Ali opet deprersija može biti potrebna na putu,moraš nekako napredovati,pogledaj npr.ljude koji su puni "ljubavi",oni ne napreduju,nego nazaduju.Nitko ni nezna šta je to ljubav,a ona nekolicina koja zna i da kojim slučajem žive na zapadu bili bi proglašeni ludima.

Depresija se uvek javlja na putu, ali problem je sto mnogi ostaju zakaceni za to stanje i ne vide izlaz. Naravno, niko bez patnje nije napredovao. E sad, sta je depresija, koji su njeni simptomi? Navescu nekoliko: osecaj teskobe, manjak energije, negativne misli o buducnosti, griza savesti, osecaj beznadja....
Ako te sva ova osecanja navedu na odluku da treba nesto da uradis sa sobom, onda je depresija super stvar, ako ce ti sluziti kao okidac za rad na sebi. Na zalost, vecina ljudi ne shvata u kakvom se polusnu nalazi i ne razmisljaju o tome da nadju izlaz. U tom smislu je Lazarev odlican - kao putokaz za pravilno razumevanje stvari na putu.

Npr. mnogi su depresivni iz razlicitih razloga. Neko zato sto nema dovoljno para, neko zato sto nema dobra kola, a neko zato sto je shvatio u kakvoj se situaciji nalazi covecanstvo i on kao deo tog covecanstva....e taj treci bi trebalo da procita Lazareva, kako bi sebi olaksao put do samog sebe.
Ovim ostalima sto su se u velikoj meri identifikovali sa svojim telom, novcanikom, karijerom, pa i sa svojim duhovnim pozivom - oni nemaju vremena ni za razmisljanje o tome sta je ljubav, osim ako se ne radi o dobijanju emotivne i seksualne koristi. Sve se svodi na princip - ja sam tebi dao ovo, ti si meni dao ono. I na merenje ko je vise dobio ili izgubio.

Ne znam na sta si tacno mislio kada si pomenuo ljude koji su "puni ljubavi" i ne napreduju, vec nazaduju, ali mene asocira na svojevrstan trend u ponasanju gde su mnogi neiskreno slatkorecivi i puni hvale jedni za druge, ali upravo iz izvlacenja sopstvene emotivne koristi. Pogresno shvatanje ljubavi danas dovodi do trgovine emocijama. A ljubav - to bi trebalo da bude emocija koja ne postavlja nikakve uslove, koja nista ne meri. Dakle, bezuslovna ljubav. To je moguce samo kada se shvati zakon uzroka i posledice, kao i da smo svi sastavljeni od iste tvari, da smo svi jedno.

Ima ih mnogo,mislio sam na one ljude koji gledaju na ljubav subjektivno,na one koji svoj ego poistovjećuju sa ljubavi,na one koji govore o tkz.ljubavi,a žive cijeli svoj život u dualnosti (većina religija koja propagira šta je loše,a šta ne),na one koji ljubav poistovjećuju sa svojim osjećajima i emocijama itd.



Nitko ne napreduje zbog toga što nitko ni nezna šta je ljubav,mislio sam na iskustvo,a ne teoriju,najlakše je govoriti šta bi ljubav mogla biti,onaj tko zna to ti riječima neće izreči,to se mora iskusiti.



Znači ti misliš da ćeš znati šta je ljubav ako znaš zakone uzroka i posljedice,trebala bi se iznenaditi jel ljubav nije tako divna kako svi misle.
Možeš misliti šta je to,ali dok neupoznaš sebe,ljubav u pravom smislu te riječi ne postoji,postoji samo "dobro" i "loše".

Slazem se sa ovim prvim sto si rekao o ljubavi, kada pominjes ego i dualnost, teoriju i praksu. Definicija ljubavi je zaista mnogo i puno je lakse pricati o tome nego ziveti ljubav.

Kakva je ljubav, ako nije divna? Ona je upravo subjektivan osecaj onima koji ne razumeju o cemu se radi. Dobro ili lose.

Eto, na primer, sutra mi se desi da se naglo razbolim. I pomislim, o ne, pa sta sam sad uradila, cak sam i Lazareva citala...i sta sam dobila? Bolest? Sa takvim nivoom svesti, ja bih mislila da mi se desilo nesto "lose".
Ili...pomislim kako mi je poslata ta bolest kako bih prestala da se npr. identifikujem sa svojim telom, kako bih procistila dusu i prestala da izvlacim strateske zalihe energije iz buducih zivota ili zivota svojih potomaka? U tom smislu, shvatila bih da mi se desava nesto "dobro" i osetila bih da mi je bozanska ljubav dala novu sansu. Sansu da upoznajem sebe i ljubav.

Tako da, zavisi iz kog ugla posmatras stvari. Cak i samo razumevanje nema smisla, ako nasa dela i misli nisu u skladu sa tim.

Jako lijepo rečeno, nemam ništa da dodam...

