felix je napisao/la:
Koliko sam ja shvatio radi se o tome da - bolesti naravno postoje.
Ali uloga onog što mi zovemo "virus" nije da on uzrokuje bolest, nego naprotiv , virus ima svoju ulogu u "zacjeljujućoj fazi bolesti", i to tako da dovodi organizam u red.Istu ulogu imaju i drugi mikroorganizmi, mikobakterije i bakterije.
http://www.nova-medicina.net/zakon4.htm"Virusi su čisti graditelji. Svoje aktivnosti započinju sa konfliktolizom i tad počinju i da se razmnožavaju. U biološki inaktivnom stanju su praktično mrtvi. Tek u organizmu, ukoliko je ovaj u pcl-fazi kontrolisanoj od kore velikog mozga i to sasvim specijalnoj (npr. ulceracije žučnih kanalića jetre u pcl-fazi = hepatitis, odnosno virusni hepatitis A, B ili C), ranije mrtve partikule bjelančevina, po imenu virusi, djeluju kao katalizatori u svrhu optimiranja procesa ozdravljenja, specijalno kod ulceracija pločastog epitela."
...................
Sad, kako nastaju "epidemije", nije mi jasno. To jest, slutim da bi se moglo raditi o manifestaciji izvjesnih "kosmičkih zakona"... ali o tome mogu samo trabunjati...
Prilično sam otvoren za sve “novo” i “alternativno”, kako se može vidjeti na osnovu vebsajta i ovog foruma, međutim, moramo imati na umu da “novo” i “alternativno”, često ne mora automatski podrazumijevati i – istinito.
Iskustva i nalazi Dr Hamera sada već nisu toliko nova ali su veoma vrijedna. Neko ko je radio sa desetinama hiljada pacijenata od kojih su mnogi bolovali i od raka i ko je imao nadprosječne rezultate u lječenju ljudi, treba u svakom slučaju da se poštuje.
(Njega obično proglašavaju "ludim" oni doktori koji smatraju razumnim tretiranje pacijenata koji boluju od raka kemoterapijom kod koje je utvrđeno da pomaže u najviše 2.3% slučajeva raka!? Da ne pričamo o kojekavim drugim “modernim” tretmanima. U svakom slučaju, nije nimalo čudno zašto su “jatrogenični uzroci” na trećem mjestu razloga za smrt ljudi.)
“Dirk-hamerov sindrom” bi bio nešto vjerovatno slično tzv. ‘mijazmama’ (“emocionalnim paketima/nabojima” čije je stvaranje ovisno o doživljenim emocionalnim traumama”), za koje se u alternativnoj medicini odavno pretpostavlja da stoje u osnovi mnogih bolesti. Isto se kao ‘emocionalne rezidue/konflikti potvrđuje preko regresivne terapije i razrješavanjem tih emocionalnih trauma/konflikata odlični rezultati se postižu i kod liječenja kojekakvih fobija i drugih psihičkih poremećaja… Međutim, ne vjerujem da on mora da stoji baš iza svega i da treba biti isključiv kad su bolesti, njihovi uzroci i tretman u pitanju.
U materijalu tzv. “nove medicine”, tj. koliko sam ja upoznat s tim, postoji i dosta toga što bar meni lično ne drži baš najbolje vodu.
Mislim da je Hamer napravio grešku koju čine mnogi, kad dođu do novih “revolucionarnih” nalaza koji objašnjavaju jedan dio realnosti bolje od zvaničnih, oni iste te nalaze pokušavaju da primjene na CIJELU realnost (ovo važi i za S. Lanku)
Na primjer, ukoliko osoba pati od alergije na polen ili sijeno, prema Hamerovoj teoriji postoji velika mogućnost da je ta osoba doživjela svoje prvo seksualno iskustvo negdje na cvijetnoj livadi ili sjenjaku i ona ga je kao takvog doživjela traumatičnim (sama defloracija se na neki način i može smatrati fizičkom traumom). Ako je u tom momentu čula ovcu kako bleji, biće alergična i na vunu/ovce a ako je nekim slučajem vidjela i neku mačku kako se tu vrzma, vjerovatno će postati alergična i na mačke. Međutim, nekim čudom, ta osoba se obično ne ‘izaspe’ kad sljedeći put sretne onoga ko je tom prilikom bio na njoj (ili pod njom); ili bolje rečeno, nije alergična na - “direktnog krivca”!? Ukratko rečeno, mislim da se DHS ne mora svuda poturati kao obavezna osnova nečega, kao i da postoje i drugi faktori koji mogu da igraju značajnu ulogu kod alergija.
