Pa ne znam iskreno. Jednostavno budem prijemčiv, otvoren, pa utisci sami dolaze.

Bila je negdje nekakva tehnika skeniranja, relativno slična načinu na koji ja vidim, ali ja nikad nisam volio tehnike, samo budem otvorenog uma i prijemčiv pa stvari dođu same, intuitivno.

Problem je kad radiš s namjerom iz nižeg, ovozemaljskog uma, mentalno ajmo reć, što radiš iz prekoncepata pa to ispadne grubo i neprirodno, sama sebe odsječeš od intuicije te se ujedno ograničiš u viđenju.

Tnx.
A zaštita? Kakva ti se čini najučinkovitija?

Opet ista priča. Nikakve tehnike ni mentalni rad. Eventualno "tražim" pomoć od sebe samog iz ovozemaljog uma, kad mi je loše ili sam pod napadom, no svede se opet na to da moram bit otvoren i bez prekoncepata.

Mnogi ljudi misle da postoje univerzalne zaštite, moje iskustvo mi govori da vrsta učinkovite "zaštite" uvelike ovisi o načinu na koji si napadan. Daleko je previše toga vani da bi ja sa sigurnošću mogao prepoznati svaku vrstu napada i adekvatno reagirao. Također nije sve neugodno nužno i napad. Zato da rađe tražim i vjerujem da će doći, te se nakon toga prepustim i dođe samo. "Ja" vani zna puno bolje od ovog tu "ja". Nekad, ne uvijek, uz zaštitu dođu i objašnjenja.

Ako radim čisto mentalno, onemogućim onom Ja vani da djeluje, jer se odsječem od njega. Tako eventualno mogu dobiti neki poluefekt, zadržim sebe u grču te tako odbijam napad. Ispadne kao da sam se sklupčao, pokrio bitne djelove i pustio ih da me dalje tuku

Previše pretpostavljaš za nekog ko nije u tome. A ako te uhvatim?

Ništa ja ne pretpostavljam, samo ti kažem što sam vidio.

Uhvatiš u čemu?

Uhvatim kod mene kad kontaktiraš. kako ćeš nazad?

Ali ne kontaktiram, mene uostalom baš briga. Ti mi se sam pokazuješ, zajedno sa tvojim kolegom

I sad tek vidim gdje sam a znam i zašto sam. Jebo te pijem pivo i sve ok odjednom komp i par komada po tastaturi i tu sam gdje nikad nisam bio. Čekao odgovor od Sjenka, juče, i zaboravio. Ali otkud tu?

Kojim kolegom? tvoj možda, moj nije. Daj mi to pojasni molim te

Hmm, da. Meni se čini da najveći dio toga odradim iz mentala koji se ponekad kada imam dovoljno energije spontano prebaci u intuitivni dio. Taj grč kojeg spominješ, da , poznato mi je to. Za intuitivno trebam održavati visoku razinu osobne energije. I možda malo više povjerenja prema nevidljivom svijetu.

Pa mogu ti pojasniti, ali ne znam oće li ti se sviđati objašnjenje.

Ima nešto "iza" što te obmanjuje i želi za sebe. To nešto ti je ujedno štit od vanjskog svijeta i drugih entiteta i maska za ljude. Problem kod toga je što zbog "njega" ne vidiš stvari s intezitetom kojim bi mogao. Ujedno i utječe na tvoje misaone obrazce jer je to jedini način da te drži u tom stanju "staklenog zvona".

Bio sam ga skinuo na kratko (ne namjerno, jednostavno sam ga htio dalje od sebe), no to nije ništa dugotrajno pošto ga ti voliš i zoveš sebi nazad, što je u potpunosti razumljivo.

To što zoveš visokom razinom osobne energije ja zovem, "spojen na svoj izvor". Tad sam prirodno otvoren a um je miran. No ima sva sila unutarnjih i vanjskih neprijatelja koji to redovito osujete.

Možda ti treba više povjerenja prema samoj sebi.

Ovo mi je interesantno, može biti nešto u tome. Da li je moj štit moj? Ili štiti mene? Jer uvijek je nekih 3 metra od mene čisto uokolo gdje god da idem. Moj astral je ko sjevernokorejski autoput u ponoć. Nikog ni crnog ni bijelog, samo naprijed i tišina.

A kad pitam da li si bio reci da se ne trudim pratiti. Volio bih čuti cijelu priču na pm možda. Cijelu.

Pa i tvoj je, ali i nije. Je tvoj jer ti dođe kao neka vrsta tvoje simultanosti, ali nije krajnji domet do kojeg ti kao čista svijest možeš ići. Izgleda kao da te pazi i nadgleda, budeš siguran u njegovom dvorištu, dok god ne odlučiš otići iz dvorišta.

Nisam bio svjesno ništa radio, osim eto sad kad si me pitao da ti kažem što vidim. Nemam ti što ispričati kao cijelu priču, jer ono što ti govorim se doslovno u real timeu objavljuje kako mi se otkrivaš sve više kroz razgovor. S tim da se njemu ne sviđa što pričam s tobom

Zato što ni ja nisam presretan s tobom. Ali predubjeđenje često ispadne kočnica. Ko zna .

Kad nekog vidim taj je obično nepozvan i onda sumnjam u dobre namjere.Ne diraj me, ne diram te. Ako ponovo pokušaš(taj neko) gledaću da se malo izvozamo novim putevima. Ja častim.

Ni ne očekujem da budeš. Koliko ja znam, ovo što pričam je možda samo bulažnjenje i nema veze sa tvojim realnim stanjem. Zato se ni ne indetificiram s onim što vidim, eto jednostavno samo pričam što mi se čini, a ti procjeni da li je to za tebe ili nije.

Dobro ti se čini zato i pričam. Nema ih puno koji su sposobni za saradnju na tom nivou. Kad nađeš srodnu dušu nikad kraja treningu, postaje opsesivno. Jako se puno stvari otvara jer ideš čisto pa dokle može. A imaš objašnjenje druge strane. Nema nedoumica. Fakti. Razumjevanje. Nadgradnja.
Možda te i posjetim? Mada ne idem nezvan osim iziritiran. Još uvijek mi se ne ide. Imaš gadnu prošlost.

Imam da, ne tolko ovog života koliko nekih drugih.

Sve u svoje vrijeme

Da. Ono sa čakrama i žgaravicom piši propalo. Spavao kao jagnje do 9 jutros. Reko sam ti, nemoj. Čitamo se.

Moždak si me krivo shvatio, meni je stisnuo čakre i žgaru malenu napravio, moguće kao rekaciju na nekoga tko ga vidi. Kako god, čitamo se.

Da može biti. Bio si malo nejasan meni-tebi mislio sam da je kompletan tekst o meni. Ono od sinoć.