Sada je: pet mar 29, 2024 8:30 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 49 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pon maj 03, 2010 5:03 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Crno plemstvo i engleska kraljevska kuća

Vodeće jezgro svetske elite, pri samom vrhu piramide svetske vlasti, su porodice koje čine takozvano Crno plemstvo. Oni su bili paravan plana da se Viljem Oranski dovede na engleski presto, a svoje korene vode od Gvelfa, takođe poznatih kao Neri ili Crni Gvelfi, a danas Crno plemstvo. Oni su bili sila iza Normana koja je pokorila Englesku posle bitke kod Hestingsa, 1066 godine, sa Viljemom Osvajačem na čelu. Kasnije, sa bazom u Đenovi, Crno plemstvo je podržalo Roberta Brusa da dođe na presto Škotske, i ova genetska linija i tajno društvo su osigurali da Viljem Oranski postane kralj Engleske, Škotske i Irske. Kroz Viljema, Crno plemstvo je stvorilo "Englesku banku" i ozloglašenu "Istočnoindijsku kompaniju" koja je osvojila Aziju i Bliski Istok za britansku krunu.

Ova elita "plave krvi" bila je stacionirana u Đenovi i Veneciji i dala je velike pomorce i osvajače. I Džon Kabot (pravo ime Đovani Kaboto) i Kristifor Kolumbo su živeli u Đenovi pre nego što su krenuli na svoja putovanja "otkrivajući" delove američkog kontinenta u razmaku od četiri godine. Jedna od važnih porodica Crnog plemstva je i porodica Đovanija Anjelija, vlasnika i direktora "Fijata", člana Bilderberg grupe i malteškog viteza. Porodica Anjeli je bila bliska i sa Musolinijem, koji je Đovanijevog dedu naimenovao za doživotnog senatora. Mnoge od ovih porodica svoje poreklo mogu da dokumentuju više od hiljadu godina u nazad, a najpoznatije porodice Crnog plemstva su iz vremena rata između Gvelfa i Gibelina u Italiji, u dvanaestom i trinaestom veku. Gvelfi su dobili ime po Velfu, nemačkom princu koji se borio za kontrolu nad Svetim rimskim carstvom, a Gibelini su dobili ime po imenu zamka koji je pripadao njegovim protivnicima, porodici Hoenštaufen. Gvelfi su podržavali papu, a Gibelini vladavinu porodice Hoenštaufen. Na kraju dugotrajnog sukoba pobedili su Gvelfi (Crno plemstvo). Posle pobede postali su izuzetno moćni, kontrolišući bankarstvo i trgovinu. Osnovali su značajne finansijske centre u Lombardiji. a njihovim delovanjem počinje razvoj Firence, Đenove, Venecije i Milana. Uticaj su proširili na sever Evrope, do Hamburga, Amsterdama i Londona.

Danas Crno plemstvo kontroliše bankarstvo, osiguranje, trgovinu i ključni finansijski centar u Evropi - Švajcarsku, gde se pere novac od svih velikih prljavih poslova u svetu, od droge, oružja i drugih ilegalnih aktivnosti, odlično sakrivenih iza licemerne fasade švajcarske respektabilnosti i neutralnosti. Pripadnici Crnog plemstva danas su po pravilu u članstvu Komiteta 300. Komitet 300, koji se provlači kroz ovu knjigu na više mesta i načina, je najviše tajno društvo koje čini vladajuća klasa u kojoj su kraljica Engleske, kraljica Holandije, kraljica Danske i druge kraljevske porodice Evrope. Ove porodice su odlučile, u trenutku smrti kraljice Viktorije, matrijarha venecijanskih Crnih Gvelfa, da članove svojih porodica "uvedu u biznis" sa nearistokratama, moćnim poslovnim ljudima u svetu (koje je engleska kraljica zvala prostacima), kako bi ostvarili svetsku kontrolu. Šefovi mnogih vlada zovu ovo svemoćno telo "Magovi". Staljin ih je zvao "sile mraka", a američki predsednik Ajzenhauer. koji se nikada nije izdigao iznad stepena "hofjuden" (dvorski Jevrejin, upotrebljava se u potcenjivačkom smislu "potrčko"), nazvao ih je, pogrešno ih procenjujući i potcenjujući, "vojno- industrijski kompleks".

Osiguravajuće kompanije su ključ biznisa Komiteta 300. Njihovi su giganti osiguranja "Asikuracioni Đenerali di Venis" i "Riunione Adriatika di Sikurta", čiji depoziti u zlatnim švajcarskim francima leže u "Banci za međunarodno poravnjanje" u Bazelu. Članovi upravnih odbora ovih giganta osiguranja su: porodica Đustinijani, Crno plemstvo Rima i Venecije, čije poreklo seže u šesti vek, do cara Justinijana; ser Džoslin Hambro, iz "Hambros Merčant banke"; Pjerpaolo Lucati, čije poreklo datira od stare, istoimene porodice Crnog plemstva Venecije i Umberto Ortolani, takođe iz stare, istoimene porodice Crnog plemstva. Druge važne porodice venecijanskog Crnog plemstva su: porodica Dorija, potomci čuvenog admirala, finansijeri španskih Habsburga; Eli de Rotšild iz francuske grane Rotšilda; baron Avgust fon Fink, drugi najbogatiji čovek Nemačke; Franko Orsini Bonakazi iz drevne porodice Crnog plemstva Orsinijevih, koja svoje poreklo vuče od drevnog rimskog senatora istog imena; porodica Alba, koja svoje poreklo vodi od slavnog vojvode od Albe; baron Pjer Lamber, rođak belgijskih Rotšilda; Etijen d'Avinjon, pripadnik francuskog Crnog plemstva, član Rimskog kluba i Komiteta 300, koji je dobio zadatak da uništi industriju čelika u svojoj zemlji; Zbignjev Bžežinski, član Komiteta 300, Saveta za međunarodne odnose i Rimskog kluba, pripadnik starog poljskog Crnog plemstva.

Britanske kompanije osiguranja, koje kontroliše kraljevska porodica. su "Igl Star", "Prudenšal ašurans kompani" i "Prudenšal inšurans kompani", koje kontrolišu najveće američke kompanije za osiguranje, uključujući "Olstejt inšurans". Od njih je najvažnija "Igl Star", koja je i paravan za delovanje kontraobaveštajne službe MI6, ali njen značaj ne proizilazi iz veličine već iz činjenice da su vlasnici engleska kraljevska porodica. Borba za vlast u samom vrhu ovih tajnih društava se neprekidno vodi, što potvrđuju žestoki lični napadi na princa Čarlsa, javno objavljivanje njegovih ličnih, ljubavnih izjava gospođi Parker preko telefona, obnarodovani skandali o ljubavnim aferama ledi Dijane, sada pokojne, kao i nedavno navodno samoubistvo Anjelijevog sina. Iz dobro obaveštenih krugova već je procurela informacija da je Anjelijev sin drogiran i onda ubijen, što je njegovom ocu poslednja opomena. Pitanje je samo zbog čega.

Pošto se mesto i uloga engleske kraljevske porodice ne može zaobići u ovoj knjizi, sada je pravi trenutak da o njima kažem nešto više.

Jedan od najčuvenijih Jevreja, engleski lord Dizraeli Bikonsfild (živeo od 1804 do 1881 godine) rekao je jednom da "svetom ne upravljaju ličnosti koje stoje na čelu država i vlada, nego tajna društva". Ta tajna društva ne vladaju uvek neposredno, pomoću direktnih naređenja, nego obično "vaspitavaju" vodeće krugove društva tako da oni vode svoj narod u određenom pravcu, često misleći da time ispunjavaju dužnost prema otadžbini. Pripadnik sloja onih koji su pripremali tlo za nastanak novog poretka svakako je bio i Frensis Bejkon, baron od Verulama (živeo od 1561 do 1626 godine).

Bio je sin Nikole Bejkona, lorda-čuvara pečata i jednog od glavnih savetnika kraljice Elizabete. Za vreme njenog naslednika, kralja Džemsa, Frensis Bejkon postaje član tajnog saveta, lord-čuvar Velikog Pečata i lord-kancelar. Bio je vrlo obrazovan, naučnik, jedan od osnivača eksperimentalnog metoda, proučavao je filozofiju i bio poznavalac jevrejske Kabale. Bio je tipičan predstavnik svog doba - s jedne strane veliki naučnik, a s druge, krajnje amoralan i egoističan čovek.

Od njegovih brojnih dela svakako treba istaći nedovršeno delo "Nova Atlantida" ("New Atlantis"), u kome je postavio koncept idealne države koja u potpunosti odgovara idealnom modelu Novog svetskog poretka, kao i delo "Sermones fidelis"("Govori vernog"). U ovom delu, objavljenom posle njegove smrti, Bejkon iznosi svoje teze o spoljnoj politici Engleske. U vreme kada je Engleska bila mala država, kada nije imala svojih kolonija i nije bilo izgleda da postane svetska imperija jer je bila u spoljnoj blokadi, Bejkon je vizionarski pisao da Engleska mora da zadobije prevlast na morima i na taj način i u celom svetu.

"Narod. koji caruje nad morima uvek može da se upusti u rat ili da ga izbegne prema svojoj želji, a pomoću oružja da čuva svoju teritoriju koja hrani njegove snage. Ranije ili kasnije, sva bogatstva će pripasti tom narodu, posebno bogatstvo Indije."

Bejkon piše da će takav narod tokom vremena carovati nad drugim državama i narodima. Engleska stalno mora imati na raspolaganju izgovore na osnovu kojih bi u svako doba mogla započeti rat sa drugim državama. Bejkon savetuje da se koriste sposobni ljudi, čak i u slučaju da njihov moral nije visok, jer uspevaju samo oni koji su bestidni i lično zainteresovani za uspeh svog poduhvata. Te ljude, spremne na intrige, treba podupirati, jer su korisniji od poštenih ljudi! Moglo bi se reći da je Britanija, sudeći po rezultatima, sledila Bejkonova uputstva. No Bejkon nije bio samo političar makijavelista, on je imao viziju jednog mnogo savršenijeg društva, države totalne kontrole i neporecive snage koja će vladati svetom.

Njegovo nedovršeno delo "Nova Atlantida" govori o utopiji Novog svetskog poretka. Bejkon je bio rozenkrojcer i odličan poznavalac jevrejske Kabale, pa nije čudo što se u njegovom delu ostrvo (po Bejkonovom mišljenju ostrvo ima velika preimućstva kao najpodesnija teritorija za državu koja bi imala prevlast nad ostalim svetom) zove Benzalem. Iako je svoja dela pisao uglavnom na latinskom jeziku, Bejkon je izabrao jevrejsko ime koje u prevodu znači Sin mira.

Na čelu Benzalema je kralj sa parlamentom, ali ni kralj ni parlament nisu prava vlast na ostrvu. Vlast se nalazi u rukama tajnog društva koje takode ima jevrejski naziv, Društvo Solomonovog hrama. Ovo društvo radi na osvajanju svetske vlasti pomoću sopstvene države koja mu služi kao sredstvo. Društvo se preko svojih agenata ubacuje u druge države da bi ih slabilo i rušilo iznutra, po mogućnosti bez rata. Rat je ponekad neugodno sredstvo i često puta izaziva reakciju koja osnažuje napadnutu državu, jer kod nekih naroda još su jaki osećaji časti, religije i rodoljublja.

Da bi te "predrasude" bile uništene, agenti društva će u tim zemljama stvoriti odelenja Hrama Solomona i krijući se iza humanitarnih ideja rušiti porodicu, religiju i rodoljublje. Ali jevrejski naziv ostrva i društva koje njime upravlja, samo delimično otkrivaju Bejkonovu ideologiju. U svom delu, na jednom mestu bez dvoumljenja piše da se Benzalem stvara u cilju pripremanja svetskog carstva. Tu s divljenjem govori o narodu koji živi na ovom fantastičnom ostrvu, a taj narod su Jevreji. O njima piše kao o narodu koji su sačuvali u punoj čistoći, i preneli na Benzalem, predanja iz nestale Atlantide. Ovi Jevreji na Benzalemu se razlikuju od svojih sunarodnika u drugim državama. Na Benzalemu nisu nepomirijivi neprijatelji hrišćanstva, već Isusu priznaju velike vrline. Ali zato, piše Bejkon, ti Jevreji veruju da je

"Mojsije preko tajne Kabale propisao za. Benzalem zakone koje oni sada čuvaju i da će u vreme kada dođe Mesija i sedne na svoj presto u Jerusalimu, kralj Benzalema sesti do njegovih nogu, dok će se drugi kraljevi držati na odstojanju."

Danas bi se moglo reći da je Engleska u velikoj meri ispunila plan Bejkona i postala Benzalem, a da je Bejkonov Hram Solomona istovetan sa Komitetom 300 koji čuva Englesku, a ruši ostale države, kada je to u njegovom interesu. Ovde se moramo malo pozabaviti istorijom engleskih dinastija, kako bi smo došli do centralne teme ovog poglavlja.

Počeću od onog dela kada na engleski presto stupaju nemački prinčevi.

18 septembra 1714 godine, posle smrti kraljice Ane, na engleski presto dolazi Džordž I (Georg Ludvig), izborni princ Hanovera i rođak kraljice Ane. Džordž I je bio protestant i nije znao ni reč engleskog. Vladao je do 1727 godine. Za njegove vladavine (1717 godine), dr Džejms Anderson, sveštenik škotske crkve, napisao je čuvenu "Andersonovu knjigu konstitucije", osnovnu knjigu moderne masonerije. Te godine su se četiri londonske lože ujedinile u Ujedinjenu veliku ložu Engleske. Preskočićemo u devetnaesti vek, u vladavinu kraljice Viktorije, koja dolazi na vlast posle smrti ujaka, Viljema IV, 1837 godine. Vladala je do 1901 godine, pune šezdeset i tri godine. To je bila najduža i za Engleze najslavnija vladavina jednog monarha. Kada je došla na vlast, imala je osamnaest godina. Godine 1840 udala se za svog rođaka, nemačkog princa Alberta od Zaksen Koburg Gota. U braku sa Albertom imala je devetoro dece - pet kćeri i četiri sina.

Za vreme njene vladavine Engleska je postala najveća kolonijalna sila na svetu i u to vreme se govorilo da "Sunce nikada ne zalazi nad britanskim carstvom". Viktorija je nizom političkih brakova Engleskoj obezbedila uticajne veze po Evropi, pa su je zvali "evropskom bakom". Svoju ćerku Viktoriju udala je za nemačkog vladara Fridriha III. Njihov sin Viljem II bio je poslednji nemački car. Drugu ćerku, Alisu, udala je za Ludviga IV Hesenskog. Iz njihovog braka rođena je buduća žena ruskog cara Nikolaja II Romanova, kao i žena Ludviga od Batenberga, oca Alise od Batenberga. Trcću ćerku, Helen, udala je za Kristijana od Šlezvig-Holštajna.

Četvrta ćerka, Beatrisa, udala se za Henrija od Batenberga. Peta ćerka, Lujza, vojvotkinja od Argila, nikada se nije udavala. Svog sina, kasnijeg kralja Edvarda VII, oženila je Aleksandrom Danskom, rođenom sestrom Viljema Danskog. Viljem Danski postao je Džordž I Grčki. Njegov sinm, Andrej Grčki je u braku sa Alisom od Batenberga dobio sina Filipa, vojvodu od Edinburga i muža Elizabete II, današnje kraljice Velike Britanije. Iz ovoga se vidi da su Filip i Elizabeta rod!

Elizabeta II je došla na presto 1952, a 1960 godine je proglasila da će njeni naslednici nositi ime Mauntbaten-Vindzor. Naime, njen otac Džordž VI, koji je vladao Britanijom u periodu od 1937 do 1952 godine, promenio je ime porodice u Vindzor, po imenu kraljevske rezidencije u blizini Londona, kako bi se sakrilo u imenu nemačko poreklo vladarske kuće, što je postalo bitno pogotovo posle Drugog svetskog rata. Vladavina Elizabete II i nesređen privatan život njene dece koji karakterišu razvodi (što je neprimereno i skandalozno za jednu vladarsku kuću) princa Čarlsa, princeze Ane i princa Andreja, dali su obiman materijal za proučavanje ekscentričnosti ove porodice i otkrile su se mnoge njihove tajne. Princ Čarls i njegovo interesovanje za paranormalne fenomene će biti okosnica ovog malog istraživanja, što ne znači da se neću pozabaviti i ostalim članovima kraljevske porodice, rođacima i precima, jer o njihovim interesovanjima i "hobijima" na ovom planu ima mnogo verodostojnih podataka.

Prvi interesantan datum je 6 mart 1977 godine, a mesto zbivanja je aerodrom u Najrobiju (Kenija), gde je tog dana sleteo avion kojim je pilotirao čovek koji je sigurno zasluživao sve počasti namenjene članu kraljevske porodice, ali koje su ovog puta izostale na izričit zahtev gosta. Poseta je morala biti potpuna tajna, a naročito je bilo važno izbeći novinare i njihov ponekad nepodnošljiv interes za članove kraljevske porodice. Posle kraćeg zadržavanja avion je ponovo uzleteo i krenuo na severozapad. Cilj je bio provincijski centar Nakuru. Odatle su ovaj mladić i njegova mala pratnja džipovima krenuli u divlju i lepu savanu, u lepotu i mirnoću čistog zvezdanog neba pod kojim se mirno spava i sanja. Princ Čarls veruje u snove, u njihovu proročku dimenziju i uvek pored kreveta drži olovku i papir kako bi mogao da zapiše ono što sanja. Princ veruje i u druge stvari. Veruje da ima spiritističke sposobnosti i da su koincidencije putokazi, a kada se pojavi neki od njih, on ga analizira da bi video kuda ga usmerava.

"...Moderna medicina mora u sebe inkorporirati psihičko, spiritualno i paranormalno..."

"Mnogo se može naučiti iz drevnih sistema proricanja kao što su Ji đing, astrologija i visak..Sve religije su u krajnjoj konsekvenci jedna religija..."

Ovo su neke od izjava koje je u jednom periodu svog života javno iznosio, što je u javnosti često nailazilo na nerazumevanje. Bio je predmet podsmeha, a satiričari u štampi su dobili obilje ideja na temu kako se sprdati sa prestolonaslednikom. Zato je put u Keniju morao biti potpuna tajna. Vođa ovog "safarija" je vrlo interesantna ličnost, ser Lorens van der Post, u to vreme vitalni čovek od sedamdeset i jedne godine. Ovaj mentor će odigrati značajnu ulogu u razvijanju određenih interesovanja princa Čarlsa. Izlet u Afriku je organizovao jer je ne samo bio rođen u Južnoj Africi, već je bio osnivač "Vildernes Faundejšn", organizacije koja je trebala da razvija kod mladih ljudi intuitivnu stranu njihove ličnosti, a najbolje mesto za to je bila Afrika.

Ovu organizaciju su podržavali i vojvoda od Velingtona, Edmund de Rotšild, princ Čarls i mnogi drugi ugledni i uticajni ljudi. Van der Post, iako kod nas nije poznat, takođe je ugledna ličnost - pisac, istraživač, ratni heroj, psiholog amater. mistik, savetnik lorda Mauntbatena i prijatelj nekih od najuticajnijih i najvažnijih ljudi ovog veka. Mesto gde je doveo princa Čarlsa nije slučajno izabrano. Van der Post je bio veliki obožavalac i prijatelj Karla Gustava Junga, čije je učenje o kolektivnom nesvesnom usvojio u potpunosti i znatan uticaj ove teorije preneo i na Čarlsa. Dolazak u Keniju, na isto mesto gde je Jung boravio pedeset i dve godine pre toga (1925-te), imao je simboličko značenje. U ovom delu Kenije Jung je proveo nekoliko meseci proučavajući pleme Elgoni i njihove mitove, magijske rituale i snove. Ovde je njegova hipoteza, da postoji spiritualna dimenzija ljudske egzistencije, dobila konačnu potvrdu. Ovo je duhovna atmosfera u kojoj se našao princ Čaris. Put u Afriku je imao duboko spiritualno značenje za van der Posta i to je bilo mesto na kome će Čarls doživeti spiritualnu transformaciju.

