Prosudite sami.

jel može sažetak u par natuknica i teza ?

Moze u jednoj; Vatikan se bavi(o) podlim spletkama, a srbija je bila skoro do tokija (i baba je nekad bila devojka, so what?) .

Ne Ne Nije stvar Srba. Objektivno ocijenite pregledani materijal.
Sve sto je radio, radi i radice.

Nemojmo sada o tokiju to je vise vic i izlika da se stvari ne gledaju objektivnije.

To je novo svjetlo i CVRSTA poveznica s dokumentarcem Roman Empire Today.

Nema se tu šta proučavat.

http://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_I_%28Y-DNA%29

http://www.youtube.com/watch?v=KfyElc9KpXI&feature=player_embedded#

Poslušajte prvu minutu i po.

Sine nemoj da budeš budala , u ovim planinama Dinarskim tko je šta bio to je i ostao.

Lijepo mu je ovaj stric objasnio stvari al je ova budala pomiješala žabe i babe i napravila neku svoju budalaštinu od istorije.

Đeretić može prdit šta god oće , kao i svi ostali veliko srpski i veliko hrvatski ideo tvorci al genetika je neumoljiva stvar.

Ako laže koza ne laže rog.

I2a2 (M423) is typical of populations of south-eastern Europe, being highest in Dalmatia (Croatia) and Bosnia-Herzegovina(>50%).[9] Haplogroup I2a2 is also commonly found in other Slavic peoples, Romanians, Moldovans, Hungarians, Albanians, Greeks, and northeastern Italians.[7] The highest frequency and diversity of Haplogroup I2a2 among populations of the Western Balkans lends support to the hypothesis that the Adriatic region of modern-day Croatia served as a refuge for populations bearing Haplogroup I2a2 during the last glacial maximum. The subclade divergence for P37.2 occurred 10.7±4.8 kya (Rootsi 2004). The age of YSTR variation for the P37.2 subclade is 8.0±4.0 kya (Rootsi 2004). The age of YSTR variation for the M423 subclade is 8.8±3.6 kya (Underhill 2007). Pericic places its expansion to have occurred "not earlier than the YD to Holocene transition and not later than the early Neolithic” (Pericic 2005).

http://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_I2_%28Y-DNA%29





The Last Glacial Maximum (LGM) refers to the time of maximum extent of the ice sheets during the last glacial period, approximately 20,000 years ago.[1] This extreme persisted for several thousand years. It is followed by the Late Glacial Maximum

http://en.wikipedia.org/wiki/Last_glacial_maximum

ok, neka laprda.
Ali vise me zanima manipulacija nego sto ce biti s srbijom malo blize od tokija.
Uzmemo li u obzir cinjnicu koliko ti i ja znamo jezika i koliko smo knjiga procitali kao ovaj tumac srbske povjesti prosto udarim u smjeh.
Ja znam da neznam, u bojazni za vas; mislite da znate a neznate da neznate.
Postoji li ima nesto konkretnije da se procita ili preglda sem sto google pise nama povjest.....

Lako je reci da laprda.
Trazim konkretne tvrdnje iz neprocitanih zapisa antike prema ovom vremenu koje pobijaju izjeve dr. Jovana

Topic nije srbovanje vec svjedocenje o menipulacijskoj kreativnosti jos od doba antike do dan danas....

Ima li tko sposobnost izdvoijiti pricu o srbima. REcimo jako dobar detalj je sto lezi ispod kosovskog poducja. koja je to rudaca? itd itd.
Nije pitanje samo tko su srbi i dokle, pitanje je u sustini SVIH nas jer smo satkani od toga htjeli il ne htjeli.

Problem kod Deretića je, po meni, što je njemu "istina" za kojom traga, više sredstvo da obnovi, potvrdi, dokaže "srpsku slavu".Manipulaciju istorijom, koja je nesumnjivo bila, jeste i biće, on razotkriva kao zavjeru baš uperenu specijalno protiv Srba, i njihove slavne istorije, te i njihovih " istorijskih prava", npr. u odnosu na Albance i sl.
No ako zanemarimo njegovo "velikosrbovanje", možemo pretpostaviti da je u svom, nesumnjivo predanom, istraživačkom radu, naišao i na dosta istine.
Što možemo biti sigurni, to je da istoriografija kako je učimo u školama, sa istinom ne može imati baš previše veze.(Inače , šta onda kog djavola tražimo na ovom forumu)
Radi se o ovom.
sasvim nedavno sam naišao na tekst o čovjeku koji se zove Antonin Horak, i na trenutak sam razmišljao da prenesem na forum informacie o tome.Pa odustao jerbo mi se nešto ne da sad mnogo prevoditi, no sad kad se ovo pojavilo, nešto ću i napisati.
http://www.cez-okno.net/clanok/civiliza ... i-narodu-i
Antonín Horák je češki lingvista "amater", što će reći neakademski.
I on se poduhvatio da riješi problem "Novilarske stelje".

http://www.cadnet.marche.it/novilara/index.html
Radise o tekstu na ploči pisanoj nekakvim staro italskim alfabetom , iz 6. st. prije hrista, za koji nauka kaže da je pisan na "sjeverno picanskom" jeziku, koji mi nismo u stanju prevesti.
Horák je medjutim našao da tekst prosto nije ispravno transkiribovan na latinicu, i da kada se prepiše ispravno, dobijemo natpis na "praslovenskom" jeziku,tekst koji je smislen, i koji se slaže sa crtežom na drugoj strani.

On je došao do zaključka da je svo neolitsko stanovništvo srednje i jugo istočne Evrope bilo "praslovensko", te da je "seoba Slovena" germanska izmišljotina.
u čemu se ova priča razlikuje od Deretića, je da ne priča ni o kakvoj slovenskoj slavi, nego se pretpostavlja da je taj tekst pisao etrurski rob, slovenskog porijekl.To jest da je tada, kao i stoljećima kasnije u "slovenskim" krajevima, glavna privredna grana bila izvoz robova.a da su se time bavili , naravno slovenski vladari, tj. ko se već zadesio sa dovoljno oružja u kojem kraju.
Taj tekst je bio prepisan ovako:
http://ancienthistory.about.com/b/2005/ ... -stele.htm

mimnis edut gaarestades
rotnem uvlin partenus
polem isairon tet
sut tratnesi kruvs
tenag trut ipiem rotnem
lutuis thalu isperion vul
tes rotem teu aiten tasur
soter merion kalatne
nis vilatos paten arn
uis balestenag ands et
ut iakut treten teletau.
nem polem tisu sotris eus

Horák ga je prepisao ovako:

1. mim nisc erut ca ar esc ta ja esc
2. rotnem uvlin car te nusc
3. colem isc a iron tet
4. mut tratnemi kruve
5. i escic trut iscem rotnem
6. lutu isc halu isc ceri on vul
7. tesc rotem teu ai tentam ur
8. scoter mer con kalatne
9. nisc vilatosc ca ten arn
10. uisc bal esc te nacanjasc et
11. nut iak ut treten teletau
12. nem colem timu scot ri sce usc

Pa je radi razumljivosti po izgovoru pridao dijakritiku
i dobio ovo:
1. mim nišč ěrút. ča ar ěšč ta ja ěšč
2. rotněm úvlin, car tě núšč
3. colěm išč a iron tět
4. mút tratněmi krúvě
5. i ěščič trút iščěm, rotněm
6. lútú išč halú. išč cěri on vúl
7. těšč rotěm těú. ai těntam úr
8. ščoter měr con kalatně
9. nišč vilatošč ča těn arn
10. uišč bal ěšč. tě načanjašč ět
11. nút iak út trětěn, teletaú
12. něm. colem timú ščot. ri šče úšč

Dakle, tekst na Čakavici!

