stvari ubrzani film, gledano iz percepcije viših nivoa?



Bojim se da ova planeta može podnijeti i dvostruko više duša u ljudskom obliku, bilo nesvjesnih ili ne; moguće je da može podnijeti i još više od tog broja ljudi. Situacija bi bila još nategnutija nego što je sad jer oni koji nas kontrolišu gube kontrolu nad nama, tako se bar meni čini. Puno otvorenije nastupaju nego prije, ili samo imam takav utisak pošto skupljajući informacije pokušavam stvoriti što objektivniju sliku? Wishfull thinking? Lako moguće!

Lako je moguće da nuklearnim ili biološkim oružjem pokušaju zadržati kontrolu. Mislim da bi sve više ljudi pokušavalo da se vrati prirodi dok bi nas kontrolni sistem sve više stezao, mislim da je to logični slijed stvari. Da su ljudi svjesniji i da ne postoje spoljašni uticaji na nas – ljudi bi sami krenuli da mjenjaju stvari u puno većem broju. Ovako, sa uticajima van naših moći percepcije (percepcije prosjeka preadamičnog dijela čovječanstva) namještaju nam se ratovi; upravlja se nama kao i sa adamičnima. Tu su i uticaji kroz GMO, manipulacije kroz medije, chemtrajlsi, fluor u vodi, magareće gripe itd.



Ovo vrijedi pročitati još jednom!



Sve zavisi od perspektive posmatrača i njegove svjesnosti povezane sa iskustvom. Čini mi se da je za neke entitete ova «naša» planeta igračka, opet za neke druge je naša planeta tuđa igračka - igračka sa kojom se ne igraju; za treće je ovo značajan eksperiment, za neke četvrte je ovo hranilište. Škola jeste, za sve koji učestvuju. Ako je sve u svemiru povezano uzročno-posljedičnim vezama, onda u gornjoj rečenici «tuđa igračka» u najvećoj mjeri gubi smisao.

Veoma kompleksna igračka, gledano po ljudskim mjerilima mogućnosti spoznaje. Svjesni smo samo jednog veoma malog dijela onoga kako stvari na ovoj planeti funkcionišu i veoma smo destruktivni. Ili smo birali da budemo ovdje, sad, ili nismo birali. Bez obzira na to, tu smo gdje smo i imamo šta naučiti. A da li je ovo hologram ili XYZ, ostaje da pokušamo shvatiti. Sve su lekcije, kažu Kasiopejci.



Ostavljam mogućnost da su energetski vampiri i drugi entiteti imali fizičko tijelo (prema našim mjerilima) u nekom ranijem obliku postojanja. Možda će ga imati po prvi ili N-ti put u budućnosti, ako linearno posmatramo vrijeme, možda su tijelo već imali?

Teško je za nas da na ovom stepenu razvoja razmišljati multidimenzionalno i ujedno pri razmišljanju mjenjamo linearni koncept vremena. Svodi se na pokušaj.

Situaciju još više komplikuje pomisao da postojimo istovremeno na nekoliko ravni postojanja; po Kasiopejskim transkriptama Val predstavlja stapanje realiteta kad se susrećemo i stapamo sa drugim dijelovima koji u široj slici čine nešto kao entitet JA. Ako je tako, ostat ćemo kad vidimo ostale sastavne djelove. Ovdje mi fali smajli sa kokicama.

Što je više faktora, sve je teže stvoriti iole realnu sliku o tome šta se sve dešava.

Čeka nas još dosta posla.

Možda ovaj moj post djeluje sumorno, negativno. Jedno je šta smatram lijepim, pozitivnim a drugo je kako vidim dešavanja. Nadam da će bar djelić ovog pisanja biti nekome od koristi.


Pozdrav!

Nosimo iskustvo u sebi. I to nas čini ljutima, stvaramo otpor i želimo promjene. A svi pokušaji da nam se neke stvari stave do znanja, da nas se uputi, sve je svjesno uništeno ili korumpirano. Čupkamo, izvlačimo djeliće slagalice i pokušavamo napraviti mozaik. Moguće je da se i sam zavaravam (ili neko iz viših nivoa želi da se baš tako osjećam) ali kao da vidim svica u dubini tunela. Samo da poslije ne ispadne smrdibuba...