Po pisanju van der Posta, koje je on kasnije pokušao da demantuje, Čarls je imao duboko religiozno iskustvo u Keniji, što je postalo tačka preokreta u njegovom životu. Princ je tada imao dvadeset i devet godina i ova etapa u njegovom duhovnom razvoju ga je neraskidivo povezala sa van der Postom i duhovnim nasleđem Junga. Od tog trenutka, Čarls se počeo živo zaimnati za Jungove ideje o religiji i kolektivnom nesvesnom i njegove interpretacije snova, koincidencija i intuicije. Princ Čarls je odmah napisao pismo i posetio Vinifred Rašfort, jungovsku psihoanalitičarku koja se specijalizovala za tumačenje snova.

Knjiga dr Vinifred Rašfort "Nešto se događa" ostavila je dubok utisak na van der Posta, koji ju je pročitao 1981 godine. Doktorka Rašfort je tada imala devedeset i sedam godina i mada slabog zdravlja redovno je održavala seanse terapije snova, zasnovane na Jungovoj teoriji o kolektivnom nesvesnom. Van der Post je knjigu preporučio princu Čarlsu. To je teško delo, neatraktivno, osim za one koji se zanimaju za vezu između religije, psihologije i Junga. Princ je pokazao interes za ovu ezoterijsku temu i čim je pročitao knjigu, javio se piscu i posetio je.

Bilo je to 1983 godine, a u njegovom društvu bila je i princeza Dijana. Razgovoru je prisustvovala i vodila beleške dr Dijana Bejts, ćerka doktorke Rašfort.

Ovoj poseti prethodila je intenzivna prepiska između princa Čarlsa i doktorke Rašfort, a pod njenim uticajem Čarls je počeo da vodi "dnevnik snova". Držao je pored kreveta papir i olovku kako bi mogao da zapiše snove kojih se sećao, jer je posle toga pokušavao da odgonetne šta mu to kolektivno nesvesno pokušava da saopšti. Možda se nadao da će oživeti takozvani "veliki san" čime je Jung označio san koji je proročki. Dr Bejts je o razgovoru svoje majke i princa rekla da je bio prisan, kao da su se znali godinama. On je tražio da mu lično protumači pojedine delove knjige i razgovor je potrajao četrdeset i pet minuta. Detalji nisu poznati, a to je bio njihov prvi i poslednji susret, jer je četiri meseca kasnije dr Rašfort preminula.

Primeri koji slede govore da je preobražaj princa Čarlsa bio veliki i da je verovao u radikalni religijski koncept kolektivnog nesvesnog. Početkom decembra 1982 godine, princ Čarls je, vođen koincidencijom, počeo da govori o alternativnoj medicini na sastanku Britanskog lekarskog društva. Putokaz mu je bila Paracelzijusova knjiga na koju mu je pao pogled, a princ je primetio da poruke dolaze "iz mnogo dubljeg izvora nego što je svesna misao", što je, esencijalno, Jungov koncept. Drugo, 15 jula 1983 godine, otvorio je kontraverznu kliniku za alternativnu medicinu na opšti bes lekara, pritom izjavivši da govori "iz ono malo intuitivnog osećaja koji ima...", što je još jedan jungovski postulat da i intuicija potiče iz kolektivnog nesvesnog. Tome u prilog govore i njegovi kontakti, prepiska i susret sa doktorkom Rašfort.

Potom, 16 juna 1984 godine, izjavio je kako pokušava da postane svesniji "shvatajući da koincidencija može biti putokaz, a od nedavno, sećajući se i zapisujući snove". Sredinom 1985 godine, Čarls je u jednom intervjuu rekao sledeće:

"Mislim da mnogo toga što je Jung rekao ima smisla u mnogim oblastima, a posebno ono što je napisano u Bibliji i indijskoj religiji, i u islamu, i mnogim drugim... neosporno. Obrazac se razvija, mislim, koji svi mi pokušavamo da istražimo, da idemo istom stazom, da odgovorimo na ista pitanja, mi se približavamo različitim stazama, ali se, konačno, staze spajaju negde u beskraju, i to je važna stvar."

Vrlo opasne reči od budućeg vođe Engleske crkve. Ali princ je samo izneo Jungov stav da su sve religije podjednake vrednosti. Čarls je izabrao van der Posta da bude kum na krštenju princa Vilijema. Činjenica da van der Post veruje da su sve religije, hrišćanstvo, islam, animizam ili bilo koja druga, komponente iste sile. Jasno je da je princ Čarls znao koja je van der Postova religiozna pozicija, ali i pored toga ga je izabrao da učestvuje u važnoj ceremoniji anglikanske crkve, kao što je krštenje budućeg vladara Engleske. Slična kontraverza je nastupila 1985 godine, prilikom Čarlsove posete Rimu, kada je izjavio da bi rado prisustvovao misi. Protestanti su se žestoko usprotivili, pa je poseta katoličkoj crkvi otkazana. Ko zna šta bi se desilo da je odlučio da prisustvuje molitvi u džamiji ili hindu hramu.

Jasno je da je princ Čarls pokazao više nego akademski interes za učenje Junga o kolektivnom nesvesnom. Bez sumnje, princ Čarls je sledbenik ovog učenja. To može imati opasne reperkusije onog trenutka kad postane vladar i prepusti kolektivnom nesvesnom da kroz intuiciju, snove i koincidencije kristališe njegove odluke. Ili možda ja grešim, možda će upravo tako postupati vladari "novog doba".

Nov, čudan događaj, iz koga se videlo da je princ Čarls poznavalac spiritizma, druge oblasti paranormalnog, zbio se prilikom njegove posete jednom sirotištu u jugozapadnom Londonu. Obavljajući ovu protokolarnu obavezu, ozario se kada je video grupu ljudi koji su svi nosili bedž sa natpisom: "Lečenje je dar Duha". Iz razgovora sa njima se potvrdilo da je reč o spiritistima, a da Čarls čita i da je očaran knjigom Teda Frikera, duhovnog iscelitelja, vrlo poznatog u Londonu. Ovaj čovek je za sebe tvrdio da je živeo u Svetoj zemlji u vreme Hrista, a da je kasnije bio obučavan na Nebu za svoju misiju lečenja ljudi, i poslat nazad na Zemlju (preko Totenhema) da započne svoju misiju lečenja. Frikerova knjiga "Bog je moj svedok" ima odeljak koji je vredan citiranja, kako bi se videlo kakvi ljudi su uticali na Čarlsa. Piše Friker:

"Svake noći kad. bih legao u krevet okružili bi me duhovi koji su dolazili da razgovaraju sa mnom, ne samo doktori koji su me savetovali već i mnogi drugi koji su mi pomagali du rešim razne probleme koje su imali moji pacijenti. Jedne noći sam ih upitao; Zašto je Bog izabrao mene?

Dva meseca kasnije, dok sam imao uobičajene noćne diskusije sa duhovima, iznenada su mi saopštili da će mi odgovoriti na pitanje.

Ležao sam mirno u krevetu iščekujući šta će se dogodlti. Ne dugo posle toga video sam ispred sebe veliki ekran, kao da sam gledao u veliki televizor. Prvo što sam video bio je, nije bilo dileme, lik Isusa kako hoda praćen velikom grupom ljudi. Dok sam ovo gledao, jedan glas mi je davao objašnjenja. Nastavio sam da gledam i pažnju mi je privukao dečak od dvanaest, trinaest godina, koji je koračao jedno pedeset metara iza grupe. Nosio je dugu odeću, na nogama je imao sandale, a na glavi malu crnu kapu.

Glas mi je rekao: Vidiš li onog dečaka?

Dečaka u dugoj odeći? - upitao sam.

- Takvu odeću su nosili Jevreji u to vreme, a taj dečak si ti! Toliko si voleo Isusa da si tražio od majke da te budi rano svakog jutra da bi mogao da ga pratiš celog dana. To je razlog zašto smo te izabrali da se vratiš i sprovodiš Njegovo delo, da lečiš bolesne.

Sada sam razumeo.

Kada god nekome govorim o svojim viđenjima, navru mi sećanja na kuću u Jerusalimu, kada sam bio dečak. Nikada nisam bio tamo i ne znam gde je ta kuća, ali u mom unutrašnjem oku jasno vidim usku ulicu i dvospratnu kuću.

Upitao sam: Kako je bilo moje ime?

- Anson, stigao je odgovor. To znači Sin Nazareta. Sutra ćemo ti ime napisati preko portreta koji visi na zidu u tvojoj klinici.Jedva sam dočekao sledeće jutro da odem do klinike, i kada sam stigao otišao sam pravo u moju sobu. Preko moje slike je neko napisao ime Anson, baš kao što su mi rekli."

Friker je lečio mnoge poznate ličnosti u svetu, između ostalih i nekadašnjeg kralja Saudijske Arabije, Fahda, kome izgleda nije smetalo što mu je iscelitelj u prethodnom životu bio Jevrejin. Naravno, ko želi da veruje u ovakve priče, da je neko živeo u vreme Isusa i od njega dobio dar isceljenja, neka veruje. Zamislite vladara Benzalema kako čita ovakvu literaturu. Bejkon mora da se prevrće u grobu.

Princ Čarls u ovakve priče veruje, jer je od malih nogu bio pod uticajem svoje blago ekscentrične pratetke, princeze Meri Lujze, unuke kraljice Viktorije, potpuno obuzete okultizmom, koja je bila redovni pacijent Hari Edvardsa, još poznatijeg iscelitelja od Frikera. Edvards je bio spiritistički medijum sposoban da padne u trans i kontaktira "drugu stranu". Verovao je da njegova moć isceljenja potiče od duhova dvojice mrtvih pionira medicine - Luja Pastera i lorda Listera.

Sluđena princeza je posle jedne seanse kupila knjigu "Spiritističke priče za decu" Olive Barton, isceliteljke i Edvardsove asistentkinje. Ova morbidna knjiga govori o životu umrle dece na "drugoj strani" gde se ona igraju, idu u školu (!) i prave svakodnevne nestašluke. Pedesetih godina ovakav idiotizam bio je popularan, pa je ova knjiga došla u ruke princa Čarlsa, tada dečaka u dobu kada imaginacija nahranjena ovakvim pričama može imati uticaja na kasniji život čoveka. Naravno, kasnije se ispostavilo da "duh" koji je Bartonovoj pričao ove priče koristi Edvardsa kao medijuma, a Edvards je koristio jednog od svojih duhova po imenu Ruben (logično je da duh sa "druge strane" bude Jevrejin kad je u pitanju Isus i celokupno hrišćanstvo), koji mu je saopštio ovu tipično malograđansku bljuvotinu najnižeg nivoa.

Inače, stav Anglikanske crkve po ovom pitanju je čudan. Još 1937 godine preduzeta je sistematska istraga, pa su klerici čak sedeli na seansama sa medijumima. Njihov izveštaj je procureo u javnost i izbio je skandal, jer spiritizam nije bio a priori osuđen i odbačen, pošto je ostavljena mogućnost da se možda "ne komunicira samo sa zlim duhovima nižeg reda već da postoji mogućnost da se komunicira i sa dobrim duhovima". Nadbiskup Kenterberija, dr Kozmo Lang, bio je izričito protiv spiritizma i njegovog upražnjavanja. Četrdesetih i pedesetih godina, ljudi koji su se bavili spiritizmom bili su hapšeni i novčano kažnjavani. Do današnjeg dana ovaj kontraverzni predmet debate nije razrešen, ali nas interesuje kakvi su pogledi princa Čarlsa po ovom pitanju i kako će se to odraziti na njegovo ponašanje kad bude seo na britanski presto i time automatski postao i poglavar Anglikanske crkve. Čarls je za konsultanta po ovom pitanju izabrao dr Mervina Stokvuda, biskupa Sautvarka, koji je otvoreno podržavao spiritizam, posećivao sve kongrese spiritista i bio član Društva za psihička istraživanja. Citiraću neke od njegovih izjava:

"Ako ćete izbaciti sve pojave vezane za spiritizam iz Biblije, moraćete da izbacite jako mnogo. Iritira me kada ljudi celu ovu stvar odbacuju kao crnu magiju i nevaljalstvo".

Druga izjava po kojoj je postao poznat je:

"Hvala Bogu za medijume i iscelitelje. Jednog dana se fizičko telo raspada u prah i pepeo, a spiritualno ili eterično telo se oslobađa iz svog zatvora."

Ovaj duhovnik je hladnokrvo izjavio da princ ima pravo da istražuje svoje duhovne potrebe i znanja, a greška leži u onim duhovnicima koji odbijaju da prihvate da se psihička zbivanja nisu dešavala samo u biblijsko vreme, već se dešavaju i danas, i da je bolje prema tim pitanjima imati otvoren um, a ne zatvoren.

"Otvaranje uma" za psihička saznanja nije tipično samo za princa Čarlsa, već i za njegovu majku, kraljicu Elizabetu. Časopisi su 1976 godine objavili senzacionalnu vest da se kraljica Elizabeta i princeze Margareta i Aleksandra, leče kod čoveka koji nije registrovani lekar i koji koristi metode alternativne medicine u svom radu. Kao i većina senzacionalističkih vesti i ova je samo delimično tačna. Nije u pitanju muškarac već žena, a terapija jeste neobična. Osoba koju su posećivali zove se Kej Kirnan i vodi "Blouston kliniku" u Harli Hausu, u Londonu. Nudi nekoliko vrsta terapija, neke fizičke neke psihičke, a sama je medijum sposobna da padne u trans. Kraljica je došla da je poseti, jer je osećala neprekidne bolove u ramenu koje je iščašila cepajući drva na jednom od svojih imanja. Zaceljenje je išlo sporo. Gospođica Kirnan je ponudila terapiju na američkoj mašini "diapuls", koja emituje pulseve elektromagnetnih talasa visoke frekvencije kroz telo. Reklamira se da leči sve: stres, herpes, zatvor, modrice, artritis, čireve, bol u leđima, lošu cirkulaciju. Pristalice izražavaju veliko oduševljenje u vezi ovih terapija, dok klasična medicina pokazuje sav svoj akademski prezir. Zato američka mašina, i njoj slične, ostaju van medicinskog establišmenta i njima rukuje nemedicinsko osoblje.

Kraljica je na klinici bila dva puta. Oba tretmana su trajala po devedeset minuta, kada joj je rame tretirano između dve kondenzatorske ploče. Ono što je trebalo da ostane tajna, ipak je procurelo u javnost. Gospođica Kirnan je u jednom članku priznala da princezu Margaretu poznaje dvadeset godina, a princezu Aleksandru, kojoj je lečila artritis, još duže. Njihove priče su doprle do kraljice koja se zainteresovala za terapiju. Ono što nije trebalo napisati u novinama je da gospođica Kirnan radi sa mašinom ne samo mehanički, već svoje misli usklađuje sa frekvencijom mašine i koristi je kao kanal za svoje spiritističke i duhovne snage.
Kraljica je imala i druge čudne saradnike koji su za sebe tvrdili da poseduju psihičke moći.

Jedan od njih je bio izvesni Mr. Bruk koji je svojom metodom, koju je zvao "promena impulsa", lečio kraljičine trkačke konje. On je vrhove prstiju postavljao na greben konja i kroz prste "kanalisao impulse" u nervni sistem životinje. Tretman je služio za poboljšanje opšteg stanja, pogotovo što su životinje mnogo prijemčivije za magnetnu terapiju, pa su rezultati bolji nego kod ljudi. Tako dolazimo i do gospođe Lavender Daver, udovice bivšeg funkcionera Konzervativne stranke, koja je mnogo učinila za razvoj alternativne medicine u Engleskoj. Svojim novcem je osnovala Institut za komplementarnu medicinu. Ovaj institut je imao jaku podršku princa Čarlsa i ostalih članova kraljevske porodice, a na Institutu se koristila alternativna tehnika poznata kao "radionika". I ona je lečila ljude i trkačke konje, preko dve stotine njih, jer je poznato da su kraljica i njena majka vlasnici najboljih ergela trkačkih konja u Engleskoj, pa im je ponuda da će konji biti uvek u vrhunskoj formi sigurno zvučala privlačno.

Radioniku kao terapiju izmislio je početkom dvadesetog veka dr Albert Abrams, ugledni lekar i neurolog. U dijagnostici je koristio aparate kojima je iz kapi krvi ili uzorka kose merio neku vrstu životne sile i na osnovu njene snage određivao da li je pacijent zdrav ili ne. Naravno, zvanična medicina je odbacila ovaj metod kao budalaštinu. U Americi je radionika zabranjena i svi koji se njome bave odgovaraju na sudu. Ali zato u Engleskoj oni koji se njome bave nemaju problema. Gospođa Daver je objasnila da radionika deluje na univerzalno nesvesno i da je dovoljan visak koji drži nad uzorkom kose pacijenta i specifična pitanja, pa da otkrije o kakvoj je bolesti reč.

Princ Čaris pokazuje veliko interesovanje za rad Instituta, a uz njega su pokrovitelji iz kraljevske porodice i kruga bliskih prijatelja. Među njima su: Angus Ogilvi, muž princeze Aleksandre, sestre vojvode od Kenta, inače direktor "Engleske banke" i predsednik ogromnog "LONRHO" konglomerata; major Džon Vils, čija žena Džin je kraljičina dama pratilja; dr Čarls Eliot, homeopat koji leči kraljicu; lord Oksi, kraljičin prijatelj sa konjskih trka; ser Entoni Oklend, stalni podsekretar u ministarstvu inostranih poslova i Komonvelta i šef Diplomatskog servisa koji odlučuje o postavljenjima za rad na dvoru; dr Aleks Forbs. prijatelj princa Čarlsa i najpoznatiji praktikant alternativne medicine u Britaniji. Administrator instituta, Entoni Beird, govori u kodiranim frazama o princu Čarlsu i njegovom angažovanju oko instituta. Interpretirane u jungovskom maniru, njegove reči dobijaju na značenju:

"Princ Čarls je bio dovoljno senzitivan da oseti da je došao pravi trenutak da se svetu skrene pažnja na komplementarnu medicinu. Njegov sopstveni instinkt mu je rekao da je pravi trenutak. Dokaz je u konsekvencama. "

Konsekvence su brojna pisma koja su stizala, naročito iz Amerike.

"Zaključak iz njih je da nismo ni svesni koliki efekat su imali govori princa Čarlsa. Oni su odjeknuli čitavim zapadnim svetom. Ljudi sada osećaju da mogu slobodno da govore o ovim terapijama. Moda nije prava reč. Ljudi ponovo otkrivaju ono što su imali u prošlosti, želju da povrate kontrolu nad sopstvenim umom i telom. To je divan momenat, ne samo očigledan. On takođe govori o duhovnoj promeni u ljudima dve zemlje."

Da nisu tako naivni i ekscentrični kao što izgleda, neka posluži podatak da je princ Filip član i omiljeni lik mnogih organizacija za zaštitu životne sredine, dok njegov sin, princ Čarls, poseduje milione jutara šuma u Velsu gde se drvo redovno seče, a takođe je jedan od najvećih vlasnika sirotinjskih kuća u predgrađima Londona gde su uslovi života, zagađenost vazduha i svi ostali uslovi ispod svih nivoa života u razvijenim zemljama.

Već sam rekao da se Komitet 300 velikim delom nalazi pod kontrolom britanskog monarha, kraljice Elizabete II, a da je kraljica Viktorija bila daleko od ekscentričnosti i skoro paranoična u vezi čuvanja tajne da je Džek Trbosek ostavljao masonske simbole na mestima zločina, koji su aludirali na vezu Komiteta 300 i "eksperimenata" kojeg je izvodio član kraljevske porodice, visoko rangirani mason škotskog rituala masonerije. Sve operacije engleske kraljice sprovodi i osigurava MI6, pogotovo u bivšim kolonijama imperije, naročito u Kanadi koja je slično Švajcarskoj i važna zbog mnogih poslova Komiteta 300. U Kanadi se nalazi sedište "Trizek Holdings", konglomerat kompanija koje su navodno u vlasništvu porodice Bronfman, a zapravo su najvažnija imovina engleske kraljice u ovoj zemlji. Bronfmani su pod kontrolom MI6 još od Drugog svetskog rata, kada su ser Kenet Kejt i ser Kenet Strong stvorili "Trizek", a "hofjuden" Bronfmani su paravan za operacije MI6 i pranje novca od trgovine drogom, oružjem, ucenama i drugih prljavih poslova. Na svu tu prljavštinu, malo tipične engleske ekscentričnosti dođe kao sjajno sredstvo za skretanje pažnje svetskih medija i bulevarske štampe sa stvarnih događanja.

