Ili nasu sliku o cvetu, pojam, koncept.
Veoma dobro receno. Fokus je vazan i svest o sopstvenom fokusu, bilo da se usredsredjujemo na bit, fizicku manifestaciju, sopstvenu emociju ili interpretaciju. Da bismo ovo koliko-toliko razaznali i da ne bismo neprestano mesali svoju emociju/reakciju sa cvetom, upravo je potrebna paznja. Prisutnost, ta mi se rec prilicno dopada.
Unutrasnji dijalog, majmunski um, bas kao sto si opisala, je jedna od stvari koje nas mozda najvise udaljava od prisutnosti:



Ja razumem na sta mislis pod “neobracanjem paznje”, razumem i slazem se, ali mi se cini da se to veoma cesto jednostrano interpretira tako, da treba jednostavno ignorisati delove stvarnosti koji nam se ne dopadaju, pa ce oni vec vremenom nestati.
Nece, ne mozemo na taj nacin izostaviti “zlo” iz jednacine.
Ljudi se prosto uhvate za reci.

Rec koja je meni u celoj ovoj prici vazna je upravo autenticnost. Sagledati svoje prave emocije/reakcije, odakle god da dolaze.
Sve ostalo mi izgleda kao potiskivanje.




To je taj rad!!!
Ne moramo!!

Ali kad smo vec na ovoj temi o kradji energije i kad sam vec zapocela pricu o nasilju u porodici, ‘ajmo na tu nasilnicku grupu. Nekako smo je zanemarili.
Ima vise tipova, ali vecina nasilnika – ako izuzmemo one patoloske slucajeve - su takodje preplaseni i isfrustrirani. Ima i onih koji veruju da deluju drustveno prihvaceno. „Batina je iz raja izasla“ i slicne poslovice nisu zaboravljene. Jedino mi donosimo sudove na osnovu kruga ljudi u kojima se krecemo, pa nam to anahrono zvuci. Ni slucajno nije.

“Zaoka”, generisana frustracijom i strahom, ili potrebom da se deluje “drustveno prihvaceno”, se prenosi silaznom spiralom na slabije, stvarajuci u njima novu zaoku i generisuci novu agresiju. Cesto tzv. pasivnu agresivnost.

Ako mislite da ce drustvo – od ustanova, preko neposredne okoline, do clanova porodice - pomoci zrtvi nasilja da izadje iz zacaranog kruga, grdno se varate. Upravo naprotiv, “drustvo” - ono drustvo nad cijim postepenim rastavljanjem suze liju neokonzervativci – je dizajnirano da omoguci slobodan protok energije generisane nasiljem do gore.

Dakle, upravo naprotiv, zrtvi nasilja se na veoma suptilan nacin sugerise da je za nasilje koje trpi sama kriva. Da nije kriva, nista slicno se ne bi ni dogadjalo. Za sta kriva, e, to je krajnje nedefinisano, a tako i treba da ostane da bi se tim osecajem lakse manipulisalo. Takodje, sugerise se ideja da je to “prirodan, normalan” poredak u Univerzumu.

Tome se pridruzuju teorije o tome da zrtve nasilja poseduju mentalitet zrtve, pa su opet krive. Dakle, potpisujem da nije tako, ne na osnovu procitanog, vec na osnovu vidjenog. Ovo me podseca na pricu onog psihologa (zaboravila sam kako se zove) u veza sa otmicama vanzemaljaca, koji otprilike kaze da “negativni ljudski entiteti” privlace negativne vanzemaljce, dok one pozitivne kontaktiraju “nasa kosmicka braca”. Te se zrtva otmice, pored pretrpljenog, ima jos i osecati kriva sto je “negativna”.
Ili na pricu da je zrtva silovanja sama kriva za silovanje. Znate tu pricu.

Treba napraviti jasnu razliku izmedju kradljivca energije, koji energiju crpi igranjem uloge zrtve, i istinske zrtve nasilja.

Tacno je samo to da se sinhronizovanim delovanjem razlicitih drustvenih elemenata kod mnpgih od zrtava zaista postepeno generise osecaj krivice u toj meri, da to kod nekih zaista vremenom radja mentalitet zrtve i zatvara ih u zacarani krug iz koga je izuzetno tesko izaci. Sto i jeste cilj ovog sinhronizovanog dejstva. Jer:

"Ti entiteti na vašoj sferi deluju kao i vi da bi razglasili svoje sopstveno razumevanje Zakona Jednog, koje podrazumeva služenje sebi. Oni postaju elita. Preko njih, stvaraju se uslovi putem kojih se ostatak planetarne populacije porobljava njenom slobodnom voljom."

I zato:


NE MORAMO!!!

ODLICAN tekst, Aragorne!!!!! U centar!!
I zato cu ja, kao pravo ops-, a i duhovno nerazvijeno bice, jos malo da se bunim protiv onoga sto mi se u ovom mom ops-modu ne dopada.

Draga Arja,
obiteljsko nasilje je nešto što svakog normalnog čovjeka duboko dira i što bi trebalo da izazove simpatije prema žrtvi i gnušanje prema nasilniku.
koncept viktimologije, koja istražuje ulogu žrtvve u nasilju je teško razumjeti i još teže prihvatiti.
međutim, ne bih taj koncept tek tako odbacila, posebno ne kad je riječ o obiteljskom nasilju, posebno ne u vezi žena koje poslovično trpe i pate nekog nasilnika koji na njima sipucava svoje pijanstvo, ili svoje ludilo.