Blago nama što smo svjesni da nešto nije u redu.

I to je bolje nego spavati, pa te nešto strefi, ni sam ne znaš šta je to bilo. Mene daleko manje stvari iznenađuje nego ranije. Neke stvari bolje shvatam (valjda).

Pozdrav!

Hvala što ste se lijepo raspisali, vidim da sam vam zagolicao maštu što mi je drago, meni je ovo karika koja nedostaje i gdje sam pomalo zapeo, možda tražim previše jer mi svaka nova spoznaja otvara nova pitanja.
Često dovodim um na ivicu pucanja ali ne mogu si pomoći, jednostavno hoću van iz ovoga, nadam se da me razumijete vjerojatno je i kod većine vas slična situacija.
Često se osjećam iscrpljeno i kronično umorno što je vjerojatno posljedica ovog zaprašivanja ali da me ušutkaju za to će im trebati puno više možda čak i smrt.
Ali da se vratimo na temu, u početku bijaše samo svijest ali svijest nije imala spoznaju o sebi pa se spontano pojavila potreba za samosvijesti ili svjesnosti o svijesti, dakle bio je potreban promatrač koji će doživjeti ili svjedočiti o tom činu.
Kaže se da dobro i loše dolazi iz jednog izvora i kao da apsolut mora imati vlastitu negaciju da bi bio apsolut, ali ako apsolut mora ispoštovati takav zakon onda ispada da je taj zakon iznad njega čim mu on mora udovoljiti da bi bio kompletan.
Sve je sačinjeno iz ljubavi i ona sve drži na okupu kako je onda moguće da bilo što egzistira bez ljubavi primjer ove planete?
Mi međusobno u relativnom okruženju izmjenjujemo iskustva ali nikad ne možemo iskusiti tuđe iskustvo, dok u stanju apsoluta to je moguće jer sve što se događa događa se meni, sva su iskustva moja iskustva, da skratim priču mi smo Bog u malom formatu (hologram) ili onaj koji promatra, svjedoči i doživljava o onome što stoji između ta dva aspekta a to je kreacija.

Mene je oduvijek zanimao položaj svake pojedine duše na ovoj planeti. Neki izvori govore o padu sa viših razna, ali nameće se pitanje kako je moguć pad ako smo taj nivo prethodno prevazišli?
Drugi izvori govore da smo htjeli probati kako je biti na nižim razinama svijesti pa smo pritom bili uvučeni u klopku, i ta teorija baš ne drži vodu jer kako može netko zaglaviti u trećem osnovne a ima malu maturu?
Treća teorija je da su se neke duše svjesno spustile sa ciljem da pomognu svojoj braći u evoluciji svijesti pa su eto ponovo zaglavili u mišolovki.
Nameće se pitanje koja je naša startna pozicija u univerzumu i da li je za sve ista? Ako je ista otkud onda tolike razlike zašto neke duše moraju proći kroz evoluciju od najnižih ka najvišim razinama postojanja dok druge ne moraju?
Imam neki osjećaj da smo svi koji smo ovdje na neki perfidan način natjerani (kako nemam pojma) na svu ovu golgotu i na tu tzv. evoluciju svijesti.
Ako bez patnje ne možemo spoznati ljubav i ako ona ovisi o patnji onda ta ljubav nije savršena i apsolutna.
I na kraju da li će ljubav moći izbrisati sve traume doživljene u ovome svijetu? Ako ih izbriše čemu smo onda bili ovdje? ako ne onda ćemo na svojoj duši vječno nositi emotivne ožiljke koji će nas uvijek iznova podsjećati na Božije naličje.

pa tu se svi slažu, što se tiče pada.
najpoznatiji je "bliblijski" pad, ali svi pravci referiraju na isti događaj.
pad nije u stvari pad, nego kompliciranje situacije, nosimo u sebi utjecaje koji su nam dali mogućnosti spoznaje ali i šansu da to znanje zloupotrijebimo.
atlantida je morala išćeznuti kao što će i naša epoha jednog dana išćeznuti.
iza toga će doći opet novi period, i to je neumitnost.

