luka313 - hvala na informaciji.
Kako se već vide dijelovi Poglavlja koja će tvoriti knjigu TESTAMENT ZA NOVO DOBA to ću vam ovdje iznijeti tekst kojeg sam objavio na forumu.hr. Naime kako vjerujem da mnogi od vas ne svraćate na taj forum to bi mi bilo žao da ne pročitate isti. Svakako, svaku kritiku na tekst, od vaše strane, rado ću pročitati.
Jedan forumaš je napisao ovo: Taj Veliki prasak ... ne shvatam kako čovječanstvo može pušiti tu priču. A stalno peglaju sa tim. Kažu da nije bilo Ničeg i da je onda sve nastalo iz Ništa! I da se to stalno ponavlja. A prije toga su rekli da ništa je Ništa. I da iz Ništa nikad ne može nastati ništa drugo osim drugo Ništa. I da Ništa nije čak ni absorber značenja. I da se o Ništa se ne može reći ništa jer se Ništa ne može ni zamisliti. I da se za ništa može samo veličati njegovo ništavilo. Kako je onda sve nastalo iz Ništa i u čemu je nastalo, kad (po toj teoriji VP) osim Ništa nije bilo ništa? I kada je nastalo ako nije bilo vremena? Koji prostor je zauzelo (to nešto što se rodilo iz ništa) ako nije bilo prostora? Na koju stranu je raslo ako nije bilo strana? Gdje bila uskladištena energija potrebna da se stvore prostor, vrijeme i šta ti ja znam. I kako oni uopće mogu znat što se desilo unutar tog Ništa kad u Ništa ništa što udje ne može izać, pa ni znanje o tome. Metafizički užas me obuzima što ta vrst neznanja i dalje traje. Absurd i to absurdčina. Mene zbunjuje sve to. Sve me to podsjeća na onu bajku Carevo novo odjelo. Ja sam siguran da nije bilo (samo) NIšta kad se desio taj Veliki Prasak. Bilo je još nešto, al ne znam kako da objasnim i dokažem. Nemoć filozofije biće. Ako ima netko da mi ovo pojasni, blagodarim unaprijed. Ako može bez previše kvantne fizike i digresija o fraktalima i piovima i medjuprostorima u prostoru kojeg nema. Mene to ne zbunjuje, ali nije potrebno, zamagli suštinu. Ako bi, recimo, štampali novčanicu od PI dolara, ja bih je želio imati u što većim količinama iako neki ne mogu zamisliti taj broj. Kao i trećinu miliona, odmah prihvaćam ako netko ponudi.
Moj odgovor je glasio:
momče, Kako ti tekst zvući veoma inteligentno, evo da ti ja iznesem tekst koji će možda zadovoljiti tvoju znatiželju.
No prvo da ti kažem da se je prije praska nešto dešavalo. Drugo, prasak se je odigrao - ali ne tako veliki kako ga opisuje znanost. Treće, kozmos ne postoji kao stvarna veličina. Uostalom, evo teksta iz moje još nedovršene knjige.
Znajte, tekstove koji slijede možete okarakterizirati kao znanstvene doktrine, ali dopuštam da ih posmatrate i kao tekstove koji ulaze u okvire “na rubu znanosti”, odnosno, ako vam se to više sviđa, da ih posmatrate kroz prizmu “preko ruba znanosti”. Već na samom početku vas moram upoznati da će tekstovi koji slijede u stvari biti uvodnici u kompletno saznanje koje je vezano za Postanak svijeta. To svakako znači da ja neću odmah započeti s izlaganjem kako je svijet Postao - iako bi po nekoj logici bilo normalno da započnem iznositi teoriju koja se tiče začetka, odnosno da započnem s izlaganjem od onog momenta kad je u ne-prostoru Majke (Iskonske) prirode formirana prva trodimenzionalna čestica koja nam je poznata kao Supstancija postanka, Božja čestica koju znanstvenici nazivaju Higgsov bozon - već ću vas polagano uvoditi u materiju vezanu za sam Postanak. Na to me je svakako navelo to, što će se u izlaganju kompletne materije Postanka naći mnogo novih informacija koje traže da budu od moje strane shvatljivo obrazložene. To se naročito odnosi kod iznašanja informacija koje su vezane za sve ono koje se je dešavalo u vremenu prije samog začetka – koje vrijeme možemo posmatrati jedino kroz prizmu fikcije. A zasigurno se je nešto dešavalo.
No da ne dođe do zabune. Ja sam ovdje naveo vrijeme koje vječno ''prati'' cirkularne promjene koje su se dešavale u ne-prostoru vječne Majke prirode, a do kojih promjena je dolazilo radi toga što osnovnu tvorbu Majke prirode vječno tvore 4 prirode različitih karaktera, koje se u određenom vremenskom razdoblju smjenjivaju. Ovo prethodno iznešeno će kasnije biti potpuno objašnjeno.