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pon maj 03, 2010 5:05 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Kultovi kao moćno oružje

Oksfordski rečnik definiše kult kao "sistem religioznog obožavanja izraženog kroz ceremonije; posvećenost ili poštovanje prema osobi ili stvari". Ovo je suviše neprecizna i široka definicija pojma kulta jer, kako duhovito primećuje Dejvid Ajk, po ovoj definiciji i bankarstvo je kult pošto su u njemu ljudi "posvećeni i poštuju stvar - novac". Nije slučajno da su manipulatori, a ne sastavljači rečnika, želeli da ovo značenje bude ovako neprecizno interpretirano. Zato je ispiranje mozga svetskoj javnosti po pitanju kultova išlo uvek u tom pravcu da su osnivači i vođe kultova opasni ludaci, koji izigravaju "mesiju" i zloupotrebljavaju svoje članove na razne načine. Tako se u svesti ljudi automatski stvara negativni predznak prema svemu što se etiketira kao kult i što kod običnih ljudi, kojima je ova manipulacija naturena, izaziva reakciju tipa: "To su ludaci, nešto mora da se preduzme".

Dva događaja su pomogla ovakvom tretiranju kulta - masakr u Džonstaunu 1978 godine i Vako 1993 godine. U Džonstaunu, u Gvajani, "mesija" Džim Džons je zatražio od svojih članova da izvrše kolektivno samoubistvo, što je učinilo oko devet stotina članova, 18 novembra 1978 godine, ispivši sok sa cijanidom. Oni koji su odbili da popiju otrov su ubijeni. Jedan od glavnih finansijskih pomagača Džonstauna bio je dr Lorens Lejton srednji, koji je bio šef laboratorije hemijskog i biološkog rata američke armije u "Dagvej pruving graundu", država Juta. Njegova supruga je svoje porodično bogatstvo nasledila iz poslova koji su vođeni sa "I. G. Farben" kartelom. Njihov sin, Lorens Lejton mlađi, bio je član naoružane grupe sekte koja je likvidirala predstavnika Kongresa, Lea Rajana, koji je istraživao delovanje Hrama naroda u Džonstaunu. Rajan je bio i predlagač i koautor takozvanog Hjuz-Rajan amandmana, koji je obavezivao CIA da obaveštava Kongres o svojim tajnim operacijama. Kakva slučajnost da se Rajan, koji je predložio amandman za kontrolu tajnih operacija CIA, zatekne baš u Džonstaunu kad je započela pucnjava.

Interesantno je da su i Lejtonovi povezani sa CIA. Lorensova ćerka, Debora Lejton Bleki, bila je udata za Džordža Filipa Blekija, koji je uplatio prvu ratu za zemljište u Džonstaunu za Džima Džonsa. Bleki je bio bivši agent CIA u Angoli i mnogi istraživači tvrde da je Džonstaun trebalo da bude kamp za obuku pobunjenika iz Angole. Kontakte sa CIA imali su i zvaničnici američke ambasade u Gvajani. Ričard Dvajer, visoki zvaničnik ambasade, po sopstvenom priznanju, bio je na imanju u toku istrage, a viđen je kako pretresa mrtve i uzima njihova dokumenta. Dvajer je inače bio i saradnik Zbignjeva Bžežinskog. Za Džima Džonsa postoje podaci da je bio u kontaktu sa CIA još šezdesetih godina, a pre Gvajane imao je "izviđanje terena" u Brazilu, gde je troškove njegovog puta i boravka pokrila američka ambasada. Objašnjavao je onima koji su se interesovali za razlog njegovog dolaska u Brazil da radi za obaveštajnu službu američke mornarice. Čudna podudarnost je da je i Ron Habard, osnivač sajentologije, u mladosti radio za mornaričku obaveštajnu službu.

Džima Džonsa je svuda pratio njegov nerazdvojni prijatelj, Den Mitrione, koji je radio kao instruktor CIA i stručnjak za ispitivanje i tehnike torture zarobljenika. Članovi Hrama naroda su pružali aktivnu podršku predsedniku Gvajane, Forbsu Burnhamu, koji je otvoreno govorio o svojim vezama sa CIA. Džems T. Ričardson, profesor sociologije na univerzitetu Nevada, objavio je studiju o Hramu naroda, u kojoj je vrlo interesantan jedan deo:

"Zbog nebrige zvaničnika Amerike, koji nisu naredili autopsiju onih koji su umrli u Gvajani, nikada nećemo znati koliko ih je izvršilo samoubistvo, a koliko ih je bilo ubijeno. Dr Lesli Mutu, glavni medicinski istražitelj gvajanske vlade i prva medicinski kompetentna osobu koja je stigla u Džonstaun, rekao je reporterima: 'Ne verujem da je više od dve stotine osoba umrlo svojom voljom.' To je izjavio pošto je pregledao izvestan broj tela i mesta njihove smrti. Ovo pitanje je detaljno razrađivano u seriji članaka Deirdre Grizvold koja postavlja pitanja o mogućoj umešanosti CIA u tragediju u Džonstaunu. Grizvoldova, koja optužuje američku vladu za namerno unistavanje dokaza zbog neizvršenih autopsija, ukazuje na niz iznenađujućih veza između Hrama naroda i CIA. Ona primećuje da su belci, vođe Džonstauna, možda bili agenti CIA, a da je Džonstaun bio pion u političkoj igri u koju su umešani Amerika, Kuba i Gvajana..."

Postoje dokazi da je Džonstaun bio eksperiment kontrole uma i deo projekta MK Ultra. Nađene su velike količine psihijatrijskih preparata, dovoljnih za drogiranje dve stotine hiljada ljudi godišnje, a članovi kulta su nosili oznake za identifikaciju, slične onima koje ljudi nose u bolnici. U Džonstaunu je bila izgrađena odlično opremljena bolnica, dok je ostatak naselja bio u dosta jadnom stanju. Mešavina crnaca, žena i bivših osuđenika, članova Hrama naroda, oslikava prosečnu populaciju koja se birala za MK Ultra eksperimente. Crnci su vezivani kada bi stigli u Gvajanu, a u naselju su radili osamnaest časova dnevno. Majkl Mejers u svojoj knjizi "Da li je Džonstaun bio CIA medicinski eksperiment", istražuje upravo ovu dimenziju povezanosti Džonstauna, MK Ultra i ideologije nacističkog tipa. Zaključio je da je Džonstaun bio finalni eksperiment na terenu, u okviru programa MK Ultra i da je Džim Džons angažovan od strane CIA da ga sprovede. Mejers navodi da je eksperiment započet 1965 godine, kada su Džons i Hram naroda započeli delovanje u gradiću Ukija, u Kaliforniji:

"...Grupa se odmah infiltrirala u 'Mendosino ' državnu bolnicu za mentalno zdravlje, koja će obezbeđivati ne samo TP* za njegove (Džonsove) medicinske eksperimente, već će biti poligon za obuku medicinskih tehničara potrebnih za krajnji eksperiment. U toku vrlo kratkog perioda svi zaposleni u bolnici bili su članovi Hrama naroda. Od medicinskih sestara do terapeuta, od lekara do čistačica, svaki radnik kompleksa zamenjen je članom Hrama. Kalifornija je zapravo dala 'Mendosino' bolnicu Džimu Džonsu."

* TP - "test persons" (osobe za eksperimente), kako su ih i nacisti zvali.

Zvanično saopštenje o masakru bila je tipična mešavina očiglednih laži, kontradikcija i zataškavanja, koja se ponavlja svaki put kada se desi nešto strašno, sa neshvatljivom pretpostavkom da je celokupna svetska javnost glupa i da nema ljudi koji su u stanju da sami donose zaključke. Brojka kojom se baratalo je da u naselju živi hiljadu i sto ljudi, što je dobijeno na osnovu broja pasoša i evidencije prilikom dolaska u Gvajanu. Odmah posle tragedije objavljeno je da je broj poginulih četiri stotine, a posle toga devet stotina i trinaest ljudi. Skoro dve stotine ljudi se negde zagubilo. Ovo nije bez značaja, jer su odredi smrti, odnosno telesna garda Džima Džonsa. brojali između sto dvadeset i dve stotine ljudi. Dok je članstvo Hrama naroda bilo dominantno crnačko, garda je bila dominantno bela. Uprkos zvaničnog broja od devet stotina mrtvih, samo četiri stotine tela je pronađeno, pa je ostala spekulacija šta se desilo sa preostalih pet stotina.

Prema tvrdnji vojnog istražitelja, koji je radio na identifikaciji mrtvih, stiglo je naređenje od zvaničnog predstavnika američke vlade, Roberta Pastora, da se prestane sa identifikacijom tela. Nekoliko dana posle ovog događaja, stiglo je neverovatno saopštenje - tela pet stotina žrtava su pronađena. Gde su bila? Ležala su ispod onih četiri stotine otkrivenih u prvom trenutku, pa nisu bila odmah vidljiva! Ni navodno ugljenisano telo Džima Džonsa nije pregledano po propisima, pa njegova smrt ostaje pod velikom sumnjom. Neki istraživači tvrde da se Džons izvukao, zajedno sa svojom bandom ubica, a dokaz za to su bili atentati i čudne smrti mnogih ljudi koji su loše govorili o kultu ili bili pretnja za njegov rad.

Vlada je negirala da je pronašla Džonsovu listu za likvidaciju neprijatelja, ali su mnogi sa "nepostojeće" liste umrli nasilnom smrću u roku od nekoliko meseci posle masakra u Džonstaunu. Na vrhu liste bio je Džordž Moskone, gradonačelnik San Franciska, koji je ubijen devet dana posle masakra u Džonstaunu. Hram naroda je uložio mnogo novca u izbornu kampanju Moskonea, a za uzvrat Džim Džons je postao načelnik odelenja za stanovanje San Franciska. Mnogi članovi Hrama su takođe dobili posao u gradskoj administraciji, posebno u odelenju za socijalnu pomoć, i to su koristili kao sredstvo da beskućnike i siromahe vrbuju za sektu.

Sledeća na listi za likvidaciju bila je Dženi Mils, bivši član Hrama naroda, koja je po napuštanju kulta napisala knjigu "Mojih šest godina s Bogom", gde je iznela mnogo neprijatnih detalja o Džonsu i sekti. U leto 1979 godine, Dženi, njen muž i njihova ćerka nađeni su ubijeni u kući u Berkliju. Ubice nisu pronađene. Novinarka Keti Hanter, koja je pisala o čudnoj smrti sedam članova sekte, dok je ova još bila u Kaliforniji, takođe je umrla pod nerazjašnjenim okolnostima. Tako se CIA i ko zna još ko, i ovog puta izvukla sa minimalnom štetom po svoje mračne operacije, nemilosrdno uklanjajući tragove svog protivustavnog delovanja u Americi i van nje. U sečanju ljudi, posle samo dvadeset godina, ostalo je nejasno sećanje na "neke ludake" i masovnu smrt nesrećnih, izmanipulisanih ljudi koji su bili žrtve smrtonosnog eksperimenta, a da to nisu ni slutili. To i jeste poenta, da vas masakriraju posle najmračnijih zloupotreba, a da javno mnjenje proguta priču o ludacima koji kvare ovaj lepi svet.

Mnogo elemenata masakra iz Džonstauna ponavlja se u slučaju Vakoa. Na dan 19 aprila 1993 godine, više od osamdeset muškaraca, žena i dece spalila je žive američka vlada, odnosno FBI i Biro za alkohol, duvan i vatreno oružje (BATF). Ovi nesrećnici bili su pripadnici sekte Grana Davidova, a opet je po zvaničnom saopštenju ovo bila grupa sluđenih sledbenika opasnog "mesije" Dejvida Koreša. Nema sumnje da je Koreš bio rasejan čovek, ali je upravo to što je fokus bio na njemu zamaglilo ključno pitanje: Zašto je toliko ljudi umrlo od ruku državnih agencija? Ono što pokušavaju da zataškaju je logika događaja koji su prethodili nesrećnom i krvavom raspletu, zapravo planiranom i vojnički sprovedenom masakru.

Prvi sukob zbio se u februaru, kada se četvoro operativaca BATF-a, obučenih u crno, približilo zgradi, i pošto nije bilo znaka prisustva u njoj, trojica su kroz prozor ušla u zgradu. Četvrti je ostao napolju, onda ubacio u kuću nekoliko ručnih bombi i otvorio vatru iz automatskog oružja. Trojica operativaca BATP-a bila su mrtva! Sve ovo tvrdila je Linda Tomson u svojoj TV emisiji. Da li je ovaj scenario istinit? Nije utvrđeno, ali je od tog događaja počela opsada koja je trajala pedeset i jedan dan. Mediji su ovom događaju posvetili punu pažnju, izveštavajući dnevno o razvoju situacije. Propaganda je profilisana tako da je davidijance i Koreša prikazivala u svetlu koje je sugerisalo razrešenje.

Dženet Rino, Klintonov državni javni tužilac, dala je saglasnost za akciju koja nije ostavila ni jednog preživelog. Njeno opravdanje za oružanu intervenciju bilo je da su deca u opasnosti i da je akcija preduzeta da se ona spasu. Utoliko je čudno da ni jedno dete nije spaseno, već su sva stradala. Cela ideja o spasavanju dece ima koren u tvrdnji koja je korišćena u propagandi protiv davidijanaca, da su decu seksualno zloupotrebljavali. Dženet Rino je u kasnijoj istrazi o masakru priznala da nema ni jedan dokaz koji bi podupreo ovu priču, već je ona posrednog karaktera, odnosno dobijena od anonimnog doušnika. O tome da je protiv opkoljenih ljudi vođena prava ratna operacija u kontrolisanim medijima nije bilo ni reči. Imanje na kome su se nalazili Koreš i njegovi sledbenici noću je bilo osvetljeno reflektorima, kako niko ne bi mogao da pobegne i kako ne bi mogli da spavaju. Infracrvenim kamerama snimana je zgrada pa se neprekidno znalo šta se dešava unutra i gde su koncentrisani opkoljeni ljudi.
Tenkovi (!) su napali 19 aprila ujutru, u šest časova. Jedan tenk je dugo vremena vozio napred-nazad na malom prostoru ispred zgrade, a Tomsonova tvrdi da je to bilo tačno iznad podruma u kome su se žene i deca nalazili svake noći, kako bi se sklonili od buke i svetla. Da li je tenk zatrpavao bunker, onemogućujući zarobljenima da izađu? drugi tenkovi su direktno krenuli na zgrade, rušeći ih svojom snagom. U tom trenutku se pojavila vatra koja se munjevito proširila celim kompleksom. Ko je zapalio vatru? Zvanična istraga tvrdi da su Koreš i njegovi sledbenici bili ti koji su se sami zapalili i žrtvovali. Ali kako objasniti podatak da je neko iz FBI, u trenutku kad je počeo napad, zvao bolnicu "Parklend" u Dalasu i tražio obaveštenje koliko bolnica ima kreveta na odelenju za opekotine?

Mnoga pitanja su ostala bez odgovora, jer se zvanična istraga nije njima bavila. Prvo pitanje je na nivou logike: Ako je Koreš bio tako opasan ludak, zašto nije organizovano njegovo hapšenje prilikom dolaska u grad radi kupovine ili dok je džogirao izvan imanja? Očigledno da je BATF prekoračio svoja ovlašćenja, namerno zamenjujući teze kako je Korešova sekta trgovala oružjem, tačnije kupovala i prodavala oružje, i da je to bio razlog za BATF da se umeša. To je smešno objašnjenje, jer je trgovina oružjem u Teksasu slobodna i hiljade firmi i pojedinaca se bavi ovim poslom. Malo svetla na ceo slučaj baca više puta pokušano, od strane Klintonove administracije, umanjenje ili ukidanje ustavnog prava građana SAD-a da slobodno kupuju i poseduju lično oružje. Klinton, koji se složio sa napadom na davidijance, javno je izjavio:

"Svecioci smo, nažalost, porasta ove vrste fanatizma širom sveta. Možda ćemo morati da mu se ponovo suprotstavimo."

Odavno pripadnici raznih "belih milicija" u Americi optužuju vladu SAD-a, konkretno Klintona, da je pokušao više puta da "razoruža narod", kako bi se olakšalo uvođenje diktature nacističkog tipa. Te sumnje su porasle posle događaja u Oklahoma Sitiju, Vakou i na drugim mestima. Pripadnici tih organizacija se opisuju kao arijevci, rasisti i čak nacisti, što je netačno, jer ću o neonacističkim organizacijama u Americi reći nešto više na stranicama koje slede. S druge strane, kao odgovor, ništa manje vatren i isključiv, stižu optužbe da je američka vlada organizovala široku zaveru protiv naroda i ustava, nazivajući tu vladu "ZOG" ("Zionist Occupation Government") - "Cionistička okupaciona vlada", i organizujući FEMU.

Upravo su BATF i FBI, avgusta 1992 godine u Ajdahu, izvršili napad na jednu porodicu, pripadnike "milicije". To je čuveni slučaj porodice Rendija Vivera, koga su pokušali da ucene kako bi postao doušnik BATF-a, podmećući mu nezakonito posedovanje oružja. Kada je Viver odbio saradnju, četiri stotine pripadnika BATF-FBI izvršilo je napad na Viverovu kuću. Tom prilikom je poginuo njegov četrnaestogodišnji sin, ženu su mu ubili na kućnom pragu iako je u naručju držala bebu, a potom su ubili čak i njihovog psa. Viver i njegov prijatelj, Kevin Haris. bili su ranjeni.

I da završimo sa masovnim samoubistvima u okviru kulta, primerom Reda solarnog hrama u Švajcarskoj. Prvo je 1994 godine svet bio šokiran kada su pronađena tela, a saopštenje je glasilo da je reč o samoubistvu sledbenika dvojice "mesijanskih" lidera. Sledećeg dana, to je iznenada postalo masovno ubistvo od strane dvojice vođa i za njima je počela međunarodna potera u Švajcarskoj, Kanadi i drugim zemljama. Nešto kasnije, ispostavilo se da je jedan od vođa nađen mrtav među telima. Sada je to bilo masovno ubistvo od strane drugog vođe. Posle još nekoliko dana i on je nađen među mrtvima. U decembru 1995 godine, još šesnaest članova, ili navodnih članova, nađeni su ubijeni u Francuskoj. Ko je ubio njih? Niko ne zna ili ne želi da zna, a svetskoj javnosti se preko medija ponudila samo drastična priča bez ulaženja u stvarne razloge za masovna ubistva. Važno je da je sve opet pokriveno pričom kako je reč o još jednom kultu ludaka. Usamljeni glas u moru površnosti je profesor Masimo Introvinji iz Centra za studije novih religija u Torinu (Italija), koji je ustanovio da su postojale veze izmedu Reda solarnog hrama i francuske obaveštajne službe, kao i masonske lože P2.
Naravno, postoje kultovi koji ne likvidiraju svoje članove, ali njihovi ciljevi i način delovanja nisu ništa manje sporni ili problematični. Hram Seta i Majkla Akvina sam spomenuo više puta. No, malo ljudi zna da je Akvino bio član Crkve Satane Antona Laveja, osnovane 1966 godine, a da su organizacije kao što su Hram Seta ili Red vukodlaka nastale iz nje. Sve ove organizacije zaštićene su Prvim amandmanom američkog ustava, bez obzira što zagovaraju potpuno rušenje svih postojećih moralnih obrazaca i pokazuju nezdravo oduševljenje nacizmom.
Mnoge zablude o satanizmu potiču iz naivnih, pogrešnih procena da je reč o istraživanju novih iskustava, inače popularno prikazanih u filmovima, pa su se mnogi ljudi nekritički u to upustili i na kraju platili čak i životom, a mnogi postali predmet opasne manipulacije iz koje se ne mogu lako iščupati. Sedamdesetih godina su mnogi holivudski glumci koketirali sa satanizmom. Neki su to shvatili kao zabavu, recimo pevač Semi Dejvis mlađi, koji je o tome kasnije javno govorio, i kada je shvatio opasnost zaustavio se na vreme. Neki su ubijeni, kao što je to bila Šeron Tejt, žrtva Mensonove porodice. Po svoj prilici, u satanističke krugove ju je uveo njen tadašnji suprug, filmski reditelj Roman Polanski, poznat po filmu o satanizmu "Rozmarina beba" i svojim vezama sa maloletnicama, zbog čega je osuđen u Americi, a koje su tako dragi "objekt" u satanskim ritualima.

