|
Ako bi se veći dio materijala kojeg nalazimo u “svetim” knjigama podvrgao jednoj imalo poštenijoj psihijatrijskoj analizi, psihološki profil onoga od kojega te riječi potiću, mogao bi se okarakterisati kao - klasični psihološki profil jednog – psihopate.
(Osnovne simptome psihopatije možete proučiti sami iz dostupne literature)
Ovdje ću samo ponoviti onaj izvod kojeg sam već poslao pod drugom temom, čisto radi ilustracije, mada mislim da će svakom normalnom čovjeku biti dovoljno da pročita Knjigu Jozue Nunova, ako hoće da u sebi izazove - nagon za povraćanje.
11. Ako bi se svadili ljudi, jedan s drugim, pa bi došla žena jednoga da otme muža svojega iz ruke drugoga koji ga bije, i pruživši ruku svoju uhvatila bi ga za mošnice,
12. Odsijeci joj ruku, nek ne žali oko tvoje
(peta Knjiga Mojsijeva, 25)
U nekoliko navrata sam već pisao da mi svoj um možemo porediti sa jednom ćelijom. Znamo da svaka ćelija ima na sebi receptore za koje bi trebale da se vežu normalne prirodne tvari koje joj donose informacije na osnovu kojih se u toj ćeliji odigravaju određeni procesi, odnosno, može se reći, - da te informacije regulišu život, zdravlje i ponašanje ćelije. Pisao sam i o tome kako postoje vještačke tvari koje imaju veoma sličnu konfiguraciju sa onim prirodnim, te tako imaju tendenciju da okupiraju receptore na ćeliji, donesu joj lažne informacije, na osnovu kojih ćelija pogrešno funkcioniše. Istovremeno, s obzirom da je broj receptora ograničen, nema više slobodnih receptora za koje bi se mogla zakačiti istina. Stanje u ćeliji je sada već toliko promijenjeno na osnovu lažnih informacija vezanih za njene ‘receptore za istinu’ - da ona više nije u stanju da vidi istinu čak ukoliko joj bi ona igrala ispred vlastitog “nosa”. To je upravo ono što se sa svima nama dešava sada i ovdje.
Naš um kao i naša ličnost regulisani su u ovom momentu od strane jednog ‘brda’ dezinformacija koje smo mi prihvatili kao istinu. One su okupirale naše ‘receptore za istinu’, one regulišu stanje naše svijesti, one određuju karakteristike nase ličnosti, one sprečavaju da se povežemo sa našim ‘višim centrima’ itd. itd. One nas drže slijepe i nesposobne da uvidimo da se nalazimo u matriksu, te tako i bez ikakve šanse da se oslobodimo od njega.
Bitno je napomenuti i to da su mnogi od onih koji su izbjegli zatvaranje svojih ‘receptora za istinu’ od strane religije, nasjeli na dezinformacije prezentirane iz drugih izvora, prihvatili ih kao istinite, te se tako oni ni malo ne razlikuju od nekog običnog vijernika.
Tako će ovi prvi pričati o nekom ‘spašavanju’ odozgo uz pomoć ‘spasitelja’ koji samo što nije stigao, ili o životu u raju nakon što čovjek za svog života ispoštuje određene propise koji su stigli direktno iz “prve ruke” a drugi će im proturiječiti tvrdeći kako je jedini spas u ‘ruci’ koja je pružena od strane… npr. rozenkrojcera ili u užetu kojeg su takođe isti oni ili neki drugi spustili ‘odozgo’, a mi samo treba uz njega da se popnemo. Naravno, prethodno se moraju ispuniti određeni uslovi. Koji uslovi i na koji način, to zavisi od ezoteričke organizacije koja nudi ovaj “paket aranžman”. Činjenica jeste da kad čovjek ode u njihov hram i u stanju blagog transa otpjeva nekoliko pjesmica ili prođe kroz neki ritual, on se vraća kući ozarenog lica sa osjećajem “produhovljenosti”. Međutim, sve to ne traje dugo, tako da on mora uskoro da ide opet da se “duhovno nafiksa”.
Podataka od onih kojima su ta ruka, uže ili spasitelj, direktno pomogli, obično nema. Sve je na principu “rekla-kazala”, odnosno, “vjeruj u ono što ti mi kažemo” i “radi ono što ti mi kažemo”. Čak nemamo priliku ni da vidimo da se neki od duhovno naprednijih “sveštenika” uspentrao prema ‘gore’ za svog života, izašao iz ‘podruma’ ili iz ‘matriksa’; ili bar iz polja naše percepcije, koristeći metodologiju koja se tu propovijeda.
Nju-ejdžeri se naravno neće složiti ni sa jednima niti sa drugima, nego će ih uvjeravati da ovi “sami projiciraju sve probleme”, da problemi u suštini ne postoje, nego samo “bezuslovna ljubav”, da je dovoljno samo da se obavijemo jednim zamišljenim plaštem od svjetlosti i samim tim ćemo se zaštititi od negativnih entiteta i svakog drugog zla. Usput, koga god sretnemo, želio to taj ili ne, mi ga samo trebamo zaliti kantom ljubavi i sve će biti u redu. Oni će nam reći kako mi stvaramo svoju vlastitu realnost a za sve što u njoj ne valja, mi smo takođe krivi.
Mada i ovdje ima nešto malo istine, kao i u “svetim” knjigama, - u suštini, tu se radi samo o jednom malo drugačijem brčkanju u iluziji a o nekoj percepciji objektivne realnosti, - ni tu nema ni govora. Radi se o promociji najpogodnijeg mentalnog koncepta - jagnjeta za klanje, kojeg ‘kontrolni sistem’ naše oblasti postojanja samo poželjeti može.