Takođe, nisam baš siguran da su svi mikroorganizmi “u službi naše evolucije”. Mislim da na njih treba gledati kao na posebne životne forme koje se takođe “bore” za svoju egzistenciju, napredak i razvoj. Ne kažem ni da se na njih treba gledati striktno kao na naše neprijatelje s obzirom da s mnogima od njih živimo u sinergiji. Posebno ako imamo na umu i parazite, koji bi na Hamerovoj razvojnoj ljestvici vjerovatno došli negdje iza mycobacteria.
Ako nešto izgleda kao patka, gega se kao patka i kvače kao patka, onda je to - patka. Slično se može reći i za virus, bakteriju, parazit ili neki drugi mikroorganizam.
Bez obzira na to što je s metafizičkog stanovišta – sve iluzija, ne može se reći da je onaj dio iluzije koji je vezan za postojanje, karakteristike kao i sva dosadašnja saznanja o virusima i mikroorganizmima generalno, daleko veći od ostatka, kojeg ćemo radije prihvatiti kao realnost. Ne mogu se sve opservacije mikroorganizama, njihovog izgleda, karakteristika itd. koje su sprovedene od strane mnogih istraživača baciti u vodu a uzeti realnim samo one koje dolaze od strane “njemačke nove medicine”.
Na primjer, bjesnilo kod pasa ima nekoliko prepoznatljivih stadija sve dok ne uzrokuje smrt. Te faze se mogu lijepo uočiti običnom opservacijom. Simptomi su dovoljno specifični da ukoliko uzmemo u obzir i anamnezu možemo sa velikom sigurnošću utvrditi da se radi o bjesnilu. Tretirali mi psa ili ne, on će na kraju vjerovatno uginuti jer efikasna sredstva protiv tog virusa ne postoje. Ukoliko čovjeka ugrize taj bijesan pas, on će imati nekih 20% šanse da oboli od bjesnila što će zavisiti od lokacije ugriza, blizine nerva (za kojeg virus ima afinitet i kojim će da napreduje prema mozgu), imunog statusa itd. Ukoliko oboli, ta bolest će kod njega prouzrokovati takođe simptome koji su karakteristični za nju. Međutim, ukoliko psa koji je vakcinisan vakcinom koja je pripremljena od uzročnika bjesnila (što je u suštini virus) ugrize bijesan pas, ovaj se neće razboliti u 99% slučajeva. Naravno, to ne znači da cijepljen pas ne može uginuti ili oboliti od posljedica dejstva drugih sastojaka vakcine.
Dakle, ovdje imamo jedan zatvoren krug. Uzročnik, karakteristični simptomi, tok bolesti, nemogućnost tretmana, njena prevencija oslabljenim uzročnikom itd... Da ponovim opet, ako svojim vlastitim opservacijama vidimo da nešto izgleda kao patka, hoda kao patka i kvače kao patka, onda je to – patka. A ako se nešto isto tako ponaša kao virus bjesnila, onda je to – virus bjesnila. Slično je i sa gripom i drugim virusnim bolestima.
Ovdje kod mene je nedavno umrlo nekoliko veterinara koji su bez adekvatne zaštite (maska, naočale, rukavice itd.) radili obdukciju konja koji su bili inficirani tzv. hendra virusom čiji su rezervoar jedna vrsta velikih slijepih miševa (‘flying fox’). Miševi pisaju odozgo na travu ispod, izlučujući virus, konj pase travu, on se inficira, ugine, dođe veterinar otvori konja da vidi od čega je uginuo, veterinar se inficira i on umre. Isti virus se dokaže i kod slijepog miša, i kod konja i kod veterinara a i kod vlasnika konja. A nisu mogli oboliti i umrijeti od nečega što ne postoji i kao takvo se ne može prenjeti s jednog na drugog. S obzirom da tamo gdje nema tih slijepih miševa, nema ni bolesti kod konja i uzimajući u obzir sve činjenice, meni lično daleko bolje drži vodu mogućnost da se ovdje radi o jednom smrtonosnom virusu, nego – teorija nepostojanja smrtonosnih virusa, koju promoviše ‘njemačka nova medicina”.
