Sljedbenik
jolo_du


Registriran(a): 13.12.2007.
Poruke : 765
Odgovori Više Teorije o ratu Poslano: 06-05-2009 13:39 Nastojanje da se ratovi što uspješnije vode, a u posljednje vrijeme i nastojanja da se rat izbjegne, su dovela do nastanka cijelog niza teorija kojima je cilj objasniti uzroke nastanka rata.

Raznolikost tih teorija je znatno pospješio razvitak različitih ideologija u 19. i 20. stoljeću, ali i razvoj društvenih znanosti čiji predstavnici često nastoje objasniti fenomen rata na temelju dostignuća vlastite znanstvene discipline.

POVIJESNE TEORIJE

Povjesničari, koji su se, proučavajući prošlost, prvi temeljito bavili usporedbama različitih ratova, obično su prilično neskloni stvarati nekakve opće teorije o ratu. Razlog tomu je njihovo mišljenje kako je svaki rat jedinstven, odnosno rezultat spleta različitih, ali često neponovljivih okolnosti koje je nemoguće predvidjeti. Najpoznatiji takav stav je izjava britanskog povjesničara A.J.P. Taylora kako je "rat poput prometne nesreće. "

PSIHOLOŠKE TEORIJE

Rat je, pogotovo u 20. stoljeću, postao predmetom zanimanja modernih psihologa, koji ga nastoje objasniti putem vlastitih teorija o ljudskom ponašanju.

Jedna od najpopularnijih teorija vezanih uz rat jest ona prema kojoj su ljudska bića po svojoj prirodi agresivna i nasilna, te da rat služi kao svojevrsni ispušni ventil za nasilje i nagomilane frustracije koje članovi društva ne mogu iskazivati u normalnim okolnostima mira.

Ovu teoriju su u vlastite svrhe prigrlile predstavnice radikalnog feminizma, time da su nasilne sklonosti pripisale isključivo muškarcima, dok su žene, po njima lišene agresivnosti i sklonosti ratu. Po feministicama bi tek potpuni silazak muškaraca s vlasti, odnosno njihova zamjena ženama, doveo do nestanka rata kao društvenog fenomena.

Jedna od prilično utjecajnih psiholoških teorija rata potječe iz korpusa evolucionarne psihologije, te tvrdi da je rat ništa drugo do nastavak normalnog [[životinje|životinjskog]] ponašanja, odnosno borbe za teritorij i utjecaj koja se može zapaziti kod nekih vrsta poput čimpanzi.

Popularne psihološke teorije uključuju i one koje ih pripisuju isključivo duševnoj bolesti vlastodržaca koji pokreću oružane sukobe, odnosno tvrde da je želja za mirom karkateristika duševno zdravog čovjeka.

ANTROPOLOŠKE TEORIJE

Dio antropologa, pogotovo onih koji su stekli veliki utjecaj u drugoj polovici 20. stoljeća, odbacuje ljudsku psihologiju kao uzrok ratova. Po njima teritorijalni i drugi sukobi među životinjama, odnosno sukobi između primitivnih plemena lovaca-sakupljača predstavljaju sasvim drukčiji fenomen od rata koji je, po njima, ništa drugo do proizvod ljudske kulture i civilizacije. Po njima će rat nestati onog trenutka kada se iz svjetske kulture izbace svi sadržaji koji ga potiču.

SOCIOLOŠKE TEORIJE

Sociologija je od svog nastanka razvila cijeli niz, često proturječnih, teorija koja svaka na svoj način pokušava dati odgovor na pitanje o glavnim uzrocima rata. Te teorije se obično dijele u dva glavna pravca:


* ''Primat der Innenpolitik'' (njemački: primat unutrašnje politike), koja izbijanje ratova objašnjava unutrašnjim prilikama u pojedinoj državi
* ''Primat der Aussenpolitik '' (njemački: primat vanjske politike), koja izbijanje ratova objašnjava geopolitičkim razlozima.

DEMOGRAFSKE TEORIJE

Od teorija koje rat nastoje tumačiti kao nastavak, odnosno posljedicu određenih demografskih trendova najpoznatija je ona maltuzijanska, koja je ime dobila po engleskom piscu Thomasu Malthusu. Prema njoj stanovništvo neke države ili šire oblasti u pravilu raste brže nego mogućnost njihovog društva, kulture i civilizacije da ga opskrbe hranom. Nedostatak hrane i drugih resursa sa sobom, uz glad i bolest, dovodi i rat kao jedno od sredstava kojima se stanovništvo spušta na prihvatljivu razinu.

Maltuzijanci su djelomičnu potvrdu svoje teorije dobili razvojem tehnologije, kao i padom nataliteta u vodećim industrijskim zemljama 20. stoljeća, što je u njima dovelo do drastičnog pada volje da se vode ratovi.

