hmmm cudna mi ta tvoja politika ali nema veze!

Verovatno je bila u pitanju astralna projekcija, barem ja tako mislim, zbog simptoma...

Evo, mogao bih i ja podijeliti iskustvo koje sam imao pretprošlu večer, jer sumnjam da će me negdje drugdje shvatit ozbiljno, a i mogu ih donekle razumjeti.

Dakle, iskustvo je slično kao većina njih kod paralize sna, ali malo drukčije.
Znači, ležim u krevetu, (to je san kao, iako je izgledalo poprilično realno), i nije čak da se potpuno nemogu pomaknuti, već ne mogu u desnu stranu ( ne znam je li to bitno, ali učinilo mi se zanimljivim).
Odjednom čujem nekakvu jaku čudnu frekvenciju koja mi je dolazila s desna strane. Stvarno se jako trudim, i uspijem se nekako okrenuti na tu stranu, ali naopačke ( ne znam ni sam kako), te vidim neku vrstu prikaze na zidu (teško je objasniti, kao da je bila dvodimenzionalna), te ju uspijem nekako odgurnuti.

Nakon toga se kao "probudim", i osjećam da užasno teško pomičem dijelove tijela, ali nemam potpunu paralizu. Osim toga, iako inače nisam neki paničar i nemam neke napadaje straha, imao sam osjećaj strašnog straha, a izvor mu ne znam ni sam.

Iskreno, nisam se usudio ništa napraviti, ali sam nakon nekog vremena ipak se smirio malo, pa opet zaspao.

Također, ne znam je li bitno, ali nakon toga sam imao san (to znam da je bio), u kojem ulazim u neku kuću i naiđem na neku djecu kako se igraju te na nekakvu baku. Nakon nekakvog čudnog razgovora kojeg se ne sjećam pitam baku "Jesi li ti reptil?", nakon čega se ona preobrazi u reptila, ali dosta čudno, pola lica ostane ljudsko, a pola reptilsko.
Razgovor s bakom, iako se ne sjećam detalja, je nekako išao jako prirodno, i nisam čak osjećao neki strah, već kao neku vrstu sažaljenja, ni sam ne znam zašto.

Zadnje čeg se sjećam je da sam pitao "Zašto sve to radite..?" pa sam se probudio valjda.

Ne znam da li se moja podsvjest igra sa mnom ili je nešto drugo u igri, ali eto, odlučio sam iznijeti to iskustvo.

Ne moram ni napomenuti da sam se sljedeći dan osjećao poprilično slomljenim i dosta umornim.

Ja sam imao slična iskustva, pogotovo u zadnja 2 tjedna:

Prije 2 tjedna sam sanjao neke banalne stvari (vožnju na motoru) i san je polako prešao u lucidni da bi se nakon toga stvorio u svojoj sobi svjestan svega oko sebe, paraliziran. Odjednom sam ispred sebe vidio siluetu koja se kreće prema meni a kada dođe do mene, cijela scena se ponovi ispočetka. Sve je bilo popraćeno užasnom bukom i tutnjavom u glavi. Na kraju sam se uspio "probuditi" mada mi ovo nije ličilo na san jer sam potpuno bio svjestan svoje okoline, čak i poze u krevetu, u kojoj sam se i probudio. Bio sam siguran da je to bio napad i teško sam poslije toga zaspao.
Sve se ponovilo sinoć, lucidni san, ponovno u svom krevetu, paraliziran, strašna tutnjava u stražnjem dijelu glave i ovoga puta sam čak vidio lice greya (nekako u svjetlosti, znate ono kad zatvorite oči pa vam se čini kao da vidite neke valove svjetlosti). Ovoga puta sam uspio kontrolirati strah. Trudio se povratiti kontrolu nad tijelom (uspio sam se uspraviti do sjedećeg položaja) i ponavljao sam u sebi neku svoju mantru, na kraju me čak i obuzeo bijes.

