Bert Hellinger:

http://www.4shared.com/dir/6681262/9a88 ... aring.html


Iz knjige :

Što znači odanost u odnosu između partnera?

Odanost je tu povezana sa zajedničkim zadatkom partnera, prije svega kad imaju djecu. Ovaj zadatak se ogleda u tome da se oni mogu uzdati jedno u drugo, ostati zajedno i zajednički podizati djecu. Na ovaj način ona služi dobrom cilju. Kod parova koji nemaju, ili ne žele imati djecu, odanost nema isto značenje.
Važno je imati na umu da odanost koja se često zahtjeva u odraslom odnosu je zapravo dječji zahtjev da majka bude prisutna u odnosu.

I onda kada partner izjavljuje vjernost?

Strah koji stoji iza jednog ovakvog zahtjeva je strah djeteta da će ga majka ostaviti. Kada se ovaj zahtjev postavi pred partnera, on razara vezu. Tada onaj drugi nije više partner, već majka. Ovo u istoj mjeri vrijedi i za muškarca i za ženu. Zahtjev za ovakvom odanošću ne ojačava vezu, već je oslabljuje.
Odanost medu odraslima za mene znači: Poštuj me i ostani pouzdan za ostvarenje našeg zajedničkog zadatka. Ovo jača ljubav i daje joj čvrstinu, ali ako netko npr. kaže: Ako odeš, ja ću se ubiti, jer onda moj život za mene nema više nikakvog smisla, to je pogrešno shvaćanje odnosa medu partnerima. Oba partnera su odrasla. Oni ne ovise jedno o
drugom, kao što dijete ovisi o majci. Ako se perspektiva pomakne na opisan način, onaj drugi, po pravilu odlazi, jer to ne može izdržati.

Ali nevjera i odlazak, tj. napuštanje, to su dvije potpuno različite stvari.

Može se dogoditi da tijekom jednog ljubavnog odnosa postoji i značajna veza s nekom drugom osobom. Također, i seksualna veza. To se ne smije unaprijed osuđivati. Ljudski život je previše složen. Ako načelna odanost i pouzdanost ostanu očuvane, i ako se ovaj dodatni doživljaj prihvati kao osobno obogaćenje i kao takvo ulije u vezu s partnerom, onda to može imati i pozitivan učinak.

Za uvod jedna priča od jučer: zazvoni telefon i javim se, osoba meni nepoznata glasa traži imenom mene i ja potvrdim onim – 'Ja sam' i onda ko iz vedra neba počne paljba: Pa dobro što ti misliš, kako se usuđuješ ugasiti mobitel, ne mogu te dobiti satima ... i da ne duljim... Paljba bez veze. Bijes usmjeren na drugu osobu. Agresivnost na dijelu. Kad sam rekao dotičnoj osobi da prestane urlati ne mene i neka kaže tko je i koga u stvari treba, ispostavilo se da treba kolegu istog imena.

Ubrzo sam čuo da je u VIP-u jučer bilo problema i da se ljude nije moglo 'dobiti'.

Nakon toga tok misli jednostavno me odveo do prisjećanja na slične situacije kada sam i sam (samo bez urlanja) znao optužit i napast nekoga a da bi se samo koju minutu kasnije pokazalo da nisam u pravu, da postoje 'olakotne i objektivne okolnosti'. Sva sreća, to sam uvijek doživio kao udarac posred face i shvatio bezrazložnost svog napada. Korak po korak, naučio sam iz vlastitih grešaka i spoznaja da nikada nema razloga za napad. Iz dana u dan i iz godine u godinu razvio sam se u osobu koja ne napada i koja ipak razmisli prije nego upotrijebi jezik. Što me dovelo do izuzetno ugodnog stanja mira i tolerancije.

A ubacujem to ovdje zato što mislim da su partnerstvo i roditeljstvo jednostavno idealna prigoda za razvijanje tih vrlina. Mislim da se upravo unutar obitelji najčešće javljaju takvi negativni impulsi - izvrijeđati i iznapadati prvu osobu koja nam je u blizini i svatko tko ne želi uvidjeti uzaludnost i glupost takvog vlastitog ponašanja na velikom je gubitku. I obično netko shvati ovo kao uputu – 'ajmo drugima ukazivat na njihove gluposti pa ćemo zanemarit svoje' – što uglavnom svi vrlo rado rade.

Iz ovoga što napisah gore proizlazi moje iskustvo partnerstva za koje nisam nidgje našao potvrdu kao ni za onu o nekažnjavanju djece.

Ono što mi moje iskustvo govori je, za razliku od svih savjeta i čežnja za pronalaženjem 'srodne duše' koja će s vama podijeliti mnoge zajedničke interese, da je za djelotvoran rast i samorazvoj idealna osoba koja s vama ne dijeli gotovo ništa zajedničko, osim što vas je neka čudna sila spojila i vi ste se u jednom trenu uzajamno zaljubili.