Grubi prevod na Češki:

1. m ím nišč ěrút. ča ár ěšč ta já ěšč
my jim nic věříc. co pán je to já jsem

2. rotněm úvlín, car tě núšč
bojem (ubíjením) uvadlý, čaroděj tě zbídačí (nouze)

3. colěm išč a irón tět
veřejně věštec a skrytě zloděj

4. mút trátněmi krúve
zmučeni ztrácíme krve

5. i ěščíč trút iščěm, rotněm
i věštíc trápí (nás) věštěním bojem (ubíjením)

6. lútú išč hálú. išč cěrí on vúl
lítou věštící saní. věštec léčí on vůl

7. těšč rotěm těú. ái tentam úr
těšící se ubíjením těl. ach tatam (je) úroda

8. ščoter měr cón kalátně
součty měr skrývají špinavě (kalí)

9. nišč vilátošč ča ten árn
ničící vilnost (zloba) co ten pan-

10. uíšč bál ěšč. tě načánjašč ět
-ující (bůh) bál je. tě začínají jí-

11. nút iak út trětěn, teletaú
-st jak zvíře obětní (jak) telátko

12. něm. colem timú ščot ri šče úšč
němé veřejně ti vezmou vše. věru chci zdechnout (ujít)

Posebe riječi (u zagradi moj prijevod, osim gdje je češki i štokavski isti)

1. mi = my (mi)
2. im = jim (njima)
3. nišč = nic (ništa)
4. ěrút = věříc (vjerovat)
5. ča = co (što)
6. ár = pán –(gospodar)
7. ěšč = je
8. ta = to
9. já = já
10. ěšč = je
11. rotněm = bojem, ubíjením, německé aus rotten=vyhubit, (uništiti)
12. úvlín = uvadlý, vyčerpaný, srbochorvatsky úveli = zvadlý, vyčerpaný
13. Car = čaroděj (čarobnjak, mag)
14. Tě = tě (te, tebe)
15. Núšč = nouze, bída, srbochorvatsky núžda
16. colěm = rusky a polsky čolem = veřejně, otevřeně, v češtině podobné celkem (očevidno)
17. išč = věštec
18. a irón = ?, odhadováno „skrytě“ nebo „uvnitř“
19. tět = zloděj, srbochorvatsky tát = zloděj, kořistník, staročesky týti = vysávat
20. mút = mučeni
21. trátněmi = ztrácíme (gubimo)
22. krúve = krve (krv, krvi)
23. i = a,( i)
24. ěščíč = věštíc
25. trút = trápí, (pati, muči)
26. iščěm = věštěním (vještičarenjem)
27. rotněm = bojem, ubíjením,
28. lútú = lítou (tešku, mučnu)
29. išč = věštící
30. hálú = saní, (zmaja, aždaju, alu)
31. išč = věštec
32. cěrí = léčí, léčí čarováním, staročesky cerát = medicína, hojivá mast, léčivé byliny celík lékařský a jitro-cel
33. on = on
34. vúl = vůl (vol, vo)
35. těšč = těšící se (raduje se)
36. rotěm = ubíjením,
37. těú = těl (tjela)
38. ái = ach (ah, avaj, jao)
39. tentam = tentam (prošli, koji je nestao)
40. úr = úroda, pole, souvislost s českým orat
41. ščoter = součet (zbir, račun)
42. měr = měr, míra, výměra (mjera)
43. cón = ?, odhadováno skrývají (pretpostavlja se - sakrivaju)
44. kalátně = špinavě, kal=špína, nečistota, staročesky kaliti = tvrdit kov i znejasňovat zamlžovat (kal, blato)
45. nišč = ničící (uništavajući)
46. vilátošč = vilnost, zloba
47. ča = co (što, šta)
48. ten = ten (taj)
49. árnuíšč = panující (vladajući)
50. bál = bál, falos, ve starověku často vyznávaný bůh (baal)
51. ěšč = je
52. tě = tě (te, tebe)
53. načánjašč = začínají (počinju)
54. ětnút = jíst (jesti)
55. iak = iak (kako)
56. út = ? úd ?, z kontextu zvíře (iz koneksta - životinja)
57. trětěn = obětní, utracený, ztracený (žrtveni, pogubljeni)
58. teletaú = telátko (tele)
59. něm = němý )nijem)
60. colem = rusky a polsky čolem = veřejně, otevřeně, v češtině podobné celkem (otvoreno, očevidno)
61. ti = ti
62. imú = vezmou (uzmu)
63. ščot = součet, vše (zbir, sve)
64. ri = věru, i z jiných nápisů (zaista)
65. šče = chci (hoću)
66. úšč = ujít, zdechnout (umrijet, izdahnut)

Šta hoću rijet?
Deretić je, smatrajući sebe "Srbinom" , i tražio "Srbe".
Te ih i našao.
Da je bio "Rvat", vjerojatno bi našao "Hrvate"- sve do Irana.

(ebali ga i jedni i drugi)

pozdrav

Deretić je u pravu u tome da smo svi mi Sloveni i da smo ovde starosedeoci i da su nas žestoko lagali, manipulisali i podelili na novokomponovane narode - pa su nas i zakrvili međusobno da ta laž bude ubedljivija.

Istina je da su novokomponovani narodi poput srba, hrvata i ostalih glupost, al da smo cisti sloveni, to je malo tesko. Ni Rusi nisu cisti sloveni, a ni nemci cisti germani. Moze se govoriti o vecini DNK materijala kao o slovenskom, ali tesko o svima. Jos teze je sve to shvatiti onako kako kaze "zvanicna" nauka, kada znamo ko i kako izmislja tu zvanicnu nauku.

Kosti su nam keltske i slovenske, o cemu sam vec pisao i o cemu su naucnici pisali jos od 80-tih, ali se uporno istrajava na cisto slovenskoj gluposti, a sto je obican zaostatak iz politike 19. veka. A o cemu sam takodje vec pisao.

Uostalom, a ko su Sloveni?


Spyro, jel bi mozda mogao nekakav prevod toga sa engleskog? Iako je i to zvanicna nauka pa mozemo da je uzmemo samo polovicno za tacnu.

Sloveni su Donosioci Slova,i to vishe puta
Oni koji znaju/nose/donose Slovo
ovde se nekad o tome neshto malo pisalo:
viewtopic.php?f=10&t=785&start=540
viewtopic.php?f=13&t=852&start=20






da,bash pre neki dan sam neshto o tome pisao pa da ne ponavljam:
viewtopic.php?f=8&t=71&p=81756#p81756
kada se upoznaje sa novim informacijama,koje se poprilichno kose sa prethodno usvojenim ili utisnutim vapitanjem stavovima,osoba ce biti manje ili vishe (zavisno od mentalnog sklopa) otvorena za te informacije,sve dok te informacije ne diraju dublje u neke dugotrajnije programe kao shto su oni o veri,naciji ,i sl.
upravo je ovaj primer sa slovenima zgodan,
recimo osoba koja ima bar osnovno poznavanje iz Istorije umetnosti,ili recimo antropologije,etnologije,arheologije i sl. kad se susretne sa informacijama da su i renesansa i ona bolonjska shupa izmishljotine i marketing,iako je ceo zivot u shkoli uchio drugo,ce vrlo lako i bez problema uzeti ove informacije u obzir za objektivno razmatranje,mnogo lakshe od osobe koja o tome ionako ne zna nishta osim onog shto je po definiciji nabubao u shkoli(ovde je zgodan primer piramide u Bosni,to su oni koji pojma nemaju o piramidama ni shta je i kako iskopano,ali ipak potpuno uvereni kazu:-nije piramida garant,rekao je taj i taj autoritet za egiptologiju odobren od tog i tog koga je imenovao taj i taj,i tachka...)za takve osobe tu pochinje i zavrshava svako objektivno razmatranje novih informacija
nego da se vratimo na onu osobu koja te informacije o renesansi uvazava objektivno i ista ta osoba se sretne sa informacijom da je ona Veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeelika seoba Slovena jedna od vecih lazi u zvanichnoj istoriji,ukoliko ta informacija dira duboko u neke versko nacionalne programe koje su kod te osobe josh uvek prilichno aktivni,iako su analogni i sledstveni prethodnim informacijama koje je sa lakocom usvojila,prema ovim koje ugrozavaju aktivne programe ce se aktivirati odbrambeni mehanizam Ega i informacije ce biti odbachene bez ikakvog razmatranja
i tako to biva....