Evo što je Lazarev ustvrdio za sve one tehnike vizualizacije raznobojnih plamenova i kugli energija koje ulaze u tijelo itd:

„U osnovi vampirizma je nepravilno razumijevanje svijeta. Mlada djevojka me pita,
da li se pravilno puni energijom, zamišljajuci bujicu plavog plamena, koji ulazi u nju.
Promatram karmicke strukture za vrijeme njene vježbe i vidim da je to narušavanje
zakona. Bilo koje namjerno uzimanja energija; od prirode, iz Svemira, od Sunca - to cvrsti stav da covjek nema energije i da je negdje treba uzimati . To je pretpostavka za razvoj vampirizma. Glavna greška tog stava je u tome što covjek ne ujedinjuje energiju i duhovnost, vec ih razjedinjuje. Kad osjecamo ljubav prema Svemiru, mi dobivamo ogromnu kolicinu energije. Treba se pouzdati u više razine energije: u duhovnost, u blagost, u ljubav – da bi se dobivalo dovoljno energije, treba živjeti tim pojmovima. Cim pocnemo o energiji razmišljati apstraktno, odvajajuci taj pojam od pojma “duhovnost” i “moral”, odmah osudujemo duhovne strukture na ništavnost i punimo energijom samo fizicko tijelo. Covjek mora znati, da energija koja se dobija kroz više osjecaje, lijeci njegovo tijelo, sudbinu, dušu. Mehanicki pristup i orijentacija na grubu energiju dovodi do toga da se zbiva iskrivljenje nježnih duhovnih struktura, a potrošacki stav u bilo kojem obliku vodi k degradaciji.“

Kad ovakvo što pročitam, bude mi drago što sam oduvijek instinktivno odbijala raditi bilo što što mi prirodno nije došlo da radim (autosugestije, tehnike vizualizacije, meditacije, mantre... jedino sam razvila naviku da primijetim ako dišem prebrzo ili isprekidano)

(Zar nisam kuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuul )

Što se tiče religija, kod Steinera sam pročitala jako dobro tumačenje zašto su one bile potrebne onda kada su nastale (to je ona njegova knjiga gdje tumači kako svaki jezik ima svoj duh koji utječe na mentalitet naroda koji ga govori, i gdje priča o dolasku vremena kada će se posljedice brže spuštati na fizički nivo, zaboravila sam kako se knjiga zove a voljela bih je ponovo pročitati... )

Mnogo je sličnosti sa ljubavlju o kojoj priča Lazarev i koju stavlja kao Prvi Zakon Univerzuma i onim što mi nazivamo "romantična ljubav".. Kada smo u stanju samo naslutiti postojanje nečega uzvišenog, plemenitog, vrijednog naše ljubavi i odanosti, to je odlična stvar i takav nas osjećaj uzdiže, on bi trebao stalno biti prisutan u nama... To tvrdi i Steiner kada kaže da bismo stalno trebali biti začuđeni pred svakom pojavom u svijetu, i da je takav dječji zanos pomiješan s dubokim poštovanjem jedini pravi odgovor na ovaj svijet.... e, kada se takvo što postigne, nema se dalje što postizati jer iznad ovoga u 3D nema višeg ...
Kada Lazarev priča o gušenju ljubavi u sebi prema nekome (npr žene prema mužu, ili kada se žena uda za jednoga a voli drugoga), on kaže da je to ubojstvo prvog reda i pokretanje programa zla koji će se nastavljati kroz sljedeće generacije - što meni zvuči veoma logično i duboko istinito
Ta tvrdnja također potvrđuje moje uvjerenje da se sebe „može donekle razumjeti jedino ako se slijede vlastite sklonosti“ ... Problem je što čovjek teško pravi razliku, ili namjerno brka sklonosti duše sa sklonostima tijela, pa tako mnogima „slijediti svoje sklonosti“ zvuči kao poziv na lijenost, proždrljivost i ostale tjelesne užitke, i oni onda osuđuju sve čemu je čovjek prirodno sklon kao štetno, grešno, nedostižno, jalovo, itd ... pa krenu tome stajati na kraj raznim propisima i zakonima kojima je svrha boriti se protiv grešnih i štetnih tjelesnih sklonosti, a u većini slučajeva se time vodi bitka i protiv sklonosti duše, jer tijelo i duša su usko povezani... Često se sebe zavarava, a religije u tome uvelike pomažu, kako se sklonost duše (Lazarevljeva ljubav) treba zanemariti i žrtvovati radi nekakve zemaljske koristi ili čak potrebe, a sve u ime zdravog razuma, mudrosti ili nejasnog očekivanja nekakve nagrade na onom svijetu, kao da ćeš tamo negdje zbog ovakve žrtve biti Odabran i Poseban (kad već ovdje nisi) ...

Što se tiče onih koji pričaju o ljubavi kao o nečemu što nitko ne poznaje, nekakvom „stanju“, nečemu što nema veze ni sa čim što se ovdje na Zemlji zove ljubav... da mi je znati odakle nekome uopće informacija o takvoj nezemaljskoj, apstraktnoj i ljudima nepoznatoj ljubavi?
Nije valjda od nekog prosvijetljenog gurua koji ju je jedini spoznao, pa sada govori svima kako oni pojma nemaju a on ima...
Kada bi ljubav bila neka posebno čuvana tajna do koje se ne može tek tako, poput svetog graala, slabo bi se nama pisalo... kako ono piše u onoj mrskoj knjižurini... „nijedan se ne bi spasio“
Lazarev govori o najobičnijim ljubavima, i čak ne dijeli ljubav na sto podkategorija, tipa „bratska“, „roditeljska“ „agape“ itd, nego je njemu sve to jedno te ista Ljubav, bilo da je prema bogu, Univerzumu, ili drugom čovjeku.... zato su mi smiješna ta mudrovanja o ljubavi kao o nečemu za što mi ljudi nismo sposobni jer smo tobože grešni, niski, materijalni , odvojeni od Izvora, itd... jesmo, sposobni smo, i ne znam kakvo dobro može donijeti to vjerovanje da nismo?! I to posipanje pepelom po glavi, "Ah, kada bismo mi samo znali voljeti!" ili "Ah, kada mi ne bismo barem stalno lagali sebe!" mene odmah podsjeti na busanje u prsa vjernika koji viče "Moj grijeh, moj preveliki grijeh! nisam te dostojan bože blablabla" - apsolutno isti duh lažne poniznosti.... odnosno duhovnog ponosa.... ili nedostatak onog jedinog pravog, nama svojstvenog, jedinog kojeg imamo - našeg ljudskog ponosa...
U meni se uvijek nešto pobuni kada prisustvujem nečijem posipanju pepela po sebi kao čovjeku ili još gore po čitavoj ljudskoj vrsti kao takvoj ...