Nakon jedne moje dugogodišnje (govorim o skoro deset godina) veze s osobom s kojom sam imao mnogo toga zajedničkog shvatio sam da smo završili tako – što smo gotovo usisali jedno drugo – sve je bilo OK – al' toliko smo se pretvorili jedno u drugo (nije ovo dobar izraz jer se nismo pretvorili jedno u drugo, trenutno ne znam bolji) da smo bili okrenuti samo prema sebi, fino uglavljeni, kompatibilni, nije bilo potrebe za bilo kakvom promjenom. Dok nisam uvidio da stojim na istom mjestu godinama i izašao iz te veze.

I iako to nisam svjesno tražio, uviđam da veza u kojoj sam sada a s osobom s kojom nemam gotovo ništa zajedničko, mnogo bolje zadovoljava moje potrebe za stalnim kretanjem naprijed. Bio sam u toliko navrata, a usljed totalne razlike u našim karakternim osobinama, gotovo natjeran da svoju (raz)umnost i toleranciju i suosjećanje rastegnem do nemogućih granica, da preskočim svoje glupe predrasude (dobro, sve su predrasude glupe), zaboravim sebičnost, samoživost, želju za kontrolom, dominacijom, da prestanem postavljati svoja pravila na uštrb tuđih, da sam nakon svake burne i vatrene zgode (nije tu bilo nasilja, samo me malo čopila kreativna sila pjesničkog izražavanja, he-he), sukoba interesa shvatio da kvantnim koracima grabim dalje. Da mi se unutrašnjost lomi i krši, da izbacujem krutost i glupost i da ostaje prostora za plemenitije osjećaje. Malo po malo, ali funkcionira. Za mene. Kako sam razvijao tu partnersku i roditeljsku toleranciju shvatio sam da se ona jednostavno proširila na sve ljude – koje sada doživljavam s puno manje kriticizma i s puno više ljubavi, pa, mogu reći da sam zaista sretan zbog toga. Uglavnom smo okruženi ljudima koji ne razmišljaju kao mi, isuviše smo svi različiti, i ako ne prihvaćamo različitost, nismo postigli NIŠTA!

Ona urlajuća osoba i kolega istog imena s početka posta – kako znam njihovu obiteljsku 'situaciju' – nikada u ovih više od deset godina koliko ih znam – nisu ni pomislili promjeniti svoje agresivno ponašanje, u stvari, opravdavaju ga i odobravaju. I urlaju jedni na druge odvajkada i tako će izgleda raditi zauvijek. Nanositi bol i sebi i drugima (kako li je tek djeci?), zahtjevati od drugih da se mjenjaju, nametati svoju agresivnost. Tako su izabrali. Nitko nema pravo soliti im pamet.

Kad malo skupim na hrpu neke ideje, pisat ću još o svom iskustvu partnerstva a kroz manipulaciju mas-medija i ostalih proizvoda Matrice.

Evo vam primjer mog odprogramiravanja :

Znam da su mi kao djetetu često govorili onu: Ne hodaj bos, prehladit ćeš se! I tako ja cijeli život ne usudim se hodati bos. Ove zime meni prekipilo - prođem bosim nogama po hladnom podu i za kratko vrijeme osjetim da mi nos curi. Ma daj, to mora prestat, velim ja sebi i uveo pravilo bosog hodanja u sred zime. Malko sam se 'raspravljao' sam sa svojom podsvjesti - ona meni šalje strah od prehlade i prve simptome, ja njoj: E, nećeš!

I ja se oslobodio bar tog programa Mislim, oslobodio sam se još njih, al ovaj mi je pružio puno zabave.

Uz to - već duže vrijeme oslobađam se onog programa kojeg zovem - 'Tko se u petak smije, u subotu i nedjelju plače'. Taj je dublji i snažniji. Prije nego sam donekle postao svjestan, to sam doživljavao kao praznovjericu koja se obistinjuje, yak!! Dok jedne noći, vozeći se u tramvaju nakon dobrog provoda nisam postao svjestan jedne svoje misli: Sigurno se nekome dogodilo nešto užasno!

Kako su li me sputavali kao djete, kad veselo i neobuzdano razdragan uživam u životu a onda zbog toga osjećam krivicu i strah da će to nekome nanjeti štetu? Sjećam se da je otac često bolovao, da li je tu korijen? Rekao bih da jest!

Mislim da sam to izbacio iz sebe.

Super tema, nisam jos roditelj pa ne mogu konkretno pisati o svojim iskustvima ali planiram biti i uzasno mi je bitno da jednog dana ne zatupljujem nesvjesno svoju djecu. samo nastavite

A jesi li svjestan kako su tebe programirali? Piši o tome!

Pa mislim da sam tek počela otkrivati neke stvari ali većina mi jos nije previse jasna. Mislim da sam jos i dobro "prosla" u usporedbi s mnogima u mojoj okolini. Moja mama je imala jako loše djetinjstvo i nesvjesno je ponavljala neke obrasce, ali je u isto vrijeme i pokušavala raditi na sebi, i uvijek je dovlačila doma nekakve knjige i tako sam i ja nastavila istraživati, i što više razmišljam to više kužim koliko toga ima.