Priča je vrlo jednostavna za nekog tko se iti malo kuži u povijst homo sapiensa sapiensa.

Završetak ledenih doba [uredi]

Kraj ledenih doba karakterizira povećanje temperature i povlačenje ledenjaka i ledenih pokrova. Uz ta dva procesa također dolazi do izdizanja morske razine i nastajanja otoka i zaljeva. Svršetak posljednjeg ledenog doba definiran je otprilike 10000 godina prije nove ere. Tada se led povukao u svoje sadašnje granice i formirali su se klimatsko-vegetacijski pojasevi kakve danas poznajemo. Nakon pleistocena nastupio je holocen u kojem živimo još danas.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ledeno_doba

Homo sapiens sapiens naseljava Evropu i prije završetka ledenog doba. Istiskuje Neandertalca. Neandertalac nestaje a grupice Homo sapiensa sapiensa opstaju. Jedna grupa u tom ledu preživljava u okoici Skandinavije. Druga se sklanja u Dinarsko gorje. Prije deset tisuća godina led slabi. Dolaze druge grupe Homo sapiensa sapiensa s podrućja Azije i prodiru u Evropu. Vamo tamo , otprilike šesto stoljeće poslije Krista , Slaveni prodiru al Dinarsko gorje nije mijesto za prijatni život. Starosjedioci ne bivaju potisnusti. Djelomićno se asimiliraju. Ti starosjedioci su potomci grupe koja je preživjela ledeno doba i bila Europi davno prije otkopnjavanja leda prije deset tisuća godina. Tzv Dinarska rasa. Halogen tip gore prikazan pokazuje da je cijeli Dinarski lanac genetski ustvari preko pedest - šezdeset posto porijeklom iz te starosjedilačke grupe a ne bilo kakvih uljeza s bilo kojih strana. Zato i je Dinarska rasa jer je specifićna po karakteristikama. Ni Hrvati ni Srbi nisu nikad u potpunosti asimilirali ta plemena osim jezićno i nacionalno.

Npr sam e Dalmate su postojale kao pleme sve do jedanajstog stoljeća.

Hrvatska je tada podijeljena u 11 županija. U to doba, uz Hrvate (Sklavine), na ovom području i dalje žive i starosjedioci Dalmati, što se vidi i iz naslova knezova i kasnijih kraljeva, a razlika između ove dvije narodnosne skupine zadržat će se sve do kraja 11. stoljeća.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Primorska_Hrvatska_%28kne%C5%BEevina%29

Da ne spominjem niz državica poput Duklje , Travunje , Zahumlja.

Sve su te državice bile tu i postojale tu zato jer ni Hrvati sa zapada ni Srbi s istoka nisu nikad tu ušli u velikom broju. I jedni i drugi su tu poslali vojsku , nešto stanovništva , al u osnovi u Dinarsko gorje kao što je Đeretiću rekao njegov stric : sine nemoj da budeš glup u ove planine Dinarske tko je šta bio to je i ostao.


Preko šezdeset posto genetike ekipe s DInarskog gorja nije slavensko već dinarsko.

Znate li šta znaći brojka od preko šezdeset posto ?

Jedna od najjačih koncentracija je u vrletima zvano Dinarsko gorje.

Nije tu nikad niko doselio. Doselili su okolo , a vamo poslali samo straže i vojsku al narod nikad. Ako je i bilo nešto naroda , to je sve sitno.

Iz karte je vidljivo da su Srbi naselili Srbiju i pomiješali se s lokalnim stanovništvom. Lužički Srbi su živi dokaz da su Srbi došli iz tih gornjih krajeva. Srbi u Srbiji imaju najviše slavenske genetike. Preko trideset posto. Oko 20 do 30 posto im je genetika dinarskog stanovništva s kojim su se logićno pomiješali kad su došli. Crno Gorci su žestoko dinarsko genetski orijentirani. Hercegovci isto. Dalmate isto. Lika isto. Južna Bosna isto. Slovenci su slaveni. Hrvati koji su se koncentrirali u okolici Siska su postepeno naseljavani s juga i zato ima dosta dinarskih gena. Ova genetska povijest ne odgovara ni veliko Srpskim ni veliko Hrvatskim teoretičarima jer im ne paše nikako ni jednima ni drugima. Al genetika je neumoljiva. Može tko šta oće pričat šta god oće sve je tu. Nit su Srbi ikad bili u Dinarskom gorju , nit Hrvati. I jedni i drugi su mogli slat vojsku i krojit granice , al tamo sigurno nisu bili. Pogotovo ne da su tamo ostali , a kamo li da su od tamo potekli. Čak i da uzmem u obzir veliko Srpske teorije da su Hrvati ustvari Srbi koji su prešli na katoličanstvo poslije raskola , ovo ono , ipak ostaje to da ni jedni ni drugi nisu zagazili u Dinarsko gorje kako Bog zapovida , a kamo li da su od tamo potekli. Uzmemo li da su Hrvati posebno slavensko pleme koje nije Srbi i koji su se naselili u panonsku nizu i ponajviše u oklici Siska , sve jedno je jer razlika nije bila u jeziku ni vjeri jer su i jedni i drugi bili slaveni i govorili slavenski a kršćanstvo nisu ni poznavali a i kad su ga primili nije bilo katoličanstva ni pravoslavlja. Kako god okreneš ostaje to da i jedni i drugi mogu pričat šta god oće al u dinarsko gorje ušli nisu , a kamo li da su tamo bili tj otamo potekli.

Velik Srbi i veliko Hrvati mogu pričat šta god oće , al genetika nije stvar za filozofiju. Šta je tu je pa : druže snađi se. Da ne bi možda sad Đeretić il neki hrvatski Đeretić možda opet pričao priče. Pa nek priča. Ja ću mu ovo nabit pod nos i to je to pa nek se misli kako će se iz ovoga izvuć.

Koliko sam shvatila Deretica, on ne tvrdi da su slaveni najstariji narod. On tvrdi da su nosioci kulture od najstarijeg vremena. Srbica kroz milenijume, predavanje njemackog profesora Nikolica, gledala sam prije par dana na netu. Manipulacije je uvjek bilo i tako ce ostati. Prvo te roditelji od malih nogu manipulisu pokusavajuci da od tebe naprave ono sta hoce, pa onda idemo dalje....

Aha.Glavno da su se svi urotili protiv Srba,a to što su Srbi pokušali zatrti sve što nije srpsko i šta di god su došli su sve poklali i popalili i ništa nisu izgradili to nikom ništa.Ali najvažnije je da su izabrani narod i da imaju Atlantidu svom dvorištu.
Dragi Srbi,niti ste dobri ratnici,a još ste gori arheolozi(uz časne iznimkes područja arheologije,naravno).Radije se okrenite nečemu što vam leži kao na primjer cajke.Jest da su smeće od glazbe,ali po njima vas svi znaju.
Ovdje ne mislim na svih,naravno,da ne ispadne da generaliziram.Ima krasnih ljudi koji su Srbi,naravno.Uvijek sam za to.




Prvo,novilarska stela nije na sjevernopicenskom.I nije picanski već picenski niti je stelja već stela.Kad već pišeš onda piši pravilno.
Drugo,ako jezik ne možeš prevesti onda kako možeš znati koji je?Ako je praslavenski onda se može prevesti,ali ovaj očito ne može.Znači,ništa od toga.
Treće,nikakvim "pravilnim prepisivanjem" ne možeš odgonetnuti na kojem jeziku je pisan tekst.Pismo i jezik nisu isto.Pismo možeš prepisati najpravilnije što možeš,ali ako ne znaš jezik kojim je pisan dokument na tom pismu onda zaboravi ikakvo prevođenje i dešifriranje.Usporedbe radi,mikenske pločice su prevedene jer je utvrđeno da su ispisane starogrčkim jezikom koji je povijesno poznat,ali pismo je linear B.nebitno,jezik je poznat.Kretski linear A iz kojeg je nastao linear B nije dešifriran jer se ne zna kojim su jezikom govorili.Što ti vrijedi znati sva slova nekog alfabeta ako ta slova čine riječi koje ne nalikuju na niti jedan poznati jezik?Vjerojatno je tako i sa ovom južnopicenskom stelom.