Ja jos ne znam sta je ljubav, stvarno... Neko kaže ovo neko ono, ja čekam dok ja osjetim neki instikt u sebi. Npr možda je ljubav kada pomislim na svemir, na nešto više u meni sve provrije, vrućina me uhvati, neki snažan osjećaj dobijem, osjetim energiju, blažen...
Isto tako nastojim prema ljudima i prema zemaljskom da osjećam, ali npr. ako bi jeo hranu koju volim i uživao u njoj, ja ću tu ljubav samo preusmjeriti onome odakle se manifestovala ta hrana, pa zar to nije logicno?

Ako nekome dajem novac konstantno svaki dan, a on nista drugo ne radi nego samo trosi moj novac i uziva, i ako ja na kraju vidim da njega "zaboli" zamnom, da mu apsolutno nisam ja bitan, ja koji mu novac dajem, nego se totalno zanio sa tim novcem, predpostavio mi ga, pa logično je da mu više neću davati novac, pa će on onda početi da me mrzi, drugima da zavidi, jedne da omalovažava... onda će stvoriti agresiju prema meni, pa ću ja morati da ga udarim... ako se počne braniti i ne nauči pameti moraću da ga ubijem... Možda sam malo pregrub bio hehe, ali to bi trebao biti takav mehanizam...

Dakle u pitanju je da nam sva zemaljska dobra budu kao što Lazarev kaže samo sredstva povećanje ljubavi prema bogu... Odnosno odskočna daska za dizanje svijesti odnosno težnje ka višem nivou...

Pa moja sretna porodica koju npr imam mi dolazi od "gore", kako je moguće da je neko može predpostaviti višem? Pa zašto god da se vežemo bićemo kažnjeni, takav je zakon, a i logika nešto tako govori. Kad nas voljena žena napusti, ili voljena djeca odu, ljudi hoće da se ubiju, a šta je razlog?

Ako ja koristim neke vizualizacije, zamišljanja da svoju porodicu držim na okupu, da imam sretnu sudbinu, ne samo da kršim više zakone koji će me kasnije "ganjati" nego i propuštam veliku, možda i najveću priliku da se očistim, da naučim lekciju... zbog toga smo i tu...

A ja bio jedan od tih 10 puta dnevno vizualizirao novac, djevojke, putovanja, auta... Dosta sam toga dobio, ali sam sve to na kraju i izgubio i još se razbolio ...

Za mene je ljubav mješavina bezazlenosti, zanosa, ushićenja, poštovanja i radosti - blissful state kojega osjećam kad god me netko ili nešto jako privuče pa osjetim želju da budem pored toga i da to istražim do kraja - a istražiti se ne može... Ovo je zapravo vrhunac njenog ostvarenja kojega rijetko postižemo.

U svom učestalijem stanju, ona je (samo za mene! ) svaki osjećaj povezanosti i bliskosti s nekim ili nečim, bilo da se se radi o živim ljudima, konkretnim radnjama (hobiji) ili mjestima, vremenskim razdobljima, izvjesnim pričama i arhetipovima - povezanost sa SVIME što u nama izaziva rezonancu i prepoznavanje, i ako se čovjek ne drži i ne razvija ove bliskosti, ja ne znam čega se može i treba držati?!
Moje iskustvo mi je pokazalo da ono što ne volimo i što nas odbija, da to u najbolju ruku možemo naučiti tolerirati ili donekle kontrolirati, držati na pravoj distanci, ali da NIKADA to ne možemo naučiti voljeti. Ja barem nisam uspjela (iako sam u svom neznanju i programiranosti pokušavala)....

Biti ono što jesi za mene znači razvijati ljubav u sebi prema onome što voliš i to mi se čini jedini pravi rast, ma kako spor bio, a ne nikakvi precepti, zakoni, pravila i naredbe doneseni sa strane da te odvuku od toga... Otkrila sam da je čitav nju ejdž i 90% duhovnosti našeg doba usmjereno na to da te pokoleba s pravog puta, i to u svakom svom segmentu u kojem traži da se odrekneš nečega sebi urođenog i svojstvenog, dragog i bliskog...
Čini mi se da i Osho govori o tome kada tumači razliku između yoge i tantre; yoga je borba sa sobom, tu se u sebi prepoznaju i nasilno čupaju razni kukolji, a tantra je PRIHVAĆANJE kukolja sve dotle dok se on ne shvati i ne razumije (nakon čega imamo slobodan izbor što ćemo s njime) - jer bez prethodnog prihvaćanja nema ni razumijevanja, tako je barem mene moje iskustvo naučilo...