Satanistički kultovi su opasni upravo zbog toga što promovišu ideologiju koja teži da uništi svaku moralnu granicu između dobra i zla i stvori društvo u kome je sve dozvoljeno. Tu lažnu snagu superiornosti nad konvencijama daje im upravo verovanje u Satanu ili Seta, ili neki treći entitet koji "pobeđuje Boga", isključivo hrišćanskog, što je posebno interesantno u svetlu rušenja hrišćanstva na početku takozvanog doba Vodolije. Iako većina članova ovih kultova ne žele da se bave kriminalnim aktivnostima, na kraju bivaju u to uvučeni mimo svoje volje, jer se u okviru satanističkih kultova dešavaju stvari koje su nasilne, destruktivne i povezane sa zlim oblicima okultizma. One postoje kao deo šireg spektra kriminalnih aktivnosti, od kojih je satanska seksualna zloupotreba dece, eksploatacija i zloupotreba ljudi na razne načine, zatim svetske mreže trgovine drogom i oružjem, prostitucija, pornografija i druge organizovane kriminalne radnje.

Ljudi se interesuju za satanizam i crnu magiju iz mnogih razloga, ali osnovni je žeđ za moći.

Ljudi koji žele moć i dominaciju nad drugima (govorim o judeohrišćanskoj religiji), negiraju Boga i okreću se Satani, želeći da im on podari moć za koju veruju da je veća od Božje, upravo zbog toga što je Satana gospodar materijalnog sveta, dok Bog traži mnoga odricanja, samokontrolu nad strastima i nerealnim ambicijama, a kao nagradu pruža prilično nejasan i neopipljiv koncept spiritualnosti i blaženstva u duhovnom. Satanska racionalizacija je zato prijemčiva jednom krugu ljudi koji su spremni da u okviru popularnog koncepta "prodaje duše đavolu", u zamenu dobiju moć, bogatstvo, seksualna osvajanja ili bilo šta drugo što požele. Kako se ide ka višim oblicima upražnjavanja satanizma tako se ovi prosti motivi nadrastaju, što hrišćanska crkva dugo nije htela da uvaži, ulazeći u oblast gnosticizma kao višeg oblika negiranja Božje milosti i teško ostvarivog ideala opšte dobrote.

Tako su se razvili ozbilj-ni sektaški pokreti u okviru hrišćanske religije, koji su negirali koncept dobrog Boga, kao što su katari, po čijem učenju Bog iz Starog zaveta je bio zapravo Satana, rival svemoćnom Bogu i tvorac materijalnog sveta.

Kroz vekove, forme i sadržaj satanističkih kultova su se menjali, uključujući u sebe kvazi paganske elemente, bezvredne parčiće, izmišljene preteče i tobože moćna učenja nestalih, predhrišćanskih religija, kao i čitav spektar znanja iz alhemije, Kabale, astrologije i drugih paranaučnih i parareligioznih duhovnih proteza. Devetnaesti i dvadeseti vek su bili vreme prave eksplozije nastanka ezoterijskih i mističnih društava od kojih su mnoga u sebi imala elemente crnomagijskih i satanističkih verovanja i rituala.

Jedna od nezaobilaznih ličnosti ovog miljea je Alister Kroli, najzlokobniji crni mag dvadesetog veka, najveći zagovornik i glorifikator slobodne volje, čija je jedna fraza, nikla iz mladalačke pobune protiv fundamentalizma i licemerja doba i zemlje u kojoj se rodio, postala moto magičara dvadesetog veka, a takođe i omiljena fraza onih koji ga nisu razumeli dajući joj značenje koje ona ne nosi. Vrhunac njegovog magijskog delovanja bilo je u okviru O.T.O.-a, nemačkog ezoterijskog društva koje je imalo ogranak i u Engleskoj i čije učenje sadrži upražnjavanje seksualne magije, u šta se Kroli upustio bez ograničenja sa prostitutkama, decom, životinjama, muškim sledbenicima, svojim brojnim ženama i ljubavnicama, što mu je donelo apsolutno negativnu etiketu i, uz drogu, uništilo mu život.

Krolijev sledbenik u Americi bio je dr Džon Parsons, inače naučnik, koji se našao na čelu Agape lože O.T.O.-a. Parsons je takođe bio pristalica životne filozofije bez ograničenja. Njemu se 1945 godine pridružio još jedan poštovalac Krolijevog učenja, Lafajet Ronald Habard, kasniji osnivač sajentologije. Parsons i Habard, strasno zaiteresovani za magiju, pokušali su da izvedu seksualno-magijski ritual inkarniranja demonskog duha u detetu, poznat kao Babalon, kome će Parsons biti otac, a Habard svedok, što je Kroli s prezrenjem odbacio kao budalaštinu. Habard i Parsons su se razišli, a Habard je kasnije pričao kako se zapravo infiltrirao u O.T.O. kao agent obaveštajne službe mornarice, što verovatno jeste bila istina. Habardov sin, Ron de Volf, u intervjuu "Penthausu", 1983 godine, tvrdio je suprotno, da je njegov otac bio vatreni pristalica magije i bio ubeden da je naslednik Alistera Krolija, pa je čak uzeo sebi i Krolijevo magijsko ime Zver 666.

Šezdesete godine su bile godine procvata crne magije i satanizma. Hipi kultura se deklarisala ne samo kao "mir, ljubav i moć cveća" već je prigrlila mnoge oblike misticizma i magijskog mišljenja. "Porodica" Čarlsa Mensona bila je upravo taj privlačni i destruktivni primer kulta okupljenog oko droge koji je vodio harizmatski voda autoritarnog tipa. Svoje sledbenike ubedio je da je u isto vreme i Isus i Satana, što je bila glavna ideja grupe koja se zvala Proces crkva konačnog suda, koja se dosta raširila Kalifornijom šezdesetih godina i koja je, po verovanju eksperata, dosta uticala na Mensona. Proces crkva nastala je iz jedne ranije grupe, Kompulsivna analiza, koju su u Engleskoj 1964 godine formirali Robert i Meri En de Grimston, inače bivši članovi Sajentološke crkve. Proces crkva je vrbovala bogate mlade ljude koji su imali status u svetu finansija, biznisa, vlade i estrade.

Jedno vreme procesovci su svoju komunu preselili u Meksiko, ali su posle 1967 godine ponovo u velikim gradovima Amerike (Njujorku, San Francisku), gde su mogli da se prepoznaju po dugim crnim ogrtačima. Njihovo učenje bilo je gnostičko verovanje da su Hrist i Satana odbacili svoje neprijateljstvo i da će uskoro ujediniti snage kako bi čovečanstvo doveli do kraja, kada će Hrist suditi čovečanstvu, a Satana izvršiti presudu. Grupa je izdavala časopise pune slika smrti, nacističke simbolike i zaklinjanja od strane članova satanista da se čitaoci "oslobode ograda u sebi" i upuste u silovanja, ubistva i destrukciju. Proces crkva je zvanično zabranjena 1974 godine, ali su iz nje nikle filijale koje deluju u tajnosti.

Walpurgisnacht (Valpurgijska noć, 30 april) je važan dan u kalen-daru svakog sataniste. Taj dan je 1966 godine označen kao "prva godina", Anno Satanas modernog satanizma. Te noći je bivši cirkuzant i ukrotitelj lavova, muzičar i radnik u zabavnom parku, Anton Šandor La Vej (živeo od 1930 do 1997 godine) proglasio sebe visokim sveštenikom Američke crkve Satane. LaVejova "crkva" imala je sedište u njegovoj kući (ofarbanoj u crno) u San Francisku, u kojoj je LaVej obavljao satanska venčanja, krštenja, sahrane i vršio satanističke obrede na horizontalnom oltaru, "živom oltaru" u vidu gole žene koja je simbolizovala "zadovoljstva mesa". Ovakve i slične informacije u medijima obavljale su jednu od ključnih funkcija za Crkvu Sataninu, jer su garantovale medijsku pažnju.

Drugo, i sigurno važnije, činile su da ceo poduhvat izgleda šokantno ali bezopasno, i treće, služile su da sakriju, od onih koji nisu videli dalje, zamku ozbiljne poruke LaVeja - povlađivanje sopstvenim željama. LaVej se pojavljuje kao nastavljač stavova Alistera Krolija i propagira da je slobodna volja jedini zakon kojim pojedinac treba da se rukovodi. Mediji su LaVeju, koga su videli kao bezopasnog prevaranta i proizvodom tipične subkulture Kalifornije, pružili ono što je želeo. U crnoj magiji, snaga mita, rituala ili organizacije ne leži u njenoj autentičnosti, već u njenoj sposobnosti da privuče pažnju učesnika i publike. LaVejova filozofija satanizma i crne magije, sumirana u definiciju, glasi:


"Staza crne magije se koristi za pošteno zadovoljenje ega -pohlepa, ponos, požuda, bes, bilo koji od sedam smrtnih grehova."

Iako je LaVej na jednom nivou predstavljao izazov konvencionalnom hrišćanstvu srednje klase u Americi, ni svoju crkvu, ni sebe, nije smatrao specifično antihrišćanskom. Za njega, hrišćanstvo je jednostavno bilo irelevantno. Nije zadovoljavalo osnovne ljudske emotivne potrebe, negiralo je čovekovu telesnu prirodu i svoje sledbenike držalo u poziciji zavisnosti od Boga koji je "malo brinuo zbog patnji sa kojima se srećemo". LaVeja nije interesovalo duhovno iskupljenje. Interesovala ga je magija kao moć, a bogatstvo je bilo oblik moći. Ovaj odnos prema novcu, koji je usmeravao u krajnje utilitarne pravce, dovešće ga u sukob sa članovima koji su u crnoj magiji videli nešto drugo.

Jedan od takvih članova, tačnije sveštenika Crkve Satanine, bio je Majkl Akvino. Član LaVejove
crkve postao je 1969 godine i imao je biografiju kojom je LaVej bio zadivljen. U to vreme bio je poručnik američke armije, specijalista za obaveštajni i psihološki rat. Doktorirao je političke nauke na univerzitetu Kalifornija u Santa Barbari, bio padobranac, pripadnik specijalnih jedinica, ekspert za psihološke operacije i strateški obaveštajni rad. Učestvovao je u specijalnom psihološkom ratu u Vijetnamu kao oficir 82-ge padobranske divizije. Odlikovan je više puta, a 1973 godine prelazi u rezervu i u činu potpukovnika postaje komandant 306-og bataljona za psihološke operacije u Fort Mekarturu u Kaliforniji. Akvino je brzo napredovao u LaVejovoj organizaciji, postavši sveštenik i urednik crkvenog časopisa "Rascepljeni papak" (što je, figurativno, simbol đavola).

Već od 1972 godine LaVej nije održavao javne ceremonije u svojoj kući, već se bavio osnivanjem i aktivnostima grupa i filijala crkve u drugim gradovima, koje je zvao "groto". Želeo je da stvori mrežu satanskih grupa širom Amerike i razradio je hijerarhijsku strukturu crkve kroz koju se napredovalo u zavisnosti od poznavanja crnomagijskih veština. Ali za tu mrežu mu je trebao novac. Godišnja članarina od deset dolara i između petnaest i dvadeset i pet hiljada sledbenika, kada je Crkva Satanina bila na vrhuncu popularnosti, nije bila dovoljna. Zato je početkom 1975 godine u crkvenom časopisu objavio da su svi viši stepeni inicijacije dostupni onima koji ponude donacije u novcu, nekretninama i vrednim umetničkim predmetima. Akvino je bio uzdrman:

"Ako je postojao jedan ujedinjujući faktor koji nas je privukao satanizmu, onda je to bio stav crkve prema licemerju. Zato kada smo čuli za ovu odluku, naša reakcija bila je da je Anton LaVej izdao svoju crkvu, izdao sve na čemu je radio toliko godina."

U junu 1975 godine usledilo je masovno napuštanje ključnih ljudi iz Crkve Satanine, na čelu sa Akvinom koji je bio sveštenik četvrtog stepena, i njihov prelazak u novoosnovanu organizaciju Hram Seta. U noći 21 juna 1975 godine, Akvino je izveo ritualnu magijsku ceremoniju prizivanja Princa tame. Satana se ovaj put otkrio kao egipatski bog Set, koji je naložio osnivanje nove crkve u njegovo ime, izbrisao sve reference na hrišćanskog đavola i označio Akvina kao naslednika Alistera Krolija i kao Magusa, sveštenika petog stepena novog eona Seta. Struktura Hrama Seta bila je slična organizaciji La Vejove crkve, sem što se "grotoi" sada zovu "piloni". Ali namere nove organizacije su mnogo ozbiljnije nego u prethodnom obliku, iako je suštinski stav isti: čovek je Bog, ili potencijalni Bog. Sadašnji visoki sveštenik Hrama Seta, Don Veb, je to izrazio na sledeći način:

"Misija Hrama Seta je da ponovo uspostavi tradiciju samooboženja."

Prvi visoki sveštenik Hrama Seta, Akvino, bio je formulator principa Hrama i njegova je podela manifestovanog univerzuma na tri nivoa realnosti, što je jedan od osnovnih postulata rada Hrama. U svakodnevnom svetu, takozvanom "prirodnom redu", posmatramo odnos uzrok-posledica i na njemu je baziran naučni metod i tehnologija. Na drugom nivou, formulisanom uglavno kroz Platona (kome se Akvino veoma divi) je filozofska misao. Ona je karakterisana procesom dedukcije i indukcije - snaga razuma koja podupire posmatrane činjenice. Iza ovoga, na dubljem nivou, je svet magijske realnosti. Postoje spiritualne i psihičke dimenzije ljudskih stanja, kaže Akvino, i one prevazilaze zemaljske nivoe egzistencije.

Tamo gde se Akvino razlikuje od hrišćana, mistika i pagana je njegovo verovanje da psihička dimenzija razdvaja ljudsku vrstu od ostatka Prirode. Po njemu, mistici i okultisti su zadovoljni da podvedu svoju ličnu posebnost toku kosmičke svesti i da se suštinski predaju višoj sili. Hrišćani su pritisnuti osećanjem krivice i hipokrizije i nalaze se u poziciji prihvatanja "otrcanih moralnih standarda" u pokušaju da zadovolje Boga. Za Akvina, satanizam je jedinstven, jer zagovara ponašanje koje je pitanje samoopredeljenja.

Na prvo čitanje Hram Seta izgleda kao benigna magijska organizacija posvećena istraživanju potencijala individue kao svojevrsna organizacija za samopomoć. Ona je svakako više od toga, jer propagirajući deifikaciju čoveka (svog člana) prilazi vrlo blizu mitologiji spiritualnog iluminatizma, doktrine izabranih, koju je Akvino povezao sa mističnim aspektima nacizma. Tu njegovu povezanost sa ezoterijom nacizma sam već pomenuo, pa ću samo ponoviti da je Akvino privučen pretpostavkom da su nacisti bili u stanju da ispolje izuzetnu psihičku snagu "koja je bila pogrešno usmerena", ali je, po Akvinu, vredna divljenja. Po njemu, konačni cilj je "razvoj i konačna sposobnost da sebe učinite konstantom, a sve ostalo varijabilom, podvrgnuto Njegovoj volji". To je napredovanje ka mestu na kome "vreme postaje vaš sluga, a ne gospodar. To će vam omogućiti da pobedite smrt."

Sada je jasno da je ključ Akvinove filozofije kako prevariti smrt. Postoje dva puta: jedan je genetski inženjering koji podrazumeva manipulaciju životne sile u biću. Akvino veruje da je psiha nezavisna od tela, niti je u njemu zatvorena, i da je um maga u stanju da dosegne "beskrajnost svog svesnog postojanja". Za majstora setijanca, prostor svesti bukvalno nema granica. Cilj je sataniste da "proviri kroz zavesu tame i smrti, a ostane vezan za zemaljsko". Težnja da se prevaziđe fizička smrtnost (i verovanje da se to dostiglo na neki način), vodi u preziranje etičkih i svih drugih normi, vladavinu nad telom (uglavnom tuđim), razaranjem i uništavanjem živog, kao "dokazom da su granice zemaljske egzistencije raskinute". Bukvalno shvaćeni postulati satanske filozofije pokazuju se u svom ogoljenom vidu kao zločin.

Ono što satanisti ne shvataju, pa čak ni dr Akvino, je da Satana ne želi od svojih sledbenika nikakvu filozofiju, nikakvo približavanje Apsolutu, već samo ono što je njemu potrebno u poslednjih nekoliko hiljada godina - smrt, krv, razaranje, teror i strah nevinih žrtava čijom se energijom hrani. Intelektualiziranje satanizma je nemoguće, jer je njegova suština upravo u tome da teroriše jadno ljudsko biće, a ne da odgaja "partnere". No, iz ovog idejnog galimatijasa nikle su mnoge opasne organizacije koje su, na raznim nivoima, racionalizovale satanističku praksu i teoriju, koja je pokrivala njihovu potrebu za destruktivnim ispoljavanjem.
U maju 1991 godine, policija u Istočnom Grinviču, Rod Ajlend, primila je prijavu stanara jedne zgrade koji su se žalili da ih iz stana u prizemlju terorišu pripadnici satanističkog kulta. Posle istrage, uhapšeni su izvesni Džozef Krišone i Džozef Almeida, dvadesetogodišnjaci, koji su se hvalili da su kao satanisti ubili i žrtvovali veliki broj životinja.

Oni koji su ih prijavili su tvrdili da su im Krišone i Almeida pretili, a da je Krišone tvrdio da je demon i da je imao seksualne odnose sa leševima. Policija je u stanu pronašla kolekciju životinjskih kostiju, knjige o satanizmu i okultizmu, pribor za satanske rituale i posudu punu krvi od ubijene mačke, kako se kasnije ispostavilo. Uhapšena su i dva mladića koji su prijavili sataniste, jer se ispostavilo da su i oni učestvovali u ritualima. Među nađenim ritualnim predmetima bio je i medaljon od belog emajla u obliku obrnutog pentagrama, što je znak za člana prvog stepena Hrama Seta, koji je pripadao Krišoneu, kao i primerci časopisa "Svitak" koji je izdavao Akvino, a tu je bila i njegova knjiga "Crna magija u teoriji i praksi". Sva četvorica su optuženi za nezakonito ubijanje životinja i skrnavljenje grobova. Ali Džozef Krišone nije dočekao suđenje. Nekoliko meseci posle hapšenja nađen je mrtav. Zvanično tumačenje je bilo samoubistvo zbog prekomerne doze droge. Ostala trojica su osuđeni na uslovne kazne.

Još jedna opskurna mala grupa koja se naslanjala na Hram Seta devedesetih godina, bila je Crkva Gavrana. Njihov rad se bazirao na gruboj verziji nekromansije (komunikacije sa mrtvima). Kult je imao dva rituala koje su upražnjavali članovi: Ritual crnog trna-smrti i Pakleni ritual živih mrtvaca, zbrkanu mešavinu seksa, smrti, neprijateljstva, fantazija o osveti nad drugima i degradaciju žena koje su učestvovale u ritualima. Cilj rituala bio je da se probudi duh nedavno preminule osobe i natera da uništi neprijatelja. Rituali su se obavljali noću na groblju, uključivali su seks i zazivanje Lucifera da pomogne u ritualu.

Interesantno je da satanski rituali po pravilu uključuju sadomazohistički seks kao neophodan deo rituala. Čak i uglađeniji članovi Hrama Seta su više puta raspravljali o filozofiji markiza de Sada, pa je Akvino na obaveznoj listi literature za svoje članove stavio i film "Priča o O". Po Akvinu, to nije priča o sadomazohizmu već govori o "stepenu uzajamne predaje koju ljubav podrazumeva". Ovaj status potčinjene žene, zapravo objekta satanskog i seksualnog rituala, svoju krajnost ima u Hramu Elite, koji je 1986 godine osnovala Lin Nelson, koju je Akvino isključio iz Hrama Seta. Njena "crkva" je škola seksa i članice Elite svoju seksualnu magiju upotrebljavaju na "slabim, seksa gladnim životinjama" od kojih spremno uzimaju novac i skupe poklone.