Praslavensko stanovništvo je indoeuropsko stanovništvo,a Indoeuopljani dolaze ovamo u 4. tisućljeću prije Krista.Međutim,prve etničke zajednice na ovim prostorima stvaraju se u starije željezno doba.te zajdnice nisu ostavile nikakve zapise osim nekolicine ilirskih imena i riječi zapisanih u djelima antičkih pisaca(koji su sami po sebi često nepouzdani) i grčkih natpisa iz vremena kolonizacije.Naravno,ni jedno ni drugo nema veze sa slavenskim jezicima.
Onda,Slaveni se nisu pokapali već spaljivali.Početkom nove ere ovi su prostori već neko vrijeme u sastavu Rimskog Carstva u kojem se od početka nove ere vraća pokapanje.Taj se ritus zadržao i dolaskom barbarskih naroda.Spaljivanje se konkretno na hrvatskom prostoru javlja u 7.stoljeću i to je totalna razlika od kasnoantičkog stanovništva koje se pokapa.Sad sam rekla zašto.Pod utjecajem kasnoantičkog autohtonog stanovništva,a kasnije i primanjem kršćanstva spaljivanje polako nestaje.U ovome ima jedno pravilo bez iznimke,a to je da je spaljivanje češće i duže se zadržava što je prostor na kojem je prisutno dalje od Rimskog Carstva i avarskog kaganata pa se tako na području današnje Slovačke spaljivanje zadržalo na primjer sve do 11. stoljeća.To je jedan od tragova Slavena na ovim.Ostali tragovi su keramika,nakit i slično.
Na ovim prostorima bilo je spaljivanja u prapovijesti,ali to nema nikakve veze sa Slavenima.Slaveni tu nisu postojali u prapovijesti.Rekla sam da se formiranje etničkih zajednica dovršava u željezno doba.I te etničke zajednice imaju svoja imena zapisana u djelima antičkih pisaca.Ti pisci ponekad znaju biti nepouzdani,ali u ovom slučaju nisu.Slaveni se ne spominju nigdje.Etrurski rob je mogao biti neki drugi,ali nikako Slaven.
A neolitsko stanovništvo posebno nije bilo praslavensko.Neolićani i Indoeuropljani su genetički posve različiti.Pošto su Slaveni Indoeuropljani i pošto sve do željenog doba nemammo formirane etničke zajednice onda na osnovu čega možemo tvrditi da su neolitski stanovnici bili Slaveni?Osim toga,neolitsko stanovništvo pripada gracilnijem mediteranskom tipu dok je indoeuropsko stanovništvo potpuno drukčijeg tipa,kromanjonskog.



Pa ima takvih koji su našli Hrvate sve do Irana,ali ta teorija je na klimavim nogama.Imaš i neke koji žele reći da su se Hrvati doselili na ove prosore prije 20000 godina.Točno je da haplotip Eu7 prevladava među hrvatskim muškarcima.Genetika je neumoljiva,ali ona ipak ne može objasniti društvene i kulturne prilike tog vremena.Neka je neki lik s jednom genetikom imao harem sa ženama čija genetika je sasvim drukčija i neka ih je napumpao do zadnje.Ta djeca će imati njegove gene,a te gene će imati njihovi potomci,potomci njihovih potomaka i sve tako do danas.I onda će se dogoditi da će netko na temelju genetičkih istraživanja reći da se dogodila masovna seoba ljudi s genetikom koju ima taj lik.E pa nije.Jednostavno,nekad masovna seoba nije potrebna.Nekad i šačica ljudi može ostaviti jaki genetski pečat na lokalnom stanovništvu.

Jovan Đeretić je očito osoba s velikim egom kao i većina znanstvenika koji bi željeli da je baš njihova teorija točna i da su baš oni pripadnici najstarijeg naroda.Ima takvih i u Hrvatskoj,a jedan od njih kaže da je baš njegova obitelj čuvar drevne poruke risi harahvati i takve stvari...mislim,na to se mogu samo nasmijati.

Iako mislim da ste vi u prednosti jer vi ipak imate Atlantidu na krovu svoje kuće.

Pitanje podrijetla Slavena [uredi]
U pitanju slavenske pradomovine postoje dvije velike teorije:

autohtona teorija tvrdi da su Slaveni živjeli sjeverno od Karpata od 1000. godine prije Krista.
alohtona teorija tvrdi da su Slaveni došli na to područje u 5. ili 6. stoljeću poslije Krista.
Njemačka i razne slavenske nacije koristile su obje teorije za političku propagandu, pa je nastala opća zbrka. Neki znanstvenici (npr. Kazimierz Godlowski i Zdenek Vana) smatraju da su obje teorije apsurdne i tvrde da su se Slaveni pojavili kao posebno pleme negdje u vrijeme Krista. Jedna teorija tvrdi da su postojala dva vala Slavena, Praslaveni (Veneti) i Slaveni, koji su se pomiješali i stvorili današnje Slavene. Ta teorija barem pokuašva riješiti vrlo složena pitanja koja proizlaze iz arheoloških nalaza u slavenskim područjima. Ukratko, nije sigurno gdje su Slaveni živjeli prije seobe na zapad. Prvi povijesni spomen Slavena smješta ih u područje močvara rijeke Pripyat (Poleška), ali znatan broj slavenskih riječi ima indoarijske oblike koji ukazuju na zajednički prajezik.

Nedavno se javila suprotna teorija, koja tvrdi da su Slaveni autohtoni još od vremena prije ledenog doba. Prema toj teoriji, Germani i Romani (Vlasi) nastali su zbog jezičnih promjena nakon osvajanja. Ta se teorija zasniva na genetici i teoriji razvitka ljudi u više centara, za razliku od ideje "svi iz Afrike", te tvrdi da je slavenska pradomovina uključivala područja koja Tacit navodi kao Germaniju. Uostalom, Tacit je pisao da je pojam "Germanija" u smislu domovine Germana nastao relativno nedavno (u 1. stoljeću).

Dodatnu zbrku unosi činjenica da su neki slavenski narodi nastali zbog potpune asimilacije drevnih neslavenskih naroda. Tako se korijeni današnjih Bugara mogu naći u Srednjoj Aziji. Tu spadaju i mitovi o iranskom porijeklu Hrvata i vandalskom porijeklu Poljaka.

Podrijetlo imena [uredi]
Slaveni se u prvim povijesnim zapisima javljaju kao Veneti ili Vendi, ali njihova veza s Vendima koje spominju Tacit, Ptolemej i Plinije ostaje nejasna, pa je sličnost između ta dva imena možda slučajna.

Raspravlja se i o vezi između Lužika i Slavena. Neki istraživači povezuju Lužike sa Slavenima, drugi s Germanima, a treći tvrde da su Lužici bili miješano pleme ili savez plemena različitih naroda. Lužici su imali keltske elemente, a spominju se i kao dio Vandala u Magna Germania, koja je pokrivala današnju Šlesku (nazvanu po Silingi-Vandalima). Grad Legnica (Liegnitz) u Šleskoj možda vuče korijen iz imena Lužika.

Kasniji pisci bilježili su Slavene kao Sklaveni, Skloveni i Anti. Jordanes navodi da se Veneti dijele na tri skupine: Venete, Ante i Sklavene. Tradicionalno se ime "Veneti" počelo vezati uz Zapadne Slavene, "Sklaveni" uz Južne Slavene, a "Anti" uz Istočne Slavene.

Čak i porijeklo riječi "Slaven" nije sigurno. Očito postoji sličnost s riječju "slovo", pa možda "Slaveni" (Slovjani) znači "oni koji znaju govoriti", za razliku od "Nijemci", od "něm", "nijem", "oni koji ne znaju govoriti" (na sličan način su Grci skovali riječ "barbari"). Druga očita veza je riječ "slava", koja ima zajednički korijen sa "slovo" - kad je netko slavan, o njemu se širi glas.