Iz uloge žrtve je strašno teško izaći.
Žtrva je patološki vezana za svog nasilnika. Da bi netko uopće mogao doći u priliku da bude nečija žrtva, taj treba da ima vrlo nsiko mišljenej o sebi, vrlo nsiko samopouzdanje, a da ne govorimo koliko je sposban sam sebe voljeti. Žrtva ne vidi sebe kao sposobnu osobu koja bi mogla preživjeti i bez tog gada koji je maltretira. Ne može se osamostaliti, plaši se svega i svačega, (samoće, sramote, neimaštine...) nego očekuje da će nasilnik prestati s nasiljem i promijeniti se, što je u današnje vrijeme, kad je psihologija istražila svaki kutak ljudske psihe i sve se zna o tim psihičkim mehanizmima raznih ljudskih odnosa i tipova ličnosti, ravno totalnoj nepismenosti.
Ostajanje u odnosu gdje je netko žrtva nije rješenje. Nasilnik se nikada neće popraviti i ništa neće shvatiti, iako to ponekad obećaje i izgleda nam kao da se kaje. Žene koje su odgajane patrijarhalno imaju toliko srozano samopouzdanje da doista vjeruju da ne bi mogle same preživjeti, da jednsotavno moraju imati muškarca kraj sebe, da ih nitko neće ako ovog ostave, i razne druge glupsoti...Popis gluposti u koje žene vjeruju je dugačak i smiješno je da u današnje vrijeme mlade žene ne uspijevaju naraviti korak naprijed. Razumljvo je da su žene u prošlom stoljeću, danas stare bakice, trpjele iz svojih nekih razloga, neobrazovane, nezaposlene, kad su jedna drugu (obično maka kćerku koja bi se žalila na muža) nagovarale da treba trpjeti, kad je sva imovina glasila na glavu obitelji koji je ujedno bio i neprikosnoveni vladar, kad su i zakoni i običajno pravo bili drugačiji, ...ali danas, sa današnjim standardom, današnjim zakonima, to je ravno gluposti.
KAd je dijete žrtva, opet je uloga žene u takvom odnosu vrlo bitna. Majka koja vidi da je njezino dijete žrtva, da ga fizički i psihički maltretiraju i lagano ubijaju, takva majka bi trebala poduzeti nešto i zaštiti svoje dijete. Bezboj puta je snimljeno kako životinje brane svoje mlade, kako mala ptica napada mačku kad se približi njezinom gnijezdu, kako smogne nevjerojatnu snagu i brani svim silama svoje potomstvo...Takvu snagu imaju i žene, samo .... često im je komotnije sakriti se u kupatilo da ne gledaju dok netko mlati njihovo dijete nego poduzeti nešto konktretno, ili pak u svojoj glavi smisliti niz "opravdanja" kao je to korisno i zdravo za razvoj, pa možda i opaliti još koju verbalnu čušku.
OStajanje u takvom odnosu, je prešutna dozvola majke da njezino dijete i dalje bude žrtva luđaka. Djetetu daje poruku da ne zaslužuje ništa bolje. Takvom djetetu samopouzdanje srozava onaj koji ga maltretira, a dodatno majka koja to dozvoljava. Takva majka je suučesnik u zlostavljanju. Danas, u 21. stoljeću, kad se svatko može izboriti za egzistenciju, nema nikakog opravdanja za ostanak u odnosu gdje se trpi nasilje. Nikakva materijalna sigurnost ne može biti opravdanje. Čak ni strah da te država neće moći zaštiti od nasilnika, da će te proganjati na kraj svijeta, nije opradanje za trpljenje.
Isti je slučaj kad je žena zlostavljač u obitelji, a muškarac to trpi.
U tom pogledu, žrtva je također kriva, kriva je jer trpi, jer svojim trpljenjem pristaje na nasilje, i glupavo se nada da će nestati i prestati, zatvara oči.
Država svojim zakonima trebala bi da štiti žrtve. Kad se takve zajednice raspadnu, obično u stanu ostaje onaj koji je jači, slabiji biva izbačen na ulicu. Pravda je spora, pa se sudski sporovi mogu otegnuti i desetak godina, dok žrtva ne dobije svoja prava, a za to vrijeme treba preživjeti. Međutim, ni to nije opravdanje za trpljenje.
Nema opravdanja.
Ako je osoba koja je žtrva koliko-toliko psihički zdrava, ona bi morala naći snage i prestati s trpljenjem. ako ne nađe, znači da nije ni malo bolja od zlostavljača, vjerojatno i sama psihopatski uživa u nasilju.

Ima mnogo načina za počiniti ubistvo a da se to ni ne primijeti, a kamo li kazni. Može se nekog ubiti riječima, može mu se ubiti duša, može mu se ubiti želja za životom, može ga se ubiti u pojam, može ga se navesti da sam sebe ubije.... Kad se dogodi da u kavani netko nekog izudara, dospije u zatovr, plati odštetu, o tome pišu novine... Kad se odogodi da netko nekog u obitelji izdara, nikom niš. Zakoni postoje, ali ljudi ih ne provode.

Ovo mi zaista izgleda kao vazna tema, koja moze da osvetli dosta stvari i van svog relativno uzanog okvira.

Samo da izdvojim dva citata:



A zatim:



Sada bih zaista mogla da pitam: Zasto? Pogotovo zasto je to razumljivo.

Da li su te zene u proslom stolecu bile psihicki bolesne? I psihopatski uzivale u nasilju? I bile slabe i nesposobne da nadju snage da se odupru diktatu drustva.
Jer, kao sto i sama ovim sugerises, nasilje u porodici nije nastalo u ovom veku, vec je samo postalo vidljivo. Hm, tacnije receno, vidljivije.

Navedeni razlozi za nekadasnje trpljenje – koje nazivas razumljivim - su nezaposlenost, neobrazovanost, pritisak okoline, zakoni, obicajno pravo, majka koja nagovara cerku da treba trpeti. Danasnji problemi su isti: zakoni koji ne stite zrtvu, pitanje prezivljavanja, deca, ekonomska beda, izbacivanje iz stana, okolina – cak i najbliza okolina - koja podrzava psiholoski obrazac zrtvovanja.

Sta se to promenilo? Zasto je „razumljivo“ da su te zene nesto trpele, a sada je odjednom „psihicki bolesno“ da trpe?

Promenila se samo jedna stvar, a to je da se o tome danas govori i da se takvo ponasanje, kako ponasanje nasilnika, tako i ponasanje zrtve, vise (uglavnom) ne smatra (bas toliko) “normalnim” i samo po sebi razumljivim poretkom u Univerzumu. A kako je doslo do te promene svesti… pa, da ne sirim mnogo pricu u tom pravcu.

Ali, arwen, da li zaista mislis da se kolektivna svest tako brzo promenila i obuhvatila sve slojeve drustva? Za jedva stotinak godina, kod nas i manje.
O, da, tako smo mudre i samopouzdane, mi moderne, samostalne zene. Sigurne u sebe, hrabre i jake. I ako nesto mrzimo, to je da nas neko podseti da do pre pedesetak godina – ma kakvih pedesetak godina – to nije bilo ni blizu tako. Ako nesto mrzimo, to je da vidimo da to jos tinja i traje hehe.



I sta je sa onima kojima je preneta, usadjena ta poruka da ne zasluzuju nista bolje? Odakle ce oni naci snagu da se izvuku iz zacaranog kruga? I koliko ce to trajati? Ceo zivot? Ili dok neki parlament ne odluci da prizna problem, promeni zakonski okvir i zastiti zrtvu? Kako ce se dosetiti da prizna problem, kada izostaje solidarnost na osnovnom nivou i pritisak javnosti?

Ja znam da se tema nasilja u porodici vezuje uz feminizam, a feminizam sa svoje strane na osnovu iskrivljene slike koja je prisutna u javnosti posmatra kao prica „zene vs muskarci“.

Nije tako. Mi smo zajedno u ovom zatvoru, svaki sa svojim programima, i samo zajedno mozemo napolje.

Secate se onog filma sa Mirom Furlan, gde muz na kraju filma treba da ubije svoju zenu zbog neverstva jer obicaji tako zahtevaju – sto ona uzgred u potpunosti prihvata - i posto ne moze da razresi uzasan unutrasnji konflikt izvrsava samoubistvo. Vreme desavanja: 20. vek.
Ako je neko gledao predstavu „hasanaginica“ sigurno ce se setiti onog bratovljevog monologa na kraju. Jebote, plakala sam.

Diktatu drustva koje kaze „Hajde“ je izuzetno tesko odupreti se i kod ogromne vecine to stvara uzasne unutrasnje konflikte, bas kao u ovom filmu. Ne znam zasto je to tako, ali je tako. Hm, mozda ti programi i nisu samo drustveni uticaj.

Trpljenje nasilja je podjednako malo normalno kao i vrsenje nasilja, u svemu se ja tu slazem sa tobom. Podjednako malo normalno kao uzeti pusku i otici u rat, jer neko kaze kako je to herojski akt. Ili stiskati dugmice, slati rakete i ubijati neke ljude cija lica ne vidimo.