Jedna od grupa pod uticajem satanizma bila je i TOPY, Hram vidovite mladeži. Osnovan u Americi 1981 godine od strane muzičara sa umetničkim imenom Dženezis P. Oridž, sa ispostavama u Velikoj Britaniji, Holandiji, Nemačkoj i Švedskoj. TOPY se bavi samooslobađanjem kroz ritualnu seksualnu magiju i kroz samopovređivanje zarezivanjem kože, kako bi se oslobodila energija koja bi, inače, mogla da izazove ludilo ili nasilje. TOPY je manje organizovan kult, a više labava organizacija istomišljenika, uglavnom mladih, neoženjenih belaca. "Odbijamo kontrolu na bilo kom nivou da se pojavi", piše u njihovom manifestu. Organizacija želi da "šokira, zgadi ili zabrine porodice članova i drugih građana".
Tako je 1992 godine Skotland Jard pogrešno razumeo jedan promotivni film P. Oridža zamenivši ga za autentične snimke satanističkog rituala u kome se vidi silovanje, zloupotreba dece, sadomazohističko vezivanje i abortus, a sve to začinjeno satanističkom simbolikom. Tek kasnije, posle velike buke u britanskim novinama, ustanovljeno je da je glumica u videu Oridžova supruga Pola i da je njihovo ponašanje, kao i hiljade kaseta koje cirkulišu svetom, u skladu sa "programom" TOPY-ja.

Nikolas Šrek i njegova partnerka Zina LaVej, ćerka Antona La Veja, osnivaju 1984 godine grupu po imenu Red vukodlaka. Njihov moto je da "oslobode zver u čoveku" i promovišu viziju natčoveka i roba, eksplicitno objašnjenu odnosom grabljivca i žrtve ekstrapoliranog u svetu ljudske interakcije, gde nema mesto koje mu pripada. Zina je javno krštena, od strane svoga oca, po satanističkom ritualu, kada je imala tri godine. Vrlo ozbiljno shvata svoje korene, vidi sebe kao rođenog satanistu, "magijsko dete" začeto "demonskom energijom" za koju je njen otac bio samo oruđe. Sa Šrekom je radila u Crkvi Sataninoj, koja je za uzvrat distribuirala literaturu Reda vukodlaka. Zina se otvoreno razišla s ocem na Valpurgijsku noć (Walpurgisnacht) 30 aprila 1990 godine, objavivši zvanično i ritualno da raskida sa Crkvom Sataninom i Antonom LaVejom lično. Po Zininom viđenju, LaVej je bio cinični šarlatan, koji je bio dobar samo da je začne, a njena majka Dijana je prava, prirodna čarobnica, koja je istinska snaga iza Crkve Satanine. Ispod ove "satanske sapunske opere" leži ozbiljno organizovan kult. Zina, koju zovu "Firerkom" satanističkog poretka, odbacila je "istočni i negativni judeohrišćanski lik" Crkve Satanine u korist "zapadnoevropske magijske tradicije" (u ovom kontekstu tevtonske mitologije). Red vukodlaka veruje u svetu, oslobađajuću, snagu straha:

"Strah je ključ prosvetljenja i jedino njegovim prihvatanjem um se može potpuno osloboditi. Strah. Strava. Užas. Sve su ovo magijska pomagala za iniciranog u procesu zadobijanja prevlasti nad dušom."

Red vukodlaka je za svoj simbol usvojio lik vuka Fenrisa iz nordijske mitologije. Vezan od strane bogova, Fenris će se osloboditi u vreme Ragnaroka - vreme pada bogova, najavljeno mržnjom, incestom, ubistvom i ratom. Tada će ovaj vuk raskinuti lance i proždrati svet. Fenris je slika apokalipse, idealno odgovara Redu vukodlaka, koji za sebe tvrdi da predstavlja svete destruktivne sile:

"Od pada Atlantide do uzdizanja Trećeg Rajha, i dalje, pratili smo i uzrokovali svaku katastrofu i nesreću koja je blagoslovila čovečanstvo."

Ova varvarska mitologija, kako piše Linda Blad, osnov je cilja Reda vukodlaka da "stvori međunarodnu mrežu sa ciljem stvaranja novog satanskog svetskog poretka". 8 avgusta 1988 godine Red vukodlaka je sponzorisao javnu ritualnu proslavu koja je uključivala video dramatizaciju ubistva Šeron Tejt, a za to vreme su Zina i njen otac Anton (još su bili u prijateljskim odnosima) sa pozornice čitali naglas odlomke iz satanske biblije. Ovaj satanski šou odvijao se u znaku datuma - 8. 8. '88, koji je usko povezan sa značenjem broja osam za neonaciste koji ga na sebi tetoviraju, jer osmo slovo engleske abecede je "H", pa je 88=HH, skraćenica od "Hajl Hitler". Tako se novi satanski svetski poredak bez magije pretvara u novi nacistički svetski poredak.

Još 1989 godine u izveštaju policije iz San Antonija, Teksas, piše da su tinejdžeri satanisti prešli na "veću stvar" - obrijali su glavu i postali neonacisti. Ovim momcima je satanizam postao dosadan, žrtvovanje životinja više ih nije uzbuđivalo, sada su interesantniji neonacizam i beli suprematizam, priče o pročišćenju arijevske rase i rasizam prema crncima i Jevrejima. Članovi najznačajnije takve grupe, Arijevsko bratstvo, otvoreno nose nacističke i satanske simbole kao što je tetoviran broj 666 ili kukasti krst upisan u pentagram. Organizacije Bela arijevska mladež (White Aryan Youth-WAY) i Beli arijevski otpor (White Aryan Resistance-WAR) održavaju bliske veze sa već spomenutom organizacijom TOPY.
U Nemačkoj, interesovanje za okultno i satanizam je u ogromnom porastu. Sada pokojni, Fridrih Vilhelm Hak, luteranski pastor, stručnjak za kultove, procenio je da 1988 godine deset hiljada Nemaca pripada aktivnim satanistima. U zvaničnom istraživanju sprovedenom u minhenskim srednjim školama, zabeleženo je da je četiri odsto učenika priznalo da je učestvovalo na najmanje jednoj satanskoj crnoj misi.

Poznato je da je i Anton LaVej bio skupljač "uspomena" iz Trećeg Rajha, a da su bivši članovi njegove crkve, Majkl Grumboski i Džon Amend, osnovali grupe, hibridne kombinacije satanizma i neonacizma. Grumboski je osnivač Reda crnog ovna, a Amend osnivač Hrama male majke. Grumboski je pritom visoki član Hrama Seta. Dok je trajao. njegov red je bio mešavina satanizma, okultizma i arijevske rasne superiornosti. Amendova grupa održavala je bliske veze sa desničarskom. paganskom grupom iz Kanade, po imenu Kanadski pokret Odinista, koji je kombinovao divljenje prema nordijskim bogovima i antisemitizam. Amend se takođe trudio da uspostavi kontakt sa neonacističkom grupom Nacionalna partija renesanse, čiji je vođa, Džejms Madol, bio zainteresovan za Crkvu Sataninu.

Neki istoričari popularne literature špekulišu da se Hitler i njegov krug možda bavio satanizmom u bukvalnom smislu obožavanja đavola, te da su tajno služili crne mise, ali za to nema konkretnih dokaza. Razlog za uspostavljanje afiniteta između nacista i modernih satanista je u ideologiji. Kao i nacisti, satanisti teže da se izdignu iznad dobra i zla i maštaju da osvoje kosmičku moć bogova. Satanisti se dive Hitleru kao moćnom crnom magu koji je kontrolom volje došao do moći kojom je manipulisao celom nacijom i izazvao svetski rat. Otud i fascinacija Majkla Akvina nacizmom, jer je nemačka superdržava, kojom se upravljalo po principima crne magije, ustala protiv sveta.

Moram da spomenem još jednu organizaciju inspirisanu nacizmom. Zove se Abraksas fondacija, a ime je dobila po demonskom tvorcu materijalnog sveta koga su obožavali gnostici na početku hrišćanske ere. Basilides, egipatski gnostik iz drugog veka nove ere je poučavao da je ovaj svet zlo mesto gde je duša poslata da bude kažnjena, a oko Abraksasa, koga je izjednačio sa jevrejskim Jehovom iz Starog zaveta, stvorio je kult koji je potrajao do srednjeg veka, kada je bilo više jeretičkih sekti koje su ga obožavale (iz njegovog imena izvedena je slavna magijska reč Abracadabra).

U našem dobu, Karl Jung je veličao Abraksasa kao pravog Boga koga je potisnulo hrišćanstvo i u kome nije bilo sukoba između dobra i zla, svetla i tame, istine i laži. U jesen 1989 godine, novinar Lamar Graham upoznao je "vampira" iz Krvave osovine (Axis Sanguinaries), filijale Abraksas fondacije, po imenu Majkl Dženkins. ako mu je to bilo pravo ime. Dženkins i njegovi prijatelji su se bavili "krvavim okultizmom", jer piju krv na svojim seansama, ne da bi produžili život, već uticaj, što je "važnije od toga da li ćete živeti godinu dana duže".

Trenutno je na čelu Abraksas fondacije, sada sa sedištem u Denveru (Kolorado), muzičar Bojd Rajs, poznat i po umetničkom imenu Non. Rajs opisuje Abraksas fondaciju kao "socijalno darvinistički istraživački centar". Tridesetog decembra 1986 godine, Rajs je bio gost Toma Mecgera i Toma Padžeta iz Belog arijevskog otpora u njihovoj TV emisiji. Suština ideologije Belog arijevskog otpora je vrsta nacizma "radničke klase" poznate kao Treća pozicija ili Treći put, koja odbacuje i komunizam i kapitalizam i predstavlja prave naciste kao radikalne socijal-revolucionare koje je izdao Hitler. Heroji Treće pozicije su braća Štraser, Gregor i Oto, koji su organizovali nacistički pokret među seljacima i radnicima u Bavarskoj, kao i Ernst Rem, vođa SA.

Rajs opisuje svoju rok muziku kao želju da utiče na "mozak", kao iskustvo za slušaoca koje je "drugačije". Njegov tipičan koncert se sastoji od odlomaka Vagnerove muzike presečene ubačenim glasovima Hitlera i Mensona, praćenih Rajsovim stihovima koje urla publici: "Da li želite totalni rat? Vi želite totalni rat!" Kakva umetnost.

Na nešto "nižem duhovnom planu" je Grupa Luciferovog svetla, čija Crkva Luciferovog svetla je satanističko tajno bratstvo sa sedištem u Tampi, Florida. Prema njihovoj literaturi, "arijevska rasa potiče od anđela koji su došli sa neba... Arijevska deca su istinska deca Satane i Gospodari sveta po tom pravu". Luciferova grupa nudi kurseve iz satanske teologije ali "ne vraća uplate ako razočarate Njegovo veličanstvo Satanu".

Keri Bolton, koji se nalazi na popisu članstva Hrama Seta iz 1992 godine, kao član drugog stepena, osnovao je na Novom Zelandu satanističku grupu Red levoruke staze. Usko je povezan sa Nacionalističkom radničkom partijom koja nastupa sa belačke suprematističke pozicije. Red nudi dopisne kurseve iz satanizma za trideset dolara, bez mogućnosti vraćanja. I u ovom slučaju ispada da Satana voli novac i da mu ne pada na pamet da ga vrati. Ako završite kurs i Collegium Satanas bude zadovoljan, potpisujete zavet vernosti Satani i dobijate sertifikat zaređenja u satansko sveštenstvo, "sjajno odštampan crnim slovima na crvenoj podlozi, pogodno za uramljivanje".

Trebale bi mi strane i strane da opišem količinu časopisa i satanskih brošura koje se više nego ikad bave nacizmom, germanskom mitologijom, "naučnim" radovima koji negiraju nacističke zločine, gasne komore, Holokaust, sve to zamuljano u pravu šizofrenu zbrku anđela, demona, kvazi istorije, arheologije, veštičarstva, lečenja na daljinu (i blizinu) i svog ostalog intelektualnog đubreta Nju Ejdža (New Age). Sve to vrši snažan mentalni pritisak na ljude koji nemaju kritički odnos prema ovoj materiji i koji ulaze u neku od brojnih organizacija koje se ovim bave. Jednom kad uđu, verovali u učenje ili tražeći sebe, teško će se odupreti svojevrsnoj indoktrinaciji koja je tako dobro bila proverena u nemačkim okultnim društvima s početka dvadesetog veka, što je dovelo do formiranja Trećeg Rajha. Ideja da se to ponovi je očigledna. Ako mislite da taj napor nije opasan, grdno se varate. Primer za opasne je Akvinov saradnik u obožavanju germanskih ideala, dr Stiven Edred Flauers, trenutno na funkciji visokog sveštenika Hrama Seta i čelnog čoveka Reda trapezoida. Red trapezoida nikao je iz Crkve Satanine. Svoje ime izvukao je iz LaVejovog stava da napetost, neprijateljstvo i strah mogu biti inspirisani gledanjem u neharmonične uglove i biti uzrok negativnog ponašanja.

Predstavljajući novoosnovani red, Flauers je citirao Hajnriha Hajnea i njegovo viđenje drevnih nemačkih ratnika koji su se digli u "ludačkom besu" da sruše gotske hrišćanske katedrale. Red trapezoida je kao svoj drugi simbol usvojio Fenris vuka, kao što je to učinio Red vukodlaka. I Akvino je sa svoje strane eksplicitno definisao germansku religiju kao srodnika satanizma:

"Germanska tradicija je takođe deo nasleđa Princa tame, i stoga ima posebno mesto unutar Hrama Seta, koji prihvata sve manifestacije Sila mraka u svetu. Nije zato čudno što Hram sebe od nedavno reklamira u neopaganskim publikucijama kao Hram Seta i Votana."

Na čelu ovih organizacija nisu obični ludaci, niti obični ljubitelji nacizma, već ljudi koje Džim Šuce sjajno definiše:

"U relacijama dvadesetog veka, on ili ona, će biti potpuno ludi. A to neće znati. Misliće da su naišli na neku veliku tajnu... Na kraju, učenje bi trebalo da omogući iniciranima da ukrste i pomešaju elemente ludila i normalnosti, stvarnosti i halucinacija, usmerene od strane smirene i samokontrolirajuće volje."

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pon maj 03, 2010 5:31 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Zver 666

Otkrovenje Jovanovo je poslednja knjiga u Bibliji, knjiga kojom se Biblija završava i koja nadahnuto govori proročkim jezikom o kraju sveta, budućnosti čovečanstva i hrišćanske crkve, u razdoblju od smrti Isusove do njegovog drugog dolaska. Kako se bližio kraj drugog milenijuma, tako se hrišćanski fundamentalizam, posebno u Americi, sve više bavio Apokalipsom i Antihristom. kreirajući atmosferu kroz medije da je neminovni, skori kraj sveta tu. Ono što je Jovan Bogoslov opisao kao budućnost čovečanstva, na silu se smešta u zadnje godine dvadesetog veka, pa ispada da je Jovan Bogoslov jedinstven prorok koji je knjigu pisao za baš ovo pokolenje, a ne za neka koja su već prošla ili za neka koja će se tek roditi. To je malo verovatno. Poznato je sa koliko bezobzirnosti razni tumači istražuju Nostradamusa i njegove katrene, stavljajući ih u funkciju dnevne politike danas u svetu, iako je sam

Nostradamus u pismu svom sinu Sezaru napisao da se otprilike jedna trećina njegovih katrena odnosi na blisku budućnost od nekoliko godina od vremena u kome je živeo, trećina katrena na budućnost dvadeset do trideset godina od vremena u kome je živeo, a preostala trećina na neku daleku budućnost koju ni sam nije mogao da vremenski locira. Nije u pismu napisao koja trećina katrena se odnosi na tu daleku budućnost, ali za to su se pobrinuli raznorazni stručnjaci i tumači, trpajući sve moguće i nemoguće varijante u ovaj vek.

Pitanje Otkrovenja nije tako naivno kao što izgleda, niti je komercijalizacija u ovom trenutku ekspanzije Nju Ejdža (New Age) slučajna i dotiče se baš propasti hrišćanstva. Jasno je da je na planu duhovno rušenje i porobljavanja čoveka, kako bi postao obezdušeni biološki robot, što je ideal robovlasničkog Novog svetskog poretka. Rušenje hrišćanstva jedan je od osnovnih ciljeva. Zato se s jedne strane promovišu druge religije kao bolje i pogodnije od hrišćanstva, a s druge strane se hrišćanstvo direktno napada kroz afirmaciju satanizma u raznim oblicima, kao prirodnog neprijatelja hrišćanstva. Na ruku im ide i rastakanje u samom telu hrišćanstva. Neke protestantske sekte, kao što je Anglikanska crkva, odstupile su od crkvenih kanona, počeli su da se modemizuju u poteri za vernicima, počeli su da zaređuju žene, venčavaju homoseksualce, vrše zajedničku crkvenu službu sa pripadnicima drugih religija i učestvuju u radu Svetskog saveta crkava, labavog konglomerata raznih verskih zajednica i religijskih usmerenja, ujedinjenih konceptom ekumenizma. Ekumenizam koji agresivno promoviše papa Jovan Pavle II, a u tome mu zdušno pomaže Vaseljenski patrijarh Vartolomej, ima za cilj stvaranje Novog kanonskog poretka. Tako Novi svetski poredak ima svoj pandan u hrišćanstvu - ekumenizam. Nije zato čudan nalet hrišćanskog fundamentalizma u jednoj važnoj dimenziji, a to je da nam predstoji Apokalipsa. Po fundamentalistima, svet je na kraju svog života, a kao predznak tog kraja pojaviće se Antihrist koji će nad ljudima sprovesti neviđen teror i strahovladu, kako bi se u završnom obračunu, bitci kod Armagedona, sudarile snage dobra i zla. Zlo će konačno biti poraženo, a tada će se u svom punom sjaju po drugi put pojaviti Isus i spustiti se sa neba, mrtvi će ustati iz grobova i uspostaviće se novo carstvo božje, a odabrani će živeti u večnoj milosti.

Učenje o bliskom dolasku Hrista, kao zemaljskog cara koji će osnovati hiljadugodišnje zemaljsko svetsko carstvo sa usrećenim čovečanstvom, je kanonski osuđeno kao sektaško učenje hilijazma. Čini se da je pravoslavno hrišćanstvo (ono koje se nije utopilo u zapadni ekumenski pokret) ostalo poslednja prepreka pred naletom onih koji svesno ruše hrišćanstvo i onih koji u tome učestvuju kao izmanipulisani i nesvesni saučesnici. Za obične čitaoce najinteresantnije je bilo da saznaju ko će biti Zver koju označava broj 666, kako to piše u trinaestom poglavlju, stih osamnaest iz Otkrovenja:

"Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest."

U vreme hladnog rata, Antihrist se poistovećivao sa Sovjetskim Savezom - "carstvom zla", kako ga je ocrnio američki predsednik Ronald Regan. Ono što ni Regan ni ostali tumači nisu uočili, a to su mogli da su pažljivo čitali Otkrovenje, je da će Antihrist biti čovek, a ne država, organizacija, pokret ili predmet. Neki tumači u Jugoslaviji (gde je štampa prepuna kvazi biblijskih tekstova i tumačenja na temu Antihrista, Zveri i ostalih srodnih tema) otkrili su da je papa zapravo Antihrist, dokazujući to natezanjem neke titule koju papa nikad nije nosio, kako bi se ona numerološki uklopila u broj 666. Opet je u pitanju nepoznavanje Otkrovenja. Papa je duhovnik, svešteno lice, i u Bibliji je identifikovan kao lažni prorok, pa ne može u isto vreme biti i Antihrist, koji je svetovno lice koje će zavladati svetom.

Gde je onda zabuna u tumačenju broja 666? Zabune nema. Upotreba broja 666 je složenije pitanje i ne služi samo da označi čoveka. Služi da sakrije čoveka na koga se odnosi taj broj, a masovna upotreba broja 666 služi da obeleži i označi njegovo carstvo - materijalni svet koji će mu pasti pred noge kada se bude pojavio. Najšira moguća upotreba broja 666 ima i magijsko dejstvo na čoveka, pripremajući njegovu podsvest za dolazak Zveri i svodeći čovekov praktični život, u svakodnevnoj komunikaciji, na što češću upotrebu ovog broja. Sledbenici crnomagijskih kultova i tajnih društava, kojima je Lucifer bog kome se klanjaju, vrlo perfidno i temeljito uvode biblijske elemente u svakodnevni život ljudi, sa jasnim crnomagijskim kontekstom predaje čoveka u ruke Zveri.