Heh, to bas pokusavam da naucim - kako voleti ono sto te odbija? Lako je voleti nekog i nesto sto ti godi dusi, kada osetis rezonancu i prepustis se tom osecanju.
Mislim da je tesko govoriti o tome na nasem stepenu razvoja, ali isto tako verujem da je moguce razumeti da postoji sansa da se oseti ljubav prema svemu.
Tu mi pomazu samo konkretni svakodnevni primeri. Kada neko pokusava, svesno ili nesvesno, da u meni izazove negativnu emociju (gnev, bes, strah, odbojnost...bilo sta), a ja uz svestan napor odlucim da ne budem isprovocirana, ne samo spolja, vec i iznutra - tada vidim da postoji sansa da volim i tu osobu koja mi se namestila u pravo vreme da vezbam ljubav.
Npr. Lazarev je dao odlican savet - u takvim situacijama doticnu osobu zamislite kao bebu. Pokusala sam to nekoliko puta i uspeva. Makar znam da nisam sposobna da mrzim...a ljubav se uci...za sve je potrebno iskustvo. Tek treba da je spoznamo, a ja slutim da je moguce da se oseti prema svemu u ovom univerzumu. Jer da nije i onih "losih" sila, da li bi uopste uspeli da se razvijemo ili bi sve vreme ostali u stanju spavanja? U tom smislu mogu voleti "lose" koje mi pruza priliku da se razvijam.

Puno pozdrava svima

Samo što sam se prijavila, pišem prvi post, da me admin ne izbriše ,a ova tema- baš je prava.

Lazareva do sada nisam uspela da dobijem, mislim lepo po redu, da čitam, samo sam neke izsečke preradila. Tako da :GALAKSIJA mnogo hvala za sve linkove i informacije, več sam skinula skoro ceo net.

Dijagnostika karme je nešto, što je mene osobno sasvim fasciniralo, ali da, najprvo srušilo mi je sve, što sam do tad kao sagradila/imala za istinu, i ti procesi još traju, sve, što nije istina, mora da se sruši, da ode . . . a ponekad to znači razstanak od nekih dragih ljudi, ili pak navika.

Mnogo preporučujem sve gradivo od Marjana Ogorevca, on je preradio mnoge autore i skupio puno znanja. Čovek je prirodni talenat, ja ga mnogo poštujem. Nije pak mi poznato, koliko je to prevedeno iz slovenskog jezika. Meni je to materin, pa se tom prilikom i ispričavam za sve gramatične neprilike mojih postova.

Najbolja stvar kod DK je direktan uvid u biopolje čoveka. Na taj način dođemo do informacije, do srži samog problema, koji se na nekom drugom nivou (na telu) ukazuje npr kao bolest. To može da uradi terapeut ili sami. Ako doooooosta radimo na tome, naravno:)

Na taj način nismo samo sklonili simptome, nego sredili problem, nevezano kakve prirode on bio(zdravlje, partnerski odnosi, odnosi u familiji, . . . . . ). Najbitniji je momenat, kad shvatimo, da sami odgovaramo za svoj život. Nemamo više koga, da teretimo da vlastitu nesreču, i sami moramo nešto da poduzmemo. A druga stvar, isto mnogo važna,je shvatiti, kako zaradimo bolest. Mislim, meni je to stvarno interesantno.

Čovek koji mnogo razmišlja o karcinomu,i plaši se, kako bih i on mogao da razboli, ima u sliki aure sasvim jednaku mrlju, sjenku,na istom delu, kao čovek koji stvarno pati od toga. Govorim o Kirlianovi kameri slikanja aure. To je dovoljno, da vidimo, kako naš um radi. Our wish is his comand.

Kako smo različiti, tražimo znanje i informacije po svom izboru. Najbitnije je, da nađemo način kako dopreti so sebe. Bilokako se to zvalo. I da putom te 'metode' postajemo neusahljiv vir ljubavi. Tako bih ja znala koja metoda je prava, u poplavi svega, pa i instant duhovnog zdravlja. Što se mene tiče, preko trnja do zvezda. To je jedini put.

Sad, ima mnogo razloga, koji čoveka upute prema nekom drugom traganju, prema putu ka sebi.

Ono što je meni stvarno prelepo kod dijagnostike karme, je način na koji je uticala na mene, od kada je primenjujem. Počela sam iz sasvim sebičnih razloga, a to je dobra stara- bol. Kao dete nisam imala uticaj na neke stvari vezane za moje zdravlje, ali kasnije sam mnogo brzo sama prestala da slušam doktore, gledala sam što manje da me vide. Sigurno dvadeset godina nisam popila antibiotike, kad se delila vakcina u školi, pobegla sam nekdje ili se pravila gripozna.
Nekako mi je od uvjek bilo nenormalno, da se uzima krv, da se dele vakcine, sad pa mi je sve jasno. Ali možete da zamislite, pre samo deset godina, nisi smeo da progovoriš ni reć čakra, oni bi na grmadu sa tobom. Ma da je i danas puno agenata, koji se trude, da bi neke laži o/stale kao istina, pa se skidaju strani, . . . pravi se kontrola, baš jih interesira, šta nas interesira....

Ma da su to druge teme. Ali i nisu. Mnogo laži postoji, kad slušamo naučnu medicinu, a ona, kaže, da radi kao celokupno, za fizičko i psihičko zdravlje ljudi. Tako to dolazi u debatu, kad se priča o alternativnima načinima lečenja.
Nekako ne mogu da odmislim financijsku rupu, koja bi snašla farmaciju pa na dole i naokolo sve, ako bi ljudi sami nešto uradili za sebe. I svoje zdravlje. Podvlačim sami.

Ali to je na nama. Dok mi radije popijemo pilulu, nego sredimo stvari, oni moraju, da postoje.

Za početak, dovoljno je čitati Luis Hay. Žena je prelepo svrstila uzroke i bolesti. Posle toga, redko tko se vrača, treba samo nastaviti put. Kad se leči duša, telo je najsrećnije, ono pokrene u rad sve čelije, da se prerade, izbacuje otrove, čisto na fizičkom nivou odradi ono što najbolje zna od svih nas : da se leči samo.