Ili trpeti izivljavanje neke budale – sefa - na poslu da bi se prezivelo.

Kao sto zene imaju program Svete Marije mucenice, tako muskarci imaju program heroja/ratnika, lovca i pater familias. I ako je ponekim pojedincima to doprelo do svesti, to nikako nije opsta pojava.
O, da, tako su mudri, ti emancipovani muskarci.
Mi prosto igramo svoje uloge, za koje nam je drustvo reklo da su ok i koje smo progutali sa sve crvicem i udicom.

Vecina (nas) i dalje igra upravo ove uloge - ne zavaravajmo se - samo ih je malo maskirala. Zato ova prica po pravilu, mada iznenadjujuce zvuci, nailazi na otpor upravo kod zena. Jer je podsvesno prepoznaju i grebu rukama i nogama da se iz nje izvuku. Ali ne mogu se zaista izvuci dok je ne osveste i dok ne nauce da pokazu solidarnost. Dok ne zvirnu u ono sto iz kolektivne svesti jos postoji u njima. A to nesto itekako postoji.

Oba su „programa“ glupava i psihicki destruktivna, ali nam nije dovoljno da to znamo. Zamisljam svet za stotinak godina, kada ce neko reci: „Zamisli, ljudi su pre stotinak godina smatrali da moraju da trpe izivljavanje nekog kretena na poslu, da moraju da rade protiv svoje savesti, da moraju da rade ono sto ne vole – zamisli to!! - da bi dobili neke zelene papirice. Da, da, jednostavno su smatrali da to tako mora da bude. I jos su mislili da moraju da odu u nesto sto su zvali rat i ubijaju druge ljude, ako vlada te zemlje tako odluci. I da, jos su smatrali da ima nesto herojsko u tome.“ Stvarno??!! Ma nemoj.
Ili mislile da je veoma herojski igrati ulogu svete mucenice i zrtve.

Zaista smo zajedno u toj prici i zaista samo zajedno mozemo napolje - kao covecanstvo - jer zene i muskarci doduse najcesce veoma jasno sagledavaju programe one druge grupe i najscesce im se podsmevaju, ali istovremeno jedni druge izuzetno, izuzetno snazno podrzavaju da u tim ulogama ostanu. I jedni i drugi.

Muskarac koji pozeli da se izvuce iz svojih stereotipnih klisea ce se prvo sudariti sa svojom partnerkom, posle sa ostatkom sveta. Ona ce ga najvise gurati u njih, jer je sistem tako dizajniran. I obrnuto.
Doduse, moram sa opreznim optimizmom da primetim da mi se ipak cini da naocigled ogromnog skoka razvoda raste i broj zdravijih, cak istinski zdravih veza. Bumo videli.

Zato nam je strahovito vazno da shvatimo kako funkcionisu ove „uloge“ i da jedni druge do koske podrzimo u tome. Bez podsmeha, bez ruganja, bez zauzimanja strana na osnovu pripadnosti nekoj grupi – jer „nasa“ strana je psihicki zdravo - bez osudjivanja, bez odmahivanja rukom, uz solidarnost i razumevanje za nacin na koji smo stvoreni. Da se za stotinak godina, bas kao u slucaju nasilja u porodici, ono sto je po nas sustav destruktivno ne bi vise smatralo „normalnim“ i prirodnim poretkom u Univerzumu.
To negde radimo i na ovom forumu i to je jedan od razloga zasto se ovde dobro osecam.

A i zato da bi porastao broj tih harmonicnih veza. Zajednica izmedju muskarca i zene koji su oboje celi, istinski slobodni, iznutra slobodni, oslobodjeni svojih klise-uloga; zajednica koja ce podrzavati rast oboje.
Da bi TO postao “normalan” i samo po sebi razumljiv poredak u Univerzumu.

Jer tek kada svako za sebe postane jedno o, i kada jedno c prestane da trazi drugo c, tek tada ce zajedno moci da formiraju jedno potpuno o.
Kada se budu radovali postojanju onog drugog, umesto da od njega traze popunjavanje sopstvenih rupa.
Ja znam da je ovo moguce.

u prošlom stoljeću žene su PRAVNO i POLITIČKI bile u nižem položaju nego danas. Po pitanju prava na školovanje, na zaposlenje, prava glasanja na izborima, prava da sudjeluju u politici, obiteljskog prava i obiteljskog običajnog prava. Prošlo stoljeće je počelo 1901. a završilo 2000. godine.
U međuvremenu su se dogodile mnoge društvene promjene, zakoni su se promijenili, ali promjene u mentalitetu ih ne prate dovoljno. Što idemo više prema istoku i jugu, stanje svijesti je iz nekog razloga tvrđe, partijarhat teće popušta.
Da, psihička struktura žena početkom prošlog stoljeća je bila drugačija, ne samo žena, nego svih kompletno. Bili su svi još više ustrašeni nego danas, poslušni, disciplinirani, držali su se tradicije koja je bila puna nasilja.

Kažem da je razumljivo jer objektivne okolnosti su bile drugačije. Danas je manji problem preživjeti nego prije 100 godina, manji se problem zaposliti, i td.
Nije mi jasno zašto se loviš za to, ne vjerujem da ne razumiješ što sam htjela reći. Nemam namjeru polemizirati dalje o tim činjenicama.Tvrditi da je netko drugi, nekakvo društvo, zakoni ili društvena sredina odgovorna za to da žene trpe nasilje, ili da je to krivo što žene dozvoljavaju nasilje nad svojom djecom, to je neosnovano. To je prebacivanje odgovornosti na druge. Odgovornost je jedino na toj ženi, koja pristaje na trpljenje. Sve dok tu činjenicu ne shvate, neće ni pokušavati da se izvuku iz takvih bolsenih odnosa. (Ima i muškaraca koji trpe nasilje svojih žena, doduše, češće je to psihičko nego fizičko nasilje, ali..nasilje je nasilje...)
Čini mi se, Arja, da te nešto posebno dira od riječi koje sam navela...Možda griješim što se toga tiče..ali ja sam sigurna da je moguće izaći iz nasilničkih osnosa svakoj ženi, doslovno svakoj. Svaka ima toliko zravog razuma da to može izvesti, pa i ona koja vjeruje da se baš sve okrenulo protiv nje.
Programi koje nosimo su samo programi, i ljudi su ih, svatko na svoj način, ipak svjesni. Zdrav razum u svakom od nas točno zna što je pravedno a što nije, što je istina a što je laž. Svi smo pismeni i svi možemo doznati koja su naša prava, i koje nam se mogućnosti nude. Druga je stvar što je nama komotnije držati se svojih laži. Ali, dođe to kad tad..ako treba, iz guzice u glavu, kako narod kaže...

Mislim da je odgovornost za IZLAZAK iz takve glupave situacije više na ženama. Onako, generalno, na ženama svijeta. Na koncu konca, žena je odgojila muškarca, zar ne...Žena je ta koja je odgojila nečijeg muža, nekog ratnika, nekog šefa...Sve-kriva svekrva je također žena. I punica-picajzla je također nekakva žena...Kakva?

