Citat:
već ustvari toga da nema ničega, da doista jest sve egzistencijalna praznina i nesvrhovitost, Saetreova mučnina i da doista jesam (jesmo) samo slučajno stvoreni organizmi, ja se toga bojim , a ne guštera od sto metara. U tome je paradox. Vidite, ustvri, znam po sebi, sam egzistencijalni strah, strah (opet paradoxalni- od ništavila je upravo najveći strah, zamislite da vam se sve ovo otkrije kao još jedna obmana i bez ikakve posebne misterije, i opet se gubi smisao, zar ne?
Ma nemoj da te bude strah bilo čega... pa strah ni u kom slučaju nije poželjan jer sputava. Još je netko napisao da ima isti strah. Pa što onda, ako bude kompletno ništavilo?!? Tako je i bilo, jest i bit će. Možda tu ili "negdje" drugdje... nije ni bitno.
Neko mi je rekao prije da sam vjernik jer prevodim Kasiopejce. I čestitao na trudu. Molim, nema na čemu, i drugi put. I rekao da to radim jer vjerujem u to, pa sam vjernik u to, jer tko bi lud to sve prevodio bezveze.
E, pa sad da odgovorim - nije me briga uopće da li to radim bezveze - i ako će biti bezveze - boli me briga, sutra je ionako novi dan. Bar sam malo brže NAUČIO prevoditi engleski... hehe... već nije bezveze koliko sad vidim... naučit ću se bolje služiti engleskim jezikom, tj. usvojio sam bar nekakvo znanje. Dakle, vjerovao ti ili ne, ovo mi je gušt, zabava, i da mi to nije, nebi to prevodio. Istovremeno osjećam u sebi da bi to moglo "probuditi" bar neke ljude, ili im omogućiti da svjesnije razmišljaju. Kako sam već dobio puno pohvala i podrške preko mailova i usmeno od onih koji me poznaju, ne sumnjam da će ovaj trud biti uzaludan, već da će mnogima pomoći.
I za to ne tražim niti hvala. Vjerovali vi to ili ne. I kad završim zadnje slovo prijevoda ( a ima toga još 10 puta toliko ), uopće me boli ona stvar ako se sve to pokaže bezveze. Ima novih stvari uvijek u životu. Nove lekcije. Pa šta ako sam i prevodio ovo sve ( recimo ) godinu dana i "ništa" od svega toga? Što bi se trebao ubiti?!? Ma, boli me, idem dalje. Bez straha.
Analogija: privatni poduzetnik prosječno propadne 2,5 puta prije nego što napravi "biznis svog života". Ako propadneš prvi put, ideš dalje, ne kloneš... uvijek možeš drugačije... da kloneš poslije prvog puta, nikad nebi išao dalje i napredovao...
Tko je nakon prvog pada učenja vožnje biciklom odustao od svega?!? Taj danas zasigurno ne vozi bicikl. Uporni su padali nekoliko puta i uspjeli na kraju. Naučili su. Sposobniji sa mnje padova, oni drugi sa više, više boli i rana na rukama i nogama...
Svjesan sam da se "sutra" mogu probuditi u sasvim drugačijem okruženju gdje možda vrijede sasvim drugi zakoni. I sve što sam dosad naučio da je krivo ili nevažeće... pa šta ?! Idem dalje, ako ću moć, snaći ću se... lekcija za lekcijom...što manje straha, brže ide.