Mene je posebno ubijao u pojam obrazovni sustav, koliko sam vremena morala učiti neke zastarijele gluposti, učiti podatke napamet. Ipak nisu mi uspijeli ubiti volju za učenjem, a tako su se trudili.


Najviše se bojim kako ću uspijeti odgajati svoju djecu da ih ne zatupljujem, da imaju svoju slobodu, a da se ipak uklope u društvo, jer ma kakvo bilo moramo živjeti u njemu.

Korisno i u roditeljstvu i u partnerstvu:




http://www.4shared.com/file/57739583/ac ... ijete.html

Mislim da je tema odlicna i pitanje vrlo intrigantno i od neopisive vaznosti.

jedan od ciljeva u zivotu mi je i napraviti/odgojiti djecu na sto bolji moguci nacin i makar jos nisam blizu roditeljstva - vec duze vrijeme debatiram sam sa sobom o metodama odgoja.

i moram priznat da se sa nekim stvarima ovdje nebih nikako slozio (dok sa nekim drugima bih narocito).


za pocetak tu je obrazovanje.. ovo institucionalizirano tj. opce. Makar osobno studiram na vjerojatno najboljem faxu u zemlji i isao sam u vjerojatno najbolju gimnaziju u istoj, uzasno mi je zao sto nisam sve ucio vise. pod sve smatram ama bas sve - od povijesti , preko prirode i drustva - do matematike i fizike. cak i ako vjerujete u vise denzitete, morate se sloziti da nasa 3D priroda funkcionira manje-vise po principima koji se uce u skoli... a naposljetku i kada/ako biste ikada htjeli srusiti/shvatiti cijeli sistem... poznavanje istog bi bilo od ogromne koristi.

drugi pokazatelj je zapravo velika pozitivna korelacija izmedju inteligencije i obrazovanja (ovo nije conspiracy theory ili neprovjerljivi izvor, nego stvarno psiholosko istrazivanje)... i cinjenica da se nas mozak razvija vjezbanjem (a)... i pod (b) cinjenica da zapravo sto vise djelica informacije imamo - lakse mozemo shvatiti druge situacije.

a ako sam dobro shvatio vi govorite o osnovnoskolskom obrazovanju jos uvijek... neznam sjecate li se vi osnovne skole .. ali kod mene u osnovnoj skoli, jedini ljudi koji nisu prolazili sa 5 su bili stvarno puno manje (vidljivo) inteligentni od djece koja su prolazila sa 5. mislim da je lagano u osnovnoj skoli prolaziti i sa 5.0, a da sa 5 prolaze manje vise svi koji nisu problematicni. Ako poticete objektivnost kod djece, onda morate poticati i edukaciju - dajte njima na izbor zele li izabrati teorije sa interneta ili iz udzbenika, ali neka oba dvoje nauce dobro.

i onda dolazimo do par recenica koje malo bodu u oci a koje se spominju dosad u ovoj raspravi... a jedna od njih je "ruski lingvisti su otkrili nesto u genetskom kodu..."... mislim to je apsurd iz dva razloga... prvi je ociti "lingvisti znaju o genetskom kodu isto koliko i teolog o kvantnoj fizici", a drugi je ako se sjetimo kako se zapravo slaze genetski kod. niti ja se ne sjecam tocno (a da sam ucio vise na biologiji u srednjoj kada mi je to sve bilo glupo, sada bih znao npr.) - ali radi se o onih nekih brijem 4 (neda mi se guglat stvarno, sori).... - ceg ono aminokiselina il tak nesh? koje svaka ima svoje "ime" koje se reprezentira kao jedno slovo ... odnosno A se veze samo na T i C se veze samo na G il tak nesh.. prema tome zakljucit da se oni vezu po nekim "lingvistickim pravilima" ... je super captain obvious zakljucak....

ili "forsiranje ucenja engleskog jezika je programiranje tako da sve sto cujemo na engleskom automatski prihvacamo" . Meni ovo zvuci jako glupo, nikako nemozemo rec da netko tko zna engleski prihvaca sve sto cuje na engleskom i to je apsurd. Ja znam engleski i nikako ne prihvacam sve sto cujem na njemu, kao i jos puno puno ljudi. To ovisi o covjeku, ne o jeziku... napisano na hrvatskom ili na engleskom - ako je glupost odbacit cu procitano. Ja osobno mislim da bi svi trebali znati engleski jezik jer zivjeti bez njega je vrlo ogranicavajuce. - nemozes pristupiti puno sirem spektru informacija - i sto je najgore primoran si citati NECIJI PRIJEVOD. Npr. kada citas knjigu - ako je izvorno pisana na engleskom - rijeci imaju svoj ritam, svoj ton... - cim ih prevedes na hrvatski - izgubio si pola "umjetnosti" u djelu. A da ne napominjem mogucnosti manipulacije zbog par rijeci prevedenih u drugom tonu. Ja nazalost znam samo eng i hrv, i uzasno mi je zao zbog toga - jer sam ogranicen samo na informacije sa tih strana. Kako da upotpunim sliku o ww3, o iranu vs. americi ili kini vs. americi, kada posjecujem samo americke stranice? .. i sto meni znaci onaj subtitl kada neki kinez prica nesto? ... ovaj moze pricat o kazalistu i vremenu, a ovi ispod prevodit da salju nuklearne bombe... pa bih ja samo zujao i morao vjerovat titlovima.

