Primjetili ste, niste mogli da ne primijetite da se u zadnje vrijeme događa sve više zločina, u kojima su akteri vrlo mladi ljudi.
Zašto?
Da bi netko počinio zločin, krvni delikt-kako se to pravno definira, treba biti jako bijesan, i zabrazditi na stranu psihopatije. Treba biti tup za tuđe osjećaje, potpuno hladan prema osjećajima svih koji su upleteni s ljudima nad kojim je počinio zločin, teba mu biti svejedno za posljedice, treba biti uvjeren u svoju superiornost, i treba vjerovati da je toliko nadmoćan da ga neće snaći posljedice, ili pak da mu bude svejedno za te posljedice.
Zašto i kako nastaju takvi ljudi koji su u stanju postati čudovišta?

U vrijeme vijetnamskog rata, kao trening za posebne jedinice koje su imale zadatak "čišćenja" terena, a to uključuje i ubijanje bez milosti svea što diše, vojnicima su prikazivali filmove sa scenama klanja, mučenja, ubijanja. Vojnici su te filmove gledali uzastopce kroz određeno vrijeme, u sklopu obuke. Gledanjem takvih scena postali su emocionalno neosjetljivi na tuđu patnju, i navikavali se na radnju koju će izvšiti u ratnom zadatku. Filmovi su ih pripremali za to da postanu "emocionalno sposobni" ubiti na sve moguće načine koje može izmisliti bolestan um.

Mislim da ne moram posebno objašnjavati...
Gledate program HTV? dovoljno je samo pročitati naslove filmskih serija, pogledati uvodne scene, i sve nam je jasno Programi kina nisu ništa bolji, a u videotekama se najviše posuđuju nakrvaviji trileri i horor filmovi.
U najgledanijim emisijama, vijestima, svakodnevno vidimo dokumentarne slike ubijanja u živo. U dnevnim novinama, novinari i urednici novvina, bez ikakvog pijeteta prema žrtvi, staviti će sliku nepokrivenog unesrećenog tijela iz saobraćajne nesreće, po mogućnosti s najkrvavijim dijelom tijela u najkrupnijem planu.

Scenaristi, producenti i režiseri, rednici TV programa i urednici kuća koje umnožavaju filmove koji se plasiraju u videotekama su obrazovani ljudi, ne vjerujem da ne znaju što rade. Možda ih zanima zarada, pa lasiraju ono što se traži i skrivaju se iza tvrdnje da im tržište i njegova potražnja diktiraju ponudu-tj. kakve će filmove oni nuditi na tržište, iako mi znamo da stvar funkcionira obrnutim smjerom, tj. da ponuda oblikuje ukus tržišta.
Vlasnici videoteka ne moraju biti obrazovani, možda nikad nisu učili o teoriji ratovanja, ni o psihologiji, ni o metodama ispiranja mozga, pa možda ne znaju što rade.
Gledaoci u kinima, i gledaoci pred televizorom, možda znaju, možda ne znaju. Djeca su se nekad plašila ružnih scena i pokrivala rukama oči da ne vide krv na ekranu. Danas, malo koje dijete okrene glavu kad vidi raskasapljena tijela ili slike ubijanja, a malo koji roditelj će obratiti pažnju na to kako njegovo dijete doživljava scene koje gleda.
Bez obzira znaju li što rade ili ne, svi u tom lancu medijskog obrazovanja masa, rade isto: Siju mržnju, strah, potiču na zločin..dok jednog dana jedni druge ne potamanimo...

Znamo li što se u našoj podsvijesti zbiva sa slikama koje naš mozak svakodnevno upija?
Možemo li bar nešto učiniti da na sebi umanjimo posljedice treninga za masovne ubojice kojem smo svakodnevno izloženi?

Vidim da smo svi ravnodušni.

Priznam da je dio moje ravnodušnosti stoga što gotovo (i bez tog je moglo, ali ajde) ne gledam TV. Naravno, nemoguće je (ili vrlo teško) na osobito okrutne prizore ostati baš ravnodušan. Zato biram ne gledati jer je to prljanje kojem se čovjek ne mora izlagati, a vrši se ne samo slikom i zvukom, već subliminalnim porukama, zračenjem, itd.

Osobno, mislim da je tv program pun takvih zagađenja, kao i da se ona pažljivo biraju i tempiraju.

Hm... tek danas primjećujem ovu temu!?!

Ok, moj odgovor je isto - ne gledam TV. Znam da ima mnogo "krvavih" i nasilnih stvari i to me uopće ne zanima. Ne odobravam takve stvari na tv-u, ali već znamo zašto služe mediji... ima u temama o manipulaciji dosta o tome.