U nekim slavenskim jezicima naziv za Slavene ima korijen slov-, na primjer u slovenskom Slovani ili srpskom Sloveni, a u drugima slav-, kao u ruskom (Slavjane) ili hrvatskom. Prema nekim teorijama korijen slav- nastao je zbog ruskog akanja (prelaženja nenaglašenog 'o' u 'a'). Moguće je također da se radi o danas nepoznatom toponimu (sufiks -jane karakterističan je za toponime), vjerojatno rijeci ili drugoj vodenoj površini čije je ime prešlo na narod koji je živio u okolici.

Engleska riječ "slave" (rob) vuče korijen iz "Slaven", jer su u ranom srednjem vijeku Slaveni često bili robovi. Vidi ovo englesko tumačenje.

Slaveni u seobi naroda [uredi]
Kao prvo, vidi gornje poglavlje o podrijetlu Slavena.

Slaveni se javljaju u povijesti kad se za Germanima i Keltima kreću na zapad u 5. i 6. stoljeću, vjerojatno pod pritiskom naroda iz Sibira i Istočne Europe (Huni, Avari, Bugari i Mađari). Tada su Slaveni naselili područje između Odre i Labe na sjeveru, zatim Češku, Moravsku, velik dio današnje Austrije, Panoniju i Balkan, te kod gornjeg toka rijeke Dnjepar.

Slaveni nakon seobe [uredi]
Kad su se smjestili, Slaveni su uspostavili prve oblike država, kojima su upravljali knezovi s riznicom i vojskom, kao i prve klasne podjele, s plemićima koji su pristajali uz Franke i Sveto Rimsko Carstvo.

Karantanija, koja je pokrivala današnju Austriju i Sloveniju, bila je prva slavenska država, a stare države su i Samova država, Nitra i Moravska. U tom razdoblju su postojale i države središnjih Slavena, kao što je Balatonska kneževina i Severjani, ali širenje Mađara i Rumunja, kao i germanizacija Austrije razdvojili su sjeverne od južnih Slavena. U starijoj povijesti nije bilo nikakvog jedinstva slavenskih naroda, iako je povremeno bilo suradnje.

Panslavenstvo [uredi]
S obzirom da su Slaveni pokrivali golemo i raznoliko područje, pojavilo se nekoliko središta koja su radila na jedinstvu Slavena. U 19. stoljeću se pojavio pokret panslavenstva među intelektualcima, znanstvenicima i književnicima, ali rijetko je utjecao na praktičnu politiku, osim na Balkanu. Zagreb je bio vrlo jak centar te ideologije, pa se u njemu razvila klica onoga što će kasnije postati Jugoslavija. Nakon raspada Jugoslavije i SSSR-a krajem 1980-ih, mogućnost udruživanja Slavena manja je nego ikad prije.

Antislavenstvo [uredi]
U prvoj polovici 20. stoljeća, nacisti su forsirali ideju rasa i tvrdili da je germanska rasa nadređena slavenskoj, koja je trebala služiti kao roblje u Trećem Reichu.

Korijeni ovakvih zamisli se nalaze, među ostalim, i u ranim djelima Karla Marxa[nedostaje izvor] i u Bismarckovim izjavama o Slavenima.

Međutim, nacističke su se ideje ugasile s porazom Njemačke u 2. svj. ratu.

Vjera [uredi]
Vjerski se Slaveni tradicionalno dijele na dvije glavne skupine:

pravoslavci -- Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Bugari, Makedonci, Rusini i Crnogorci.
katolici -- Poljaci, Slovaci, Hrvati, Slovenci, Česi i Gornjolužičani u Saskoj.
Postoje i Slaveni muslimani (Bošnjaci, Goranci, Pomaci i Torbeši).
Protestanti su Lužički Srbi, tj. Donjolužičani u današnjem Brandenburgu. Naravno, u stvarnosti postoje katoličke, pravoslavne, protestantske i muslimanske manjine u svim tim zemljama. Također treba zabilježiti da je protestanstvo i u pojedinim slavenskim državama igralo ulogu reformacije - ponajviše u zemljama kojima su vladali Nijemci. Jan Hus u Češkoj i Primož Trubar u Sloveniji bili su protestanti te iako nisu uspjeli u svojoj misiji, njihova primjena domaćih jezika založila je osnovu za očuvanje i razvoj tih jezika usprkos preobladanju latinskoga i njemačkoga u najvažnijim sferama života.

Pismo [uredi]
Slaveni pišu latinicom i ćirilicom. Islamizirani Slaveni su rabili i arabicu.

Rimokatolička crkva u Hrvata je njegovala i uporabu uglate glagoljice i arvatice (hrv. ćirilica, poljičica, bosančica...).


http://hr.wikipedia.org/wiki/Slaveni

Italici
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Narodi na teritoriji antičke Italije: u najužem smislu glavni predstavnici Italika su bili Oski, Umbri i Pićeni.
██ Liguri

██ Veneti

██ Etrurci

██ Pićeni

██ Umbri

██ Latini

██ Oski

██ Mesapi

██ Stari GrciItalici ili italski narodi su svi oni narodi koji su živjeli na teritoriji današnje Italije prije rimske ekspanzije. Ovi narodi su se međusobno razlikovali po porijeklu, jeziku, običajima, stepenu razvoja i veličinom teritorije kojom su vladali. Neki od ovih naroda govorili su italske jezike, neki su govorili grčki (zbog dolaska grčkih kolonizatora), drugi su govorili jezicima koji pripadaju drugim porodicama indoevropskih jezika, a neki su govorili neindoevropskim jezicima. Klasifikacija i broj ovih etnija je nepoznata ili je predmet rasprava. Područje Italije u tom vremenu je bilo pod snažnim uticajem Grčke, njenih profilisanih nacionalnih karakteristika, ekspanzionističke snage, te estetske i intelektualne zrelosti. Italija je tek nakon rimskog osvajanja stekla jedinstvenu etnolingvističku, političku i kulturnu fizionomiju. S druge strane, neki od najstarijih naroda Apeninskog poluostrva "pozajmili" su svoja imena, između ostalog, i pojedinim oblastima stare rimske i današnje Italije: : Lacio, Kampanija, Apulija, Lukanija, Umbrija, Etrurija, Venecija, Ligurija... Glavni kandidat koji se može uzeti kao prvi predstavnik protoitalskog jezika je kultura "Teramare" (oko 1500-1100. godine p.n.e.).

Sadržaj [sakrij]
1 Negrčko stanovništvo Sicilije i južne Italije
2 Stanovništvo Apulije
3 Etrurci
4 Latini
5 Istočni Italici
6 Stanovništvo Picenuma
7 Veneti
8 Liguri
9 Stanovništvo srednje sjeverne Italije i Alpa
10 Spisak Italika


Negrčko stanovništvo Sicilije i južne Italije [uredi]
O prisustvu Sikula na Siciliji i Apeninskom poluostrvu pisali su historičari Antičke Grčke Tukidid i Polibije. Međutim, teško je ustanoviti u kojim su oblastima ovi narodi tačno živjeli i kakve su bile njihove veze sa drugim narodima na poluostrvu (na primjer, Ligurima, Italima, Enotrijima i Auzoncima). Indoevropski karakter sikulskog jezika vidi se iz nekoliko kratkih negrčkih natpisa koji su pronađeni u istočnoj Siciliji i koji se mogu povezati sa Sikulima (od kojih je najznačajniji natpis nađen u Centuripi, danas Centuripe), zatim iz natpisa na novcu i sikulskih riječi koje pominju antički pisci. Čini se da sikulski jezik ima određenih bliskosti s latinskim jezikom, a ima veze i sa umbro-sabelskim dijalektima. Migracija Sikula s Apeninskog poluostrva na Siciliju vjerovatno se dogodila u novijem prahistorijskom dobu, s obzirom na to da u tradiciji postoje neki odjeci te seobe i s obzirom da se kontinentalni arheološki uticaj odjednom pojavljuje na kraju bronzanog doba. Osobena sikulska kultura željeznog doba, poznata po nekropolama u Pantalici blizu Sirakuze i u Finokitu blizu Nota, cvjetala je između IX i V stoljeća p.n.e. i postepeno se utopila u napredniju grčku civilizaciju.