Toliko se trudimo sa tabletama da se ugasimo, da više telo ne može samo da se brani, kad treba, pogotovo, kad mu non stop doziramo neke substance, koje mu u tom procesu ne znače ništa više nego smetnju. Ali jasno, to je samo moje mišlenje.

Dijagnostika karme je toliko specifična i ogromna i još ima potenciala . . . . . razvija se, tako se neke stvari i ne primenjuju više. Ali, ako mislimo, da netko ima čaroban štap, i puf. . . . sredi sve. . . onda pa DK pogotovo nije za nas. Ali šta pa onda je?


Ma da mogu da kažem, ima mnogo čarolija na svetu. Ja sam čisti primer. Kao i vi.

Puno ljubavi svima, Galaksija aj lav Yu

Uffff...
A zašto misliš da moraš vježbati ljubav i da moraš voljeti sve i svih u svemiru... ? Gdje si to pročitala?
(Usput... "vježbanje ljubavi" mi je nešto grozno, podsjeća me na "simuliranje orgazma" )

"Voliš" osobu koja ti se namjestila u pravo vrijeme da vježbaš ljubav... ako ovo nije "ljubav" iz koristoljublja , ja onda ne znam šta jest
Želja za postizanjem "duhovne uznapredovalosti" je koristoljublje.
Želja da se sebe iskreno upozna, da se otkrije ako je moguće još za ovog života, tko smo, odakle smo došli i zašto te kamo idemo - pa makar taj proces trajao sporo ko vrag i mi radi svoje temeljitosti propustili deset oslobađajućih Valova - jedina je hvalevrijedna želja i ona će sigurno kad-tad uroditi plodom. Ovo je zapravo jedino ispravno što mi ljudi možemo učiniti.

Kako ti misliš upoznati sebe ako potiskuješ raznim tehnikama svoje negativne emocije? A što ako su one tu s razlogom... Kod Setha piše da iza svake emocije stoji određeno uvjerenje. Slijedi emociju i naći ćeš uvjerenje koje ju je izazvalo. "Cherchez la femme"
Pronađeno uvjerenje = nađeni uzrok.
Tada imaš u rukama ono što je dotad u rukama imalo tebe.

Good luck!

Ovaj citirani sadržaj ima dublju pozadinu od načina na koji se interpretira. Sadržaj se intelektualno odnosi na emocije, a praktično na misli. U tom praktičnom smislu, se kroz samoposmatranje u trenutku dešavanja određenog psihološkog stanja i rekapitulacije u posmatranju takvog stanja u prošlosti, dolazi do spoznaje da su emocije manifestacija misli, a ne obrnuto. Zato se kao vježbe u suzbijanju negativnih emocija ne preporučuje potiskivanje negativnih emocija, već borba sa negativnim mislima. Na početku takvog rada se pojavljuju besmislene situacije koje logički negiraju smisao kontrole negativnih misli, jer je koncepcija formirane ličnosti sa svojim integritetom stalno dominantna. To je upravo i razlog nemogućnosti prihvatanja stava da ljudska svijest može egzistirati bez (nižih) emocija. Zato se u zamjenu tog pojma koristi pojam koji je mnogo razumljiviji, kontrola emocija. Proces odvikavanja od negativnih misli postepeno stvara preobražaj svijesti u stanje razumjevanja. Ličnost koja se čvrsto bori protiv negativnih misli, prisiljena je tražiti druge sadržaje koji logički percepiraju određeno stanje. To je jedna vrsta ogledala gdje se subjekat susreće sa vlastitim slabostima. Zato je to jedna od relativno brzih, a istovremeno i najefikasnijih tehnika razvoja vlastite svjesnosti. Tim načinom postepeno nestaje stanje percepcije iz pozicije ,,Ja,, i zamjenjuje ga pozicija ,,posmatrača sa strane,,. I taj pojam ,,posmatrača sa strane,, nije odgovarajući, jer se stvarni pojam ,,neutralnog posmatrača,, nesvjesno vezuje na kritičku percepciju sredine između dvije krajnosti opredjeljivanja, (presuđivanja ,zaključivanja,..), što je potpuno različito od stvarnog doživljaja. Postepenim nestajanjem negativnih emocija vrši se istovremena transformacija pozitivnih emocija. Na to utiče izmjenjeno stanje svijesti koje do tada zabavnim sadržajima daje drugačiju intelektualnu interpretaciju. Moglo bi se reći, nije više vic ono što je nekad bio. Ta transformacija dovodi do stvaranja viših (pozitivnih) emocija koje odgovaraju ukupnoj harmoniji u samom biću, na našoj planeti i u cijelom univerzumu. U takvim uslovima se stvaraju negativne misli i zaključci, a sa njima i reakcije, koje u osnovi nemaju podsticajni impuls iz onog prijašnjeg ,,Ja,,, već iz osjećanja dubokog poštovanja prema percepiranoj stvarnosti. Inače je ova konstatacija ,,trn u oku,, materijalističkim gnostičarima koji takav odnos prema stvarnosti doživljavaju kao nju ejđerski sindrom mirenja sa sudbinom. Razlaz je nastao u intelektualnoj percepciji iz dva različita ugla. Jedan je opšte intelektualno znanje koje funkcioniše na lažnim pojmovima i njihovim vezama, i drugi, koji je kroz samopercepciju odbacio one intelektualne komponente koje opravdavaju sukob. Dodatni razlog nesporazumu je i intelektualna nedorečenost u percepciji, koja posljedicu tumači kao uzrok i time se izlaže nesvjesnoj manipulaciji. Obzirom da tako formirana viša svijest uočava dublje uzroke ljudske patnje, ona ima i mnogo djelotvornija sredstva za suprodstavljanje takvom stanju, a koja se razlikuju od uobičajnog koncepta revolucije i fizičkog uništavanja definisanog neprijatelja.