nadalje - vakcinacija i te "cudne naprave koje kace na vasu djecu". - vjerojatno (i logicno) je da farmaceutske firme pokusavaju nametnuti sto vise trosenja svojih proizvoda ljudima, ali vjerovati da je bas svaki doktor dio urote? ... i stvarno, kada oni donesu napravu koja bi testirala sluh vaseg dijeteta... taj zahtjev nije dosao sa 33. nivoa masonske piramide, nego je dosao od doktora koji je porodio vase dijete. u americi bi ova argumentacija mogla proc (makar mislim da i oni imaju sve pretrage placene kad su u pitanju djeca, makar im zdravstvo inace nije socijalno) - ali kod nas taj doktor nema apsolutno nista od toga osim trosenja svog vremena. a sto se tice vakcinacije - na svaku tvar covjek moze imati negativnu reakciju. to kod nekih ljudi ukljucuje orahe, a kod nekih ne ukljucuje alkohol.. .svi smo razliciti do neke granice, ali ono sto vjerujem da povijest pokazuje je da tocno nakon pocetka vakciniranja djece - se zivotni vjek covjeka drasticno povecao - a to bi trebao biti nekakav generalni objektivni pokazatelj ako se ne varam.



eto, toliko od mene, ispricavam se na dugom postu i nisam stvarno nikoga htio uvrijedit. moje namjere su naravi da se dodje do prave istine.

tako mlad a tako pun predrasuda

nije istina,proveri malo dublje taj izvor


shalish se sa ozbiljnim stvarima ili si totalno neinformisan i ignorantan
prochitaj malo:
http://www.galaksija.com/planeta/opasnosti_od_cjepiva.htm
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1352
tu negde u temama imash i neka lichna iskustva roditelja autistichne dece pa prochitaj malo pre nego shto nastavish da lupetash

@Nat: evo, tocno takvi postovi me uzasno zivciraju na ovom forumu... i tocno takvi ljudi kao da me tjeraju da pobjegnem od svih teorija ili pokusaja trazenja alternativne istine...


dakle za pocetak - postavljas se superiorno, bez A od argumentacije.

"tako mlad a tako pun predrasuda"... sto je u ovoj recenici predrasuda:

"za pocetak tu je obrazovanje..
cak i ako vjerujete u vise denzitete, morate se sloziti da nasa 3D priroda funkcionira manje-vise po principima koji se uce u skoli... a naposljetku i kada/ako biste ikada htjeli srusiti/shvatiti cijeli sistem... poznavanje istog bi
bilo od ogromne koristi. ." ????

ajde molim te sad argumentirano. Jeli predrasuda da mozes bolje argumentirati protiv necega o cemu znas puno nego protiv necega o cemu neznas nista? ... jeli predrasuda da je udaljenost puta (s) koje tijelo predje u vremenu t, brzinom v jednako s=v*t? jeli predrasuda da postoje clankonosci i kraljeznjaci? jeli predrasuda da postoji konjugacija i deklinacija? STO OD TOGA JE PREDRASUDA?

a drugo sto si rekao je (opet tim superiornim patroniziranjem)
"nije istina, proveri malo dublje taj izvor"... neznam na koji dio quotanog se odnosi pa cu odgovoriti na sve....
izvor za korelaciju inteligencije i obrazovanja nemoze biti provjereniji, izvor je netko iz vrlo bliske obitelji (opet necu reci tko jer pokusavam zadrzati najvecu mogucu dozu anonimnosti) tko je studirao psihologiju... izvor je znanstveno istrazivanje psihologa (ne masona psihologa, nego psihologa ffs)... dakle imas hrpetinu ljudi, znas tocno tko je sto od njih zavrsio... i svakom tom covjeku das IQ test... vrlo je jednostavno i vrlo je ocigledno i rezultati vrlo podupiru hipotezu. to je prvi dio kvotanog.

drugi dio sam ja nadopisao (i vjerujem da nisi mislio na taj drugi dio) : - da se mozak razvija vjezbanjem i da - sto vise djelica informacija imamo - lakse mozemo shvatiti druge situacije. Za prvi ti je dokaz ona zenska koja je zivjela sa majmunima pol zivota - pa je poslje nisu mogli naucit osnovnim stvarima, a zar ti drugi stvarno moram objasnjavat?

link koji si dao je neki doktor koji se ne zeli imenovat ! koji prica o nekim cjepivima da su stetna... sto tebi taj link govori? Ja se ovdje mogu predstavit isto kao kemicar i farmaceut koji je radio na razvoju HAARPA i cjepiva , i onda je to kao neki dokaz? Kako mozes samo tako uzimati kao cinjenice nesto sto netko drugi - nepotpisano, nepotvrdeno govori samo tako iz rukava? zasto i kako znas da je on i svim taj koji se predstavlja da je? ako si vec skeptican prema cijelom svijetu, zasto nisi skeptican prema ovome?

i opet napominjem - ja nisam nikad rekao da cjepiva nisu stetna, ja sam pokusavao nastaviti argumentiranu raspravu, a ti se javis sa nekim babaroga argumentima patronizirati mene?

osobna iskustva roditelja autisticne djece nisam nasao u linku koji si poslao.