Ženska destruktivnost je priča za sebe. Buling među ženama...također je posebna priča, koja se nadovezuje na ovu priču.

Srećom, postoji i ženska solidarnost, postoje i zrele žene koje ne dozvoljavaju sebi trpljenje, nit drugima nasilničko ponašanje, koje ne odgajaju nasilnike/žrtve, nego zdrave ljude.
Dobro bi bilo da se takve žene razmnože...

Sorry! U stvari sam htela da podvucem cinjenicu da je promena u svesti pojedinca kljucna i da je ona uslovila pogled drustva na ono sto je „normalno“. Vidim da je mpzda zvucalo nesto drugacije.
Nadam se takvoj promeni u pogledu mnoooooogo stvari.



To nisam nijednom recju tvrdila. Naprotiv.

„Postati svestan znaci znati da sve zavisi od vas. (...) i: Ziveti prihvatajuci cinjenice je jedina joga, jedina disciplina.“ (dakle, definitivno mi se dopada ovaj Osho).

Ali su mi veoma zanimljive reakcije onoga sto nazivamo drustvo naocigled nasilja i stavovi drustva o onome sta je „normalno“.
Ti si se vise bavila pojedincima, moj je fokus jedno vreme bio na drustvenim odnosima, pa stvari gledamo, odnosno o njima govorimo iz dve razlicita ugla, oba bitna da bi se stvorila kompletna slika.

Ljudi koji su odbijali da odu u rat su nekada bili streljani, ovi od nedavno morali da napuste zemlju. Cak i sam naziv „dezerter“ tako pogrdno zvuci. To je ta ista prica, o tome govorim. Da drustvo bazirano na nekim psihopatskim vrednostima od pojedinca zahteva da se ponasa u skladu sa njima i kaznjava ih ukoliko cine ono sto je vise u skladu sa njihovom ljudskom prirodom. Da li zato sto odbijaju/su odbijali da cine nasilje ili da ga trpe, svejedno.

I tu smo zaista zajedno u istom sosu, zene i muskarci, to ne mogu dovoljno da naglasim, samo su (ranije) uloge drugacije podeljene. I zato napolje mozemo samo zajedno, uz medjusobnu podrsku i saradnju.

I kao sto zakone koji regulisu odlazak u rat i koji kaznjavaju pojedinca koji ne zeli da ubija druga ljudska bica treba menjati (i menjaju se) – ne da bi se skinula odgovornost sa pojedinca, vec da bismo prestali da se vrtimo neprestano po ovom istom (karmickom) krugu – tako treba menjati i one zakone koji regulisu stvari iz ove sfere odnosa.
Oni nisu "normalni".



Naravno. Zato i kazem: bez zauzimanja strana na osnovu pripadnosti nekoj grupi – jer „nasa“ strana je psihicki zdravo.



Dosta je bitno naglasiti da se ta pravno-politicka promena tokom proslog veka nije dogodila, vec je POSTIGNUTA.
I bez ljudi – pre svega nekih zena ali i mnogih muskaraca – koji su verovali u nju i nisu smatrali da je to „normalno“ stanje stvari, se ne bi dogodila, i danas bi nedostajale te osnovne pretpostavke za nesto slobodniji razvoj ljudskog bica. Makar ta zakonska regulativa.

A tako je i danas u pogledu nekih drugih stvari koje nam „drustvo“ namece kao „normalno“. Ljudi koji veruju u nju je mogu postici, makar za buduce generacije, ako nas u medjuvremenu ne potrefi onaj val.

Ne znam, mozda gresim, ali ja nekako mislim da smo uz licnu odgovornost – odgovornost za same sebe – odgovorni i za ovo nase morfo-polje , kad smo vec svi u istoj kasi, kako bi to rekao nas prijatelj Jack.
Ajd, budi mi dobro.

Da bismo znali što netko misli najbolje da taj kaže za sebe sam

Pa s tim usvezi,moje mišljenje na temu:slanje univerzalne ljubavi kao odgovor na otimanje energije

Slanje-mentalno osvjestiti razmjenu energije prema nekome

univerzalne ljubavi-energija koja je sveprožimajuća,poveznica svega stvorenog u svim dimenzijama.pozitivna,pokretačka i istodobno održavajuća energija samog kreatora i sve kreacije

otimanje energije-neznanje(zlo)

meditacija-svjesni pogled od unutra prema sveprisutnom

Dakle,idemo redom: netko na mene djeluje neznanjem koje ja primjetim

postoji 3 varijante djelovanja:
-nedjelovanje
-djelovanje otporom
-djelovanje univerzalnom ljubavi

Ja odabirem ovo zadnje,ali ne da manipuliram tom osobom već da joj pošaljem onu energiju koju preferiram.To dolazi iz spoznaje da smo u suštini jednaki entiteti bez obzira na momentalni oblik i polaritet.

A o nemogućnosti primanja univerzalne ljubavi bez pristanka-tu se ne slažem.
Tko to ne prima svjetlost ili ljubav osim kad to dozvoli(ili želi)-pa mi ju primamo konstantno jer je to osnovni sastojak naše biti.
Čak dapače primaju ju svi oblici svjesnosti i kreacije bez obzira na neznanje koje prihvaćaju kao svoju opciju.

Bog ,kreator,praotac je u svemu i to što to netko nezna,ili neželi prihvatiti ne mjenja na stvari.

Čak i ti reptili primaju ljubav,inače nebi mogli postojati.Ništa se nemože izdvojiti iz kreacije ili prestati postojati-može samo promjeniti orjentaciju od neznanja prema znanju.A znanje oslobađa upravu tu ljubav-univerzalnu(prijemčivu za sve)

Ili pramajka...

U biti nije ni otac ni majka... nema rod. Nema dualiteta u 7D.



Ali nema veze, nedamo se crpiti... s energijom - racionalno!

Koliko tko zna što su suptilne energije kojima smo okruženi i kako raditi s njima-to je posebna priča.
Ali nije to tako mistično i moguće samo "odabranima",koliko spoznaš toliko možeš.

Neznam za druge,ja stvari pričam iz vlastitog iskustva a ne iz možda ovako možda onako,pročitam tu pročitam tamo.

Moje iskustvo je sljedeće,dok nemaš spoznaju o manipulaciji energije na vlastitom biću-uglavnom nećeš o tome spoznati ništa ili malo.

Također postoji mogućnost da te netko "pokrade" na vrlo suptilan način (koristeći znanje neke treće osobe koja će to načiniti za novac)

Kad te neko sveže,filozofija pada u vodu i jedino što te može izvući ,uz pomoć neke druge osobe, je znanje i spoznaja.
Dolaziš do ruba kada si spreman ostaviti sve,jedino je važno da spoznaš.
Predaješ svoj život u ruke kreatora

A nakon toga moraš rješiti osvetu i gorčinu,spoznati da su svi živi oblici od istog sastava,da je tvoje postojanje vječno,da te ništa nemože uništiti,
postaješ svjestan da je to zlo koje si prošao-neznanje.

Tada dolazi ljubav.Koju djeliš i s tom osobom koja te htjela vezati i tvoju energiju skrenuti na neki drugi kolosjek.


Riječ ima svoju snagu (iako to neki nežele vidjeti),i misao je riječ samo u drugoj formi.Ako ja šaljem nekom ljubav-onda mu doista to i šaljem.