Imao sam i ranije sličnih događaja (pogotovo sa paralizom i tutnjavom u glavi, ali ova 2 zadnja puta su bila najintenzivnija i tu sam bio najsvjesniji svog djelovanja. Ne mogu biti siguran da su ovo bili napadi, podsvjest vjerojatno igra ulogu, ali dobre su šanse da jesu.

imao sam ista iskustva...ovo sa bukom i siluetom bi se moglo protumaciti cak da si vidio sam sebe kako se "vracas", tj. da ti se fizicko tjelo pomalo "uskladjuje" i budi prije nego si se "vratio"..hmm...uglavnom zadnjih mjesec dana imam ceste spontane LS i AP..evo i danas ujutro jedna AP....susreo sam neku curicu u plavoj haljini po imenu Tanja, pitao sam je sto radi, a ona je rekla kao se igra....pitao sam je gdje su joj roditelji, a ona je odgovorila da ih nema, al da ih ima jedna druga curica po imenu Goga... ...drzala je stap u ruci i kad me je dotakla sa njim, "vratio" sam se...naravno paraliziran na trenutak

Narode! Neznam kako da počnem. Čovjeka natjera muka. Malo sam vrtio po netu i naiđoh na vaše stranice koje mi se u nekim temama čine i više nego interesantne.
Napadi za vrijeme spavanja bila je nekada tema ovih stranica, a izvjesna Katrin mi se učinila pomalo mudrom osobom koja je o tome diskutirala. Molim Vas pomognite mi kako, na koji način da dođem do nje.

Moj slučaj mogaoo bi se ovako opisati, naime doživljavam za vrijeme spavanja (zadnje dvije noći ne) nešto kao djelomičnu paralizu koja nastupi kada nekakva neobjašnjiva sila želi nadvladati mojim tijelom ali moja grčevita borba i volja da se tome oduprem uvijek pobijede kroz 5-6 sekundi. Već sam petnaestak dana u komi, iscrpljen i nemoćan.

Strah koji mi se uvukao pod kožu nakon svakog tog napada ne može se opisati. Bojim se ponovo zaspati, ali kad se malo to smiri san je san opet utonem u njega. I što je naj bitnije u svemu nekada mi se to dogodi i do 5 puta kroz noć. Jesu li to neki uroci u koje ću izgleda morati vjerovati, ali neminovno je da nešto ili netko krade moju životnu enegiju. Psihijatra ne kanim posjećivati jer će mi reći kako su mi otišli živci, ali smatram za sebe da sam posve pri zdravoj pameti, imam obitelj, posao, ništa ni manje ni više nego jedan prosječan čovjek u današnje vrijeme u ovoj državi.

Molim Vas ako itko ima nešto slično neka piše o tome. Ne želim to zadržavati za sebe kao neku sramotnu tajnu zato što bi netko mislio da gubim svoj razum, naprotiv ne želim se bojati. Katrin javi se.

E sad meni se to dogada vec oko 6-7godina. Nekad zna u noci 2-3... puta i tako u tjednu 3-4 puta a nekad mi se ne dogodi u 2 mjeseca ni jednom. E sad sta je to, kolko sam ja iz svog iskustva sazno mislim da nije rijec o necem dobrom zato sta se skoro svaki puta uplasim. Da je rijec o nekom dobrom nebi nas uplasio i nebi se bojali tako ja mislim. Ja sam znao cuti kako neki pricaju dok sam paraliziran bio ili da neka neko vristi... svaki sranja sam znao cuti. Probaj ostati sabran i ne opirat se da vidis sta je to... mislim da je to jedini nacin da se sazna sta je to...I glavno nemoj se BOJATI MI SMO SVEMOGUCA BICA!

Nisi napisao da li si umoran. Da li si se ti prepustio toj sili da nadvlada tvojom svješću?
Ja sam samo prije dva napada u tih petnaestak dana imao dva kratka sna, jednom kako neka baba posve sijede kose naviruje se kroz prozor moje spavaće sobe, a drugi kako čovjek u crnom baloneru i šeširu kojem ne vidim lice stoji naslonjen desnim ramenom na štok sobnih vrata, a ja mu s kreveta u sjedećem položaju govorim: ''Vidjet ćemo tko će pobijediti.''
Već četiri noći nemam napade. Gledao sam ''Na rubu znanosti'' što je netko objavio na vrhu teme. Mišak na kraju zaključuje da postoje fizičke osobe koje (vještičjim i urokljivim poslima) namjerno mogu biti astralna kopija te nekome smetati na način da crpe životnu energiju tih žrtava za sebe. To je ''MORA'' i u današnje vrijeme najviše je ima duž jadranske obale (Istra, Kvarner, Bukovica i Ravni kotari). Bukovica se nekada i zvala Morlachia na starim talijanskim kartama.