Sigurno vam je poznato da su izlaganja koja ulaze u polja fikcije mnogim ljudima teško shvatljiva. Ovako, kad je u svijesti čovjeka prisutna spoznaja da postoje galaksije, zvjezdani sistemi, da se u nebeskim svodovima mogu naći fenomeni kao što su crne rupe, strune i superstrune, da se dešavaju veliki spektakli vezani za nove i supernove... to je svakom čovjeku lakše da prihvati fikciju koja se odnosi na ne-prostor. (Pazite: ne beskonačni prostor - već ne-prostor). Što više, nije neshvatljiv niti ne-prostor Majke prirode, jer pomisao da se u tom ne-prostoru nalaze navedene materijalne vrijednosti daje sigurnost svijesti čovjeka, što rezultira da se kod čovjeka neće ispoljavati pojava lagane vrtoglavice, ako započne razmišljati o tom pojmu.
Sad da vas upoznam i s ovim. Sigurno ste primjetili da dosad nisam spominjao kozmos (svemir, univerzum...). Zašto? Jednostavno zato jer je i kozmos ne-prostoran, što znači da je kozmos u stvari fikcija. Naime kozmos nema granice, a to znači da kozmos sam po sebi i ne postoji.
Ipak, u ne-prostoru Majke prirode se nalazi centralna točka koju čini Supstancija postanka oko koje se po zakonima Majke prirode okreću izgrađene materijalne galaksije i sve ono koje se nalazi u sklopu tih materijalnih vrijednosti. Jasno, kako se sve materijalne vrijednosti koje su stvorene u ne-prostoru Majke prirode okreću oko centralne točke, (čak i crne rupe čije esencije u sebi imaju strogu nematerijalnu vrijednost) sve to čini cjelinu koju možemo staviti u okvire zamišljenog prostora, da bi to zamišljeno vodili pod imenom kozmos. Upravo zato kozmos možemo prihvatiti kao da postoji ali ga ne možemo posmatrati kao prostor, jer nas pojam prostora obavezuje da ga ograničimo, što, kad je kozmos u pitanju, nije moguće. Prema tome pojam kozmos možemo koristiti, ali samo kao pojam, da bi kroz tu fikciju mogli bolje shvatiti sve stvarno-postojeće materijalne vrijednosti koje postoje u ne-prostoru Majke prirode.
Svakako da ova informacija pobijaja Veliku eksploziju kozmosa (big bang), njegovo zakrivljenje i širenje... Što se tiče crnih rupa, mnogi će pitati gdje se one pokazuju Pokazuju se u samim galaksijama i (mnogim) zvjezdanim sistemima, i one su ''zadužene'' za stvaranje gravitacijskih sila u sistemima. No crne rupe se pokazuju i nakon nestanka nekog sistema, i to na mjestu gdje se je nalazio taj sistem. Svakako, po ''smrti'' sistema, u centralnu točku koja se nalazi u crnoj rupi sabija se kompletna materija, koja je tvorila sistem. Jasno, ova informacija vezana za kozmos i crne rupe traži široko objašnjenje, koje ću kasnije objaviti u cjelosti.
Odmah mogu navesti da sam svjestan reakcije koju će pokazati mnogi predstavnici znanosti kad ovo pročitaju, no ja kategorički stojim na tome da je ova informacija točna jer je bazirana na osnovu totalno logičkih zaključaka, s kojim se služi i svijest Majke prirode. A za mene je totalno logički zaključak taj, da ako znamo da je prostor objektivno postojeći oblik realnosti, što ispunjava uvjet postojanja cjelokupnog materijalnog svijeta, tad znanost ne može taj pojam posmatrati kroz trancendenciju jer u tom slučaju zakazuje u svom učenju.
U tom se slučaju treba donijeti odluka - da znanost treba da ostane u okvirima realnosti - ili je treba prebaciti u okvire filozofije, ili još bolje u okvire ''ta meta ta fizika'', koje dvije discipline si mogu dopustiti da u svojim tezama koriste subjektivizam, što bi rekli da može ovako, al' može i onako – dakle kozmos ne postoji; i postoji .
Stoga, ako će znanost ostati u okvirima realnosti, tad ne bi u svojim znanstvenim tezama smjela koristiti pojam beskonačnog prostora - već jedino može koristiti pojam bekonačni ne-prostor, koji se na kraju krajeva stapa u fikciju. Ako to ne prihvati onda je ne možemo prihvaćati kao znanost, jer kozmos je ipak beskonačan ne-prostor, što nas i mora navesti na to da ga posmatramo kao fikciju. Jasno, oni koji će i dalje smatrati da kozmos nije fikcija nemaju potrebu da mijenjaju svoje mišljenja i spoznaje, koja su vezana za sam kozmos. Naime promijena njihovog mišljenja ne bi donijela nikakve negativne efekte koji bi djelovali na to da se moraju mijenjati saznanja, koja su vezana za materijalne vrijednosti koje znamo kao galaksije, zvjezdani sistemi idr.
A to što znanost kaže da se kozmos širi, to možemo slobodno prihvatiti kao istinu, no uz napomenu da se širi radi pojave novih galaksija, koje taj ne-prostor popunjavaju do širih razmjera. Tako u stvari zvjezdani sistemi šire galaksije, no one se ipak šire do određenih granica njihovih vanjskih rubova.
No zasad dosta o kozmosu, jer o toj fikciji će biti još mnogo riječi u ovoj knjizi.
_________________ ZNATE LI da je Priroda CAUSA EFFICIENS (STVARNI UZROK) pojave Jednog od Vida Stvoritelja – od kojeg Vida je nastao Stvoritelj koji Stvara/Ponistava
|