Izuzetno je malo dokaza koji mogu potvrditi prisustvo Sikula na Apeninskom poluostrvu, a slična je situacija i sa drugim primitivnim starosjediocima današnje Kalabrije i Lukanije (Enotriji, Auzonci, Honi, Morgeti i Itali), kao i Kampanije (Auzonci i Oski). Savremeni istraživači postavili su tezu da se duž tirenskog obalnog luka u najranija vremena protezao pojas paleoitalskih naroda (tzv. zapadnih Italika ili Proto-Latina), koji su prvobitno bili povezani sa Latinima i razlikovali se od istočnih italskih naroda koji su naseljavali apeninsku i jadransku oblast. Arheološke nalaze čine grobovi iz željeznog doba, ali postoje i tragovi nekropola s kremiranim posmrtnim ostacima, posebno u okolini Salerna i na Kalabriji. Postojali su i veliki utvrđeni gradovi, posebno u unutrašnjosti Lukanije. Međutim, etnička posebnost ovih antičkih naroda je postepeno zaboravljena između VIII i IV stoljeća p.n.e., što je bilo uzrokovano prodorom Grka i ekspanzijom Etruraca i istočnih Italika (Samnita, Lukanaca, Brutija).

Stanovništvo Apulije [uredi]
Stanovnici krajnjeg jugoistoka Apeninskog poluostrva činili su posebnu grupu stanovništva koje antički pisci često nazivaju Japigi (odakle potiče geografski termin Japigija, u kome se može prepoznati "Apulija"). Ta je teritorija uključivala Salentince i Mesape na Salentinskom poluostrvu (antička Kalabrija), i Peucetije i Daune, sjeverenije od njih. (Ponekad se nazivi Japigi i Mesapi koriste kao sinonomi.) Antička tradicija kaže da su ova plemena keltskog ili ilirskog porekla. Japiški, odnosno, kako se češće naziva, mesapski jezik poznat je iz značajnog broja pogrebnih, votivnih, monetarnih i drugih natpisa pisanih grčkim alfabetom i nađenih u Apuliji, posebno na Salentinskom poluostrvu, zatim iz riječi koje pominju antički pisci i iz toponomastičkih podataka (imena mjesta). Mesapski je jezik svakako indoevropski, različit je od latinskog i umbro-sabelskih jezika, i ima analogije sa balkanskim i srednjoevropskim jezicima. To ide u prilog tezi o balkanskom poreklu Japiga, posebno kad se uzme u obzir da je u Iliriji postojalo pleme Japoda i da je dalje na sjeveru, na jadranskoj obali Italije, živjelo pleme poznato kao Iapuzkus. Vjerovatno se, međutim, nije radilo o pravoj seobi, već o postepenom praistorijskom prodiranju prekojadranskih elemenata. Ekspanzija je Japige vjerovatno dovela do Lukanije, pa čak i današnje Kalabrije, kako se može zaključiti iz podataka koje pružaju predaja i arheologija.

Civilizacija Apulijaca, na koju je značajan uticaj vršila civilizacija obližnjih grčkih kolonija, razvijala se u periodu između IX i III stoljeća p.n.e. Iz najstarijeg doba potiču izdubljeni grobovi, ponekad u velikim kamenim tumulusima. U oblasti Siponta, blizu današnje Manfredonije, uz grobove se nalaze antropomorfne stele s geometrijskim bareljefima. Geometrijski oslikana keramika s linearnim motivima održala se do početka helenističkog doba. Kasnije su grobovi poprimili oblik velikih sanduka i katakombi sa oslikanim stranama. Inhumacija je bila isključivi način sahranjivanja.

Početkom arhajskog perioda razvili su se veliki gradovi, povezani međusobnim savezima. Među njima su bili Herdoneja (danas Ordona), Kanuzij (Kanosa), Rubi (Ruvo), Gnathia, Grundizij (Brindizi), Urija (Orija), Lupije (Leće), Rudija i Mandurija. Oni su sačuvali svoju nezavisnost, uporno se braneći od Grka, sve do rimskog osvajanja.

Etrurci [uredi]
Etrurci, koji se na grčkom nazivaju Tirenjanima, a na latinskom Tusci ili Etrusci, naseljavali su srednju Italiju i bili glavni konkurenti Rimu za kontrolu nad tom oblašću. Etrurska se kultura oblikovala oko 700. godine stare ere, vjerovatno kao izdanak jedne od kultura bronzanog doba u Italiji. U VI stoljeću p.n.e. Etrurci su bili na vrhuncu svoje moći. Udruženi u labavu konfederaciju dvanaest gradova, vladali su oblašću koja je na sjeveru dopirala do rijeke Po, a na jugu do Kampanije, uključujući i najstariji Rim. Nakon pada etrurske vlasti u Rimu krajem VI stoljeća Etrurci su postepeno gubili svoje teritorije na jugu, dok su njihovim sjevernim posjedima ovladavali Gali. Etrursku prevlast na moru srušili su Grci 474. godine u bici kod grada Kuma. Do kraja III stoljeća p.n.e. Rim je zavladao cijelom Etrurijom, ali je etrurska kultura već izvršila ogroman uticaj na formiranje rane rimske civilizacije. U arhitekturi Rimljani su od Etruraca primili luk, u skulpturi realizam portretisanja, kao i zidno slikarstvo u grobnicama. Najvažniji spoljni znaci rimskih magistrata (insignia) etrurskog su porekla, npr. svežnjevi pruća (fasces). Od Etruraca su Rimljani preuzeli i organizaciju javnih igara i pozorišnih predstava (ludi), kako se vidi i iz podatka da je reč histrio ("glumac") etrurskog porijekla. Vještinu proricanja i gatanja rimski su sveštenici primili od Etruraca i nazvali je disciplina Etrusca. Još dugo nakon što je etrurski jezik izgubio svoje govornike neke su se rimske porodice ponosile svojim etrurskim porijeklom, pa tako i slavni Mecena, rođen u Areciju, jednom od najvažnijih gradova stare Etrurije.

Latini [uredi]
Latini su naseljavali relativno ograničenu teritoriju južno od rijeke Tibar, koja je u historijsko vrijeme bila umanjena invazijom Volska. Važnost Latina u osnovi je vezana za grad Rim, isturenu tačku odbrane prema etrurskom svijetu. Isprepletenost legendi o osnivanju Rima čini etnografske tradicije o Laciju veoma šarolikim i složenim. Lingvistički pokazatelji, koji počinju s natpisima iz VII i VI stoljeća p.n.e., ukazuju na posebnost latinskog svijeta, različitog od susjedne etrurske kulture i kulture istočnoitalskih naroda. Latini su bili udruženi u savez, čije je sjedište bilo Jupiterovo svetilište na Albanus Mons. Njihovo je religijsko naslijeđe opstalo u vjerovanjima i kultovima rimskog svijeta. Najstariju latinsku kulturu (IX-VII stoljeće p.n.e.) karakterišu kremacija kao način sahranjivanja, što je bilo zajedničko sa kulturama Etrurije i severne Italije, te bronzana kultura koja pokazuje bliskost sa proto-vilanovskom kulturom i sa kulturama tirenske južne Italije. Etrurska politička kontrola nad Lacijem (vjerovatno VII-VI stoljeće p.n.e.) podudarila se s očiglednim etrurskim kulturnim i umjetničkim uticajem. Istovremeno su s juga prodirali elementi grčke kulture, prevashodno njihov alfabet.

Sjeverno od Lacija živjela su plemena etnički srodna Latinima, sa glavnim centrima u Kapeni i Faleriju (odakle potiče ime Fališćani). Njihova se politička i kulturna istorija stapa s etrurskom. Fališćanski dijalekt, poznat s natpisa, bio je prvobitno latinski, ali je kontaminiran i modifikovan istočnoitalskim i etrurskim elementima.