Pozdrav

ma nimalo ne griješiš. to je tako i nikako drugačije..
draga arja, pusti sad koja je od nas dvije što razumjela iz priiasnja druge. mislim da nije problem u tome što ćemo ja ili ti razumjeti, nego je problem u svima onima koji bi trebali ove tekstove pročitati, i koji bi trebali izaći iz svojih bolesnih odnosa.
Mislim na odnose u obitelji.
Rat, dezerteri, to je sad druga priča.
tu ne možemo mnogo učiniti.
ali u obitelji, u bračnim odonosima, u odnosima prema djeci, tu možemo jako mnogo, i to bi morali, jer na tome počiva sve ostalo.
Jako je žalsono kad maldi ljudi upropaštavaju svoje živote trpljenjem nečijeg nasilja i vjeruju u plemenitost uloge žrtve. Ne uništavaju samo jedan životl nego za sobom povuku još barem dvije sudbine.
I žalosno je to što to ne moraju biti nekakvi zatucani, neobrazovani ili neuspješni ljudi..Naprotiv, gotovo u pravilu su to ljudi koji "izvana" funkcioniraju savršeno, a "iznutra" generiraju ogormne količine negativnih energija, koje prenose na potomstvo.

meni izgleda da to ne treba zamišljati, da to već postoji...

postoji priručnik koji je objavljen prije desetak godina u hrvatskoj, i uz kojeg su mnogi takvi, uglavnom mladi i nadobudni, željni instant uspjeha, duboko zabrazdili i otišli na krivu stranu, a nekih od njih na žalost, više nema među živima...

pretpostavljam da ovdje misliš na krađu enegije koja se ostvaruje kroz crnu magiju?
i to je jedan od načina krađe i otimanja energije, ali nije sva krađa energije došla s te strane.
većinu krađe podnosimo i poduzimamo zbog naučenih modela ponašanja i zbog svojeg neznanja i nesposobnosti za ljubav prema sebi samima i prema drugim ljudima. većinu krađe vršimo i trpimo a da je nismo ni svjesni. svjesni samo toga da nam nije dobro, da nam se planovi ne ostvaruju, da se ne osjećamo dobro, ili da smo se fizički razboljeli. i tek tada tražimo "krivca"...razloge...i ako smo dovoljno uporni, izađemo nekako na kraj sa samim sobom. ako nismo, nađemo već nekog drugog krivca za svoje probleme, i nastavljamo dalje s istom pjesmom...

Ovo se veoma poklapa sa mojim iskustvom. Svest/ Primecivanje manipulacije energijom, koliko god prikrivena bila, je zaista kljuc.

Nekada me rastuzi, „razocara“ – pogotovo ako je neko blizak ili drag u pitanju. Vremenom sam zakljucila da me to rastuzuje i razocarava jednostavno zato sto negde podsvesno ocekujem da ljudi budu drugaciji nego sto jesu. Onakvi kako bi se meni mozda vise dopalo, koliko god ja mislila da je to opravdano.
Negde je to zaista njihova stvar, prosto, neka budu ono sto su sami odabrali da budu.

Nekada me naljuti, vise ili manje.

Pokusavam uglavnom da osvestim sopstvene emocionalne (afektivne) reakcije, sta Zaista osecam, sta lezi u pozadini tih reakcija, zasto tako osecam, zasto imam poriv da reagujem bas na taj nacin. To je barem za mene kljucno. Pokusavam da prihvatim te emocije, cak i ako su neprijatne i ne bas laskave po mene.
Posmatram ih jednostavno kao cinjenice.

Deluje naporno, ali vremenom postaje navika.

Nase uobicajene reakcije su vecinom mehanicke, jer su uslovljene jedva osvescenim mentalno/emocionalnim procesima. Ako uspem da uhvatim trenutak, i delovanje je preciznije, dolazi, cini mi se, iz nekih drugih centara. Desilo mi se, odnosno postignuto je par puta. Nekako mi se cini da se onda moze delovati i ostro, ako procenimo da je to ono sto je potrebno, ili „ljubavno“ ili nezainteresovano, ali je vazno da reakcija nije mehanicka. Prema mom iskustvu, delovanje je u tom slucaju mnogo svrsishodnije, preciznije, autenticnije hehe.

Mislim da je ovo:



dobar put. Analizirati sta sve stoji na raspolaganju.

I mislim da se dosta slobodno moze eksperimentisati najrazlicitijim nacinima delovanja. Skupljajuci iskustva, posmatrajuci stvari. Vazno je da prosto budemo svesni i ne-mehanicki i da se ne kacimo emocionalno.Tako je uobicajeno za nas da se raspravljamo i reagujemo otporom kada neko dirne u nase emocionalne dugmice.
Mozemo delovati na najrazlicitije nacine, agresivne ili pomirljive, da bismo zastitili svoje energiju, vazno je da budu osvesceni i ne-mehanicki. Vazno je da to bude akcija, a ne reakcija.

Svaka je situacija jedna i neponovljiva, dopada mi se delovanje koje izvire iz same te situacije, umesto iz secanja na neke druge situacije i druge okolnosti. Tudje ponasanje je, naravno, deo te situacije. Ali mi se dopada delovanje koje je slobodno, a ne iznudjeno tim ponasanjem na ovaj ili onaj nacin.

Tako na to otprilike gledam.
Ako sam to jasno izrazila

Ovo gore je malo pobrkano,citat je trebao biti od arwen dor a ovo pod citat je moj post. [/quote]

Kako će netko nazvati otimanje energije -sporedna stvar.

Ne radi se o mistificiranju-već o spoznavanju.Al ne iz knjige(ima ih bezbroj i sve su istinite) već iz vlastitog iskustva.

Pa ako imaš neko-podjeli s nama.

A knjige svi čitamo-što je dobro i korisno

Slažem se stim da smo sigurno i mi bili kradljivci energije.Vjerojatno smo prošli sva niža stanja svijesti (od najnižeg).
Zato isto i nije za osudu jer se radi samo o neznanju.

Al postoje i vampiri koji hodaju itekako po bjelom danu,čak dapače imaju možda i neku mantiju ili križ oko vrata.Ili su nam se ušuljali u obitelj pa nas potkradaju gdje smo najslabiji.

Možda baš zato da bi se odlučili u ovom "sada" da više neželimo biti vampiri ,niti koristiti nikakva znanja i moći da bismo uzimali energiju koja nam ne pripada.