Kako možemo znati da su IQ testovi mjerodavni pokazatelj nečije inteligencije? i sami psiholozi su podjeljeni kada su testovi u pitanju i velika su odstupanja u rezultatima kod jedne osobe, ovisno o puno faktora.

Što se obrazovanja i školskog sustava tiče, puno je pogrešaka u onome što nas uče, od postanka čovjeka i svemira pa do najnovije povijesti. Pogledaj samo tumačenje povijesti i nedavnog rata u Srbiji, Hrvatskoj ili u tri različite regije u Bosni. Ili opise događaja iz Drugog svijetskog rata u njemačkim ili francuskim udžbenicima.
A koliko samo učenja napamet i reproduciranja kao robot, nikako mi se ne čini da mi je to povećalo IQ. Većinu za mene bitnih inforamcija i znanja sam stekla izvan obrazovnog sustava, a o svom razočaranju fakultetom da i ne pričam, kao i cijelim obrazovnim sustavom.

Što se cijepljenja tiče, tu je puno zabluda. Imaš na www.roda.hr na forumu više rasprava o cijepljenjui korisnih linkova pa se možeš informirati. Iz bliže okoline znam nekoliko slučajeva ozbiljnih komplikacija zbog cijepljenja kao što je meningitis, teški oblik epilepsije i astma pa se isplati dobro razmisliti i informirati se čemu izlažemo svoju djecu i koje su alternative.

zapocetak - hvala na odgovoru koji razumijem!

Dakle ovdje govorimo o onoj opcoj definiciji inteligencije (ne socijalnoj, ne ljubavnoj.. nego onoj.. nazovimo ju "logicnom" ili "matematickom"..) ... i istina je da rezultati variraju (ako se ne varam radi se o +/- 20%)... kod pojedinaca ovisno o umoru, skoncentriranosti... itd... ali generalno velika vecina psihologa slaze se da moderni IQ testovi (oni mensini npr.) vrlo dobro aproksimiraju neciji IQ.


Pa postanak covjeka se uci (ako se ja dobro sjecam).. kroz par mogucih scenarija... nitko ti ne kaze sto se tocno dogodilo nego ti kazu par mogucih scenarija (od kojih je cak jedan da smo ostatak neke elijenske rase koja je ovuda prolazila)... barem je tako bilo dok sam ja isao u osnovnu prije kojih 10ak godina (mlad sam
a nastanak svemira se uci kao teorija big banga.. isto ne kazu: znamo tocno sto se dogodilo nego kazu - mislimo da je to bio big bang. ako se ne varam fizika to jos uvijek nije potpuno opovrgnula? teorija struna daje neke nove mogucnosti, ali je nazalost jos uvijek samo teorija.. jednako kao i big bang. (ispravite me ako grijesim sto je vrlo moguce)



nazalost ja jos uvijek nisam nacisto sto se dogodilo sa "domovinskim ratom" kako ga ovdje zovemo. Svi pricaju svoje price a ja neznam kome da vjerujem jer nitko nemoze biti objektivan u tome. Moje nekakvo totalno neprovjereno misljenje za koje se ne zalazem pretjerano je da je to sve bila lutrija tudjmana i milosevica koji su na tome zaradjivali...



da, moram priznat da neznam sto bih mislio o tome. Naime jedan fakultetski udzbenik psihologije koji sam citao (sad ga nemrem nac, neznam jel bioloska psihologija ili Psihologija pamcenja i ucenja) opisuje fotografsko pamcenje i ljude koji su ga imali najizrazenije... Svi odreda od njih su ko djeca bili prisiljavani bubati pjesmice napamet i razne pizdarije. Razvili su ogromnu memoriju, koja im zapravo ne sluzi nicemu jer su svi odreda kreativni idioti ( e, nemojte me tu uzet zdravo za gotovo jer se ne sjecam tocno... pitat cu sestru pa cu nadopunit...)

ja svo vrijeme imam jednu teoriju u glavi (samo to - teoriju...) koju nemogu niti dokazati niti opovrgnuti.. a ta je da nas edukacijom i konstantnim primoranjem da ucimo besmislice zapravo zadrzavaju (vremenski) kako nebismo stigli razmisljati o necemu drugom... (poslje sam naisao na ljude koji su imali slicna razmisljanja...)... - ali nazalost tako razmisljam samo za vrijeme ispita kada mi "to sve ide na zivce"... dok se sad par godina kasnije kudim jer nisam vise ucio neke stvari koje su mi se tada cinile glupe (pih kemija, pih biologija... to su gluposti kad volim matematiku i fiziku i programiranje..."sto ce to meni" nacin razmisljanja).