Istočni Italici [uredi]
Veliki dio srednje i južne Italije naseljavale su u prahistorijsko i historijsko doba populacije koje su činile veliku etničku i lingvističku jedinicu nazvanu istočnim Italicima ili Umbro-Sabelima. Na jugu, u planinama Abruca, živjeli su Samniti, koji su se kasnije proširili na Kampaniju, Lukaniju i današnju Kalabriju. U centru su bili Vestini, Peligni, Marucini, Marsi, Ekvi, Volsci i Sabinjani. Dalje na sjeveru živeli su Umbri. Porijeklo i međusobni odnosi svih ovih plemena danas su nepoznati. Antičke etnografske tradicije koje se bave srednjom Italijom povezuju Samnite sa Sabinjanima, a Sabinjane sa Umbrima, i njihov prvobitni centar lociraju u bazen Rijeta i oblast Amiterna. Njihovo je širenje objašnjavano masovnom seobom cijele jedne genercije koja je krenula u potragu za novom domovinom (tzv. ver sacrum).

Lingvistički podaci potvrđuju jedinstvo grupe istočnoitalskih dijalekata, koji pripadaju indoevropskoj porodici, ali se razlikuju od latinskog jezika. U ovoj se grupi može izdvojiti južna varijanta (sabelska ili osačka), poznata po brojnim epigrafskim dokumentima iz Samnija, Kampanije i južne Italije. Ovu varijantu treba pripisati Samnitima i velikom dijelu manjih plemena u srednjoj Italiji, uključujući Sabinjane, poznate po nekoliko izolovanih natpisa iz srednje Italije. S druge strane, sjevernu (umbrijsku) varijantu predstavljaju natpisi iz Umbrije – prije svega bronzane ploče iz Gubija, koje su u periodu između IV i I stoljeća p.n.e. ispisali pripadnici bratstva umbrijskih sveštenika – i jedna bronzana ploča iz Velitre. Ove zaključke potvrđuju istočnoitalske riječi koje pominju antički pisci i toponomastika.

I pored prvobitnog etničkog i lingvističkog jedinstva, ove su populacije imale različitu istoriju i kulturu. Samniti iz Moliza (Karaceni, Pentri i Frentani) su u V i IV stoljeću p.n.e. osvojili Kampaniju – odakle su istjerali Etrurce i Grke i gdje su od lokalnih plemena preuzeli ime Opici ili Oski – kao i Lukaniju (sa Hirpinima ili Lukancima), a zatim su stigli i do današnje Kalabrije – gde su uzeli ime Brutiji – i konačno do Sicilije. U samnitskim ratovima bili su poraženi od strane Rima (IV i početak III stoljeća p.n.e.), a zatim su u savezničkom ratu (90–83. god. p.n.e.) pokušali da posljednji put Rimljanima suprotstave sopstveni italski identitet. Postojale su znatne razlike između kulture planinskih Samnita – koji su bili organizovani u savezom povezana plemena koncentrisana oko utvrđenih sela i čak i u V i IV stoljeću p.n.e. zadržavali neke aspekte kulture željeznog doba – i visoke civilizacije Kampanaca i Lukanaca utemeljene u antičkim gradovima Kapui, Noli, Noceri i Pestumu, kojom su dominirali grčki i etrurski uticaj.

Izgleda da su neka plemena srednje Italije – Marucini, Vestini, Peligni i Marsi – bili istorijski, politički i kulturno povezani sa Samnitima. Drugačija je situacija sa Sabinjanima, Ekvima i Volscima, čiji je period ekspanzije (VI i V stoljeće p.n.e) blisko povezan sa najranijim Rimom i koji su rano uspostavili kontakt s etrursko-latinskom civilizacijom.

Raširenost Umbra na sjeveru i iza Apenina donekle potvrđuje antičku tradiciju o veličini njihove teritorije. Vjerovatnije je, međutim, da se ta tradicija zasniva na činjenici da ime Umbri potiče od imena nekog veoma starog naroda, koji vjerovatno nije indoevropskog porekla, a svakako nije italskog, i koji je živio u oblasti Apenina prije širenja istočnih Italika. Istorija umbrijskih gradova – Iguvija (danas Gubij), Hispela (Spelo), Spoletija (Spoleto), Tudra (Todi) i drugih – poznata je tek od početka borbe Etruraca i Gala protiv Rima. Umbrijsku civilizaciju otkrivaju iguvinske ploče, jedinstveni dokument te vrste. Umbrijska umjetnička i materijalna kultura u velikom je dijelu potekla od etrurske.

Stanovništvo Picenuma [uredi]
Najmanje jedno pleme nije imalo indoevropsko porijeklo, a pripada grupi Italskih naroda. Jednim od njih smatraju se italizirani Piceni, 'djetlićev narod', koji su obožavali (zelenog) djetlića kao svetu životinju, a ime im dolazi od latinskog picus - djetlić (Današnja italijanska regija Marke ima u svom grbu stiliziranog djetlića). Zbog svoga susjedstva sa Umbrima, picenski postaje italskim jezikom. Nakon što su Piceni asimilirani od strane Umbra i Rimljana u II stoljeću p.n.e., njihov jezik nestaje.

Istočnoitalski su se narodi tokom svoje ekspanzije u istorijsko doba učvrstili duž dijela jadranske obale, u oblasti koja se otprilike podudara sa današnjom italijanskom regijom nazvanom Marke (Marche). Epigrafski i arheološki podaci ukazuju na prisustvo prekojadranskih Liburna i preindoevropskih Azilija u Picenumu (antičkoj oblasti između Apenina i Jadranskog mora). Moguće je da se tu naselilo stanovništvo koje je došlo morem iz Ilirije (iguvinske ploče pominju narod Iapuzkus, čije ime podseća na ilirske Japode i apulijske Japige). Međutim, natpisi iz južnog Picenuma pokazuju blisku srodnost sa umbro-sabelskim dijalektima.

Materijalna je civilizacija cvjetala između VIII i V stoljeća p.n.e. u sjevernom Abrucu i u Markama. Ovu civilizaciju odlikuje bogata pogreba oprema pronađena u grobovima i njihova vrsta i dekoracije pokazuju bliskost sa kulturom tirenske i sjeverne Italije, pa i sa kulturom Balkana (sve iz željeznog doba), ali istovremeno odaju i grčke uticaje. U Fermu su nađeni grobovi (kremacija) vilanovskog tipa. Takođe, treba pomenuti i prisustvo kamene pogrebne skulpture. Sjeverno od Ankone nalazimo jednu kulturnu varijantu, posebno u nekropoli grada Novilara blizu Pezara, sa natpisima na dijalektu koji se razlikuje od dijalekta južnog Picenuma i koji je teško klasifikovati.

Može se smatrati da su kulture srednjeg dela jadranske obale iz željeznog doba pokazivale ranoarhajsku mješavinu istočnoitalskih i prekojadranskih naroda, na koju su uticaj izvršili Etrurci i Grci. Opadanju njihove kulture pridonijeli su Gali i Sirakužani, koji su prodrli u tu oblast u IV stoljeću p.n.e. U III stoljeću p.n.e. Rimljani su već bili pokorili cijeli Picenum.

Veneti [uredi]
Antička je tradicija smatrala da su Veneti ilirski narod koji je, došavši sa istoka, zauzeo oblast koja je zatim po njima dobila ime (Venecija). Njima su srodni Histri, Karni i razna alpska plemena. (Ime "Veneti", ili korijen tog imena, veoma je rašireno u etničkoj onomastici srednje Evrope, pa čak i Azije.) Venetski je jezik poznat iz pogrebnih i votivnih natpisa, iz riječi koje citiraju antički autori, kao i iz onomastičkih i toponomastičkih podataka. To je indoevropski jezik arhajske vrste, koji ima neke sličnosti sa latinskim i germanskim.

