Država Je Propala, Bankrotirala!
Država Je Propala, Bankrotirala!
Preuzeto sa Crom Alternativnih Vijesti, 14.09.2008
Ako u zadnja dva tri mjeseca niste baš pali s Marsa ili neke druge planete, ili ako to vrijeme niste proveli u Puli ili Poreču, vjerovatno ste čuli da je institucija poznatija kao država propala, bankrotirala zbog javnog duga.
Niti korporacije više nema, i ona je insolventna, ubio je korporativni dug.
Na početku, prvo su korporacije zaduživanjem "razvijale" države.
Onda su prezadužene države novim zaduživanjem počele razvijati korporacije.
Danas bankrotirane države spašavaju insolventne korporacije, a korporacije u bankrotu spašavaju insolventne države.
Bankrotirali su i Freddy Mac i Fanny Mae.
Najvećom nacionalizacijom u povijesti, smiješnom sumom se garantira najveći dug u povijesti.
Ja i moji prijatelji smo toliko glupi da ćemo kupovati novi dug nove javne institucije, ali centralne banke nisu, njima to nije niti na kraj pameti.
Ne mislite valjda zbilja da se novi "oporavak" dolara usred financijske nuklearne bombe zbilja bazira na par uloženih dolara mene i mojih prijatelja, a ne na organiziranoj akciji svih centralnih banaka svijeta?
Do grla u dugu, ulazimo u novi dug kako bi kupili novi dug, a stari dug skupa sa ovim novim ostavili nekim novim pokoljenjima.
Ispriječio se međutim jedan nepremostivi problem.
Država Je Propala, Bankrotirala, Crkla, Umrla! That's All Folks, Nema Više, Game Over, The End!
Svi ćemo mi jednog dana umrijeti. Voljom prirode, istruliti ćemo i strašno zaudarati.
U pokvarenom zaduženom svijetu u kojemu smo živjeli, najvažnija stvar je bila stvaranje novog novca kao duga za nemoguću otplatu starih dugova.
Ovo nas je dovelo do proizvodnje potpuno nepotrebnih stvari, novih a pokvarenih proizvoda.
Svi smo mi danas mrtvi a da to uopće niti ne znamo, godinama jeli pravo smeće.
Otpad koji smo trpali u sebe, između ostalih štetnih stvari i tvari, bio je pun konzervanasa.
Zbog toga smo još uvijek svježi.
Iako smo mrtvi, još uvijek ne smrdimo i ne zaudaramo, ali za par dana hoćemo.
Konzervansi kojima smo se hranili, produžili su vrijeme našeg raspadanja.
Države zombije smo hranili i mnogo gorim stvarima od konzervansa!
Dopustili smo centralnim bankama da stvaraju novac kojeg smo posuđivali, da bi kupili dugove.
Zaduživali smo se da bi kupovali dugove.
Naše penzije? Šta je sa našim penzijama? Zaboravi na njih, stari!
Upravo se počinjemo raspadati i smrditi.
Penzije svih ljudi svijeta, i sadašnjost i budućnost ljudske vrste, upravo su se istopili uloženi putem centralnih banaka u dug baziran na novom dugu za isplatu starog duga, koji bi trebao isplatiti onaj još stariji dug i onaj prije njega, novijim dugom od ovog najnovijeg zaduženja prezaduženih dužnika prezaduženim dužnicima.
Svaka zemlja na svijetu ima svoje Freddy-je i Fanny-je.
Svaka je firma u stvari Freddy ili Fanny.
Svaka je zemlja u stvari Freddy ili Fanny.
I nitko nas u procvatu demokracije, danas kada smo svi sigurniji nego bilo kada u povijesti svijeta, ne pita za mišljenje i nitko nam ne daje pravo glasa.
I nitko se više ne sjeća "pravog razloga" osnivanja Freddy Mac i Fanny Mae: Omogućiti svim ljudima kupovinu kuća. Kojeg li sarkazma, njihov novi cilj je zaustaviti pad cijena nekretnina, i što je još gore, dignuti te cijene nekretnina na što je moguće više nivoe.
Besmisao svog tog zaduženo posuđenog novca, izlazi na vidjelo:
Ne više kroz inflaciju cijena dionica, ne više kroz inflaciju cijena bondova i obveznica, ne više kroz inflaciju cijena kuća i nekretnina, ne više kroz inflaciju cijena vlada i zemalja već kroz inflaciju cijena potrošačkih proizvoda koje će nas žive pojesti.
Hoćete li izaći na ulice i tamo tražiti pravdu?
Ruke U Vis ! U međuvremenu ste ostali bez vojske, i one su zbog korupcije naših vlada postale privatne!
CERN-ov najveći poduhvat i eksperiment u povijesti nauke, čiji je početak više puta najavljivan i odlagan, kako smo se i pribojavali, stvorio je crnu rupu.
10. Rujna 2008, nakon 30 godina rada na njegovom razvoju, potrošenih milijardi i milijardi dolara te niza tužbi, na granici Švicarske i Francuske probno je pušten u rad Large Hadron Collider - LHC, najveći akcelerator čestica ikad napravljen.