Neki ozbiljni tumači Otkrovenja tvrdili su da je Jovan Bogoslov brojem 666 označio konkretnog čoveka, Džošuu ben Džezua, koji je osnovao duhovnu akademiju u Džundišapuru, u Iranu. Kao pripadnik nestorijanske jeresi, imao je cilj da hrišćanstvo zameni obožavanjem Behemota, demona zla, koji je zapravo Sorat, zli demon sunčevog kulta. Dvoroga zver iz Apokalipse je Ahriman, demon materijalnog sveta, često danas poistovećivan sa Amerikom, što naravno nema veze sa Jovanom Bogoslovom, ali ima sa onima koji žele da Amerika bude Ahrimanova zemlja, kako bi crpeli njegovu zlu, demonsku snagu. Sada je malo jasnije zašto treba srušiti hrišćanskog Boga. Nije zato čudo što se broj 666 pojavio u najširoj upotrebi u bankarskom sistemu. Prve tri cifre novog međunarodnog sistema monetarne kartice su 666. Šifra "Svetske banke" je 666. Kartica australijske "Nacionalne banke" nosi broj 666. Banke u Floridi koriste broj 666. Čekovi u bankama u Bombaju nose broj 666. Na lozovima izraelske lutrije utisnut je broj 666. Lične karte Evropske zajednice, koje će se uvesti u sve zemlje Evropske zajednice, imaju fino izatkanu mrežu linija, arabesku sastavljenu od šestica.

Stari Haldejci su imali numerološki sistem baziran na šestici, koji su neki kompjuterski stručnjaci primenili kako bi identifikovali matricu broja 666 u širokoj, ali skrivenoj upotrebi. Sistem je prost, u njemu prvo slovo alfabeta ima numeričku vrednost 6, a svako sledeće numeričku vrednost uvećanu za broj 6. Na primeru engleskog alfabeta slovo "A" ima numeričku vrednost broja 6, "B" je 12, "C" je 18, "D" je 24, i tako dalje. Ovaj princip primenjen na neke reči iz engleskog jezika dao je neočekivane rezultate. Kreditna kartica VISA primer je kompleksne upotrebe broja 6, izvučene čak iz tri civilizacije. "VI" je rimsko 6, "S" je Stigma iz grčkog alfabeta čija numerička vrednost je 6, "A" je iz vavilonskog alfabeta i ima vrednost 6, što sabrano znači VISA=666.

Kada sam na početku ovog poglavlja napisao da je kraj drugog milenijuma vreme pojačanih aktivnosti onih krugova koji bi hteli da se ostvari Apokalipsa, onda to nije bilo slučajno.

Godina najjače aktivnosti bila je 1998 godina, što će reći 3 x 666. Ovo je prvi put u proteklih dve hiljade godina hrišćanske ere da se numerički ostvarila ova kombinacija. Zašto se u toku 2000-te godine održalo toliko crnomagij-skih manifestacija? Vrlo prosto, 2000:3=666,666. I ovo se numerički uklopilo po prvi put u ovoj eri. Zašto se 31 Decembra 2000-te čekao novi milenijum? Vrlo prosto, na ovaj dan se kod katolika slavi Silvestrovo, a ime je dobio po uspomeni na papu Silvestra, koji je po legendi potpisao ugovor sa Satanom 999 godine (obrnute tri šestice), i koji je Silvestru obećao papski presto, a Silvester Satani obećao zauzvrat sve ljudske duše! Ko hoće nek misli da je ovo izmišljotina, ali ugovor sa Satanom se čuva u Vatikanu. Ono što nije slučajnost je da se međunarodni kompjuterski centar u Briselu zove "Zver", da ga koriste za pripremu novog identifikacionog sistema građana koji ima, kakve li slučajnosti, osamnaest cifara (6+6+6). Podzemni grad od trideset kvadratnih kilometara ispod Brisela popularno se zove "Kripta", a ulaz u njega je iz crkve Svete krvi Isusove. Isti takav podzemni kompjuterski centar se nalazi i u Americi, u Vazduhoplovnoj akademiji u Čejen planinama (Kolorado Springs), a treći je u Australiji i zove se "Satelitski kontrolni centar", a nalazi se u Alis Springsu. Kad smo već kod kompjutera, ova sprava ima numeričku vrednost 666:

C = 18
O = 90
M = 78
P = 96
U = 126
T = 120
E = 30
R = 108
ukupno 666

Kod pojmova koji se sastoje od dve reči, ne zaboravite da u sopstvenom traženju numeričkih vrednosti imena za prazan prostor između dve reči umanjite zbir za 192, jer je tolika numerička vrednost praznog prostora između reči u kompjuteru. Tako ćete ustanoviti da "Banka fedealne rezerve" u Americi ("Federal Reserve") ima vrednost 666 i da ime grada Njujork (New York) daje 666, a u njemu je sedište Ujedinjenih nacija. Po istom principu, Sjedinjene Američke Države (US Of America) imaju numeričku vrednost 666, jer su centar sila zla koje će koristiti Antihrist. Broj 666 se može naći i u numeričkoj vrednosti imena mnogih ljudi, što ne znači da su automatski glavni Antihrist, već da su dušu prodali Đavolu i da su spremni da služe Antlhristu, njegovom poslaniku na zemlji. To jasno kaže Jovan Bogoslov u svojoj Prvoj poslanici, 2,18:

"Djeco! posljednje je vrijeme, i kao što čuste da će doći Antihrist i sad mnogi antihristi
postaše..."

Jedan od takvih likova je Kisindžer, što jasno proizilazi iz njegovog prezimena:

K = 66
I = 54
S = 114
S = 114
I = 54
N = 84
G = 42
E = 30
R = 108
ukupno 666

Prvi ratni brod kojim je Anvar el Sadat, tadašnji egipatski predsednik, uplovio u Suecki kanal na dan njegovog ponovnog otvaranja, na pramcu je imao vojnu oznaku 666. Frekvencija na kojoj je emitovana prva radio emisija u Sjedinjenim Američkim Državama bila je 666 megaherca. Televizija je takođe u Otkrovenju, njen zadatak je:

''I bi joj dano da dade duh ikoni zvijerinoj, da progovori ikona zvijerina..."

U časopisu koji izdaje EZ (Evropska zajednica) može se pročitati:

"EZ prihvata tumačenja biblijsklh knjiga Jezekilja, Danila i Otkrovenje."

Šta ima Evropska zajednica da prihvata biblijska proročanstva, i to baš ovih proroka, a ne nekih drugih? Da li EZ postaje biblijsko društvo ili hoće da poruči nešto drugo? Za Otkrovenje je jasno, i za Danila, najvećeg proroka Starog zaveta je isto jasno. On je prorokovao i tumačio snove Navukodonosoru, a posebno jedan san o razvoju carstava i njihovoj propasti. Jezekilj je u svojoj knjizi govorio o susretu sa Bogom, koji ga je dva puta pohodio, dao uputstva i zakone za izrailjski narod i došao strašno da ga kazni što se nije pridržavao datih zakona. Ko je taj Bog zapravo, Jezekilj nije znao, ali možda mudrijaši iz Evropske zajednice znaju. Ne pada im na pamet da citiraju starozavetnog proroka Isaiju čiji se pojedini stihovi odnose na njih, kao recimo 13,12:

"Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorma? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode?"

Lucifer ili Lučonoša je sjajna zvezda "koja je pala", koju je Bog oborio s neba kada se ovaj pobunio protiv njega. Koncept Novog svetskog poretka je koncept iluminata i svetskog poretka sa Antihristom na čelu. Vladar sveta više neće biti Isus Hristos, već čovek Zver 666. Na zemlji će se ostvariti raj bez Boga i biće to raj čoveka.

Novi svetski poredak kao novi utopizam počiva na pretpostavkama puritanizma XVII veka koji su doneli prvi useljenici u Ameriku. On propoveda superiornost belaca anglosaksonskog porekla i protestantskih verskih uverenja, a predstavlja svojevrsni anahronizam u današnjem dobu. Ovaj ideološki koncept, naivan i licemeran u isto vreme, sprovodi se krajnjom upornošću, čak i oružjem, i predstavlja oblik novog fanatizma i zaslepljenosti. Oni koji se ne priklone konceptu biće "disciplinovani" oružjem, kao što je to slučaj sa Republikom Srpskom i Srbijom. Sve to se odvija po scenariju iz Apokalipse i "nepostojeće" knjige (Kuminata) i "falsifikata" iz Protokola Sionskih mudraca (Iluminata). Pritom se Biblija koristi kao oblik zamajavanja, jer rušenjem Boga (u čoveku) ruši se i čovek.

Bezazleni čitalac Apokalipse može da se zapita zašto slepo slede Apokalipsu kada će na kraju biti poraženi, jer tamo jasno piše da će na kraju pobediti Isus. U tome je suština svake pobune. Pali anđeli veruju da će jednom pobediti, misle da je taj trenutak došao, da će konačno sile mraka, ojačane zlom posejanim u ljudima, preovladati i uništiti Boga. Zato se scenario prividno odvija po matrici iz Apokalipse, do odlučne bitke, ključnog sukoba na Armagedonu, kada će pokušati da "prevare" proročanstvo o konačnom ishodu. Naravno da to nije moguće, ali sve vrste zaslepljenosti se odlikuju suženjem svesti i odsustvom racionalnog mišljenja. Iz tog mraka u mozgovima (i na žalost dušama) mnogi protagonisti Novog satanskog poretka u ovoj fazi rade na utiranju puta i stvaranju uslova za pojavu Antihrista. Kako će se on zvati manje je bitno, njegove karakteristike su date u Otkrovenju i na drugim mestima u Bibliji.

Pažljivi čitaoci Biblije znaju da je Isus došao iz plemena Davidova, iz Jude, čiji je simbol lav.

Antihrist će doći iz plemena Dan. Za njega Jakov kaže da če biti "zmija" koja će iz potaje ujedati. Dan je bio sin sluškinje, nezakonito dete, pa će zato iz njegovog plemena doći "bezakonik" koji će se dići protiv Boga. Simbol plemena Dan je bazilisk, za koga kaže Isaija u 1429:

"...jer će iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati."

U Otkrovenju piše i da "zlo dolazi sa severa", što je jasna poruka, jer pleme Dan pripada takozvanim severnim plemenima. Sada su stvari malo jasnije. Ono što mnoga tajna magijska društva znaju je da se "bezakonik" mora pojaviti iz srodstva sa Isusom, mora ga srušiti potomak njegove krvne loze i mora biti izdairn, po drugi put, od onoga koji je nikao iz njegovog krila. Ovde dolazimo na klizav teren. Ko to može da bude iz Isusove krvne loze kad je iz jevanđelja jasno da se Isus nije ženio, pa samim tim nije ni mogao da ima potomke, odnosno krvnu lozu. Već od XIX veka mnogi biblisti su neporecivi autoritet Biblije doveli u pitanje otkrivanjem mnogih nelogičnosti, nedoslednosti i pogrešnih podataka koji su zamagljivali pravu prirodu jevanđelja. Jako teško je istraživati istorijskog Isusa ne zadirući u božanskog Isusa i ne dolazeći u sukob sa kanonskim stavom Crkve, da je biblijska istina jedna i nepromenljiva. Ja ću se životom istorijskog Isusa pozabaviti ukratko; ne da bih rušio dogmu Crkve već da bih pokazao na kojoj ravni se, u potaji, vodi borba da se upravo sruši Isus.

Četiri jevanđelja i Dela apostolska mogu se čitati na dva načina. Mogu se čitati i shvatiti bukvalno i uz određen napor i predznanja može se u njima otkriti druga ravan saznanja, ravan inicijacije i esenskog učenja koje jevandelja pokazuje u sasvim drugom svetlu. Zadržaću se na ovom pešer nivou, skrivenom nivou značenja jevanđelja.

Ova značenja dopunila su otkrića svitaka sa Mrtvog mora i zapisa iz Nag Hamadija, čiji sadržaj je uslovno gnostički, ali daje suštinu učenja sekte esena koja su velikim delom inkorporirana u jevanđelja kao učenje Isusa Hristosa. Jasna je suprotnost između objekta vere koji mora biti natprirodan i istorijske istine. No, razotkrivanje nekih istorijskih činjenica ne može ugroziti veru u čoveku, jer ona funkcioniše na metafizičkom planu ne dodirujući svet činjenica.

Jedna od osnovnih činjenica iz života Jevreja prvog veka nove ere jeste obaveza Jevreja, koji se pridržavaju verskih pravila, da moraju biti oženjeni. Neoženjeni punoletni muškarac jednostavno nije imao status u zajednici, a još manje je mogao biti lider ili rabin. Postoji izuzetak, kao recimo askete u esenskim manastirima koji su bili neoženjeni, kao što je bio slučaj sa Jovanom Krstiteljem. Isusa njegovi sledbenici oslovljavaju sa "učitelju", što podrazumeva da je bio oženjen, jer neoženjeni rabin, učitelj, jednostavno je bio nezamisliv.
Drugi važan detalj je Isusovo poreklo. Neosporno je da je "naslednik loze Davidove", po muškoj liniji direktni potomak kralja Davida, loze i dinastije koja se nije prekidala od Davida do Isusa, pa je zato kao legitimni kralj Jevreja i nosio titulu Mesije. Zamislite sad prestolonaslednika Davidovog prestola koji je odlučio da se ne ženi, da nema muškog naslednika, da prekine lozu Davidovu i na taj način direktno odbaci vekovna iščekivanja izraelskog naroda da stekne slobodu i da njime vlada potomak Davidov, što je jedina prihvatljiva varijanta pred očima Boga i naroda. To bi bio bogohulni čin, izdaja sopstvenog naroda i vere, a Isusu ni jednog trenutka to nije padalo na pamet.

Isusov celibat je pogrešno tumačen, vekovima posle njegove smrti, kako bi se saobrazio sa potrebama nove hrišćanske crkve. Živeći u esenskoj zajednici, Isus se pridržavao vrlo strogih pravila, a jedno od njih je bilo višegodišnje povlačenje iz svetovnog života u usamljenički život manastira. Celibat jeste bio ideal svakog esena, najviši oblik života, a brak i seks se nisu smatrali svetim, ali je nosilac Davidove loze morao da žrtvuje svoju čistotu upravo zbog dinastičkih obaveza. U svetovni život se vraćao svake šeste godine, samo na mesec dana, u toku decembra meseca, a nekada i ranije, u zavisnosti od kalendara koji su eseni precizno vodili zbog svojih proročanstava o kraju sveta. Tada je živeo sa svojom ženom Marijom Magdalenom i cilj tog zajedničkog života je bio da se začne naslednik koji je morao da se rodi u septembru sledeće godine, kao i svi Davidovi naslednici, i time potvrdi legitimitet svog prava. Ako bi se kojim slučajem rodila devojčica, onda bi sledeči izlazak iz manastira usledio već posle tri godine, ako bi se rodio dečak, onda se poštovalo ustaljeno pravilo od šest godina do sledećeg izlaska iz manastira.

Isus se rodio u martu mesecu 7 godine pre nove ere, a ova "greška" u rođenju dugo je bila predmet rasprava i sukoba u okviru esenske zajednice, jer su njeni ortodoksni članovi smatrali da je ovom greškom u vremenu rođenja izgubio pravo na presto, pa da bi njegov brat Jakov trebalo da se nađe na mestu prestolonaslednika, što je nosilo u strogoj hijerarhiji esena određene obaveze, ali i prava. Da ne širim priču, to se nije desilo, Isus je bio ne samo svetovni vladar Jevreja, već je u jednom trenutku uzeo i svešteničku titulu i tako po prvi put u esenskoj zajednici spojio ono što je strogo bilo razdvojeno vekovima. Obaveza vođa ovih loza, Davidove dinastičke i Cadokove svešteničke, bila je da imaju naslednike, kako bi se jednog dana ostvario ključni, dugo željeni događaj, razlog nadanja naroda da Izrael ima ponovo svoju državu i vladara.

Prvo dete Isusa i Marije Magdalene bila je ćerka, rođena u septembru 33 godine. U junu 37 godine rodio se sin Isus Just. Krajem marta 44 godine rodio se drugi sin. U martu mesecu 48 godine Isus se ženi po drugi put, Lidijom, ženskim biskupom iz Tijatire. U martu 51 godine rodila im se ćerka. U septembru 53 godine, Pavle, verni sledbenik, ženi se najstarijom Isusovom ćerkom Tamarom-Fivom. Tako postavši njegovim zetom, a iz plemena Venijamina, Pavle je započeo krvnu lozu koja preko Five započinje sa Isusom, a završava sa srpskim Nemanjićima, kao što muška linija ide do francuske vladarske kuće Merovinga. Onima kojima se čini neverovatnom ova moja tvrdnja o poreklu Srba, odnosno Nemanjića, neka u crkvi Svetih arhanđela pogledaju freske. Na jednom stubu naslikana je loza Nemanjića, na drugom loza Jesejeva (Jesej - "čovek", otac Davidov). Jesej je pomenut u rodoslovu Isusa Hrista u jevanđeljima po Mateji i Luki. Isus je "šibljika iz stabla Jesejeva". Ali to će biti predmet neke druge knjige.

Ovo sam sve naveo da bih došao do tačke u kojoj vam moram nešto reči i o tajnom društvu poznatom kao Sionski priorat. Neću pisati o onom što možete pročitati u knjizi "Sveta krv i Sveti Gral". Reći ću samo da su Merovinzi, iako pobijeni i istrebljeni od Karolinga, očuvali krvnu lozu Isusa preko jedne bočne porodične grane Anžujaca, a ovi je produžili preko još jedne moćne krvne loze, preko Habzburga, do današnjih dana. Aktivni podržavalac je bila Katolička crkva, čija je vekovna tvorevina, Sveto rimsko carstvo, zapravo bilo jezgro onoga čemu su težili potomci krvne loze Isusa i Sionski priorat - stvaranju teokratske države u Evropi, ujedinjenih zemalja Evrope, preobraženog Svetog rimskog carstva sa Habzburzima na čelu, uz pomoć radikalno reformisane crkve koja bi služila ovom cilju.

U devetnaestom veku Sionski priorat odbacuje Katoličku crkvu kao krajnje konzervativnu, učmalu, prevaziđenu instituciju i nastavlja sam da radi na planu ujedinjene Evrope. Prvi veliki udarac Habzburška monarhija doživljava 1914 godine u Sarajevu, kada srpski nacionalista Gavrilo Princip puca u omraženog predstavnika Habzburške monarhije. nadvojvodu Ferdinanda.

Ni Sionski priorat ni Habzburzi nisu uočili simboličnu i strašnu poruku Neba, da sa svojim planovima stanu. Atentator se zvao Gavrilo - Gabrijel, koji nije samo Božji glasnik već i anđeo rata! Habzburzi su krenuli u rat protiv Srba, "druge grane sa istog stabla" i izgubili i rat i carstvo. Ponovo se nisu urazumili ni Habsburzi ni Sionski priorat, gurajući opciju koja je "otpadnička". Napravili su ujedinjenu Evropu, EZ, bazirajući je na monetarnom i ekonomskom planu, dakle magijskom, a ne duhovnom, što je jedino i bilo moguće ako se zna ko je kapitalom i magijskim moćima stajao iza plana. Džon Tod, bivši iluminat, član Vrhovnog saveta trinaestorice, kaže o nezavršenoj piramidi na poleđini novčanice od jednog dolara:
"Vrh ove piramide, ugaoni kamen, predstavlja porodica Rotšild, Rotšild Trlbunal. Njlh smatraju božanstvom u ljudskom obliku! Njihovu reč iluminati, dakle prosvetljeni, smatraju golim zakonom... Oko u vrhu piramide je oko Lucifera. On je taj duh-predvodnik, on je ta unutrašnja instanca rukovođenja! Veruje se da je porodica Rotšild lično u vezi sa đavolom i da sa njim razgovara. Ja sam lično bio u vili Rotšildovih i ja sam to doživeo i ja znam da je to tačno!"
Ako su Rotšildi "ugaoni kamen" Luciferove piramide, onda je vrh, špic tog kamena Antihrist.