kako god okrenes - nemora znacit da edukacija pospjesuje direktno sposobnost inteligencije.. ali je cinjenica da ovo istrazivanje postoji i ako nista drugo - pokazuje da su inteligentniji ljudi obrazovaniji. (dakle nemora znacit da je inteligencija posljedica edukacije, ali u vecini slucajeva znaci da je edukacija posljedica inteligencije...)...
daleko od toga da ces i na najboljem fakultetu naci upornih idiota...

kako god okrenemo, mislim da bih ja za svoju djecu ipak radije da briljiraju u skoli... jos bolje ako sve dovode u pitanje i ne uzimaju cinjenice zdrave za gotove, ali ako stvari ostanu kakve su danas, nikako nebih volio da su u skoli samo prosjecni ili nedo bog losi (makar ako se i to dogodi, to nece znacit da ih manje volim, bar se nadam i cvrsto vjerujem tako sada)... Cisto radi ovog sto smo vec zakljucili (tj. psiholozi su zakljucili , a ja prihvatio) - da su
u tim krugovima inteligentniji ljudi... a buduci da zelim da mi se dijete krece u tim krugovima izbor je ocigledan.




hvala hvala hvala!!! ovo nisam znao i morati cu provjerit!


inace ontopic, sjetio sam se necega sto nisam spomenuo u svom uvodnom postu... moram priznat da oko jako puno stvari jos nisam odlucio kako odgajati dijete (ali imam tek navrsenu 21 godinu tako da nadam se da imam jos vremena), ali ono sto je sigurno je da sam definitivno odlucio pristup debatiranja. Nemogu nabrojati koliko puta se moj otac (dok sam bio malo vece dijete nego sad, ma zapravo jos uvijek to radi...) - zaderao na mene: "ZATO". Sjecam se svojih misli tada... uvijek bih mislio :"ti si gluplji od mene, trebao bi kao biti zreliji i stariji , a bojis se upustiti u raspravu samnom... TO DOKAZUJE DA SAM JA U PRAVU.. TI NISI.. TI SI GLUP...."... itd. uglavnom, povukao bih se u sobu i kako to vec ide, plakao, bio u kazni itd... Ja se nadam da nikad svojoj djeci necu rec "zato", uvijek cu probati raspravljati sa njima kao sa najjacim i najravnopravnijim protivnikom (u debatnom smislu "protivnikkom".)...

i makar jos nisam 100% siguran.. ali mislim da je metoda ucenja operantnim uvjetovanjem (a nikako agresijom) pravi izbor... dakle kada dijete strga mikser ( ) - mislim da nije nikako dobro derati se na njega tipa "zlocesti zlocesti, glupi majmune" bla bla (kao sto su to meni ofc radili ) ... nego mu treba objasniti... "gle sine(/kceri) ovo sto si ti napravio nije dobro zato sto sada vise nemozemo koristiti taj mikser za miksanje..." ... ali da bi izbjegli ono sto se dogadjalo americkim psiholozima koji su tako razmazivali djecu i ova postali narkomani i ludjaci, dolazi taj dio "operantno ucenje"... odnosno sistem nagrade i kazne... dakle prica nastavlja sa "... mi te i dalje volimo i to uvijek moras znat, ali ovo sto si napravio nije dobro i zato 3 dana nesmijes jesti cokoladu...". U tom slucaju dijete razumije sto je pogrijesilo, razumije da je pogrijesilo i osjeca posljedicu svoje pogrijeske.. ali se pritom ne osjeca zlocesti ili nevoljeno.

Odgoj djeteta je jedna od najtezih lekcija koju moramo sprovesti kako treba. Niko ne moze reci sta je ispravno a sta nije.

Prva stvar koju nebi niko trebao raditi djetetu je lagati. Ako te nesto dijete priupita pokusaj mu objasniti na nacin da ono to moze razumjeti ali bez manipulacija i lazi. Jer ne smije se dijete od samih pocetaka zaviti u laz, vjerujte mogu oni prihvatiti istinu cak i bolje od nas. To da ce djeca biti psihicki poremecena ako sazanaju sta znaci seksualnost od ranih nogu je jednostavno jos jedan od programa matrice koji nas tjera da nasu djecu od samih pocetaka programiramo.

Druga stvar je ta da dijete treba shvatati kao osobu sa slobodnom voljom. Ne treba ga prisiljavati da radi ono sto ono misli da nije dobro za njega (ovdje se odnosi na malo zreliju djecu od 14 pa nadalje sve zavisi kad udju u taj sistem "zrelog" razmisljanja i shvatanja). Ako u tim godinama dijete nece da ide dalje u skolu jednostavno mu pokazes opcije ali bez zastrasivanja jer zastrasivanje vodi do negativne energije i lakseg manipulisanja ljudima. Znaci postovati slobodnu volju isto onako kako mi hocemo da drugi postouju nasu slobodnu volju.