morlaci je talijanski naziv za stanovnike zaleđa, zagore. tako ih zovu i u italiji. imaš oko rima oni koji navijaju za lazio su većinom stanovnici zaleđa ili brđani, morlaci.

Na osnovu svojih vlastitih a i tuđih iskustava, stekao sam utisak da prilikom "astralnih napada", bolje prolaze oni ljudi kod kojih se pri tome spontano ili "automatski" javi osjećaj bijesa od onih kod kojih se "automatski" javlja osjećaj straha. (To kako će reagovati u takvim prilikama, čovjek ne može svjesno odlučiti, nego je to možda više stvar njegove suštine.) Takođe mi se čini da su te vrste bijesa i straha daleko intezivnije od onih koje čovjek može da doživljava u budnom stanju. (Jednom prilikom kad mi se nešto slično dogodilo, uhvatio me je neki za mene neprirodan bijes da sam imao utisak da ako uspijem da dohvatim to što me je napalo, da bih ga rasturio ko beba zvečku a to sam mu i mentalno poručio. Kasnije nisam više imao sličnih problema.)

S druge strane, viđenje entiteta kroz prozorsko staklo, često ukazuje i na otmice od strane naše "kosmičke braće", gdje čovjekova svijest doživljava jedno dok mu se u suštini dešava nešto drugo.

Mislim da kod "običnih" astralnih napada, njihov izvor može da bude entitet koji normalno egzistira na 3D, kao i oni koji egzistiraju na 4D nivou. (U par navrata neki ljudi su mi pisali da su prepoznali napadače i da se tu radilo o osobama koje su poznavali u svakodnevnom životu). Jedno vrijeme sam imao utisak da smo najranjiviji kad smo u tzv. "theta stanju rada mozga", između sna i jave, odnosno, neposredno prije nego što uđemo u delta stanje (duboki san). Međutim, ne mora da znači. Jedan moj poznanik dobija redovne posjete i po danu, kad jedan budan još od ranog djetinjstva. O kakvom entitetu se tu radi teško je znati. Čini se kao da dolazi povremeno da se nahrani nečim što žrtva napada proizvodi u tom momentu?! Navodno, taj strah i užas kojeg žrtva napada u tom momentu doživljava (ili koji je "induciran" u nju, odnosno, izazvan u njoj), ne može se riječima opisati da bi se nekome dočarao. On ima malo šta zajedničkog sa onom vrstom strahova koji su nam poznati u ovoj realnosti. Žrtva se jednostavno osjeća bespomoćnom i prestravljenom sve do momenta kad napad prestane. Sama pomisao da se otvoreno suoči s napadačem ili da pokuša da pruži otpor, kod žrtve izaziva još veći užas. Mislim da čak i u situaciji kad bi žrtva imala na raspolaganju pomoć nekog dobrog regresivnog terapeuta, onda bi odbila da se suoči s tim entitetom usljed straha od mogućih konsekvenci, odnosno, kazne. Neko bi tu mogao postaviti pitanje - zar uopšte može postojati i nešto gore, međutim, žrtva će redovno smatrati da može. (Ovdje čovjeku može pasti na pamet i onaj primjer iz filma The Fourth Kind, gdje "Dr Tyler" ostaje paralizovana nakon svog svjesnog susreta s napadačima uz pomoć regresivne terapije.) Naravno, postavlja se i pitanje koliko je pomenuta osoba kondicionirana od svog djetinjstva da se upravo tako ponaša (kao "baterija") za vrijeme napada i da joj ne pada na pamet da se brani, odnosno, da li bi se svako od nas slično ponašao kad bi se našao na meti napada istog entiteta?! Teško je znati.