A tu odluku donosimo sami kad smo spremni za to.


pozdrav

ipak se ovdje radi o dva odvojena tipa krađe energije.
npr. krađa energije tipa igranje uloge žrtve, zlostavljača, nedostupnog, icrpljivača...npr. uloga žrtve je kad netko iznuđuje nečije sažaljenje jer misli da je sažaljenje ta energija koja vodi do priznanja, poštovanja i ljubavi. to je tip krađe na osnovu programa, energetskog tipa osobe i onog što je naučila od svojih odgajatelja i što je kroz život naučila po sistemu pokušaj-pogreška..jednom joj je takvo ponašanje "upalilo" pa i dalje igra na istu kartu, iako je to bez uspjeha, ali ona ne zna drugačije... ono što smo naučili, možemo prepravljati i popravljati, naučiti nešto drugo, nešto bolje.
zbog svojih blokada iz djetinjstva bivamo uhvaćeni u takav odnos u kojem oboje kradu energiju jedan od drugoga, svatko na svoj način. npr. tip zlostavljača hrani se strahom kojeg izaziva kod svoje žrtve, jer za njega strah znači poštovanje, a poštovanje znači priznanje i ljubav. žrtva se hrani sažaljenjem kojeg izaziva svojom ulogom, jer sažaljenje za nju znači da će dobiti nečiju pomoć i nečije priznanje, i to sažaljenje doživljava kao ljubav. te osobnosti imaju pobrkane lončiće što se tiče razumijevanja ljubavi, a i jedna i druga tragaju za istim stvarima iako ne znaju što zapravo traže. Takvim osobama nije neki veliki problem izaći iz svojih uloga,kada se jednom osvijeste, i naučiti energiju dobijati na zdrav način, na zdravim i ravnopravnim osnovama...
Energetski vampiri su tip osobe koja cijelu svoju egzistenciju gradi na krađi, otimanju i iznuđivanju energije od drugih. Njihov glavni poremećaj je poremećaj seksualnsoti. Seksualnost je širok pojam, ne odnosi se samo na seksualne odnose, na devijacije i nastranosti u tom pogledu, nego to ima širi značaj...Oni to rade na svjesnoj razini, dakle, svjesni su a uzimaju od drugih, i to smatraju opravdanim, ali svoje postupke prikrivaju i znaju ih zamskirati... npr. kitit će se tuđim perjem, iskorištavati rad drugih ljudi za vlastitu promidžbu, stalno će oko sebe imati nekog tko im čuva djecu, kuha, posprema stan, i obavlja za njih sitne poslove, ponekad će za uzvrt napraviti i sami koju protuuslugu ali u smislu trgovine a ne u smislu da doista žele nekom pomoći, a sve to da bi se oni sami mogli baviti isključivo onim što njih ispunjava i što im podiže osjećaj vlastite vrijednosti. U dubini duše pate od osjećaja manje vrijedosti...takve osobe imaju poremećenu osobnost, i njihov moral je takav da ne biraju koga će iskoristiti za svoje ciljeve. stalno traže oslonac, zakače se za nekog i puste da ih nosi kroz život. ako im se izmakne oslonac, potražit će drugi, ali, u krajnjem slučaju, ipak mogu početi graditi vlastiti sustav i hodati vlastitim nogama ( ali, rijetki su ti slučajevi...)

Sasvim drugačiji tip krađe energije je napad magijom, koji nema veze s prvim. magija je namjerno i svjesno manipuliranje energijom da bi se dobilo nešto. crna magija je manipuliranje enrgijom da bi se iskoristilo i savladalo drugu osobu. crna magija je uvijek svjesna, namjerna, žrtva ne bira da li će bitti napradnuta, ne privlači napad svojim ponašanjem ni svojim osobinama. žrtva takvog napada se jednostavno našla na putu nekoj osobi do ostvarenja njezinih želja. Razlog koji nekog može navesti da poželi upotrijebiti crnu magiju je uvijek materijalne prirode, dakle, radi se zbog imovine, novca, položaja koji donodi imovinu i novac, "ljubavnog partnera" koji također donosi imovinu i novac. Jako čest razlog zašto je napravljena crna magija je zbog nasljedstva (ostavština). Otimanje nečijeg ljubavnog partnera je sljedeći razlog po učestalosti. Treba znati da je crna magija vrlo opasna za onog tko za njom poseže, iako se u početku može činiti da je donijela korist.
Sve se vraća, sve se plaća...

možda je dobro da joj kažeš..a možda ćeš nakon nekog vremena, kad se sve slegne i kad zaližeš sve rane, kad iz onog što te nije ubilo izađeš ojačana, možda ćeš tada shvatiti da bi toj osobi trebala biti zahvalna...???

dobro je kad padnu maske, i kad svatko pokaže svoje lice..
znaš onu crnogorsku poslovicu: "ne pada snijeg da pomori sav svijet, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag..."

Hoću, a dok to neučinim prijedlog za tebe:pošto si ju ti pročitao možeš to isto učiniti prije mene

Arwen dor-lijepo si to i opširno razčlanila i opisala.
Mislim da je krajnji cilj-jednak.Spoznaja o nepotrebnom i pogrešnom dolaženju do energije.

vidim da je vitez pokrenuo sličnu temu pod "metafizika", dinamika hranjenja energijom..
postoji više izvora koji opisuju tu pojavu, svi su po meni dobri i govore o istim stvarima, možda postoje male razlike u nazivima koje koriste.

jednostavan opis je dat u knjizi Celestinska proročanstva, koja također ima i svoju "radnu bilježnicu" s upitnicima i vježbama pomoću kojih možemo otkriti svoju vlastitu igru kojom od drugih krademo energiju, te možemo naučiti kako od te igre odustati. također, kako ćemo prepoznati kad drugi kradu energiju od nas i kako ćemo to spriječiti.

...ima i drugih knjiga koje govore o tome, da sad ne davimo s literaturom..ajmo radije o primjerima iz svakodnevnog života.

Izvinjavam se ako sam pogrešio topik, ali ako prihvatimo teoriju da se naši " drugari " već odavno hrane sa nama, tekstovi koji će slediti onda imaju smisla.


= REPTILIJANCI 101 =



Od Peter Ferley
(uz pomoć drugih)

2007-02-25
Iz 4TruthSeekers Website


1. DIO

Jim Jones , harizmatični vođa odgovoran za Jonestewn, Gvajanu, masakr koji je bio blisko povezan sa CIA-om tokom svog života i bio je „analiza trake“ te neke od inplantanata i tehnika kontrole uma kreiranih ili uvezenih u centralnu R&d (istraživanja & razvijanja) objekta postojanja pod Kolorado San Luis doline (pogledajte A&E istraživačke izvještaje od Jim Jonesa za njegove CIA veze).

Jones je sam bio na visokom nivou Ciakar (leteći reptil) iz domovine Orionske kreature. On je bio suđen od strane vođa obje države i federalne vlade za svoje sposobnosti, i navodnu službu na brojno različitim pozicijama za različite građanske lidere. Opisan je od strane onih koji su ga znali kao neko ko je imao potpuno crne oči iza tamnih sunčanica koje je nosio i unutra i van.

Rukovodioci mi nikada nisu dozvolili da kažem javno sve do sada da omotač oko tamnih sunčanica je omiljenost reptila ovdje na zemlji pošto su njihove oči veoma osjetljive na UV zrake našeg sunca. Da, kada gledate toliko slavnih ljudi tu je skoro sveprisutnost tamnih okvira sunčanica, nošenih i danju i noću, unutra i van. Sasvim je razumljivo da i drugi nose ovaj tip sunčanica takođe ali je zapanjujuće koliko „ljudi“ koji nose ovaj tip sunčanica ima morfogenetičku energiju polja reptila.

Barbara Hand Clow kaže u jednoj od svojih knjiga da je kod političara koji su na tamnoj strani plavo odijelo i crvene kravate, pogledajte kako su crvene kravate postale sveprisutne oko Vašingtona, DC, takođe.