To su neke osnove na kojim cu ja svoje dijete odgajati naravno ako budem i imao djecu, jer sve je moguce a nista nije ne moguce.

ja mislim (tj. poprilicno sam uvjeren da je tako) da bi se ta djeca pocela pipkat sa 4 mjeseca, vjerojatno seksala sa 5-6 godina, a sa 14 prestala ici u skolu tj. veliki postotak njih. Pitaj djecu u 7. razredu osnovne vole li skolu i vidjet ces sto ce ti vecina rec... imo.

Sto imas tolike predrasude.
Kao sto sam rekao djeci trebas govoriti istinu ili bar ono sto ti smatras da je istinito a ne sto je neko tamo napisao kao istinito.
Danas imas ogroman broj maloljetnicke delikvencije i maloljetnickih trudnoca a djeca su iz jako strogih porodica koji su puni zabrane.

Jer kako neko rece najsladje je zabranjeno voce i djeca ce shvatiti ako moji roditelji toliko to meni zabranjuju i skrivaju od mene mora da je dobro. Jer i oni to rade da nije dobro nebi to radili.


A za skolu ti garantujem da bi je zavrsila 90% djece koji bi bili odgajani ovom metodom.

Što se tiče obrazovanja, i svega ostalog željela bih da moja djeca pronađu sebe i budu ono što žele. Nije na meni da im određujem hoće li ili neće ići na fakultet, koju će školu završiti i hoće li biti "uspješni" u društvu. Ako moje djete obožava cvijeće i želi biti vrtlar ja ću ga podržati jednako kao i da želi studirati molekularnu biologiju ili prava, svejedno. Najvažnije bi mi bilo da postanu dobri ljudi koji poštuju sebe i druge, a inteligencija, onu koju mjere testovima mi je sporedna stvar.

Mislim da je bitno razvijati se na sve načine, i duhovno i intelektualno, a čini mi se da je danas duhovni dio jaaako zapostavljen.


Nekako mi se iz tvog posta čini da veliku pažnju pridaješ obrazovanju i uspjehu na tom polju. Čini mi se da si sam bio uspješan na tom području pa bi to isto želio i od svoje djece.
Po meni to je ipak samo jedno područje u životu i ako netko nije briljantan učenik već samo prosječan ne znači da ne može biti briljantna osoba i imati prekrasnu dušu i biti sretan i ispunjen.
Kod odgoja djece moramo jako paziti da neke svoje ambicije i želje ne preslikavamo na njih.
Nije na nama da im određujemo put i postavljamo granice već da im pokažemo sve mogućnosti i pustimo da sami biraju.

Ja sam samo nekoliko godina starija od tebe i davala sam prije veliku pažnju obrazovanju i mislila da je bitan uspjeh na poslu ali sam u kratko vrijeme promjenila mišljenje i posložila prioritete u životu, a karijera i uspjeh na način kako se mjere danas u društvu me niti najmanje ne zanimaju. Bitno je slijediti onaj tihi glasić u sebi i raditi ono što te veseli i ispunjava i svojim primjerom pokazati djeci da i oni biraju na sličan način.

Prijateljica radi kao "teta" u vrtiću i kaže da je ova knjiga "Jesper Juul - Vaše kompetentno dijete" jedna od obavezne literature kod osposobljavanja za taj posao...

Svaka čast tim pojedinim "tetama" koje uistinu pročitaju tu knjigu i odnose se prema malim "pupoljcima" kao sa "ravnopravnim" bićima!!!

Haj, Jack987, jesi li pročitao knjigu ili samo 'bacio oko' - odlično si to rekao - djeca su ravnopravna bića, a ne neke spodobe kojima treba popovati - ja bih rekao - manite se odgajanja, ravnopravan suživot ravnopravnih jedinki ne traži nikakvo usmjeravanje, poduku ili pametovanje

Tako je naše dijete 'odgajano' - bez odgoja - ponekad previše odskače od druge (odgajane) djece i zna nam bit neugodnjak jer 'pametni' odrasli nas gledaju s negodovanjem, al nema kompromisa s 'zločestim' roditeljiima već samo s kompetentnim djetetom. 'Posljedica' takvog 'neodgoja' je osoba (trenutno neše dijete) koja poštuje život u tolikoj mjeri da se i sam znam začuditi; potpuno poštuje osobe u svojoj okolini a bez imalo nametanja osjećaja straha ili autoritativnosti - kako se poštuje djetetov integritet, tako dijete poštuje ostale u svojoj okolini i nije podložno agresivnosti iste. Nadam se da je to dovoljan temelj za drugačiju budućnost.

Što se tiče Juul-ove knjige, preporučila nam ju je vrtička pedagoginja – prilikom upisa djeteta u vrtić, razgovarali smo o tome na koji način ga 'odgajamo' i u tih nekoliko minuta pedagoginja nas je 'pročitala' i preporučila nam knjigu koja odgovara onome kako se mi odnosimo prema djetetu. Svaka joj čast.