Sličan osjećaj obamrlosti i užasa opisivali su neki koji su se zadesili u blizini fizički manifestovanog greysa, što su tumačili nekompaktibilnošću energetskog polja njihovog tijela s energetskim poljem našeg. (U poslednjem australijskom izdanju magazina NEXUS, postoji jedan opis sličnog slučaja u rubrici Twilight Zone).

Činjenica je da za sada ne posjedujemo dovoljno znanja kad se o ovoj vrsti lekcija radi, međutim, moraćemo ih nekako savladati na našem putu ka višim nivoima svjesnosti.


Pozdrav

Dragi gospodine galaksijo, opsežan si nema tu što, ali nedorečen. Vidiš to jeste tako da mirne osobe to i doživljavaju, a agresivne ne (razlog je najvjerojatnije taj što se napadači boje osvete i uglavnom dobro poznaju žrtve koje im zbog svoje dobrote neće nauditi). Vladimir Ardalić prikupljač etnološke građe koji je živio u Bukovici na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće detaljno piše o tome u kontekstu narodnog života i običaja u tim krajevima, pa pogledaj ako ti je usput. Pretpostavio sam od kuda dolaze ti napadi prema meni i obavijestio sam nekoliko ljudi u selu iz kojeg sam.
Nemoguće je da se meni takva sranja događaju i da me nešto trza i budi i do pet puta u noći, a da nemaju veze s nečim zlim. U početku me je uznemiravalo samo jednom u noći i to oko 3:15 ili 3:20, manifestiralo bi se u vidu laganog podrhtavanja tijela i uznemiravanja sna, uvijek sam se probudio na vrijeme. Međutim stvar je postala gora kad je to počelo u različito doba noći i sa jačim intezitetom samog napada, pa i onim kratkim snovima koje sam napisao. Nakon svakog napada budi se i supruga, čvrsto me zagrli i tako utonemo u san čak me i onda nakon izvjesnog vremena napadne.
Nije mi niti na kraj pameti da se prepustim tome i da vidim što će onda nakon toga biti. Gledao sam one susrete na Aljasci u Nomeu, film je izvanredno montiran. Tamo je zasigurno nešto bilo. Impresionirao me Jovovićkin uvod u sami film.
Ljudi uglavnom imaju različita stajališta o svemu i onaj kome se to ne događa nema što dangubiti na stranicama ovog foruma. Tog sranja najviše ima po tim selima, to je definitivno. Ozbiljan sam i stojim iza svega što sam ovdje napisao. Predstoji još jedna noć pa ćemo vidjet. Pogledajte na webu o Ardaliću.(nisam baš računalno previše pismen pa ne znam kako da stavim ovdje taj link)

Eto naziv se poklapa sa onim što sam napisao. Možda porijeklo same te talijanske riječi ima veze s Morom. Obzirom da su ljudi iz zaleđa smatrani zaostalima (nepismeni, skloni svemu lošem itd.) Treba vidjeti u svakom slučaju hvala na informaciji o Laziu.

U glavnom sam bio skeptichan prema tim napadima. Do te mere nisam verovao da se desavalo bilo sta osim igre moje sopstvene psihe, tachnije klasichne paralize tokom sna, da sam na prvi znak napada mogao da uskocim u skroz budnu svest.

Pre toga mi je nekako proslo za rukom da se prestanem plasiti. Uzhasni paralisuci strah se ogranicio samo na fizicko telo, tacnije, ostali su trnci i strujanje, a od onog mentalnog aspekta apsolutno nista.

I, jednom prilikom tokom direktnog i ociglednog pokusaja otmice, koji je bio zamaskiran tim haoticnim SP stanjem, sam zahvaljujuci tome uspeo uprkos slatkorecivoscu dotichnih "svemirskih drugara" da mentalno zaurlam DALJE OD MENE!!!. Mislim da sam tada u te tri reci uneo vise energije nego sto sam potrosio za ceo zivot

Ali tu nije bilo besa, uopste. Ni malo, jedino cista,kristalno jasna poruka "ostavite me na miru"
To se dogodilo pre oko 3- 4 meseca, od tada nisam imao ni jedan slucaj bilo cega slicnog
Ko sa tim muku muci neka proba ovako, mene su pre toga mucili po citavu noc ... I tek sam zahvaljujuci tome shvatio da nisu svi SP tripovi bas bezazlena stvar... ima tu i malo "nechistih sila".