Mislim da će oni koji dobro proanaliziraju legendu o Perzeju i Andromedi i koji je razumiju, tamo naći mnogo više ezoteričke istine nego u ‘svetim’ knjigama ili nekim ezoteričkim knjigama. Cijela dinamika te legende predstavljena nam je i u ‘astrološkom’ smislu uz pomoć zvijezda koje se nalaze iznad naše glave.
Ukratko rečeno, veoma malo je onih koji su u stanju razumjeti da se u suštini radi o tome da svako od nas ima svoju vlastitu ‘Meduzu’ i dok se njoj ne ‘odsjeće glava’ i tako oslobodi istina u obliku ‘krilatog konja Pegaza’, koji će mu onda pomoći u ostvarenju još težih poduhvata uključujući i oslobođenje ‘Andromede’, - od nekog ličnog napretka – nema ništa.
Ovdje se, naravno, radi o simbolici jednog procesa oslobađanja iz Matriksa.
Da li je svako od nas u ovom momentu samo jedan potencijalni Perzej (uzimajući u obzir adamični dio ljudske populacije) ili su se možda neki ‘orlovi’ inkarnirali na ovoj tački vremena/prostora kao “Perzeji” ili “specijalne snage” za buđenje drugih orlova, za razbijanje matriksa i omogućavanje što većem broju uspavanih orlova da pređu na jedan viši nivo postojanja?!? Da li je možda sve to u vezi i sa nailaskom onog talasa?!?
~***~
Čovjek ne mora daleko da stigne u cijeloj ovoj ‘avanturi’ da bi shvatio ‘koliko je sati’.
Istovremeno, on ce shvatiti da ne može drugima da govori ‘koliko je sati’ jer ga ovi neće razumjeti ili mu neće vjerovati. On možda može samo da pomogne nekima u smislu kako da oni sami vide ‘koliko je sati’.
Ukoliko se ponovo vratimo na onu Parabolu o Kokošima i Orlovima, mora nam biti jasno da se jednoj kokoški ova tematika može objašnjavati 24 sata na dan, sedam dana u sedmici - i da ona ništa neće biti u stanju da shvati. Kokoš je u stanju samo da prati trendove, odnosno, zacrtane programe. Ona ne može da stvara, može samo da oponaša. Kokoš je rođeni sljedbenik. Ona bez vođe nije u stanju da živi.
Čak ni većini orlova se ne može pristupiti tako što će ih se na silu buditi, podsjećati ili uvjeravati da nisu kokoši nego orlovi. Mnogi orlovi su se toliko identifikovali sa kokošima da su šanse za njihovo buđenje skoro jednake nuli. Njih takođe ne treba dirati niti ih uvjeravati da su nešto drugo od onoga kakvim sami sebe smatraju. Kažu da je zlatno pravilo: “Pusti svaku dušu da ide svojim putem”. Sve ostalo bi podrazumijevalo – kršenje nečije slobodne volje. Kršenje tuđe slobodne volje, pogotovo u međusobnoj interakciji dva adamična čovjeka, vuće za sobom karmičke posljedice.
Ukoliko ja u jednom momentu svog ličnog razvoja shvatim da sam slijep i da ono što vidim nije objektivna realnost nego iluzija, onda bih takođe trebao biti svjestan da nema nikakve koristi od toga da svoju ličnu iluziju namećem nekome drugom. Ja, kao jedan slijepac, mogu samo da završim u nekoj provaliji a ako sam vodio sa sobom za ruku još i nekoga drugog, onda ćemo u provaliji završiti obojica. U tom slučaju ja sam odgovoran ne samo za svoju vlastitu propast nego i za propast nekoga drugog, bez obzira na to što sam bio siguran da je put kojeg sam “vidjeo” ili bolje rečeno, u kojeg sam - vjerovao, ispravan i što sam ubijedio druge da me slijede iz najboljih namjera a ne da bih ih kontrolisao i manipulisao. Naravno, onaj koji me slijedi sam je odgovoran za to što se odrekao svoje vlastite sposobnosti da razmišlja svojom glavom, te se prepustio meni da ga ja vodim.
Znači, ukoliko sam postao svjestan da sam slijep, jedino čemu se mogu posvetiti to je da radim na tome da progledam. Vjerovatno ću u početku raditi na tome da se oslobodim svih onih laži koje sam do tada prihvatio kao istinu, kako bih oslobodio što više ‘receptora’ za prihvat prave istine. Onda ću već početi vjerovatno pomalo da ‘virim’ i kad budem u stanju da na osnovu objektivnih činjenica počnem da proširujem svoju svijest, samim tim procesom, proporcionalno, povečavaće se i moja percepcija. U jednom momentu, tako ću biti u stanju da vidim i Put i Vrata koja vode napolje iz Matriksa. Tada će se pojaviti i pitanje: da li tim Putem može proći samo onaj koji ga vidi i da li kroz ona Vrata mogu proći samo oni koji sami stignu do njih?
Sada se postavlja pitanje: koliko se drugima može pomoći i na koji način?
Vjerujem da će mnogi koji ovo čitaju postaviti sebi pitanje: “Da li sam ja kokoš, ili sam – uspavani orao?” Oni koji osjete duboko u sebi da bi mogli spadati u ovu drugu kategoriju, vjerovatno će sami započeti sa procesom rada na svom vlastitom biću, na proširenju svoje svijesti, odnosno, svom ličnom - buđenju. Tada će im se polako početi ukazivati i njihov lični Put. To buđenje mu dođe nešto i kao - ponovno rođenje, nakon kojeg čovjek počinje – svjesno - da živi.
Pozdrav!
P.S. Naravno, sve ovo nema nikakve veze sa religijom, niti može da ima. Uostalom, zar bi jednom religioznom čovjeku ovako nešto uopšte moglo pasti na pamet?!?
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
)