Glavni centri Veneta, smješteni na zapadnoj margini poluostrva, bili su Padova i Este. Njihova se kultura razvijala od IX stoljeća p.n.e. do perioda romanizacije, uz veze sa golasečkom, vilanovskom i etrurskom kulturom, kao i sa transalpskom halštatskom kulturom. Najveći su domet dostigli u periodu od VI do IV stoljeća p.n.e.; posebno je značajna proizvodnja bronzanih figura koničnog oblika nazvanih situlae. U završnom periodu njihove kulture prisutni su i galski (keltski) uticaji. Pojave slične onima u Esti pojavljuju se i u Istri. Veneti su bili uzgajivači konja i miroljubivi trgovci i moreplovci; zaštićeni vodama donjeg toka rijeke Po i rijeke Adiđe, očuvali su svoju nezavisnost u odnosu na etrursku ekspanziju i keltsku invaziju, a u III stoljeću p.n.e. mirno su inkorporirani u rimsku državu.

Liguri [uredi]
Za antičke pisce naziv "Liguri" označavao je narode sjeverozapadne Italije, koji su živjeli u sjevernoj Toskani, Liguriji, Pijemontu i dijelu današnje Lombardije. Historijska ih predaja smješta i u srednju Italiju, a antički im pisci i toponomastički podaci pripisuju veću rasprostranjenost iza Alpa. Liguri su, također, uključivali narode Korzike. U starije su doba Grci sve narode zapadnog svijeta označavali imenom Ligyes (tj. Liguri).

Lingvistički podaci – toponomastika, izolovana leksika i ligurske reči koje citiraju antički pisci – ukazuju na prisustvo preindoevropskog mediteranskog substratuma srodnog onome u zapadnoj Evropi. Natpisi nađeni u gornjoj Lombardiji i u Ticinu pokazuju indoevropske karakteristike i, naročito, keltske uticaje. Stoga izgleda da Liguri pripadaju jednom okruženju stvorenom u sjevernoj Italiji nakon keltske invazije i nazvanom Kelto-Liguri.

Etrurska ekspanzija u dolinu rijeke Po i invazija Gala ograničili su Ligure na prostor između Alpa i Apenina, gdje su pružali tako jak otpor Rimljanima, da su u antičko doba postali poznati po svojoj primitivnoj okrutnosti. Među značajnijim ligurskim spomenicima su rezbareno kamenje i antropomorfne skulpture analogne onima u južnoj Francuskoj, nađene u Luniđani (Lunigina) i na Korzici. Neke od ovih umjetničkih manifestacija ponavljaju se i na teritorijama dalje na istoku. Ali, pitanje je da li sličan kulturni otisak ukazuje na prvobitno etničko jedinstvo. Ligurski i keltsko-ligurski grobovi u oblasti lombardijskih jezera otkrivaju posebnu kulturu željeznog doba nazvanu golasečka kultura, dok ligurski grobovi u oblasti današnje Italijanske rivijere i Provanse odaju etrurske i keltske uticaje.

Stanovništvo srednje sjeverne Italije i Alpa [uredi]
Etnografija oblasti rijeke Po i [Alpa složena je i nejasna zbog ranog širenja etrurske kulture i kolonizacije. Kod antičkih se pisaca pominju dvije veće etničke grupe (pored Etruraca i Veneta): Euganeji, koji su naseljavali dolinu i obronke Alpa, i Reti, koji su živjeli u dolinama Trentina i Alto Adiđea. Manji narodi te oblasti pripadali su jednoj od ove dvije grupe ili Ligurima. U vezi sa mnogim od ovih naroda izvori govore o ilirskom ili etrurskom porijeklu.

Kasni natpisi pronađeni u dolini rijeke Adiđe i u Padaniji (šira oblast oko rijeke Po) sadrže jedan dijalekt koji ima određenih sličnosti sa etrurskim. Neki istraživači u tome vide mješavinu lokalnih i etrurskih elemenata, dok drugi govore o autohtonom preindoevropskom jeziku sa indoevropskim uticajima. Primitivna toponomastika potvrđuje postojanje jednog lingvističkog stratuma koji bi se mogao nazvati retskim ili retsko-euganejskim, ali ga oštro razdvaja od venetskog a vjerovatno i od ligurskog. Drugi natpisi iz oblasti Val Kamonika i Garda svjedoče o jednom dijalektu sa više indoevropskih karakteristika, možda zahvaljujući keltskim i latinskim uticajima. Sa zapada su tzv. lepontski natpisi.

U srednjoj alpskoj i podalpskoj oblasti su, dakle, postojale samostalne populacije, različite od Veneta i Etruraca, čija je veza sa Ligurima i dalje najasna. Razlikovanje između Euganeja i Reta moguće je samo na osnovu približnog geografskog kriterija. Ovom su prvobitnom etničkom stratumu možda pripadali najstariji stanovnici te oblasti, koji su se tu naselili prije seobe ilirskih Veneta i prije etrurskog osvajanja; njima se mogu pripisati neki grobovi (kremacija) u oblasti Verone i Mantove. Venetska boginja Reitija, o čijem postojanju svedoči Strabon i koju pominju natpisi iz Esta, predstavlja možda neki dokaz za postojanje retsko-euganejske kulture na teritoriji koju su zauzeli Veneti.

Spisak Italika [uredi]
Aurunci
Auzonci
Brutiji
Kamuni
Korsi
Elimijanci
Ekvi
Etrurci
Eugejci
Fališćani
Fidenati
Hernici
Japiđani
Italioti
Latini
Leponti
Liguri
Lukani
Marukini
Marsi
Mesapi
Oenotrijci
Oski
Pelinji
Pićeni
Picenti
Retinci
Rutuli
Sabeljani
Sabinjani
Samniti
Sardi
Sicani
Sicelioti
Sikuli
Taurini
Umbri
Veneti (jadranski)
Vestini
Volsci


Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/wiki/Italici"



http://bs.wikipedia.org/wiki/Italici

Vjestice, zbog ovakvih generalizacija i ponerogizovanih izjava koje sluze samo daljnjoj ponerogizaciji ljudske svesti, obicno iskljucujemo sa foruma. Sto se mene licno tice, osobe koje ne vide nista lose u ovakvim izjavama nemaju sta da traze na ovom forumu jer to znaci da ili nisu procitali, ili ne shvataju, ili ne zele da shvate sustinu o kojoj ovde pricamo a koja se vrlo jasno vidi iz svih "sticky" topica na svim podforumima.

Vjestice, ovo ti je prvo i poslednje upozorenje ovakvog tipa, i ne samo tebi nego i svima ostalima kojima pada na pamet da pisu ovakve ponerogizovane budalastine.

Da ne bude neke zabune, ovo vazi i za sve "srbende" koje bi se javile posle ovakvih vjesticinih izjava i koje bi rekle apsolutno isto za suprotnu stranu, cvrsto verujuci u ispravost i istinitost toga, kao sto se cini da i vjestica veruje u to.

Zbog takvi nacionalnih mehanickih prepucavanja obrisano je vec nekoliko tema, a ubuduce ce clanovi koji dozvoljavaju sebi tako nesto biti iskljuceni i bez upozorenja.

Naravno da nisam htjela generalizirati.Bila je to greška u izražavanju.Samo sam uportijebila krivi naziv.Ništa više.Naravno da nisu svi krivi.kriv može biti samo onaj koji čini neko zlo i onaj koji to zlo ne osuđuje.Vještica se ispričava onima koje je povrijedila.Ponavljam,nisam htjela generalizirati.Ali treba gledati i drugu stranu.Đeretić i njemu slični možda ne pozivaju na mržnju,ali zato su Srbe doveli čak do Indije.Cijeli prapovijesni Balkan po tim su teorijama zapravo Srbi.Zar to nije velikosrbovanje?Zar ćemo uvijek derati istu kozu i prepucavati se oko nekih razmišljanja koja su davno trebala biti mrtva poštio nikada nisu mogla zaživjeti?I sve to na temelju toponima i antičkih pisaca što je totalna greška.Gdje su materijalni dokazi ovakvih teorija?

Dajte ljudi ajd se jebeno naucite pisati pravilno, vise u k.... s tim pizdarijama. Ko neka mala djeca.

JaCuSaDPiSaTiOvAkOpAmIsEjEbEzAsVe..... !!!!!???????(())(()()()

Nemoras pisati sa kvacicama ali bar pisi normalno recenice i rijeci da nemoram odvojit 20min da procitam jedan jebeni post.