Korisno bi bilo napomenuti da je psihološko stanje dubokog poštovanja strogo kontrolisano stanje božanske ljubavi koje predstavlja mješanje nižeg emocionalnog centra. Jednostavnije rečeno, stanje dubokog poštovanja je balansiranje između emocionalne zaluđenosti i intelektualne razboritosti.

Svijest formirana na ovakav način ulazi u posmatranje uzroka i posljedice u povezanosti sa nematerijalnim uticajima. Jedan od načina interpretacije te međusobne uslovljenosti je i interpretacija Lazareva.




(Razgovor s Marjanom Ogorevcom, iscjeliteljom, autorom knjiga sa područja duhovnosti i fizioterapije, sportskim fizio i bioterapeutom te stručnim voditeljem i predavačem na ljubljanskoj školi za bioterapeute http://www.svjetlost-online.com/content/view/117/31/)

Neka svako za sebe vidi koliko se ovaj napisani sadržaj podudara sa komentarom Ogorevca.


Pozdrav

Citiracu Lazareva iz jednog dijela 3. Knjige:

"Recite mi molim vas, šta u praksi znači ljubav prema Bogu? Pita pacijent...

Vidite, sve zavisi od Boga, ali Bog ni od čega ne ovisi. Bog je ljubav. Zamislite da volite neku osobu, i da na vašu ljubav ne može ništa utjecati- ni novac, ni situacija u obitelji, položaj u društvu, nedostatak talenta, morala itd... Ovisiti od nečega, to znači "Primati" .
U ljubavi nije važno uzimati, već davati (ovo me vec podsjeća na OPD-predjeljenje).
Ako nastavite voljeti osobu koja vas je izdala i povrijedila, znači da volite Boga u njoj"

Mislim da stvarno treba sve voljeti, neke stvari se ne mogu voljeti, sam sam pokušao i neide, ili treba vježbati takvo nešto, ili je nemoguće, ali bar možemo neke uvrede propustiti kroz sebe a da nas "ne okrznu". Mislim da se sa vremenom sve manje i manje događa situacija u kojoj ćemo biti ponižavani, povrijeđeni itd... Jer se polako nastojimo čistiti od karme...
U tome leži cijela stvar ovdje... Kako ćemo se očistiti od karme ako Loše-Zlo gledamo kao takvo? A ne kao priliku (koju nam je svemir instalirao kao rezultat nakupljene karme) da bi naučili, spoznali, natjerali se da vidimo gdje smo to pogrijesili?

Ako vec ne mozemo voljeti onda i ne moramo voljeti osobu koja nas je povrijedila, dovoljno je da shvatimo da je u nama program unistelja koji je privukao tu osobu koja upravo ima anti-program koji ce poništiti naš program... Eto idealne prilike...

To treba da shvatimo. Tad ćemo se čistiti i sve manje dolaziti u takve situacije...

Pretjerano voljeti neku osobu je takodjer smrtno opasno. vežem se za nju, postajemo ljubomorni, opet stvaramo program samounistenja, ili unistenja bliznjih.

Lazarev poručuje: Treba voljeti zemaljsko, ali samo da bi pomoću toga voljeli Boga, odnosno sve zemaljsko treba voljeti do one granice do koje nam je zemaljsko sredstvo da se teži ka Bogu.

Iako ovdje nije tema o zdravlju, ja cu samo malo napomenuti da je velika stvar Gladovati!!!
Ne samo da nas cisti otrova i umjetne energije, vec nam omogucava veci dotok Božanske energije, koja nam je danas svima ite kako potrebna. I ono što je najbolje u Gladovanju jeste da se čisti Karma !!!

Ovaj prerađeni otrov koji svakodnevno unosimo ne samo da nam narušava zdravlje, nego nas spriječava da bolje konzumiramo ove informacije, da postanemo bolji kanal itd...

Puno sam ovih dana čitao o pripremi za gladovanje, samo gladovanje i izlazak... Jako me je zaintrigiralo...

Lazarev ga sam primjenjuje...

Kada govorim Bog sa svog gledišta,ne želim da me neko pogrešno shvati. Pod pojmom Bog ne mislim na onog "religijskog Boga kojeg se trebamo bojati itd...)

Mislim na nešto van vremena i prostora odakle smo manifestirani... Mada je daleko složeniji pojam, što možda čak i oni veliki učenjaci danas nisu kadri dokučiti...