S druge strane se kao moderna varijanta maltuzijanske teorije razvila teorija mladenačke izbočine, koja izbijanje ratova objašnjava porastom udjela mladih muškaraca u stanovništvu neke države. Po toj teoriji ti mladi ljudi su lišeni bogatstva rezerviranog za stariju braću i/ili vršnjake iz viših slojeva, pa ispušni ventil pronalaze u kriminalu, radikalnoj politici, ali i sklonosti sudjelovanju u ratovima. Ta se teorija, između ostalog, koristi kako bi se objasnio suvremeni porast radikalizma među muslimanskim stanovništvom današnjeg svijeta.

RACIONALISTIČKE TEORIJE

Racionalističke teorije odbacuju stav da je rat, pogotovo u modernom dobu, rezultat atavističkih psiholoških tendencija ili iracionalnih faktora, te umjesto toga nastoje njegovo izbijanje objasniti racionalnim, odnosno zdravorazumski utemeljenim odlukama vlastodržaca koji oružani sukob u određenim situacijama drže prihvatljivijom alternativom od održavanja mira po cijenu slabljenja vlastite države i dugoročnog ugrožavanja njene sigurnosti.

Racionalističke teorije isto tako drže da se pogrešnost takve računice može sa sigurnošću ustanoviti tek nakon izbijanja, odnosno završetka rata. Strana koja odluči povesti rat ili prihvatiti ratni izazov druge strane u pravilu ne raspolaže s podacima o tehničkim, ljudskim ili moralnim kapacitetima svog budućeg ratnog neprijatelja.

EKONOMSKE TEORIJE

Ekonomske teorije rat vide kao prirodnu, a ponekad i neizbježnU posljedicu ekonomske aktivnosti u pojedinom društvu i državi, odnosno kao izraz nastojanja da se zgrće što veće materijalno bogatstvo, i to putem stvaranja novih tržišta, odnosno dobavljanja strateških resursa. Takve su teorije postale raširene u 20. stoljeću, a danas uživaju velikog popularnost među predstavnicima političke ljevice. Jedna od najpoznatijih takvih teorija je marksistička.

TEORIJE POLITIČKIH ZNANOSTI

U 20. stoljeću su se počele razvijati teorije koje problemu rata i njegovih uzroka pristupaju s politološkog stajališta. Od njih su posebnu popularnost stekle teorije temeljene na različitim teorijama međunarodnih odnosa.

Od tih teorija su najpoznatije realistička teorija, temeljena na realističnoj školi međunarodnih odnosa, koja rat promatra kao samo jedno od mnogih oruđa koje pojedina država koristi u svrhu ostvarivanja ili zaštite svojih ekonomskih i političkih interesa.

Nasuprot tom stavu, idealistička teorija na rat gleda kao posljedicu otuđenosti odnosno neodgovornosti militaristički nastrojenih vlastodržaca prema vlastitim narodima. Najpoznatija takva teorija je teorija demokratskog mira, koja tvrdi da demokracije nikada ne ratuju među sobom.

Teorija tranzicije moći, pak, ratove objašnjava tzv. ratnim ciklusima, odnosno periodima u kojima se smjenjuju hegemonije različitih velikih sila u svijetu.

MARKSISTIČKE TEORIJE

Marksistička teorija rata tvrdi da je uzrok svih ratova klasna borba. Ona ratove vidi kao imperijalističke pothvate kojima je svrha povećati moć vladajuće klase na račun proletarijata i drugih potlačenih klasa, koje dijeli uz pomoć koncepata kao što su nacionalizam i religija. Ratovi stoga neće nestati sve dok se kroz svjetsku revoluciju ne stvori besklasno društvo.



Koja vam je od ovih najvjerojatnija, koja nije navedena (ovo je pretiskaj-zalijepi s Wikipedije uz djelomičan prijevod s bošnjačkog)? Pozor: nisu upotpunjene alternativnim razmišljanjima koja su središnja ovdje, ali se lako mogu upotpuniti. Po meni najviše antropološka, upotpunjena djelomice ovdašnjim alternativnim razmišljanjima (umjesto ljudska kultura i civilizacija -_- uvelike potpomognuta ''vanzemaljskom.'').

Molim vas da iznosite svoje mišljenje, ne komentirajte mene ni moje. Zašto bi se služilo samo alternativnim izvorima, zašto ne i onima službene znanosti i općeg mišljenja, da se vidi u čemu su ona lošija od ovih. Ovdje se svaki takav izvor proglašava djelom naivnih, glupih, neupućenih, duševno nedoraslih ljudi, premda bi trebalo sagledati sve mogućnosti. Vjerujem da nat ne će pokvariti temu svojim smijanjima i odrazima najveće gluposti ili glumljenja gluposti (umjesto odgovoriti govoriti o postavljaču teme ili izvoru teme).

Samo treba ove teorije ljudi neupoznatih sa stranicom i raspravnikom Galaksije upotpuniti ovim teorijama.