Burza i Tržnica Kapitala, Neznanja, Dugova, Vijesti, Duša i Ponosa

Crno Bijeli Televizor U Boji

Posmatrano izvana i iznutra, sa gornje i sa donje strane, s lijevog i sa desnog boka, od naprijed i od nazad, globalni financijski sustav sazidan na temeljima bankarskog sistema koji bez, i ili iz skoro nikakve rezerve kreira novac dug praktično iz ničega, je najobičnija prevara.
Ekonomska mjerila ne služe ničem drugom, osim isključivo skretanju pažnje sa prekoračenja svih mjera, u igri prevare koja je u toku.
Ljude su uvjerili da su bankari potreba današnjeg svijeta.
Moderna ekonomija je sistem u kojem su bankari ubacili novac dug u svaki aspekt naših života.
Na taj način, omogućili su si parazitiranje na proizvodnji ostalog dijela društva i potpunu kontrolu kolektivne svijesti i savjesti.
Novcem kojeg su stvorili iz ničega sa skoro nikakvim uloženim sredstvima, kupili su cijeli svijet.
Danas međutim, kada je konačno prvi slučajni prolaznik poželio unovčiti ček bez pokrića koji već desetljećima razmjenjujemo između nas, sistem se počeo rušiti kao kula od karata.

Činjenica je da je Amerika u bankrotu, i da nije u stanju isplatiti svoje ogromne dugove.
Činjenica je da ni mi drugi ne stojimo ništa bolje.
Hoće li Prvi Crni Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država biti taj koji će ni kriv, ni dužan, zeznuti i bijele i crne, i žute i crvene, i visoke i niske?
Bojim se da je baš zbog toga što nam upravo slijedi, boja kože bila odlučujući faktor u izboru Predsjednika (krivca).

Mass Media I Politika Za Mase:



Bez obzira na ovu gornju opasku, mi i dalje:
buljimo u laži, ali vidimo istinu,
gledamo kroz maglu, ali vidimo jasno,
pred očima nam je kriminal, ali vidimo poštenje,
promatramo zločine, ali vidimo dobrotvorne akcije,
proizvodimo vrijednosti, a stvaramo dugove,
radimo na kvaliteti, a kupujemo škartove,
pijemo lijekove, a gutamo otrove,
hranimo se zdravo, a jedemo smeće,
pravimo se čistima, a uprljamo sve što stignemo,
što se više školujemo, to smo gluplji,
zarobljeni u radnim kampovima, ali se osjećamo slobodnima,
imamo diktaturu, ali živimo u demokraciji,
zakonima smo izgubili sva prava, ali ih imamo zato da nas štite,
prijestupnike zatvaramo, a kriminalce, zločince i falsifikatore biramo za predsjednike.

Crno bijeli televizor u boji, kkkkšššššššššššššššššššš,
smetnje u prijemu,
Bože, ogromnog li €krana i šarene li $like:
ne želimo tajne, ali nas ne zanimaju vijesti i informacije,
ne želimo dugove i siromaštvo, ali nas ne zanima iskrena monetarna reforma,
ne želimo ratove, ali nas ne zanima prvi svjetski mir,
ne želimo robovati, ali nas ne zanima slobodno tržište, blagostanje, sloboda, kratko radno i dugo slobodno vrijeme,
kkkkšššššššššššššššššššš, smetnje u prijemu,
Bože, ogromnog li €krana i šarene li $like,
crno bijeli televizor u boji.

Mi Moramo Odbaciti i Odbiti Zaključak Da Nam Je Jedini Izbor Od Dva Postojeća, Manje Zlo!



U vremenu u kojemu živimo, imamo veće zgrade i manje kvalitete, šire auto puteve i uže poglede na svijet.
Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više, a uživamo sve manje i manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više komfora, ali manje vremena.
Što više diploma imamo, to manje smisla imamo.
Imamo više znanja, ali smo sve nesposobniji za prosuđivanje, više stručnjaka i sve više problema, više lijekova i manje zdravlja.

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo olako, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, lako se i previše ljutimo, do prekasno smo na nogama, budimo se umorni, čitamo premalo, gledamo televiziju previše.
Imamo veće imovine, ali manje vrijednosti.
Previše pričamo, malo se volimo i previše mrzimo.

Naučili smo živjeti, ali o životu nemamo pojma.
Dodali smo godine životu, a nismo dodali život godinama.
Bili smo do mjeseca i vratili se nazad, ali imamo poteškoća u prelasku ceste kako bi pozdravili novog susjeda.
Osvojili smo vanjske prostore, ali ne i one unutrašnje.
Stvari smo učinili većima, ali ne i boljima.

Klimatizirali smo zrak i uprljali duše.
Osvojili smo atome, ali ne i naše predrasude.
Pišemo više, ali naučimo manje.
Planiramo više, ali ispunjavamo manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati.
Proizvodimo sve više kompjutera koji pohranjuju sve više informacija, a komuniciramo sve manje i manje.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i malih karaktera, odličnih profita i slabih međuljudskih odnosa.
Ovu su dani duplih prihoda sa više bračnih razvoda, ljepših kuća i uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja i velikih kašnjenja, povećane smrtnosti i smanjenih uračunljivosti.
Ovo su dani tableta koje nas čine veselima, smiruju i potiho ubijaju.
Ovo je vrijeme u kojemu je puno toga u izlogu, a ništa u pozadini.

Kkkkšššššššššššššššššššš, smetnje u prijemu,
Bože, ogromnog li €krana i šarene li $like,
crno bijeli televizor u boji.