S obzirom da se za sve primjere interakcije između onih “gore” i nas “dole” takođe mogu naći primjeri na našem vlastitom nivo, u smislu interakcije između nas samih ili nas i životinja, a sve po principu one stare hermetičke maksime “kako gore tako i dole”, ovom prilikom ću povuči samo jednu paralelu.
Dakle, napasnici su napasnici, bilo da oni djeluju iz 3D ili 4D.
U Australiji je kriminal u smislu obijanja i pljačkanja stanova na zavidnom nivou a kazne su prilično blage za provalnike. Već odavno postoje i zakoni da provalnika ne smijes tuči ukoliko ga zatekneš u kući. Tako npr. provalnik može upasti u kuću u pokušaju samo da nešto ukrade ali i da napastvuje nekoga.
Negdje između sredinom prošle dekade u Australiju su počeli masovno pristizati ljudi s Balkana, zbog poznatih nam razloga. Naravno, nije prošlo dugo, ljudi su čuli za poblem provala u kuće i stanove, te su poduzeli adekvatne (balkanske) mjere preventive i zaštite; jezik nisu znali, pa tako ni lokalne zakone. Većina je u blizini kreveta uvijek imala nešto od “alata,” kao što su bezbol ili kriket-palice, francuski “ključevi”, metalne poluge itd.
Nije prošlo dugo i njihovi stanovi i kuće su postali meta provalnika, međutim, naši ljudi nisu klasično reagovali, tj. kao Australci, nego onako po balkanski (tj. ‘nekonvencionalnom’) metodologijom. Šta se u stvari desilo?
1. Na osnovu informacija koje su skupili, oni su se adekvatno pripremili u smislu nabavke “alata” za odbranu.
2. Bili su na oprezu.
3. Kod slučaja napada, branili su se svim SREDSTVIMA KOJA SU SAMI SEBI STAVILI NA RASPOLAGANJE i u skladu s njihovim stanjem svijesti. (Naravno, s obzirom da nisu poznavali zakone a ni jezik, sa provalnicima nije bilo nikakve diskusije, tj. za neku diskusiju nije bilo ni vremena a ni potrebe.)
Ova ‘strategija’, mada možda primitivna, uskoro se pokazala veoma praktičnom i efikasnom. Ubrzo se ispostavilo da je veliki broj provalnika prilično loše prošao, jer su ljudi bili dobro pripremljeni, sačekivali su ih sa svim i svačim, i “adekvatno” reagovali. Provalnici, koji su mahom međusobno povezani, uvidjeli su da postoje “tamo neki” koji ne samo da su u stanju da se brane, nego mogu da budu i prilično opasni ukoliko su napadnuti, te su ih počeli zaobilaziti.
Ukoliko čovjeku neki upadnu u kuću usred noći, naravno on ne može znati da li su ovi došli samo nešto da ukradu, ili da njemu ili nekome od ukućana učine nešto nažao. Po nekoj logici, kad je čovjek napadnut, treba da se brani SVIM SREDSTVIMA KOJA JE ON SAMOM SEBI STAVIO NA RASPOLAGANJE.
Sada trebamo zamisliti šta bi se desavalo da su ljudi obasipali one napasnike svjetlošću i ljubavlju?!?
Onima koji u slučaju napada na sebe, misle uzvrate na takav način – želim svaku sreću.
~***~
Sada, uzmimo kao mogućnost da je isto tako jedna grupa ljudi u 3D postala svjesna da nisu na kraju lanca ishrane, da realnost u kojoj žive nije jedina u Svemu Što Jeste i da postoje određeni entiteti koji im iz druge oblasti postojanja “upadaju u kuću” s namjerom da im “ukradu nešto”, odnosno, da manipulišu njima, crpe im (kradu?) energiju ili čine neke druge štetne stvari? Šta bi onda trebalo poduzeti u smislu odbrane? Možda su ovo neke od stvari koje bi trebalo uzeti u obzir:
1. Svjesnost da ti entiteti postoje je prvi veliki korak da bi se uopšte razmišljalo o poduzimanju određenih mjera, sprečavanju njihovog djelovanja i zaštiti od njih. (Nije slučajno što se njihovo postojanje krije, jer se naravno nećemo štititi od onih koji ”ne postoje” ili su samo “figment naše imaginacije”.)
2. Skupljanje informacija o njima i metodama njihovog djelovanja
3. Poduzimanje adekvatnih mjera u skladu sa stečenim znanjem, odnosno, dostignutim stepenom svjesnosti.
Prilikom tog procesa čovjek bi, na primjer, mogao saznati:
1. da se oni rijetko manifestuju u fizičkom obliku, jer im je za tako nešto potrebna prilično velika količina energije; (mada nam se oni mogu “projicirati” kao fizička stvorenja, što opet podrazumijeva manipulaciju naše percepcije)
2. da ukoliko se oni i manifestuju u fizičkom obliku, prilično su ‘slabašni’ u poređenju s ljudima, te nije slučajno što uz pomoć talasa određenih frekvencija pokušavaju da imobilišu žrtvu; međutim, ukoliko žrtva uspije da se uz pomoć svoje mentalne energije/znanja odupre ovoj vrsti napada, ona ih može - “razbiti ko beba zvečku”
3. da oni mahom pokušavaju da manipulišu svijest i percepciju žrtve, dovodeći je u jedno specifično emocionalno stanje, kada ona počinje da igra ulogu baterije za njih; ili služi kao njihov “igrač” u 3D obavljajući određene poslove za njih
(Tako, isto kao i oni prethodno pomenuti lopovi, oni znaju koga će napasti a znaju i koga ne trebaju napadati)
Da li je onda neko čudo što se hiperdimenzionalni aspekt Svega Što Jeste, odnosno, mogućnost postojanja više raznih oblasti postojanja, rijetko gdje pominje, uključujući i tzv. gnostička društva?
Radom na samom sebi i izučavanju objektivne realnosti, čovjek postaje sve – svjesniji. Postaje sve više psihički jači i stabilniji. U tom stanju, on će znati “šta je dio njega samog, odnosno, šta stvarno pripada njemu a šta mu dolazi sa strane, kao posljedica pokušaja vanjskih uticaja i manipulacije, bilo da su u pitanju određeni entiteti iz 4D, bilo da mu se pokušava promijeniti stanje svijesti uz pomoć npr. talasa određenih frekvencija (što je takođe čest slučaj u poslednje vrijeme).
Na kraju, ukoliko čovjek primjeti da je meta nekog od tzv. “astralnih napada,” ja bih mu prije preporučio da tim entitetima, onako učtivo, mentalno poruči:
“Odjebite, jer kod mene nemate nikakve šanse”, nego da ih pokušava zalijevati – ljubavlju i svjetlošću.
U slučaju fizičkog napada, naravno, - braniti se treba svim i svačim. Osim onih tzv. “pomoćnih alata”, od praktične pomoći može biti i udaranje rukama, nogama, glavom, čupanje (ako ih imaš za šta uhvatiti), grebanje, ujedanje i sve ostalo što čovjeku padne na pamet…
Kod fizičkog napada, ako se neko uspije odbraniti poljevanjem napadača ljubavlju i svjetlošću, neka mi odmah javi, pa ćemo taj slučaj objaviti na prvoj stranici vebsajta, kao - kuriozitet!
Pozdrav!
|