Nije jasno zbog čega je Rujan tako pogodan za najveće i najvažnije svjetske događaje, no činjenica je da je do smaka svijeta došlo samo dan prije obilježavanja najveće svjetske obmane, terorističkih napada na Ameriku, 11. Rujna 2001.
U situaciji u kojoj je sve i svašta propalo, nema ni najmanjeg alarma, zvona za uzbunu.
Mrtva tišina i šutnja naših vlada i medija, potiho nam sve govori.
Cijela priča počinje povratkom stoljećima unazad.
Grupa lukavih i moćnih ljudi, stvorila je i stavila u pogon prljavi i pokvareni sistem.
Jedini uvjet za savršeno funkcioniranje ove mašine, bio je da svaki njen dio mora biti zaražen i bolestan.
Ništa na svijetu ne predstavlja takvo savršenstvo kao što je sistem koji diktira i upravlja našim životima.
Isti su ljudi stvorili i Boga i religije.
Ima li nešto što bi vas navelo na pomisao da su u ovom slučaju stvorili nešto iskreno i pošteno?
Za nas, današnje generacije, nas koji danas živimo naše živote, zaplet počinje
Aktom o Federalnim Rezervama, 1913 godine.
Američkoj se javnosti nije sviđala ideja o ulasku u II Svjetski Rat.
Danas se pouzdano zna da je napad na Pearl Harbour, insceniran i isplaniran povod za ulazak Sjedinjenih Američkih Državava u sveopći rat.
Bog u kojega vjerujemo, novčanica Federalnih Rezervi, postao je svugdje prisutan, svemoćan i svemoguć, 22. Srpnja 1944 u Bretton Woods-u.
Atomske bombe na Hiroshima-u i Nagasaki predstavljaju kriminalni akt, koji uopće nije bio potreban.
Svi smo se skupa naravno, počeli strašno bojati boga, njegovog gnjeva i njegove strašne moći, sve do današnjih dana.
Obmana terorističkim napadima na Ameriku, 11. Rujna 2001, vrhunac je u kojega nitko više ne vjeruje, ali ga svi odreda prihvaćamo.
To nas je i dovelo do kraja, zbogom društvo!
I zato Predsjedniče, Ministre, Zastupniče i Predstavniče:
- Ne zovi je slobodom i demokracijom, globalizacijom svjetskog napretka.
- Ne zovi je revolucijom ako u petak ne budemo zajedno radili na njoj. U subotu i nedjelju sam zauzet važnijim poslovima.
- Ne zovi je samoupravom i ravnopravnošću kada nismo svi isti i nemamo svi isto.
- Ne zovi je državom, čisto onako iz principa.
- Ne zovi je korisnom, ako nam nije od nikakve koristi.
- Ne zovi me na promjene, ako još nije stiglo pravo vrijeme i kucnuo pravi čas.
- Ne zovi me na promjene ako si spreman na nasilje.
- Ne obraćaj mi se više, isto slušam već godinama.
- Ne zovi me na izbore i referendume, ako su rezultati unaprijed kupljeni.
- Ne zovi me na izbore i referendume ako su organizirani božjom voljom i pomoći.
- Ne zovi ih promjenama, ako su bolje nego ništa.
- Ne zovi ih promjenama ako je za danas dosta, ostalo ćemo završiti sutra.
- Ne zovi ih promjenama, ako mislimo i već se bojimo da...
- Ne zovi ih promjenama, ako sutra moram čekati isti onaj red u banci i pošti.
- Ne zovi ih promjenama, ako se i dalje moram ponašati i raditi onako kako mi ti kažeš.
- Ne zovi ih promjenama, ako mi ih prije toga nismo mogli pročitati.
- Ne zovi ih promjenama ako smo ih i pročitali, ali kao i uvijek, ništa nismo razumjeli.
- Ne zovi ih promjenama, ako i dalje gledamo i vidimo samo seks i nogomet.
- Ne zovi ih promjenama, ako je politika nevažna i blago je nama, jer smo i od desnog i od lijevog jaja, uvijek među vama.
- Ne zovi me na ulice, ne zovi me u Parlamente, ako ima stvari koje su preče od ovih.
- Ne zovi me više molim te, ako je sada ionako, već prekasno!
Od ponedjeljka do petka proizvodim dugove, oružje i gluposti.
I subotu ujutro radim, a poslije podne provodim u redovima po super marketima, kako bi i za od sljedećeg ponedjeljka do subote bio radno sposoban.
Pola plaće trošim da bih uopće mogao raditi.
Možda ćete mi smanjiti porez na prekovremene sate, ili povećati broj slobodnih dana i godišnjeg odmora koje i tako ne mogu koristiti.
Nedjeljom dajem dobrovoljne dobrotvorne priloge i molim za oprost svojih grijehova.
Ako platim, kažu da kao da nikada nisu niti postojali.