Ali opet - kako tehnika napreduje, imamo i "satelitsku" tv, pa možemo odabrati program po želji, pa između svih tih raznih programa ima i onih sa nekim dokumentarcima o prirodi i znanosti ( iako ni to nije više nešto... ali bolje od ubijanja ), pa raznih sportskih kanala... a i specijalnih "odraslih"...

Uglavnom, svatko može odabrati što će gledati...

Ne gledam TV osim prije spavanja kad mi služi kao sredstvo za uspavljivanje, općenito mislim da kojekave emislije (osim National Geographica, Discovery-a, i odličnih BBC-evih dokumentaraca) uglavnom zaglupljuju ljude. Sad sam se sjetila djevojčice iz jednog nebodera u Travnom, koja je nakon filma Marry Poppins uzela kišobran i pokušala poletjeti s 12. kata...grozno

I ja tek sada vidim temu
Manipulacija preko medija – na najrazlicitije nacine - je cesta tema, je ovde akcenat na smanjenju stepena nase osetljivosti i podizanju praga tolerancije i u tom je smislu tema dobro postavljena. Pokolji i uzasi u malim dozama da bi se stvorio imunitet i nasa sposobnost za ono osecanje koje, cini mi se, jedino moze stvoriti kulturu nenasilja.

Mozda je empatija kljucna rec. Koristim je radije nego saosecanje: pod njim obicno podrazumevamo sposobnost da se uzivimo u situaciju nekog drugog, da je razumemo (nikada potpuno) i da prema njoj ne ostanemo ravnodusni. Vredno osecanje, da. Ali koristim ipak rec empatija radije i zbog toga sto je saosecanje delimicno nauceno, socijalno uslovljeno. Postoje socijalne grupe, sa kojima nismo nauceni da saosecamo ili smo nauceni da ne saosecamo. Takodje i zbog toga sto saosecanje ponekad predstavlja masku za psiholoski profil spasioca, kradljivca energije.

Empatija nije socijalno uslovljena. Ona izvire iz osecaja da vas duboke spone vezuju sa drugim bicima, da sa njima delite trosnost fizicke egzistencije, njene radosti, tugu, podlosti i herojstva, kradje energije hehe, sa jedne, i vecni izvor, cistu radost Bica sa druge. Empatija ne znaci samo da se uzivimo u patnju drugog, vec da je zaista osetimo na najdubljem nivou kao svoju sopstvenu i da nas ona odvede do tacke poimanja Svejedinstva. Empatija je spoj duboke tuge i najcistije radosti. I retka je, izuzetno je retka: samo povremeni, kratkotrajni bljeskovi koji nas ponekad dovedu u to stanje.

Da li deo celine nosi u sebi kompletnu informaciju celine? Ako da, onda istinsko nenasilje znaci prepoznati patnju koju nanosimo kao patnju koju nanosimo samima sebi. I takodje znaci da u trenutku kada osetimo ove talase kako nas preplavljuju, kada makar nazremo taj rezervoar u kome je ponekad toliko mnogo patnje, ne pobegnemo u bezosecajnost, ravnodusnost ili stavimo ruzicaste naocari, uplaseni da ce nas preplaviti.

Nas put kuci.
Sretan vam put kuci!

Svi već pomalo dolaze na ideju ne gledanja tv-a jer u većini programa je prikazan neko ko manipulira nekim ,na verbalnoj,fizičkoj ili mentalnoj razini.
Najgorje je što se to servira i u većini crtića za djecu,pa ispada da je bolje zagasiti taj "prozor u svijet" .
A tek reklame,oruđe manipulacije.Na poslu slušamo radio cijelo vrijeme
i protiv svoje volje -jednostavnim stalnim nesvjesnim slušanjem znamo sve reklame.Palo mi je napamet da bi mi bilo pametnije nabavit neki tečaj za strani jezik(s gotovim frazama) i prebacit ga na mp3 pa slušat tak usput.
Jel zna netko možda za neki takav tečaj stranog jezika??
A o novinama -nemam komentar
Jedino što pogledam ponekad humorističke serije(neke) i "Na rubu znanosti" i poneki film.

Da, TV je jedno zlo. Programi koji se daju napravljeni su da izazivaju negativna osecanja. Sve je to po direktivi (pade mi na pamet sad film "Wag the dog").
Najbolje je svesti gledanje na minimum i sam izabrati sta gledati.

sve veći broj ljudi na zemlji,proporcjonalno time i broj zločina. brijem da je to kao neka matematička funkcija