On ne može biti iz porodice Rotšild, jer se oni bave prljavim i nečasnim poslom, lihvarenjem, već mora biti iz kuće Habzburg, iz "krvne loze", i mora biti "otpadnik". Habzburzi su dali veliki doprinos formiranju ujedinjene Evrope, a ta ujedinjena Evropa aktivno radi na stvaranju nove Habzburške monarhije, zajednice podunavskih zemalja, od bivših zemalja koje su bile u sastavu nekadašnje monarhije. Cela stvar dobija na jasnoći ako se zna da je Oto fon Habzburg, koji je na čelu "dinastije", bio jedno vreme i Veliki majstor Sionskog priorata, do 1992 godine. Sionski priorat, kao što sam rekao, teži stvaranju Ujedinjenih država Evrope, koje treba da budu protivteža Sjedinjenim Državama i tampon prema Rusiji. Isti cilj ima i Pan-Evropa Ota fon Habzburga koja, kao i "Krajzau krug" Helmuta Jakoba fon Moltkea, za simbol ima keltski krst (krst u krugu). Keltska crkva, dok je postojala, bila je nazarenska, sa jakim primesama judaizma u učenjima i ritualima. Sećate se da sam na početku ovog poglavlja napisao da EZ prihvata proročanstva Danila, starozavetnog proroka. To čine iz jednog prostog razloga, jer misle da se stihovi Danilovi (2,44) odnose na njih:

"A u vrijeme tijeh careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se do vijeka ne će rasuti, i to se carstvo ne će ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati do vijeka."

Ono što su zaboravili crnomagičari Evropske unije je da će im "carstvo" trajati do početka Armagedona, kada će Novo rimsko carstvo biti uništeno kao đavolska tvorevina, pre dolaska Mesije. Da sebe vide kao Novo rimsko carstvo potvrđuju reči Anri Spaka, bivšeg generalnog sekretara NATO pakta, koji je u dokumentamoj tv emisiji "BBC"-a o stvaranju Evropske unije doslovce rekao:

"Osećali smo se kao Rimljani tog dana... Mi smo svesno, još jednom, stvorili Rimsko carstvo."

Poodmakle godine života sprečavaju Ota fon Habzburga da dovrši delo stvaranja Habzburške monarhije u novom obliku. Aktivno je radio na prvoj fazi, razbijanju istočnoevropskih država na sastavne delove, koji su nekada bili regioni unutar Habzburške monarhije. Tako su opet spremne za ujedinjenje Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Hrvatska... Smeta samo Srbija i Srbi, ali i za njih su spremljene "gorke pilule" i ostaje samo da ih piju u određenim intervalima. Za terapiju će se pobrinuti Otov sin, naslednik dinastije, Karl fon Habzburg (član Komiteta 300). Oženjen je ćerkom barona Hansa Hajnriha fon Tisena i Bornemise (član Komiteta 300). Interesantno je da su svoje prvo dete krstili u katedrali u Zagrebu, a ceremoniju je obavio lično hrvatski kardinal Kuharić. Da li je razlog dinastički, da se time potvrdi pripadnost Hrvatske novoj Habzburškoj monarhiji, ili su razlozi dublji - krštenje kao odavanje pošte "najvećem sinu hrvatskog naroda, Josipu Brozu Titu?"

Ono što je krajnje uznemiravajuće je to što je ovaj Habzburg (u originalu Karl von Habsburg) obeležen brojem 666! Da li je konačno Novi svetski poredak dobio svog vođu? Ispunjava mnoge preduslove:

iz kraljevske je loze, član je najvažnije organizacije na svetu koja okuplja, integriše i usmerava aktivnosti mnogih drugih tajnih organizacija. Otprilike je u godinama kada može da stupi na političku scenu, ima (porodičnu) obavezu da obnovi Habzburšku monarhiju, jer su tokovi vraćanja istorije na stanje pre 1914 godine uzeli maha u Evropi. Ostaje da se vidi da li su mu ambicije svetske. Nadam se da nisu.

Verovatno se pitate otkud mi ideja da je Tito, vođa radničkog pokreta i partizanskog rata, toliko važan Habzburzima da bi mu odali poštu. Odavno je poznato da je Titova biografija lažna. Neosetno se u ovoj knjizi pojavilo nekoliko lažnih biografija - Klintonova, Hitlerova i sada Titova. Čudi me samo da toliko dugo istina o njegovom životu ostaje podsvesni tabu u ovoj zemlji, da postoji još uvek mnogo ljudi u Jugoslaviji koji misle da je on značajna figura naše istorije, ličnost koja je stvorila modernu Jugoslaviju, a posebno su neverovatna mišljenja kako se u njegovo vreme bolje živelo. To kako se živelo i ono što se desilo posle njegove smrti sada se razjasnilo. Došlo je vreme da platimo ceh dobrog života koji nam je on omogućio. Samo zbog kontrole uma, na kojoj je držao ovaj narod trideset i pet godina, treba da bude obrisan za sva vremena iz istorije srpskog naroda kome se desio, po Božjoj kazni ili po kazni onih kojima je stvarno pripadao, što ostaje da se vidi.

Mnogi istoričari su se bavili njegovim životom i nesporno je da nije rođen u Kumrovcu 25 maja 1892 godine, kao i da nije umro 4 maja 1980 godine. Rupe i laži iz njegove biografije su dugo ostale neistražene obzirom da je to moglo biti nezdravo u samoupravnoj diktaturi u kojoj smo živeli. Razni datumi s kojima se operisalo su bili plod rada KOS-a kako bi se stvar maksimalno zamutila i sakrila prava istina.

Pravi biser kontrole uma su bili Titov životopis namenjen učenicima osnovnih škola i upinjanja zvaničnih biografa da popune rupe u njegovoj revolucionarnoj biografiji. Generacije i generacije dece (naravno i ja) učile su o siromašnom detinjstvu u Kumrovcu, čuvanju krava, bravarskom zanatu, teškom revolucionarnom radu, ustanku protiv Nemaca u Drugom svetskom ratu, bitci na Sutjesci i psu Tigru koji mu je spasao život, i nebrojenim drugim detaljima lažne biografije, majstorski sastavljene za one kojima je um već ispran i koji veruju u ono što čitaju.

Lik koga znamo kao Tita, rođen je u Beču, 16 juna 1892 godine u osam časova i četrdeset i osam minuta (u horoskopu Blizanac, podznak Lav). Po krštenici pronađenoj u osmoj bečkoj opštini Alferc, kao majka upisana je Marija, a otac je nepoznat (strana 606, redni broj u knjizi rođenja 195). Njegov astrolog u Jugoslaviji, danas profesor univerziteta, morao je jako da se čuva kako ne bi saopštio ono što je video u horoskopu.

Vratimo se datumu rođenja koji je sigumo 16 juni, a jedna od potvrda je što se u novoj Jugoslaviji Titov rođendan slavi kao "Dan Armije". Tobože, to je dan važnog vojnog sporazuma između Srbije i Crne Gore. Samo da podsetim, Dan Armije u Titovoj Jugoslaviji bio je dan osnivanja Prve proleterske brigade. Samo niko nije smeo glasno da podseti da je Prva proleterska bila osnovana na Staljinov rodendan. Otac je nepoznat iz vrlo prostog razloga - bio je poznat, ali nije smelo da se upiše njegovo ime u inače pedantnu administraciju Habzburške monarhije, pogotovo što je Marija radila kao sobarica na dvoru Habzburga.

U arhivama Kominterne, tačnije NKVD, čiji je značajni operativac bio, kasnije rezident u Španiji u toku građanskog rata, svojeručno je napisao u biografiji da mu je pravo ime Josif (a ne Josip kako se prozvao kada je postao Hrvat), a ime oca Franc, a ne Franjo kako je pisalo u zvaničnoj biografiji posle rata. Ni ime Josif nije pravo, odnosno to je pravoslavna verzija njegovog imena Jozef. I sa prezimenom je bilo problema.

U dokumentima rejonskog revolucionarnog komiteta Omske oblasti, prilikom venčanja 1920 godine sa Pelagijom Denisovnom Belousovom, upisao je svoje ime kao Josif Francovič Brozovič. Inače, ovo je bilo drugo venčanje sa istom osobom - prvi put su se venčali 1918 godine u pravoslavnoj crkvi u Omsku, koji je tada bio pod vlašću belogardejaca generala Aleksandra Kolčaka, sa tada četrnaestogodišnjom Pelagijom. Kada su došli crvenoarmejci, morali su ponovo da se venčaju, jer nova vlast nije priznavala crkvene brakove.

To je početak korišćenja lažnih imena i lažnih biografija čiju je upotrebu doveo do savršenstva. Tako je bio Fridrih Fridrihovič Valter, pa Georgijević, onda Hauzer, Rudi, Bradop, Pepo, Ivica, Jozef Gomaher, Oto, Timo, Jaromir Havliček, Ivan Tomenek, Džon Karlson, Slavko Babić, Spiridon Mekas, Karl Zajner, Ivan Kostanjšek, Ivan Kisić, Petar, Novak, Zagorac, Isakovič,

Viktor, Viktorov, Titus... Čak ni Vladimir Dedijer, zvanični dvorski biograf, nije znao njegovo pravo ime, a da ne pričamo da je povrh svih konspirativnih i revolucionarnih imena i nadimaka Tito Dedijeru ispričao neverovatnu priču o svom navodnom pretku iz šesnaestog veka, Ambroziju, po kome je uzeo nadimak. Zamislite "zagorskog Dudeka" koji zna svoje pretke četiri veka unazad, ali zato njega niko nije znao kada je došao u Kumrovec posle rata. Sve to Dedijeru i drugima nije bilo čudno.

Nemojte misliti da takozvani Tito nije znao svoje poreklo. Još u toku rata ponovo je uspostavio kontakte sa svojim pravim krugom, sa ljudima iz tajnih organizacija kojima je pripadao poreklom i za koje je odradio ogroman posao. U diplomatskom istorijskom arhivu Italije postoji dokument o poseti maršala Tita bazilici Svetog Petra u Vatikanu, 9 avgusta 1944 godine. U to vreme se sreo sa Čerčilom u Napulju, ali je na jedan dan skoknuo do Vatikana. Sa kim se sreo i o čemu se razgovaralo nije poznato, jer su arhivi Vatikana dostupni istraživačima zaključno sa 1939 godinom. Sigurno je da je čerčil znao ko je takozvani Broz, a o Vatikanu da ne govorim. Sa sigurnošću možemo reći da je bio iluminat visokog ranga, pripadao je loži u samom Vatikanu, bio je član Kupole i bio je u Savetu tridesettrojice.

Koncept trećeg sveta (nesvrstanih) u jeku hladnog rata i bipolarnog sveta na ivici nuklearnog rata, bio je njegovo dostignuće i njegov zadatak. Lider trećeg sveta koji ide tobože svojim putem, a zapravo je oblik globalizacije Novog svetskog poretka koji je zaživeo i pokazao da je prijateljska globalizacija moguća i poželjna. Svoje iluminatske dužnosti ispunjavao je bez greške. Ratne reparacije iz Drugog svetskog rata, koje je Nemačka trebala da isplati Jugoslaviji, oprostio je svom bratu masonu Viliju Brantu, po masonskom principu da dugove braći treba opraštati. Tako smo umesto reparacija uzeli kredit u vrednosti jedne desetine reparacija, ili čak manji. I u trenutku smrti ostao je čovek vredan divljenja, kao i Fransoa Miteran. Titova sahrana je prava paganska apoteoza, a najmoćniji ljudi sveta i krunisane glave došli su da se poklone jednom od svojih. I dan navodne smrti, 4 maj, izabran je u skladu sa masonskom tradicijom. Taj datum je jedan od zvaničnih masonskih praznika, "dan socijalnog staranja", kada su masoni milosrdni prema svima kojima je pomoć potrebna.

Tito je umro još 16 februara 1980 godine (6+6+6). U sledećih osamnaest godina (6+6+6) vršen je strahovit pritisak u celom svetu, srušen je komunizam i Berlinski zid, razbijen je Varšavski pakt i Sovjetski Savez. Razbijena je i Jugoslavija, jer sve je trebalo da se završi još 1992 godine, što je sedam hiljada i petsto godina od "stvaranja sveta", kada je trebalo da nastupi nova era, era Lucifera. Kada je taj datum prošao, jedini pogodni je bio 1998 godina (3 x 666), no ni tada svet nije osvojen, niti je nastupio Novi svetski poredak.

Tito nije sahranjen u Beogradu. Sahranjen je među svojim rodacima u Beču, na groblju Habzburga kojima je pripadao, možda pored svog oca, imperatora Franca Jozefa, čiji je vanbračni sin bio. To potvrđuje i zlatna ploča sa imenom koja je postavljena u Vatikanu, u Zavodu Svetog Jeronima, gde je pored imena upisana i njegova titula. "von Habsburg und Loraine".

Postoji još jedan dokaz njegovog carskog porekla. Posle smrti, Katolička crkva je ustanovila nov praznik, praznik "Svetog Josipa radnika", i stavila ga, sasvim slučajno, u 1 maj. To je dan iluminata koji je kasnije podvaljen radnicima kao međunarodni praznik rada. Zato nije čudno što je Karl fon Habzburg, krštenjem sina u Zagrebu, odao poštu svom preminulom rođaku, na čiju "tvorevinu" polaže dinastičko pravo, jer mu je rođak to ostavio u nasleđe.
Nedavno se u bečkim novinama, u naizgled bezazlenom članku, pojavila rasprava i fantastični sccnario o tome šta bi bilo sa Jugoslavijom i Evropom da Tito nije vladao Jugoslavijom. Navodno, treći svetski rat, atomski, izbio bi odmah posle drugog, da nije bilo Tita. No, to je manje važno. Ono što je važnije to je da novine Tita zovu "crvenim Habzburgom". Nikada nisam čuo da je Tito imao ovaj nadimak ili atribut. Cilj novog nadimka je da počne pripremu javnog mnjenja za otkrivanje njegovog pravog identiteta.

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pon maj 03, 2010 5:39 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Svet budućnosti

Kakva će biti naša budućnost moglo je da se vidi na zatvaranju Olimpijade u Barseloni 1994 godine. Ideja zatvaranja bila je tipično masonska, sa simboličnim predstavljanjem stvaranja sveta iz haosa. Na stadionu su vulkani (pakao) bljuvali vatru, demoni su skakali i jurcali unaokolo "praveći red iz haosa", pojavila se grupa koja je nosila brod kome treba "navigator", a kao vrhunac ceremonije, u pravoj apoteozi satanizma, ogromni, zeleni zmaj (Satana iz Biblije) se uzdigao iznad prisutnih i posmatrao svet nad kojim gospodari. Ovoj predstavi su najviše aplaudirali oni koji su shvatili njenu simboliku, na čelu sa bivšim fašistom Huanom Antonijem Samaranom. Božjim proviđenjem, jugoslovenska reprezentacija nije učestvovala na zatvaranju.

Takozvani slobodni, demokratski svet, već je okovan, samo još ne čuje zveket ropskih lanaca. To što pripadnici Delta jedinica (kao recimo Timoti Mekvej) nose ugrađen mikročip, samo je početak žigosanja ljudi od strane Zveri, kao što piše u Apokalipsi. Suština je u drugom delu stiha, koji govori da neće moći da kupuje ni prodaje niko ko nema "žig". U slobodnom svetu ovaj princip je sproveden uvođenjem kreditne kartice. Gotov novac, kojim može bez ograničenja da se plaća, trajaće još izvesno vreme, a zatim će biti potpuno povučen "kako bi se olakšalo plaćanje", jer će kupac imati na ruci utisnut hologram od osamnaest cifara kojim će ga identifikovati kompjuter, ali ne samo zbog stanja na bankovnom računu. Šta ako kompjuter ima uputstvo da određenom gradaninu odbije bilo kakvu uslugu, između ostalog kupovinu hrane i drugih neophodnih potrebština zbog toga što je dotični građanin "nepodoban"?

Mislite da je ovo moja fantazija? Amerika je već uvela ovaj sistem za primaoce državne socijalne pomoći kroz sistem elektronske kartice EBT (Elektronik benefit transfer). U Velikoj Britaniji, kompanija "Eim UK", specijalizovana za automatsku identifikaciju, napravila je model lica koje na čelu ima utisnut bar-kod, a koristi ga u reklamne svrhe (za sada). Znak Zveri u Apokalipsi je zapravo mikročip koji reguliše identifikaciju. Označavanje osuđenih kriminalaca posebnom narukvicom, što se sada isprobava u Americi, a cilj je da signal iz narukvice onemogućava kriminalcu da pobegne i sakrije se, prvi je korak ka utiskivanju žiga na kožu ili implantiranje mikročipa pod kožu, sa istom namenom. Uostalom, engleska kraljica Elizabeta je dala da se njenim kućnim ljubimcima, slatkim malim psima, ugradi mikročip kako bi se lako pronašli ako se izgube ili ih neko ukrade.

Primena čipa može bid nmogo opasnija. Elektronskom stimulacijom ugrađenog mikročipa mogu se aktivirati lučenja nekih žlezda, i obrnuto, mogu se zaustaviti određeni fiziološki procesi u telu, što može imati pogubne posledice po zdravlje. Po istom principu, mikročip ugrađen ženama može biti kontrolor ovulacije, odnosno sredstvo za zaustavljanje stope rasta populacije, omiljene teme satanista Novog svetskog poretka. Kompjuteri, preko ugrađenih mikročipova, mogu izazvati poremećaje u velikom broju ljudi u istom trenutku, bilo da su posredi halucinacije, strah, agresivnost ili bilo koja druga vrsta ponašanja u određenom trenutku. Pre par godina pojavila se čudna informacija, da su britanski premijer Bler i ministar inostranih poslova Kuk prošli kroz program sofisticirane tehnologije kontrole uma, šifrovano ime "Pandora", u organizaciji firme "ARPA" ("Advanst Riserč Prodžekts Ejdžensi"). Famozni HAARP je zamišljen kao metereološko oružje, a onda se ispostavilo da može da emituje elektromagnetne talase na frekvencijama koje su opasne po ljude. O zloupotrebi elektromagnetnih pulsirajućih talasa određene frekvencije, bez ustezanja je govorio Zbignjev Bžežinski. Njegova želja je stvaranje kontrolisanog društva, potčinjavanje ljudi do nivoa gubljenja odlika samostalnog bića sa ličnim integritetom.

Indijanci iz plemena Hopi u Americi imaju u svom predanju pro-ročanstvo da niko neće moći da kupuje ili prodaje bez znaka medveda. Kada ovaj znak postane vidljiv, kaže proročanstvo, treći veliki rat će doći. Ako zamislite kako izgleda znak koji medved ostavlja na kori drveta kada oštri svoje kandže, postoji zastrašujuća sličnost sa šemom bar-koda na svakom proizvodu.

Novi svetski poredak frontalno gura čovečanstvo u ropstvo, kroz kontrole hrane, energije, kredita, finansija i ličnih sloboda, kako bi se ostvarila suština Novog svetskog poretka, da poremeti i destabilizuje ljudsko društvo, pritom konstantno puneći uši čovečanstvu kako je to za njegovo dobro, kako je to "civilizacija", dok one koji im se suprotstavljaju žigošu da su ekscentrici i bolesnici koji žive u svetu svojih fiks ideja o navodnom neljudskom poretku i globalnom nacizmu koji je pred vratima. Svi koji žele da glasno kažu da se sa nečim ne slažu, izvrgnuti su ruglu kroz mehanizme medijske manipulacije i sistem kriterijuma koji ih predstavlja kao subverzivne i destruktivne osobe.

Tako patriotizam i nacionalizam postaju arhaična i negativna svojstva karaktera, a odricanje od svega što je lično i posebno postaje obrazac nove filozofije življenja, gde je Evropa postala merilo svih stvari i cilj svih napora "zaostalih" zemalja. Novi kriterijumi etičkih vrednosti pretvorili su ove principe u šuplje ljušture, a reči kao što su "ljubav" i "saosećanje" su reči kojih se treba stideti. Kao lideri su nam se nametnuli ambiciozni egoisti, čiji su životni horizonti omeđeni težnjom ka bezobzirnoj dominaciji, a nelečeni kompleksi inferiornosti su opasan reagens kojim su spremni da zapale vatru osvetoljubivosti prema svemu što je drugačije ili iznad njihovih diktata, ispunjavajući tako zadatak zbog kog im je i data moć.