Na kraju krajeva - poenta - kad uspes da se sredis NE MOGU TI NISTA!!! Jednostavno je snaga kristalizovane, svesne misli jaca od bilo chega sto ti zheli zlo. Kad su me napali,bolje mi je posluzhila chak i od toljage hahahaha

Da naglasim, chisto da potvrdim informaciju koju je Galaksija izneo o greysima, dotichna svemirska gospoda su bili greysi. Odgovarali su fizichkom opisu. a i fizicki osecaj se poklopio

Meni se čini Valjda da tebe ima u svim temama na stranicama ovog foruma, ti si po svemu sudeći prošao sva iskustva, a one koji u ovoj temi iznose svoja iskustva najlakše je savjetovati da se srede.
Ispada malo kao da provociraš.

Izvini ako si tako protumacio. Stvarno mi nije bila namera da provociram bilo koga, niti sam mislio bilo sta lose. Znam da je put do pakla poplocan dobrim namerama,ako radim tako nesto - odgovaracu, tu nema sta.

Sva iskustva nisam prosao, daleko od toga. Ali ako imam neko iskustvo, koje mislim da bi mozda nekome pomoglo (ili je i meni samom potrebno njegovo razjasnjenje) iznesem ga, paralelno sa onim sto trenutno mislim na datu temu. Sa ovim "napadima" imam petogodisnje iskustvo. Na svim temama me ima jer me sve teme interesuju, kad iznesem svoje vidjenje nechega ne ochekujem podrshku nego da neko to i pobije, jer samo tako mogu da imam i drugaciji uvid u nesto. Ako je to greska - onda sam pogresno protumacio namenu foruma. Svestan sam da na momente delujem prepotentno, al jbg. Ne umem da se izrazavam drugacije.

Sto se napada konkretno tiche, za mene su prestali kad sam prestao da ih se plasim. Neko to stanje paralize koristi za dalja istrazivanja, meni je bilo dovoljno to da su prestali. Niko me nije "zacarao", hvala Bogu, tako da sam konachno uspeo da izadjem sa tim na kraj. A da mi je neko svesno zeleo nesto lose, ne znam kako bi to proslo.

pozdrav,

i ja sam imao san koji me dosta muči, probijao sam se kroz neku šumu blizu morske obale, i penjao uz neke stepenice, kad naiđe moj tata i onako bez imalo emocija zabije mi nož u trbuh.
nOž je bio u vodoravnom položaju, taj položaj sam zapamtio kao nešto dosta bitno..malo me zaboljelo, ali nastavio sam se probijati sve dok nismo stigli u nekakvo predgrađe i sklonili se u napuštenu zgradu-bilo nas je 5-6 u ekipi, prije nego sam legao odmoriti sjetio sam se uboda i čudio kako me stari sa tako malo emocija ubo, mislim čak da mi je spomenuo nešto tipa- moram to napraviti, kad si zaslužio-
Prošlo je od toga 3-4 noći i budim se umoran

pozdrav...ovo sto cu napisati, moze se svrstati pod vise tema u ovom forumu, ali cu dogadjaj iz ove noci ovdje postaviti

