Braco je radijo vec godinama pre nego sto ga je upoznao D.P., koji nije nikako utjecao na njegov rad. Osim sto je inzistirao da podje sa njim na razne kongrese i skupove alternativaca.
Pricate o kultu licnosti sa nekim negativnim prizvukom. Za mene je pojam kulta licnosti neutralan pojam, jer kraj krajeva i oko Isusa(ako vjerujete da je takva licnost postojala) su gradili kult licnosti, a on sa tim nije imao nikakve veze.Pa naravno Stalin, Hitler, Mati Tereza, Martin Luther King itd...sve su to licnosti oko kojih su se gradili ti kultevi licnosti no ne spadaju svi u istu kategoriju(ne mozes porediti Hitlera i Lutra Kinga npr. a kamoli Isusa). Ali ajde, ne cudim se vasem skepticnom pristupu, sto je zapravo zdravo no nikakve koristi od toga nemate.
Kraj krajeva, sta ce vam znanje, ako ga neznate koristiti u vlastitu rast.
Evo jos jedan odsjek iz knjige Misterij Zvani Braco, cisto radi zanimljivosti. Ovih dana cu otici maksuz, kupiti scaner i skenirati koju knjigu i staviti je u share. Radi nekih koji se eto ne usudjuju otici na Srebrnjak, ili nisu u mogucnosti a zeljeli bi procitati o cemu se tu radi.
Dakle citat:
Citat:
U jednoj stanki visesatnih seansi u Svicarskoj, Braco mi je rekao: »Ovo je jednostavna matematika s popustom. Treba nesto dati, treba samo otvoriti vrata, pa da se pokrene nesto dobro, pozitivno. Ima ljudi kojima je dostatno tako malo da osjete to zivotno zadovoljstvo, mada su prosli kroz pravi pakao. Imas onih koji bi zeljeli neko jamstvo a da bez ikakvog napora nista ne uloze. Ima i onih kojima je to nemoguce objasniti...«
Bio je u pravu, sto cu se i sam uskoro uvjeriti nakon sto mi se obratila jedna austrijska dama potkovana u svim pricama o alternativi, guruima, karizmaticima, crkvama, sektama, a sve to popraceno racunom u banci. Razgovarali smo u hotelskom lobiju, opusteno, dok su se oko recepcije beckog hotela muvali izgubljeni tragaci koji su ovamo potegnuli iz raznih europskih zemalja kako bi sreli Bracu. Njoj se nije zurilo, odlucila je prvo temeljito ispitati bas mene, valjda zakljucivsi da bi mogao znati neke tajne, koje sam spreman podjeliti s njom. Pocelo je natezanje oko novca, naravno. Dobrano sam se oznojio uvjerivsi je konacno da nece morati platiti ama bas nista. »To bi mogao biti pravi izcelitelj... - procjedila je – ali ne svidja mi se to sto se reklamira....ipak tu nesto ne stima«. Malo me iznenadila takva konstatacija jer su bas austrijske novine donjele pricu o iscelitelju koji ne peljesi bolesnike do gole koze sto mu je donjelo nevjerovatno peto mjesto na listi austrijskih »naj vjesti 2007«. Bio sam gotovo impresioniran da se nasao netko tko smatra pojavljivanje Brace na prvom programu austrijske TV nekakvim reklamiranjem. Uostalom, tamo nije izgovorio ni rjeci. Hvalili su ga njegovi pacijenti. Inzistirao sam da mi objasni gde se to Braco reklamira. Bila je zbunjena i promrljala: »Pa, tu djele nekakve letke, pa bilo je i na TV a i vidjela sam neku najavu u tisku da dolazi«...Na moj upit kako bi inace ljudi znali da Braco dolazi i, uopce, da postoji, da ne koristi sasvim normalne puteve komunikacije s javnoscu, nije imala odgovor. Ali, povisenim je tonom, nadahnuta nekim nevidljivim i nepostojecim cudotvorcem rekla: »Pa, dobro, otici cu to pogledati, makar, kazem vam, oni pravi ne uzimaju nista, za njih se ni ne zna, oni pate za druge...«. Super, izleti mi! Imam ideju: Dajte nam primjer svima i dragovoljno svaki dan odradite na odjelu za bolesnu djecu u obliznjoj bolnici par sati, mozda tri sata recimo, to bi bilo sasvim dostatno. Bez honorara, to se podrazumjeva kada su u pitanju velike duse. Lice joj je postalo purpurno i jedva je potiskivala bjes. »Nemojte sada banalizirati stvari, ovako ili onako, sama cu se uvjeriti koliko vrjedi taj vas iscelitelj...«. Spustio sam ton i gotovo joj nezno rekao: »Nemojte ulaziti unutra kod njega, to vam je moj prijateljski savjet...«. Valjda je pomislila »gle ti bezobrazna balkanca« prije no sto je drhtavim glasom pitala: »Zasto?...«. Gledajte, ono sto vi trazite postoji u knjigama i filmovima i upravo je obratno od onih vrjednosti u koje zapravo vjerujete – postajao sam jos obazriviji i govorio jos tise. Ovo je za vas jednokratni izlet u ono u sto se nikada necete doista iskreno upustiti. Postavljate si ideal koji sami nemozete sljediti a trazite ga od drugih. Ostat cete razocarani. Ne kupujte nista, ne ulazite, samo idite doma i zadrzite svoje zivotne vrednosti. Mozda dodje dan kada se pomaknete s tog mjesta, ali nazalost to ce biti tek onda kada vas natera nuzda. Daj Boze da taj dan nikada ne dodje, zavrsio sam svoj monolog i digao se s fotelje.