Čak i oni koji nisu vernici, oni koji su po prvi put pročitali Bibliju, ili samo Otkrovenje, prepoznaju korene današnjeg zla u svetu, koje nije ljudsko već iskonsko pra-zlo, nastalo verovatno kad i pra-dobro. Pored svih priča racionalista, kako je ovo doba nauke i neviđenih tehničkih dostignuća, većini ljudi je u dubini duše jasno da je ljudsko biće slaba tvorevina, podložna "kvarenju" i nemoćna pred zlom, koje se pojavilo da proguta svet u kome se činilo da život može biti lep. Ono što je najstrašnije, zlo nad ljudima vrše drugi ljudi, ili bar bića koja samo liče na ljude, a unutrašnjost im je neka druga, promenjena. Tako je Zlo okrenulo čoveka na čoveka i preko leđa slabih i nemoćnih želi da pobedi Onog koji je izvor naše nade da se možemo spasiti. Ne treba biti vernik pa verovati u spasenje. Nada u spas duše jeste dar Tvorca, jer je ne bismo inače ni osećali. Ta nada će biti iskra buduće pobede nad besprimernim cinizmom tvoraca Novog svetskog poretka, izrečenog u knjizi "Vrli novi svet" Oldosa Hakslija, kroz usta Velikog Inkvizitora:

"Na kraju će oni (ljudi) položiti svoju slobodu pred naše noge i reći nam: učini od nas svoje robove, ali nas nahrani."

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pon maj 03, 2010 5:45 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Dodatak 1

Delimična lista politički i društveno prominentnih ličnosti, umešanih u kriminalne aktivnosti američke vlade, koji učestvuju u širenju ideologije Novog svetskog poretka kroz masovnu kontrolu uma; imena korumpiranih članova policije i "legalnih kriminalaca" koji rade za tajne službe; imena pevača i grupa kantri muzike umešanih u kriminalne aktivnosti:

- bivši američki predsednik Džordž Buš, osnivač organizacije političkih ličnosti Novog svetskog
poretka, koji sebe zovu Konzorcijum ili Komšiluk,
- bivši američki predsednik Ronald Regan,
- bivši američki predsednik Džerald Ford;
- bivši američki predsednik Bil Klinton;
- kralj Saudijske Arabije Fahd;
- bivši meksički predsednik de la Madrid;
- bivši meksički predsednik Salinas Gortari,
- bivši kanadski premijer Pjer Trido;
- bivši državni sekretar Madlen Olbrajt,
- bivši šef CIA Bil Kejsi;
- sadašnji podpredsednik Amerike Dik Čejni,
- saudijski ambasador u Americi, princ Bandar Bin Sultan;
- bivši američki državni tužilac Dik Tornborou;
- bivši američki diplomata Filip Habib,
- američki senator Robert C. Bird;
- američki kongresmen Džim Trafikant;
- američki senator Džon Danfort (i njegov brat blizanac);
- američki kongresmen Gaj Vanderjagt,
- američki potpukovnik Majkl Akvino, osnivač Hrama Seta;
- izdavač "Hastlera" Lari Flint,
- advokat Bob Benet i kralj droge Bil Benet;
- glavni "pornograf" mafije Majkl Dante, alijas Majkl Viti;

"Potrošni" materijal, kako cinično zovu one članove koji su poslužili kao etapne instance:

- Bejbi Dok Divalije (Haiti)
- general Manuel Norijega (Panama)
- Sadam Husein (Irak)

Operativci visokog nivoa:

- bivši guverner Mičigena Džordž Romni;
- bivši guvemer Tenesija Lamar Aleksander;
- predsednik SAD-a Džordž Bus, mlađi, pranje novca, kontrola uma u bezbolu;
- bivši američki ambasador u Francuskoj Džoe Rodžers;
- predsednik "Bezbol asocijacije Amerike" Pit Juberot, kontrola uma;
- Tomi Lasorda, "LA Dodžersi", mafija, kontrola uma;
- Nolan Rajan, bezbol igrač, pranje novca preko Buša mlađeg;
- Bokskar Vili, pevač, CIA operativac;
- Meri Hagard, pevač kantri muzike, "Lejk Šasta" - centar traume bliske smrti;
- Ričard Fulton, bivši gradonačelnik Nešvila, Tenesi;
- Fejt Tomas, bivši šerif Nešvila,Tenesi;
- Džimi Svagart, TV propovednik;
- Džim Bejker, TV propovednik;
- Aleks Hjuston, operativac CIA, bivši "hendler" Keti O'Brajen, Gudletsvil, Tenesi;
- Erl O'Brajen, operativac CIA, pedofil, otac Keti O'Brajen;
- Vejn Koks, okultni serijalni ubica, veza CIA, Čatam, Lujzijana;
- Hoze Busto, kralj kokaina, "Kontinental šiping", San Huan, Portoriko:
- Henk Kokran, CIA kralj droge, Hendersonvil, Tenesi;
- Don Barns, oblasna policija Frederik, Merilend;
- Muni Lin, "hendler" pevačice Lorete Lin, kontrola uma, Hariken Hils, Tenesi;
- Ernest Rej Lin, "hendler" Lorete Lin, Hariken Hils, Tenesi;
- Ken Rili, menadžer Lorete Lin, neonacista, operativac CIA, Galatin, Tenesi:
- Sju Karper, CIA koordinator, Čatanuga, Tenesi;
- Bob Tanis, operativac CIA, mafija, pedofil, pornografija, Vest Oliv, Mičigen;
- Džek Grin, kantri pevač, operativac CIA, belo roblje, kokain, Gudletsvil, Tenesi;
- Džimi Voker, porno fotograf, Okifenoki, Džordžija;
- Forest (Dag) Daglas i Čarls (Marf) Marfi, plaćene ubice, veza Džek Grin / Henk Kokran;
- Henri Ejd, promoter kantri muzike, CIA koordinator, distribucija kokaina, Vaterlo, Indijana;
- Džon Govorčuk, zataškavanje, šef policije Vintersprings, Florida;
- Džim Stivens, pedofil, pornografija, kokain, Okala, Florida;
- Von Hestbek, Danac, porno/kokain distribucija, Majami, Florida;
- Velton Lang, menadžer Konvej Tviti, pornografija, kokain, belo roblje, Hendersonvil, Tenesi;
- Dajen Martin, CIA veza droga, Kinioki, Havaji;
- Džef Merit, CIA veza droga, Virdžin ostrva;
- Džim Drejk i sin, kokain/porno distribucija, Majami, Florida;
- Dejvid Rorik alijas Dejv Roe, pedofil, pornografija, satanista, distribucija kokaina, belo roblje,
Frenklin, Tenesi;
- Den Smit, kokain, Nju Martinsvil, Zapadna Virdžinija;
- Majk Mekvin, pranje novca, Majami, Florida;
- Marša Hil, kokain pilot za NCL, Silver Spring, Merilend;
- Bred Dej, transport kokaina, Albukerki, Novi Meksiko;
- Lojd Meki, transport kokaina, Albukerki, Novi Meksiko;
- Leri Vilt, laboratorija kokaina, Hendersonvil, Tenesi;
- Džimi Stur, zabavljač, pornografija, belo ropstvo, kokain, Florida, Njujork;
- Ričard i Beri Rajt, kokain, Njujork, Njujork;
- dr Mark Donel, zataškavanje, dobavljač droge, Medison, Tenesi;
- Henri Stami, kokain, Nešvil, Tenesi;
- Leri i Rudi Gatlin ("Gatlin braders"), pevači kantri muzike, kokain, Nešvil, Tenesi;
- Čarli Dik, belo roblje, muž/vlasnik Petsi Klajn;
- Džon L. Saliven, kokain, Majami, Plorida;
- Redži Meklaflin ("Mekfaden Talent Agencija"), operativac CIA, belo roblje, kokain, Maunt Džolijet,
Tenesi;
- Brent Magor, CIA operativac, belo roblje, kokain, Voren, Ohajo;
- Džeri i Arlen Peti, pevači, kokain, Kejp Koral, Florida;
- Lori Morgan, pevač, belo roblje, kokain, Gudletsvil, Tenesi;
- Inglbert Hamperdink, belo roblje, kokain, Kalifornija;
- Irbi Mandrel, otac/menadžer/kontrolor Barbare, Lujze i Irlene, belo roblje, CIA tajne operacije;
- Bokskar Vili, pevač, pedofil, kokain, CIA tajne operacije, Dalas. Teksas;
- Tomi Overstrit, belo roblje, kokain, CIA operativac, Nešvil, Tenesi;
- Džudi Šektor, advokat specijalizovan za zataškavanje, CIA, Grinbrajer. Tenesi;
- Ivan Rouz, belo roblje, pornografija, CIA operativac, Spartansburg. Pensilvanija;
- Bil Plemons, CIA koordinator, Papijon, Nebraska;
- Hal Medous, direktor CIA centar bliske smrti, Svis Vila, Lampe. Misuri;
- Bili Roj Mur, Gospodnja kapela, uvoz kokaina, belo roblje, Brentvud. Tenesi;
- Gospodnja kapela, uvoz kokaina, belo roblje, Hendersonvil, Tenesi;
- Džordž Mofet ("Verajeti Atrakšns"), CIA koordinator, Zensvil, Ohajo:
- Džim Mejnard, CIA tajne operacije, uvoz kokaina, Belize;
- Hauel Vilson ("Farmerska banka"), pranje novca, Vajthaus, Tenesi;
- Rej i Redžina Mejers, pedofili, kokain, Kukvil, Tenesi;
- Čarli Prajd, CIA tajne operacije, belo roblje, pornografija, kokain, Dalas, Teksas;
- Čarli Braun, obaveštajna služba vazduhoplovstva, kokain, ubistva, Grinbrajer, Tenesi;
- Teri Gej i Ken Gej, provalnici, ubistva za ob.s.vazduhoplovstva, Ridžtop, Tenesi;
- Džim Mičel, droga, CIA operativac, Orea, Havaji;
- Sparki Anderson, bezbol menadžer, belo roblje, pedofil;
- Henk Levin, okultni programer-vojska, vodi dečije zabavište, Hendersonvil, Tenesi;
- Meri Koks Farmer, okultizam, belo roblje, majka serijalnog ubice Vejna Koksa, Čatam, Lujzijana;
- Bobi i Vanda Viton, pedofili, kokain, belo roblje-mormonski i masonski nivo, Hendersonvil, Tenesi;
- Kent Vestberi, kompozitor, belo roblje, kanibalizam-okultni nivo, kokain, Kotontaun, Tenesi;
- Doris i Fran Rajt, kokain, Vašington, DC;
- Šervud Hit, belo roblje, Gudletsvil, Tenesi;
- Kent Vestberi, belo roblje, okultizam, Kotontaun, Tenesi;
- Di Klark, meksički braon heroin, kokain;
- Džeri i Badi Metkalf ("Metkalf osiguranje"), kokain;
- Pat Korn, belo roblje, kokain, Hendersonvil, Tenesi;
- Dejvid Hil, belo roblje, kokain, Godletsvil, Tenesi;
- Dvejn Bazil, belo roblje, kokain, Marion, Ohajo;
- Džordž Džons, kokain, Nešvil, Tenesi;
- Merl Kilgor, zabavljač/menadžer, visoki sveštenik, kokain, belo roblje, kanibalizam;
- Stiv Kilgor, kokain, okultizam, Medison, Tenesi;
- Leo Tejlor, belo roblje, kokain, Nešvil, Tenesi;
- Roni Profet, pevač, trgovac robljem u okviru projekta Monarh, kokain, okultizam, Nešvil, Tenesi;
- Džeri Li Luis, belo roblje, droga, Memfis, Tenesi;
- Badi Rodžers, "Ujka Bad", kokain, Frenklin, Tenesi;
- Dik Flad, belo roblje, pornografija, Odom, Džordžija;
- Džin Haski, pedofil, kokain, Ovensboro, Kentaki;
- Džin Jang, pedofil, belo roblje, kokain, Mejersvil, Merilend;
- Boni Nelson, kokain;
- Denis Vajt, pornografija;

U razne programe "vlade u senci" uključeni su i sledeći pevači i muzičke grupe:

- "Alabama", "Oukridž bojs", "Džads", "Bandana", "Rajt braders", "Atlanta", "For gajs", "Drifters";
- Vili Nelson, Kris Kristoferson, Glen Kembel, Meril Ozmond, Vejlon Dženings, Lin Anderson, Džeri Barlou, Šeli Vest, Čarli Voker, Bobi Viton, Peni Dehejven, Badi Kilen, Dejvid Alen Koe, Doti Vest, Henk Snou, Bili Voker, Žil Rivs, Džim Vest, Roni Stounmen, Dejv Roland i Šugar, Bak Trent, Marti Martel, Vern Gosdin, Helen Kornelijus, Rej Pilou, Džini Pruet, Mel Tilis, Narvel Felts, Roj Druski, Džim Veb, Dejv de Bolt.

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pon maj 03, 2010 5:47 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Bibliografija

- "Trance-formation of America", by Cathy O'Brien
- "The Immaculate Deception", by Russel S. Bowen (America West)
- "First draft: Overviw of investigation of the Group 1983-1992" by David E. Rosenbaum
- "Who's who of the Elite", by Robert Gaylon Ross, Sr. (New York, 1995)
- "Dirty Little Secrets of the Vietnam War", by James F. Dunnigan & Albert A. Nofi (St.Martin's Press,
1999)
- "Conspirators' Hierarchy: The Story of the Committee of 300" by dr John Coleman (America West
Publishers, 1992)
- "Banditska Rusija", by Andrej Konstantinov (Moskva, 1997)
- "And the Truth Shall Set You Free", by David Icke (Bridge of Love, 1995)
- "Between Two Ages: Americas Role in the Technotronic Era", by Zbigniew Brzezinski (Viking Press,
1970)
- "Inside the Company: CIA Diary", by Philip Agee (1975)
- "Gideon's Spies - The Secret History of the Mossad", by Gordon Thomas (St.Martin's Press, 1999)
- "George Bush, The Unauthorised Biography", by Grifin Webster Tarpley & Anton Chaitkin
(Executive Intelligence Review, 1992)
- "From the Shadows", by Robert M.Gates (Simon & Schuster, 1996)
- "Spider's Web", by Alan Friedman (Faber & Faber, 1993)
- "Spies without Cloaks", by Army Knight (Princeton University Press, 1996)
- "Abu Nidal: ''A Gun for Hire", by Patrick Seale (Random House, 1992)
- "A Spy for All Seasons: My Life in the CIA", by Duane R.Claridge (Scribner, 1997)
- "The Keimedys in Hollywood", by Lawrence J. Quirk (Taylor Publishing, 1996)
- "The Walking Dead", by John Parker (Simon & Schuster, 1995)
- "The New World Order", by Ralph Epperson (Publius Press, 1991)
- "Sleeping with the President". by Gennifer Flowers (Anonymous Press, 1998)
- "Je suis un Ferayin", by Mahmoud Issa & Huquette Chuchet-Cheruzel (Editions Stock, 1976)
- "Geheim gesellshaften und ihre macht in 20. jehrhundert", by Jan van Helsing (Ewertverlag, 1993)
- "Operation James Bond", by Christopher Creighton (Simon & Schuster, 1996)
- "The Spear of Destiny", by Trevor Ravenscroft (Samuel Weiser, 1973)
- "The History of Magic in the Modern Age", by Nevill Drury (Constable, 2000)
- "A Rumor About the Jews", by Stephen Eric Bronner (St.Martin's Press, 2000)
- "The Prince and the Paranormal", by John Dale (A Star Book, 1986)
- "To End a War", by Richard Holbrook (Random House, 1998)
- "The New Satanists", by Linda Blood (Wamer Books, 1994)
- "The Messianic Legacy" by M. Baigent, R. Leigh, H. Lincoln (Jonathan Cape,1986)
- "The Mark of the Beast", by T. Ravenscroft & T. Wallace-Murphy (Narodna knjiga, 1999)
- "The Signature of God", by Grant R. Jeffrey (Word Publishing.1998)
- "The Lost World of Agharti", by Alec Maclallan (Souvenir Press, 1982)
- "The Millennium Book of Prophecy", by John Hogue (Harper San Francisco 1994)
- "The Historical Jesus", by John Dominic Crossan (Harper San Francisco, 1991)
- "King David", by Jonathan Kirsch (Ballantine Books, 2000)
- "The Dead See Scrolls", by M. Wise, M. Abegg Jr., E. Cook (Harper San Francisco, 1996)
- "A New World Order Intelligence Update" (Toronto, 1999)
- "Jesus the Man", by Barbara Thiering (Corgi Books, 1992)
- "Priče evanđelista", by Zenon Kosidowski (Svjetlost, 1990)
- "Ugovor s đavlom", by Vladimir Bayer (Zora, 1969)
- "Tajanstveni svet masona", by Mihailo Popovski (privatno izdanje)
- "Zavera u Vatikanu", by Džon Kornvel (Gradina 1992)
- "Masoni u Jugoslaviji 1764-1980", by Zoran Nenezić (Narodna knjiga, 1984)
- "Od vitezova hospitalaca Sv. Jovana Jerusalimskog do Malteških vitezova", by Bertran Galimar
Flavinji (Mono, Manjana pres, 1999)


Članci:

- "Deep Black -The CIA's Secret Drug Wars", by David G. Guyatt ("Nexus", 1997)
- "Governments against the People - Crimes against Humanity", by Su-san Bryce 1997
- "Murder in the First Degree", by Nick Guarino ("The Wall Street Underground" 1996)
- "The Clinton Chronicles", by "Citizens Video Press", 1994
- "Nostradamus" , kompleti časopisa 1990-2000 (izdanje Pavle Matić)
- "Tito nije Broz", by Pero Simić (feljton "Večernje novosti", 1992)
- "Ortakluk mafije i (neo)fašizma", by Aleksandar Antonić (feljton "Večernje novosti")
- "Masoni bude autonomaše" by Momčilo Kovačević, članak "Politika Ekspres", 18.12.1995.
- "Doktorkine tajne veze", by Ivan Babić, članak "Politika Ekspres", 27.2.1997.
- "Feljton o Malteškim vitezovima", by Milena Marjanović, "Politika Ekspres", septembar 1994
- "Malteški vitezovi pod Lovćenom", by Radomir Vukčević, "Duga". 5.2.1994.
- "O gresima i zaslugama", by Dragomir Acović, "Intervju", 31.8.1990.
- "Tito se pred smrt ispovedio papi", by Duška Jovanić, "Duga", 23.1.1995.

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pet maj 14, 2010 1:25 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
Dodatni info o Grupi (Secret Team, Shadow Government), i na koji način je Grupa od Amerike stvorila imperiju.

Main Core, PROMIS and the Shadow Government - Part One

Main Core, PROMIS and the Shadow Government - Part Two

Main Core, PROMIS and the Shadow Government - Part Three

Main Core, PROMIS and the Shadow Government - (Pt. 4a)

Main Core, PROMIS and the Shadow Government (Pt. 4b)

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pet maj 14, 2010 12:50 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet sep 11, 2009 10:12 am
Postovi: 449
Jel ima neke razlike između ovog

slika

i ovog novijeg izdanja

slika

ili je samo naslovna u pitanju ? I jel tačno da ima autorsko izdanje uz koje dolazi DVD ?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Dosije Omega
PostPostano: pet maj 14, 2010 1:56 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 28, 2010 2:44 pm
Postovi: 882
HAL 9000,

vjeruj mi da ne znam, nisam čitao ovo novo izdanje. Ono u što sam siguran je da je Vidojević obavio odličan posao i prikupio na jedno mjesto brdo izuzetnih informacija još u prvom izdanju te knjige. Većinu stvari odatle sam donekle znao od ranije, jer sam godine proveo istražujući skoro istovjetne izvore. Vidojević mi je jako pomogao jer je sve na našem jeziku pa ne moram prevoditi sa engleskog. Prateći njegove izvore može se napisati biblioteka kniga, pogledaj 5 linkova koje sam postavio na predhodnom postu. Tu je toliko izuzetnih informacija o temama o kojima i Vidojević piše. Kad sam to postavio na 2 foruma u US imalo je izuzetan odziv, i dalje su sticky i veoma čitani. Ako bude interesovanja rado ću info iz tih linkova prevesti ovdje za one kojima engleski nije jača strana.

_________________
http://truthfrequencynews.com/


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 49 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 14 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz