sigma je napisao/la:
Alf. Nema mesta odredjivanju ko je, i ko nije u pravu, pod uslovom da istinski pratimo sebe. U pitanju je percepcija. Kako se svesnost razvija, covek sve manje "ima misljenje" ili "verovanje" o necemu. On jednostavno, zna, jer je putujuci kroz sebe i boraveci u stvarnosti, to iskustveno, svim bicem, spoznao.
Do istinske stvarnosti dolazimo kroz osecaj povezanosti sa sopstvenim bicem, (prostorom srca), a za pokretanje procesa, potrebno je uloziti napor volje. I disciplinu. Licnost tezi dizanju ruku od takvog posla. Tu su, naravno i uticaji, sto spoljasnji, sto unutrasnji, iz nizih nivoa postojanja. Ideja vodilja, nije promenljiva, kada je spoznamo, samo se moze prosiriti.
Upoznavanjem (osvescivanjem) svoje licnosti, cinimo da se ona razgradjuje, omeksava, te se njen (odn. uticaj ega) na nas zivot postepeno smanjuje, i time se stvara prostor za upliv odredjenih uvida, uz pomoc kojih, se sirimo. Grc emotivnog tela slabi i na taj nacin, lagano, dolazi do promene percepcije. Dalje, iz te tacke, jer smo, iskustveno, vec stekli najbitnije uvide, sve klizi, ipak lakse, ma koliko se spolja cinilo da su izazovi teski.
Sloboda se osvaja. (sto bi rekao jedan mudar covek)
Ma upitno je što mi uopće ovdje možemo spoznati. Osobno ne mogu izjaviti da nešto znam i da je to tako, mogu i dalje samo reći da postoji mogućnost da je tako. Kako "znati" sve ovo o čemu pišeš u ovom vremenu gdje se stvari mjere prošlošću, sadašnjošću i budućnošću?
Poštujem da je sve iznešeno tvoje iskustvo i ono je za tebe istinito, ali ono nije moje. Moje iskustvo vidim kao nešto što mislim da neću do kraja odgonetnuti u ovom postojanju, ali dozvolit ću sebi da slobodno promišljam i o svim ostalim mogućnostima, sa i bez tvorca, sa i bez ličnosti...itd....
Kad bih se oslanjala samo na tumačenje svojih iskustava kroz napisana učenja drugih ljudi, zatvorila bih sebe u izboru da možda može biti i drugačije.
I slažem se, nema mjesta za određivanje ko je i ko nije u pravu, pa o tome sam i pisala. Nema mjesta za upute kako pravilno razumijeti što je netko napisao.
A istinski pratiti sebe je isto dio nečega o čemu možemo samo debatirati. Možda među nama i žive oni koji su to stanje dostigli, ali neki od njih šute i nisu do sada progovorili, za razliku od onih koji su dali kroz svoja djela svoje znanje, a mi smo im povjerovali i vođeni njima prihvatili da je to put.
Ali i dalje ostaje činjenica da je to njihov put, a ne moj.
Osobno - sve podvrgavam "čišćenju", jer postoji li garancija da su sva ta "znanja" zaista to?
I kad se događa nešto što nazivamo kontrolom iz 4D - nekako znaju nagrabusiti i oni koji teže ka tome da istinski upoznaju sebe i saznaju tko su, možda ih baš zato i malo "stisnu". Isto tako, postoji mogućnost da se ta kontrola odvija i na način da postaješ uvjeren kako znaš znanje, a ono to nije.
Zato sam rekla na početku, teško je ovdje gdje smo u ovoj poziciji do kraja spoznati. Ali možemo biti na određeni način upozoreni.
Pa to i je bit dijeljenja informacija, a kako će tko istu obraditi unutar sebe - e to je već individualan pristup, koji može i ne mora biti podvrgnut kontroli iz 4D.
I to je to. Novčić ima dvije strane, ja volim vidjeti obje. Bar dok sam ovdje i dok vidim novčić.
Ništa više niti manje.
Dakle, rad na sebi i težnja za spoznajom je izvrsna, ali nije zaštita u punom smislu te riječi.
Naravno, ako u obzir uzmemo mogućnost da je kontrola nas moguća.
Alf