Recimo, što se tiče 'odgoja', mislim da tu nemam dilema, znam što je što, no tokom godina bilo je situacija u kojima zbilja nisam znao što da mislim, kažem, učinim:

- od trenutka kad je dijete stiglo iz rodilišta u svoju sobu, kao da je buljilo uvijek u jednu istu točku negdje na zidu; nismo mogli odrediti jel to bio rub okvira vrata ili trostrani, gornji ugao sobe. Bilo je toliko uporno da je, iz tjedna u tjedan, polegnuto na krevetić izvijalo tijelo samo da bi vidjelo to mjesto. – Što se tamo nalazilo? Što je vidjelo? Okretali smo se, gledali, trudili se, naravno, ničega osim zida i vrata nije bilo...

- u dobi kada je počelo svladavati govor, govorilo je mnogo, rečenice su bile sastavljene od puno riječi, mimika, dinamika, pokazivanje rukom i hvatanje nas za ruku da nas povede do nečega o čemu želi razgovarati – no ništa nismo razumjeli – dijete je govorilo totalno nepoznatim jezikom, a tako zdušno, s puno energije kao da je željelo da ga i mi naučimo. Slušali smo ga i žalili što ne razumijemo što se događa i tko je to biće koje nam se obraća. E da mi je tada bila neka 'pametna' knjiga...

- u dobi oko treće godine, prilikom posjeta jednoj nama bliskoj obitelji obavezno je plakalo ćim bi se približili ulaznim vratima. Dijete bi vrištalo gotovo u panici, pokazujući i gledajući uvijek u istu točku iznad tih ulaznih vrata. Kako bi ulazili, ručicama se hvatalo za okvir vrata želeći nas zaustavit, pobjeć. Ponovo smo u čudu gledali prostor u koji je tako preplašeno zurilo no osim bijelog zida, ničeg nije bilo.

- kasnije, negdje do pete godine nekoliko puta bili smo u nedoumici i slijepi da vidimo što to naše dijete vidi – ponekad svjetlo koje 'projuri' kroz prostoriju, ponekad velike bijele balone na nebu, u krošnjama stabala...

Nakon toga sve 'neobične' prikaze nestale su. Što će dijete, kad nitko ne vidi što ono vidi, zaključilo valjda da je bolje da ni ono ništa 'ne vidi'. Eto, to su situacije koje možda u Tibetanskim samostanima bolje rješavaju jer pretpostavljam da ih bolje razumiju. A mi? Slijepi i isprogramirani, nemoćni smo jer ne znamo. A tako se možda izgubi jedan dio svijesnosti. Zamuti svijest. Što već.

davno nekad bijah na jednoj misi...
propovjeda fratar koji je sagradio citavo naselje, prognan od crkve izopcen, ma nema sta nije, kolje se sa biskupima i svim ostalim nadredjenim...ugl meni drag lik...

kaze izmedju ostalog... mozda cak nije on mozda sam samo nedje cito pa se zezno xD
[b]
djecu jeste rodili, ali ona nisu vasa, nepripadaju vam...
mozete ih usmjeravati, al nemozete od njih praviti druge sebe...
mozete im pomagati, al nemozete odlucivati umjesto njih...
i jos nekolke fine misli nesjecam se davno je bilo...[/b]

tako moj stav je da se roditelj nepleka u zivotne odluke svoje djece, jedino da ih pravilo savjetuje i brine o njima jer su ona bogatsvo ma sta ljudi mislili o teskoci odgoja...
djecu netreba podredjivat sistemima, samim tim ih programiramo...

ja evo sam adolescent, oslobodjam sve svega, slusam price ratne, poratne i pizde materine, al ZNAM da se nisu meni dogadjale i da nemam nista s tim, i nezivim u tom sistemu, no zbog toga imam problema
jer naravno nailazim na zestoko protivljenje od strane ostalih poratnih klinaca koje su NJIHOVI RODITELJI PROGRAMIRALI da ostanu zatoceni unutar vrazije religije i nacije i da mrze sve ostalo i ponasaju se ko da su oni sudionici svega a u biti zive u iluziji...naravno ovo mozda nece shvatiti koji nemaju presdstavu o mostaru, gradu podjeljenosti i mrznje i svih oblika nesnosljivosti...
pa kad te javno deklariraju kao sotonistu jer imas dugu kosu, jer nosis crnu odjecu, neides u crkvu i slusas metal, pa te odjednom gangsta balavci pocnu gonjat po gradu, shvatim, da mi je moj mačak ćiro mnogo razvijeniji od mnogo ljudi ispunjeni nistavilom i mrznjom i zeljom da budu vidjeni pohvaljeni i u centru kad igra ZRINJSKI-VELEZ i kojim je glavna prica tko se skim potuko...

jednostavno, pravljenjem djece onakvim kakvim ih zelis vidjeti vodi u jos veci devar, jer su mu temelji pogresni a samim tim i kriva "kuca njegova duha" jer postaju ono sto nisu trebali postat sve radi zelje da moje djete bude od tudjeg....e nemere!