budim se oko pola jedan, idem popiti vode i nemogu spavati od tad, pa se vrtim duze vrijeme i gledam "fraktale" u sklopljenim ocima...vidim neku sliku i dozivljavam astralnu proekciju...letim tako jedno vrijeme ko telac (ko i svaki put kad dozivim astralnu projekciju) oko kuce i ko zna gdje sve...nakon nekog vremena se budim, ali opet dozivljavam astralnu projekciju koja traje jedno krace vrijeme...budim se, gledam po sobi i legnem da cu zaspati...u jednom trenutku u stanju izmedju sna i jave osjetim jake vibracije u predjelu cela (treceg oka) koje su se prosirile na cijelo tijelo, osjecam ko da mi je spojeno nesto na celo i vuce "energiju" iz mene kao da je neki link izmedju cela i neceg...u tom trenutku se budim skroz paraliziran...lezim na boku paraliziran i iz tog kuta vidim crnu sijenku koja je imala formu humanoida, tanko mrsavo tijelo i tanke ruke...glavu mu nisam mogao vidjeti jer sam bio paraliziran u takvom polozaju (moja glava je bila okrenuta prema krevetu)...desna ruka mu je bila opustena, a lijevom me pokusavao dotaknuti...u tom trenutku pokusavam izgovoriti nesto ali sve mi je paralizirano i neide bas...izgovaram "MAKNI SE" i mislim si da cu ga i pokusavam ga opaliti, ali sam paraliziran...
u tom trenutku mice ruku od mene i cujem nepprepoznatljiv piskutav zvuk...opet vraca ruku prema mojoj glavi...govorim "JEBACU TI MAJKU AKO CU MOCI DJUBRE POKVARENO" i opet si mislim da ga mlatnem, al nemogu i djubre opet uzmice i cujem opet taj piskutav zvuk...to je trajalo jedno vrijeme i onda je stalo...budim se, tjelo mi se trese, sjena nestaje, al je osjecam i dalje...kunem joj se da cu joj ako ce biti moguce jebati majku itd itd...nisam zaspao sve dok se nije razdanilo, al je i to kratko trajalo, posto je zvonio sat

vrijeme u kojem se sve to desavalo..."The Four Kind" budim se u 03:47 (kao i svaki put izmedju 03:30 i 04:00...napisao sam par postova i naveo to vrijeme lani)...sto zakljucujem iz ovog...da sam mu nekako privukao paznju, makar nisam vidio nikog u astralu...da smo za njih stoka koja im sluzi za zajebanciju, hranu itd...ali izgleda da ima vise vrta stoke, posto je djubre uzmicalo kad sam mu govorio da cu mu jebat majku, nesto kao da se namjerim na lava i idem ga jebat u zoloskom vrtu iza resetaka, kad vidim da mi nista nemoze

citao sam dosta povrsno prije par godina jedan sajt sa dosta materijala (dal laznog ili istinitog nemogu znati) i naletio na pricu jedne clanice koja je godinama prakticirala astralnu projekciju i iznosila svoja zapazanja iz svojih "putovanja" astralom...uglavnom navodi se negdje da smo u jednoj zajebanoj poziciji, tj. da smo u jednom izoliranom dijelu svemira, posebno napravljenim za nas od strane reptila i ekipe u kojoj oni vladaju i da je sve iluzija, pocevsi od nizih, pa sve do najvisih "denziteta" i nazalost sve mi se vise cini da je tako...ako koga zanima, evo stranice, pa molim da prokomentirate ako ste ih vec posjetili

h**p://www.xeeatwelve.com

edit: trazim po netu slike...ovako nekako je izgledao kolko sam ga vidio

sto kazete na ovu pricu i ovu moju iznad?

http://www.net.hr/planet-x/page/2010/03/08/0868006.html

Gordane izgleda da su bili vanzemaljci. To su ona siva govanca koja se motaju oko nas. Oni imaju taj običaj da se motaju oko ljudi i rade razna ispitivanja. Po pravilu nijesu opasni ali ne volim ih u svojoj blizini.Inače sam im zabranio da mi se primiču bliže od 100 Km. Nijesi im ti privukao pažnju nego oni biraju. Viđi u cilju zaštite od tih sivih govanaca i ostale reptilske zaštite a i drugog smeća sljedeći put kad se nađeš u astralu obavezno se potrudi da se sjetiš sebe. Znam da je to teško jer suinteresovanja druga i ne obrće se čovjek na svoje želje iz tijela ali je važno radi zaštite jer te tad svi ostavljaju na mir a i ne mogu manipulisati tobom tako lako kao sad. Neka te to ne brine večina ljudi je dožijela takve neprijatnosti. Ništa novo. Ai ti se potrudi i učini novo pa im se svima nasmij u lice.