Mnoge od Sirijskih Zvjezdanih Sistema Imperije je takođe reptilskog oblika, kao što mnogi ljudi sumnjaju da Anunnaki koji je postavio bazu u drevnoj Sumeriji, takođe bio reptilskog oblika. Od tog doba prepričavanje legendi skoro u svakoj kulturi spominje reptile ili „zmajeve“.

Drugi u Sirijskom Zvjezdanom Sistemu su u stvari ljudskog porijekla, istorija od koje, nadam se da će neko o njima napisati jednog dana veoma brzo.

Ciakar, krilati reptil Orion imperije je orginalno onaj drevni koji je uspostavio Bratstvo Zmija – dolazi na ovaj planet negdje prije 100.000 godina, formirajući osnovu za te legende, naročito za one koji uključujući krilate zmajeve.

Fetus ljudskog bića ima reptilski izgled repa u otprilike četiri i po mjeseca starosti. U stvari neki od nas su zaista rođeni sa repom. Naučnici takođe vole da zovu primitivnu srž našeg mozga – reptilskim mozgom. Da li to ima smisla, ako smo mi navodni potomci majmuna, i da li vam to ne pokazuje trajanje u kojem naš čvrsti starješina izvršava naređenje da pokrije svaki trag ili učešće u našoj istoriji.

Svaki aspekt života zmajeva je predstavljen u pričama, pjesmama, i plesovima iz čitavog svijeta. Scena ovog senzacionalnog rasta je slabljenje u čitavom svijetu u ritmovima i festivalima koji dosežu najvišu tačku početkom zime što u procesu označava ceremonijalnu zmajevu smrt.

Barbara Clow takođe objašnjava neke od tih Anunnaki Nibiruan veza sa plodnošću ritmova, kao i procesom rađanja koje povezuje čovječanstvo i reptile:
„na Nibiru za hiljade godina, trudnoća je obavljena sa plodnim jajima koja su stavljena u prijem Svetog Grala – nakon zbora tokom svete seksualne ceremonije u našim hramovima na Zemlji koristeći sve boginje kao jedan indivudualan prijem za rađanje, i svako oplođeno jaje koje smo nabavili je veoma dragocjeno za nas.

Vaše žene su plodne i seks sa njima je divan. Koristili smo vas na takav moćan način bez vašeg potpunog odobravanja gdje duboko u sebi vi vjerujete da ne kontrolišete svoju sopstvenu plodnost, vaše najosnovnije pravo. Ne oduzimate odgovornost za vaše rađanje.“
(od tada se vodi debata o abortusu ovdje na Zemlji)

Dok su muškarci Anunnakija bili sposobni da proizvode „izdanak“ sa ženskim ljudskim bićima, ženke Anunnaki, su još uvijek proizvodile jaja sa svojim muškim ljudskim ljubavnicima. Tu se opet zamjenjuje značaj na ženskoj strani krvne linije, i dalje ostaje „pravi“ put rađanja na reptilijanskoj domaćoj planeti.

I zaista arhitip seksualnog iskorištavanja od strane božanstva je jedan od najsnažnijih arhitipova koje još uvijek nosimo iz drevnih dana prvog kontakta. Nasilje protiv žene se i danas pojavljuje. To je stabljika ne samo arhitipa naših Kosmičkih roditelja, nego takođe i onih koji su nas koristili tokom stoljeća, muškarci i žene na isti način, za seksualne eksperimente i jednostavno kao instrumente njihovog sopstvenog zadovoljstva.

Kako Barbara Clow povezuje ovdje:
„Postoji mnogo energije koja treba da bude razjašnjene i rasčišćene o seksualnom zlostavljanju na Zemlji, i niko neće zaista biti slobodan dok to ne bude učinjeno... ali zlostavljanja su sva ista. Pojavljuju se onda kada odlučimo da kontrolišemo sami sebe i postanemo slijepi za sve drugo. Ako smo „fini“ ljudi u ovom životu, onda taj nekontrolisani aspekt naše prošlosti živi u dijelu koji čuvamo najdublje skriven. Međutim, to sklonište krivice takođe nas čuva odvojene od drugih. Ali bez sposobnosti da volimo sve ono što smo nekada bili, mi nemožemo biti ono što smo sad, u sadašnjosti.“

Kontrola je oduvijek bila priroda ovog planeta od njene velike posebnosti. Tamne sile od Kochab, Orion i Siriusa nisu bili jedini koji su znali za tu izazovnu energiju i Zvjezdane Kapije takve kao što su Egipatske piramide koje se koriste na taj način, zvjezdane ili astralne kapije kroz koje mogu putovati odavde u toliko drugih područja Kreacije.
I od kako su se vratili dolazi se do tačke gdje su svi muški (reptilijanci) bogovi željeli da se pare sa Zemljanim sveštenicama jer su saznali za moć seksualne želje... Stotine bogova došlo je na zemlju u malim svemirskim brodovima i parilo se sa sveštenicama u hramovima... Ali onda su bogovi počeli da se pare sa životinjama. Ni Biruanci nisu vidjeli mnogo razlike između životinja i žena u smislu fizičkog efekta iskustva tokom tog iskustva.“
Ako ste se ikada zaista upitali zašto naše vlade dozvoljavaju okruženju da griješi do neizmjeglosti na svojoj listi prioriteta, možda bi pomoglo da se zna da su reptilijanci mnogo više efikasni u procesuiranju ili korištenju kisika koji dišu slično kao sisari... to takođe uključuje i morfogeničke ljude. To bi objasnilo kako su sposobni da prežive u jednom iscrpljenom (oštećeni svijet) okruženje kisika; Korištenje koje oni dobijaju sa velikom efikašnošću, mnogo je sličnija profesionalnoj verziji nekog amatera (drugi sin ove planete) – svoje evolucije ili je neophodnost ili potreba za perživljavanjem rezultirala u njihovom biću bolje disanje.

I na vrhu toga, njihova sposobnost da iskoriste lokalnu energiju, je endotermička, omogućuje im da podnesu ekstremno stanje vrućina – ako postane suviše hladno onda idu pod zemlju (leže u pijesku ili snijegu – uvijek topli nego golo vanjsko okruženje) ... i samo čekaju tu (čuvajući energiju) dok se stvari ne unaprijede.
• Da li je zato globalno zagrijavanje takođe stavljeno u pozadinu?
• Da li uopšte ima smisla sad zašto su plaže Floride i snježni resursi na Aspenu i Doline su doslovce staništa reptila?
To se takođe može objasniti zašto im nesmeta vrućina i zagađeno okruženje. Nakon svega, oni imaju debelu kožu u oba u bukvalnom, fizičkom i metaforičkom smislu (izbjegajući one najistinitije ljudske emocije), oni su lukavo inteligentni, nisu debeli i čvrsti kao cigla, njihova specijalnost je da kontrolišu moć uma kao što je dokazano od strane umnih – centara religija i umnih – centara polja napora na planetu, - univerziteti i obrazovanje nisu takođe izostali od njih.

Ništa nemože sprećiti proces koji se približava 14% (ili samo o tome) kisika prema kojem je planeta zagrijana, i to će najvjerovatnije načiniti ljude kontrolisanim, dok oni sa boljim mogućnostima korištenja kisika (reptilijanci) će najvjerovatnije imati prednost.