Sve me ovo podsjeća na igru šaha, u početku bude sve uredno posloženo no kad se povuče prvi potez nema natrag i nastaje krkljanac sve dok kralj ne padne, zatim ponovo nova partija.
Uglavnom teško onome tko ovdje dođe, bolje da ga nije, ovakvu glupost svemir još nije doživio onaj tko preživi svjedočit će.

zašto si stalno negativnog raspoloženja.
ipak smo više od tijela.

Nisam u negativnom raspoloženju nego mi ta spoznaja teško pada . Ovaj svijet jednostavno ubija svaku vrlinu u čovjeku, pisiljen si glumiti hladnokrvnog debila samo radi preživljavanja i održavanja ove ljušture od fizičkog tijela i sve to na štetu emocija. Toplo se nadam da ovo neće dugo potrajati jer ako potraje ja sigurno neću.
Ovdje opstaju samo najgrublji igrači koji idu đonom kroz život, naravno bez grižnje savjesti jer je niti nemaju.

upravo je to ono što se ne treba dogodit.
točno je da glumimo ali dok god nam je to problem nije tako loše.

Mislim da se ovome iznad ne može mnogo šta dodati, niti oduzeti a s ovog nivoa možemo jedino nagađati zašto je to tako. Nama su na ovom nivou pojmovi iz istinske/objektivne realnosti praktično nepoznati, pa se u vezi s tim možemo smatrati slijepcima a cijelu stvar komplikuje i to što mi mislimo da nešto vidimo i znamo. Uglavnom, naš ego/ličnost je ta komponenta koja smatra da nešto zna i nešto može. Kad se iskreno zapitamo šta nam je sa sigurnošću poznato iz tzv. “duhovne/istinske realnosti”, jedan iskren odgovor bi glasio – ništa, ili skoro ništa. Ali ćemo uglavnom o svemu imati “svoje” mišljenje. Ono će biti onoliko ispravno koliko je to moguće u jednoj kontrolisanoj životnoj sredini, u kojoj smo od rođenja zapljusnuti manje-više nebitnim istinama, poluistinama i lažima; a koliko ono može biti ispravno u jednoj sredini gdje su istinski pojmovi i informacije slabo dostupne ili jednostavno – nedostaju? To mu dođe kao pokušavanje sklapanja neke slagalice (puzle) u kojoj pola djelića opšte slike nedostaje, dok je veći broj njih lažan. Tako nemamo ni elemenata koji su dio istinske slike, pa nismo u stanju ni da je sklopimo.

Mi ne znamo da li postoje raj i pakao, postoji li bog i kako izgleda/dejstvuje; mi ne znamo skoro ništa o duši, bez obzira što često baratamo tim pojmom, mi ne možemo sa sigurnošću reći ni to da li se čovjek inkarnira; da li on ima kontinuitet itd. itd. A o svemu imamo “svoje” mišljenje koje bez poznavanja onih istinskih elemenata teško da može biti ispravno.

Na osnovu svega što mislim da znam u vezi s manipulacijom ljudi kroz abdukcije od strane naše “kosmičke braće”, postalo mi je kristalno jasno samo jedno – na nivou ličnosti/ega s kojim smo (skoro) stalno poistovjećeni, ne možemo ništa napraviti. Možemo se samo varakati ‘vako ili ‘nako. Neke stvari u vezi s tim možemo “osvještavati” sve do ‘bogojavljenja,’ dok ćemo stalno imati ono - ista meta - isto odstojanje. Svoj položaj ne možemo drastično popraviti uz pomoć čistog intelekta, bez obzira na to koliki IQ imali. Nedostaje nam jedna viša komponenta ili je imamo ali su veze s njom prekinute; ili su one prilično slabe.

Ovu realnost negiramo, dok nam istovremeno nijedna druga nije poznata. Tu se postavlja i pitanje, da li bi uopšte mogli funkcionisati u nekoj drugoj realnosti ako nismo u stanju da se izborimo u ovoj bar za jednu normalnu egzistenciju?! Ovdje za mnoge od nas predstavlja uspjeh živjeti životom dostojnim čovjeka, bez brige o tome da li ćemo mi i naša porodica imati sutra dovoljno hrane, krov nad glavom i dovoljno novca za neke osnovne ljudske potrebe. Postići tako nešto, u ovoj realnosti se smatra - uspjehom.