U drugoj knjizi naletjela sam na slučaj gdje se žena žali Lazarevu kako voli oženjenog muškarca ali da sve poduzima da tome stane na kraj s obzirom da je to "grijeh", i evo što joj Lazarev odgovara:

"Vaš grijeh sastoji se u tome što želite zgaziti svoju ljubav i okrenuti leđa čovjeku koga volite. U sebi više brinete o vašim ambicijama, oholosti i želji da imate stabilne odnose, nego o grijehu. Ženi koja je vezana za odnose i za oholost, daje se ljubav prema oženjenom čovjeku, zato što upravo ta situacija uništava oholost i idoliziranje obitelji i dobro utječe na njezinu dušu. Ljubav počiva na Nebu, a ambicije na Zemlji. I kada čovjek zemaljskim nastoji potisnuti Božansko, onda biva kažnjen za to.
Ljubav je nadmoćnija od pristojnosti, obitelji, materijalnih dobara, nevjere i svega ostaloga."
(bold je moj)


Ovaj odgovor rasvjetljava tek jednu od brojnih zabluda naše kršćansko-zapadnjačke civilizacije, i tek jednu od biblijskih bogohulnosti na kojima je ona sagrađena a koje stavljaju zlo na naše glave već dva tisućljeća... a da pošten čovjek o tome ne zna ništa Oni sretniji koji se vode svojim instinktima umakli su činjenju zla, ali što sa onima temeljitima, metodičnima, onim "vjernim slugama" koje će ako vjeruju da slušaju Viši Autoritet čak i dušu svoju prodati vragu... ? Eto, takvih je meni žao....

Ovakvi odgovori (koji se meni sviđaju ponajprije što zvuče istinito a zatim što znam da su krajnje nepopularni... ) upućuju i na to da NE MORAMO VOLJETI SVE I SVIH i da je to glupava zabluda nju ejdža... Lazarev tu podvlači jasnu razliku kada kaže da prihvaćanje mora biti apsolutno samo IZNUTRA, odnosno da u duši ne smije biti mržnje, prezira, oholosti i nikakvog osuđivanja, ali da se IZVANA naprotiv ni stvari ni ljudi ni situacije ne smiju apsolutno prihvaćati, inače nikad ne bi bilo napretka... To vanjsko apsolutno prihvaćanje i tobožnja apsolutna ljubav za sve i svih samo je sladunjava tupava sličica nalik onima iz Kule stražare gdje janje leži pored lava - totalno izvrtanje i izopačenje svih zemaljskih zakona koje nema veze sa Zakonima Univerzuma.
Dapače, evo kako on definira istinski ponos (za razliku od oholosti):
"Ponos je nepokoravanje situaciji u kojoj se interesi tijela moraju pretpostaviti interesima duha, odnosno, ne smije sredina potčiniti mene, već ja moram potčiniti sredinu sebi, polazeći od svojih
duhovnih principa."

charleston;

Smatram da nijedan čovjek nije ni od koga kažnjen, niti će ikada biti. Svako kroji vlastiti realitet, a neznajući za to ne ostvari zamišljene zamisli koje se odnose na materijalni svijet, tako da u svojim zamislima on misli da je kažnjen, a to isto misle i drugi kojima se nešto slično događa ili prate nečije tuđe sudbine. U stvari, sve su lekcije ili iluzije trećeg denziteta koje je individua sama izabrala. Postoje 2 načina da se lekcije savladaju; teže ili lakše, na svakome je pojedinačno da izabere. Pozdrav

" Na suptilnom nivou dolazi do zastoja glavne životne funkcije - produženja vrste. Period od tri decenije je, prema merilima celog čovečanstva, veoma kratak. Drugim recima, to se
može porediti samo sa avionom koji forsira poletnu stazu. Procesi zastoja koji se dešavaju na suptilnom, odnosno informacionom planu, se uglavnom završavaju potpunim zaustavljanjem. Čovečanstvo liči na akrobatu koji je sa puta prešao na konopac i sada pokušava dalje da hoda održavajući ravnotežu. Zamišljen, nije ni primetio da se iznenada obreo na konopcu.
Ipak sam i pored svega optimista, i smatram da će čovečanstvo preživeti. Ali na šta će ono ličiti kada dođe sutrašnji dan? I koju ćemo cenu mi morati da platimo da bi preživeli? Kada kažem "mi", pod tim se ne podrazumevaju samo ljudi, već i životinje i šume koje svakodnevno
zauvek nestaju sa zemlje. Pomislio sam kako je jednostavno spasiti se i preživeti, samo ako se zna kako. Da bi na Zemlji zaustavili nestanak ljudi, životinja i biljaka, a koji se svake sekunde dešava, neophodno je svakog trenutka u duši negovati ljubav.

Kada će ljudi to već jednom da shvate? "

By Lazarev


Da dodam, slažem se sa Južnim Krstom, svako kroji svoju realnost, odnosno prije bih rekao svako može da kroji svoju realnost ili budućnost, ali smatram da je to PROTIV ZAKONA. Planiranjem i krojenjem Budućnosti mi krojimo neugodnosti, nesreće, bolesti i na kraju skoriju smrt !!! Sam sam se jedva izvukao iz tog svijeta "Zakon privlačenja" koji mi je donio samo nesreće, bolesti itd, ali je to valjda bio najpogodniji način da me se vrati na PUT... Ako je prije našeg rođenja određena sudbina našeg života, a mi kreiramo MISLIMA drugu sudbinu, onda dolazi do konflikta DVIJE sudbine, a pobijedit će uvijek ona OD GORE! Stim da nećemo odmah umrijeti već ćemo prvo biti polako opominjati...

Evo mog nekog iskustva što se tiče NAMJERNOG kreiranja svoje realnosti, ali ukratko:
Kada sam završio neke tečajeve, koji su, na žalost ne znajući tada proizašli iz new age koncepta, i kada sam počeo da čitam razne knjige da ne nabrajam koje i razne dokumentarce da gledam, počeo sam polako koristiti tehnike i mislima aprivlačiti stvari. Htio sam da privučem diplomu, odnosno da što prije završim fax, htio sam puno novca, novo auto, stan, da se veza između mene i moje djevojke još više ojača iako je već bila dobra, sretnu obitelj itd...