Nekoliko ovih sa vodom i ishranom kontanimiranom i sami, neće podnijeti sva elektromagnetna bombardovanja i negativne izvore moći, jer vi sada na Zemlji imate konačan i najveći zatvor za one koji NISU reptilijanci: okruženje ili priroda, kreirana da podržava život će biti transformisana u zatvorskog čuvara i čuvara kapije. Još jednom, imamo alegoriju energetskih vampira koji isušuju život iz stanovnika i samog planeta: groteskno silovanje – nerazumljivo i jednostavno.

Ovaj isti princip takođe važi i za potrebe okruženja one reptilijanske „elite“ koji još trebaju da dođu na planet. Oni trebaju određeni tip okruženja da prežive ovdje da bi napravili svoje domove. Od tad oni iscrpljuju „nivo kisika“ na planetu i trebaju da budu otpprilike 14-15% porcija kisika u smislu da prežive udobno sve dok crpe kisik mnogo bolje nego ljudi.

To takođe objašnjava Novi Svjetski Poredak zašto se fokusira na kontrolisanje ulja i drugih ostataka fosilnih rezervi, fokusiranje koje su imali mnogo prije nego što su nastala kola. Te kreature ili stvorenja mogu takođe opstati u nekom okruženju koje je mnogo više zagađeno radioaktivnim otpadom nego bilo koji drugi „prijateljski“ vanzemaljci ili kao od važnosti, većina čovječanstva.

Sve je to bilo planirano, mnogo, mnogo ranije.

Ova činjenica takođe ima smisla i na crpljenje proizvodnje kisika kišnih šuma, i skloništa divljeg života Artika, stare odrasle šume i mnogo više; takođe kao što vladama izgleda indiferentno do beskrajnog uništenja prirodnih resursa ovog planeta. Pomisliti samo na domaću planetu retilijanaca gdje drveća palmi ne proizvode i kreiraju ovaj tip okruženja bogatog kisikom. Čini se kao da je procenat kisika bio oko 20% kada sam ja bio u srednjoj školi i kasnije je pao na oko 17%.

Neki naučnici tvrde da će oko 14% ljudi jednostavno umrijeti. Neki kažu da je baš isti tip ove iskorištenosti kisika upravo scenario koji je ubio dinosauruse – koji nisu bili sposobni da održe svoje velike oblike na jednoj tankoj atmosferi. Šta će to značiti za čovječanstvo je da kako stvari budu postojale gore, mi ćemo svi patiti od nedostatka kisika i „nejasnosti“ našeg procesa razmišljanja – idealan način da se sačuvaju ljudi ne-efektivni u borbi približavanja lancima robovanja.

Da razumijemo koliko daleko ovo može ići (bez obzira na čitanje ranijeg volumena mog rada) bacićemo brzi pogled na takozvani planet Anunakia zvani Nibiru u jednom naslovnom članku NIBIRU: Se Oslobađaju Pušenja i Ogledala , spominje da Nibiru nije „planet“ koji prolazi kroz ove uglove solarnog sistema svakih 3,600 godina kao što je Zecharia Sitchin govorio o tome, mnogo evidentnije da je bila misteriozna bijela patuljasta zvijezda zvana Sirius B, locirana u konstalaciji Canis Major. To je prateća zvijezda Sirius A, o kojoj sam govorio u mojoj knjizi, jedna koja je 50-godina kružila oko eleptičke orbite vidljivog Siriusa. Ono što je napisano je, u svoj svojoj cjelosti tačno, osim činjenice da Sirius B nije u potpunosti planet nego da je samo naslućen u nekim od ranijih obima, Nibiru je u činjenici jedna neprirodno kreirana „mrtva zvijezda“.

RAJ zove Nibiru „13-om“ planetom ovog solarnog sistema. Činjenica je da Nibiru ima proporcije planeta, da postoji kao čitav sistem sopstvene životne podrške. Jedina razlika je ta da je to „tehnološki planet“ – umjetnički konstruisan – kružni zvjezdani brod ili veoma, veoma veliki matični brod da budem tačan, tako da ima proporcije neke male planete. Njegova kreacija ili stvaranje je bio veoma veliki projekat, dosta slično onome što možete zamisliti kao Mrtvu zvijezdu iz filmova Ratovi Zvijezda (koji su bazirani upravo na takvoj konstrukciji) koji su bili pod masovnim preuzimanjem.

Veličine malog planeta, još uvijek je sposoban da se teleportuje kroz crvotočine u svemir, i ima unutrašnji dugovječan životni sistem koji omogućava milionima Bića da žive unutar njega. Takođe je sagrađen da bude sposoban da konolizuje druge planete. U slučaju da prirodna matična planeta bude uništena, stanovnici će imati planet na kojem će moći da žive, sve dok ne pronađu neki koji će moći kolonizovati. Ima tehnologiju zvjezdanih kapija unutar svog glavnog jezgra reaktora i zavisnog sistema.

Drugi matični brojevi koje ga prate kao sateliti nekog planeta takođe posjeduju takvu tehnologiju, ali oni u velikom smislu zavise od Nibiru da organizuje određene tipove putovanja do udaljenih mjesta dok njima preostaju koordinate u istom prostoru – vremenu trajanja.

Jedna je od misterija kreacije i to da mnoge rase nisu u potpunosti sposobne da kontrolišu prostor – vrijeme okruženja u kojem rade. Za njih je dragocjena tehnologija neophodna od strane onih koji žele da manipulišu vremenom i prostorom u multi-galaktičkom prostoru okruženja prostora kao sektora Kreacije Nibiru koja ustvari nije bazirana na karbonskoj tehnologiji, nego je bazirana na silikonskoj, sve dok je multidimenzionalna.

Silikonska i karbonska su u istoj elementalnoj porodici obje konsekventno dijele mnoga fizička i „ponašanje“ karakteristike, kao što je postojanje četiri neparna elektrona u njihovoj spoljašnjoj „školjci“ i vrlo vjerovatno pretpostavljam sličanu tetrahedralnu (piramida razmišljanja) konfiguraciju kada formiraju stabilna jedinjenja – isti oblik kao svjetlosni – svemir Merkaba kola – još od svog nastanka ili konstruisanja Nibiru je ustvari putovao u okolini planete Zemlje tri puta (međutim mnogo se razlikuje putovanje na 4-om D nivou nego na 3-em D nivou. Došao je dok je ovaj planet još uvijek bio 4-to i 5-to dimenzijalan).

U koje vrijeme u našoj istoriji se zaista putovalo do ovog dijela solarnog sistema?

Prvi je bio u pre-Atlantiđanskom vremenu. Drugi je bio Sumerskom vremenu opisan od Zecharia Sitchin, i treći put je bio negdje između. Ovo bi takođe zaista bilo postignuto sa zalaganjima i prolascima kroz crvotočinu pomoću koje se može putovati do ovih erija solarnog sistema – odprilike svakih 3,600 naših godina.

Prije vreme Atlantide, Nibiru je došao do ovih područja univerzuma, ali ne da se pogodi sa Zemljanima naročito zbog tog što je tada Maldek – Mars – rat, taj koji je došao prvi.

Kraj prvog dijela.

www.joschua.org