**

"Dobro", kažemo, "ali mi imamo – dušu". Ko je ima, jesmo li sigurni u to; i šta je to uopšte duša? Jezgro individualne svijesti, čovjekova suština, ona njegova komponenta koja se reinkarnira…! Hm, ko kaže!? Ma, piše tamo… u onim knjigama. Osim toga, ‘dokazano’ je i kroz regresivne terapije…ljudi se sjećaju prošlih života…!

A šta ćemo s onim izvorima koji tvrde da je i ‘duša’ podložna programiranju? Da nam neki mogu da brišu memoriju ili da je instaliraju?! U kasiopejskim transkriptima na jednom mjestu piše da su duša i podsvijest - jedno te isto. A čovjeka se mahom programira kroz – podsvijest!? O kakvoj to onda ‘individualnosti’ možemo tu razgovarati? Steiner je govorio o ‘eteričnoj’ i ‘astralnoj’ komponenti duše?! B. Bartholic tvrdi da se - naše duše nakon smrti vraćaju našim ‘gospodarima’ (što je takođe otkrila uz pomoć regresivnih seansi sa žrtvama abdukcija)!? Da li ih to oni onda ‘obrade’ i ubace natrag u ‘matriks’? Neki drugi izvori takođe promovišu koncepte gdje našu dušu nakon smrti zarobljavaju određene sile, brišu joj memoriju ili instaliraju neku drugu i onda je upošljavaju u skladu s njihovim potrebama. U knjizi Anđeoska Maskarada, opisan je slučaj gdje Tedovu ‘dušu’ vade napolje iz njegovog tijela i prebacuju je u drugo, - klonirano tijelo…
Ukoliko je to tako, onda ovo što nazivamo čovjekom može lako biti manipulisano kao neka figura na šahovskoj ploči s kojom određene sile igraju partiju šaha. Ili kao nečiji ‘avatar’ kojeg taj neko koristi za učešće u virtuelnim igrama sličnim onima koje mi na našem niovu igramo na kompjuterima. Ili kao neka vrsta žive baterije na kojoj određene sile uz svu ostalu zabavu i parazitiraju, crpeći joj energiju...!?

Dakle, jesmo li sigurni u to da pored našeg uma, svijesti i tijela - i duša nije podložna manipulaciji?! Pa, dobro, ako i jeste - imamo li još nešto na raspolaganju?

Duh!!!

Šta je sad to?

Postoji i teorija da duša sa svojom astralnim i eteričnim komponentama predstavlja samo ‘interfejs’ između duhovnog i materijalnog, odnosno, između duha (koji je stvarno jezgro samosvjesnosti i individualnosti ili ona - ‘božanska iskra’) i tijela, odnosno, ličnosti/ega koji ide zajedno s njim. Duh bi u cijeloj ovoj skalameriji bića bio jedina njegova stvarna komponenta dok su sve ostale (tijelo, ličnost/ego, duša) vještačke i privremene. S tog aspekta, svako od nas je – nestvaran, ali s potencijalom da se ‘ostvari’ ukoliko bi se poistovijetio s tom svojom komponentom!? Svako od nas bi bio samo ‘produžetak svog duha’ ili njegovo ‘3D vozilo’. Ili, bolje rečeno, jedino što stvarno postoji, to je – duh, koji se u prostoru/vremenu/kreaciji inkarnira na raznim njegovim tačkama i u raznim oblicima a ja ovakav kakav trenutno jesam, samo sam jedna od njegovih (potencijalnih) fizičkih manifestacija koja se zadesila – ovdje/sada. Ja bih bio jedna njegova stvarna manifestacija tek kada bih uspjeo da se trajno povežem s njim i ponašam se u skladu s uticajima koji dolaze s njegove strane i izvršavajući tako njegovu/moju misiju ovdje.