Dobio sam : Odustao sa, od faxa, zbog nedostatka koncentracije i padanja u depresiju nisam mogao da nastavim, bez novca sam ostao totalno-nisam imao za kafu (pa sam prinudno odvojen od zemaljskog i zakucan u kuću), auto koje sam i imao morao sam da prodam da podmirim neke dugove, o stanu nesmijem ni da pričam jer sam bio došao u situaciju da moram i kuću prodati, djevojka me je nakon 3 mjeseca Zamišljanja sretne veze ostavila bez razloga, o obitelji nisam smio da razmišljam više nikako jer u uslovima kojima sam se našao nisam mogao mrava da nahranim a kamoli ženu i potencijalnu djecu.

Eto to je otprilike dio mog života kada sam se intenzivno koristio Zakonom Privlačenja. Prekršio sam sve moguće zakone Svemira, vezao sam se za sve moguće materijalno, a između ostalog za Sretnu Sudbinu!!!

Ali zbog toga svega ne žalim ni malo, naprotiv prihvatio sam to sa puno ljubavi, ipak na kraju te Tame došlo je svijetlo: OVAJ FORUM !

Kada se previše vežete za Budućnost ona vam se Uskrati !!!

Naravno, ovdje se radilo o brzom plaćanju Karmičkih dugova (moja pretpostavka). Neko može da bude po pravilima zakona privlačenja jako sretan, a tek u idućem životu da otplaćiva, ili pred kraj ovoga... Mada isplata duga danas ide mnogo brže nego li prije 2000 god.

Negdje sam na ovom forumu pročitao i na više mjesta a i u više izvora i slažem se sa tim, sudbina nam se počinje mijenjati samo onda kada se uzdignemo iznad LJudskih Individualnih Vrijednosti i kada promijenimo Karakter, odnosno kada LJUBAV bude na prvom mjestu...Tad postajemo ISTINSKI SRETNI, Tad smo JEDNO s Bogom i tad DOBIVAMO !!! Nije loše tražiti ako će nam to što tražimo pored užitka predstavljati sredstvo za povećavanje Ljubavi... Mislim da se na početku Buđenja prvo moramo postepeno odricati (mada većina prvo ostane bez ičega i onda se okrene Bogu, to su valjda idealni uvjeti).

Lazarev kaže: Da bi dobili , prvo moramo Izgubiti , moramo se uzdići iznad MATERIJALNOG !!! Kada se uzdignemo onda možemo i da imamo.

Što se tiče kazne koja je ovdje spomenuta ne radi se niokakvoj Božjoj kazni bukvalno, nego postoji KARMA, to je suvišno govoriti, i svako odrađuje svoju karmu ( ponekad i tuđu ) .

Pozz

Ma da, da.... "kažnjen" je samo izraz kojega Lazarev koristi, a misli se na neminovnu posljedicu i na zakon akcije-reakcije... taj je izraz emocionalno obojan zato što je tu riječ o raznoraznim životnim posljedicama koje baš i NE VOLIMO, a ne o pukim mehaničkim posljedicama tipa ako baciš jabuku ona će pasti na tlo zbog zakona gravitacije ...

Svatko kroji vlastiti realitet, i to stoji - i taj vlastiti skrojeni realitet je iluzija... Pa ako time što sebi skrojimo narušimo više zakone koji NISU iluzija, onda nam se naše remek-djelo ruši na glavu... i tako spoznajemo više zakone i učimo ispravno krojiti
Ili, ako smo tvrdoglave budale, tjeramo i dalje po svom...


Meni je smiješno kako ti Krst to kažeš: kao da hladnokrvno i po stoti put recitiraš neki jelovnik s kojim ti osobno nemaš nikakve veze
(Kad ubuduće naletim na te retke "iluzije trećeg denziteta... teži ili lakši put - naš izbor..." počet ću im davati i ritam... možda neke koračnice .... )

Charleaston;


Bilo bi mi interesantno da saznam odkuda ti znaš šta ja znam, ko sam, koliko je moje znanje, kojim sam ovdje zadatkom, šta mi je činiti - kada i sam još tražim odgovore.



Ako posvetiš bolje pažnju na pisanje Lazarova onda možeš i primjetiti da on govori o drugačijem svijetu ali takođe fizičkog realiteta. (nešto slično zagovaraju i religije samo poslije zagrobnog života ) Ako ti ja ili neko drugi bude govorio da postoje svjetovi u drugim dimenzijama ti, nećeš vjerovati. Naravno vjeruj u šta želiš, stvaraj svoju realnost kakvu želiš, uči ili ne uči, fali ili kudi, - prosto radi što misliš da je po tebi ispravno. Ali to ne mjenja zakone kosmosa niti mjenja Zakon Jednog. Tvoje lutanje je stvar vlastitog odabira i nemaš se potrebe jediti, kad - tad magla će se razići ali samo onda kada je ti budeš spreman rastjerati, do tada, sve su lekcije koje su jako zabavne a mogu biti i poučne - zavisi od svijesti učenika.

Vlastito sviđanje ili ne-sviđanje, dopadanje ili ne-dopadanje, su kategorije fizičke stvarnosti i nemaju puno sa realnom stvarnošću ali često je život u iluziji ljepši od realiteta, zbog toga i tražimo stalno nešto što nam se dopada, jer za ono drugo nismo spremni.

Naravno, kada ovo pišem ne odnosi se na tebe koga vidiš u ogledalu, nego na onoga pod čijom si kontrolom. Ako si ga upoznao dobro je, imaš neke šanse da se izbalansiraš, ako nisi ostaje ti dosta rada, jer neda se on lako.

Sve su samo lekcije i ništa više.