Moja ličnost/ego koji (uglavnom) upravlja ovim mojim tijelom je samo jedna privremena, vještačka konstrukcija koja je nužna za interakciju s ovom materijalnom realnošću, dok duh pokušava da se uskladi s njom i da aktivno dejstvuje kroz nju. Međutim, on nije jedini koji to pokušava. Pored mog/ega ličnosti koja smatra da je ona ta koja polaže puno pravo na kontrolu, tu su i neke sile kojima je cilj da blokiraju dejstvovanje duha ili istinskog ja, čija sam ja manifestacija u ovoj materijalnoj realnosti, tako što će prekinuti vezu između moje ličnosti/ega i tijela s tim duhom. Ili će pokušavati da navedu moju ličnost da se ponaša u skladu s njihovim potrebama. To se možda može činiti uz pomoć kojekavih zahvata na genomu tijela, njegovom implantacijom, manipulacijom uma/ličnosti, te tako i kontrolom svijesti, uz pomoć liminalnog i subliminalnog programiranja duše/podsvijesti…itd. Dakle, tu bi se radilo o jednom pokušaju ometanja dejstvovanja mog duha na ovoj fizičkoj ravni ili u materijalnoj realnosti.

Tako, kad bih sada ovo pisao s aspekta mog istinskog Ja/duha, mogao bih reći da trenutno živim u mnogim tijelima i pod različitim imenima na različitim tačkama vremena/prostora Svega što jeste, od kojih su neke, prema 3D poimanju vremena ove ličnosti, u budućnosti a neke u prošlosti. Ja kao istinsko biće ili duh, ponekad moram i da napustim neka od tijela u kojima sam se inkarnirao ukoliko ona, odnosno, njihove ličnosti postanu previše ‘uzurpirane’ od strane uticaja tzv. ‘entropičnih sila’. Pored toga što se tako onemogućava i moje dejstvovanje, to može donekle da ‘kontaminira’ i mene samog.

(Na primjer, jednom sam pao u iskušenje da dignem ruke i pobjegnem iz tijela kojim upravlja ova ličnost po imenu Boris, a to je bilo u periodu kad je on bio uvjeren da su tri najvažnije svari u životu – pivo, pi… i ćevapi.)

=

Međutim, ukoliko bih ovo pisao s aspekta ove moje ličnosti i tijela, onda bih mogao reći da sam ja samo jedan privremeni produžetak onog mog istinskog ja/duha koji se manifestovao ovdje i sada. Naravno, s istog aspekta mogu reći da se nisam povezao s mojim istinskim ja/duhom u tolikoj mjeri da bih mogao pričati isključivo u njegovo ime ili ga potpuno zastupati ovdje/sada.

***

Uhh, ovo je bio samo jedan pokušaj moje ličnosti da predstavi jednu moguću varijantu hiper-dimenzionalne realnosti koju ni sama ne razumije!? U svakom slučaju, mislim da je ova teorija vrijedna pažnje naših ličnosti/ega. Ima tu dosta materijala za razmišljanje, pogotovo na intuitivnom nivou.


…

Dobro si ovo rekao, uistinu ako gledamo na zbivanja oko sebe kroz čula, um i intelekt, no izostavio si najvažnijiu komponentu a to je ljubav bez nje smo zbilja sakati i izgubljeni.
Treba koji puta poslušati i glas iz srca, ali mi smo se navikli na žalost oslanjati na mental jer smo tako odgajani bolje reći programirani.
Neke od tvojih rećenica zbilja zvuče alarmantno bolje reći zastrašujuće, ako u takvim pričama ima samo mali dio istine onda su nam ovako jadnima šanse za izbavljenje vrlo male.
Nadići ego je jednako pokušaju da se sa rukama uhvatimo za stopala i pokušamo odvojiti od zemlje, vrlo teško, osobno mislim da moramo odraditi ono po šta smo ovdje došli pa tek onda možemo dalje u viša ili niže sfere postojanja.
Vidim samo da smo ga naježili kako god da okreneš, jedan život ovdje je za pametnog više nego dovoljan da shvati o kakvoj je igri riječ, dok oni drugi će se morati još dobrano narađati dok dođu do nekakvih najosnojvnijih spoznaja, šta ćeš budali je more do koljena.
Ali mislim da rad na sebi pak donosi dobrobit i da će to u konačnici ipak rezultirati trajnim odlazakom iz ovog matrksa jednom za uvjek, jer zašto bi nas netko držao ovdje protiv naše volje?

http://www.youtube.com/watch?v=12frpaBV7lU