Bakterije takođe. Na primjer, u knjigama piše da vrbanac kod svinja uzrokuje jedna posebna bakterija a opisani su i simtomi koji se u većini slučajeva mogu iz aviona vidjeti kao crvene fleke. Nakon tretmana pencilinom, simptomi se prilično brzo povlače. Bolest obično zahvata više prasadi odjednom, odnosno, uzročnik je prenosiv. Od istog uzročnika se može napraviti prilično efikasna vakcina. Međutim, ne vidim kakve veze bi ova bakterija mogla da ima u evoluciji svinja ili u “pomaganju u njihovom oporavku” (i od čega?), kako to predstavlja Dr Hamer, pogotovo što kod perakutnog toka bolesti može da uzrokuje i smrt?!
Mislim da moramo biti malo pažljiviji prije nego što usvojimo u potpunosti kojekave teorije kao svoje bez prethodnog mućkanja glavom. Isto tako, ne treba ni odbacivati sve u paketu. Tu pronicljivost mora da igra glavnu ulogu.
Nadalje, kad je svinjska gripa ili španska groznica u pitanju, - šta su uopšte mogli tražiti oni naučnici na Aljasci kad su iskopavali leševe? Šta su donjeli otamo u laboratoriju? Na čemu su radili? Na vazduhu?! Zašto su onoliki mikrobiolozi naprasno umrli ukoliko se nije mogao da proizvede uzročnik neke bolesti koja bi mogla da posluži kao biološki ratni agens. Zašto postoje uopšte laboratorije koje se bave istraživanjima bioloških agenasa za ratne svrhe, prvenstveno virusa i bakterija? Da li bukvalno svi naučni radovi na temu virusa, dakle na hiljade njih, predstavljaju rezultate presipanja iz šupljeg u prazno?
Ili, šta da kažemo o krvnim parazitima tipa toxoplasma gondii koja čovjeku može promijeniti karakter, muškarce naprasno pretvoriti u neutrašive vozače koji ulijeću u okuke "100 na sat", a ženama pojačati libido i pretvoriti ih u zavodnice orjentisane ka psihopatama; a sve s ciljem da im se životni vijek skrati na minimalu, da bi parazit izašao što prije napolje, nakon raspada njihovih tijela i nastavio sa svojim razvojnim ciklusom. Kakve to ima veze s pomoću u našoj evoluciji? (Nešto me ova mikrokosmička teorija podsjeti i na onu makrokosmičku o “pomoći vanzemaljaca u našoj evoluciji”, do koje su došli neki naučnici nakon godina proučavanja tog fenomena, dok smo ga mi u toj interakciji “popušili multidimenzionalno”, što bi reko mali Mujo).
Kad je imuni sistem čovjeka u pitanju, "njemačka nova medicina" takođe ignoriše neke činjenice kao što su direktna veza između nivoa vitamina D u krvi čovjeka i njegove prijemčivosti za gripu i neke druge bolesti. (Čitajući njihove materijale, stekao sam utisak da su bakterije i drugi mikroorganizmi u stvari najvažniji faktori koji štite čovjekov organizam od raznih bolesti!?). Tako je logično i to da zimi od virusa koji tada nije otporniji, ni virulentniji, niti prenosiviji, najviše ljudi oboljeva tada od gripe, zato što se zbog skraćenog dana i manje količine sunčeve svjetlosti snižava nivo vitamina D u organizmu, što je direktno povezano i sa slabljenjem imunog sistema.
Kad bi mi kao ljudska bića bili toliko svjesni da vidimo ovu realnost koliko toliko objektivno, onda bi bili svjesni i svoje istinske prirode kao i prirode svijeta koji nas okružuje. Mi za sada možemo samo nabadamo i moramo biti svjesni toga da nabadamo. S tim u vezi, kad nabasamo na nešto sto drži vodu u nekom segmentu realnosti, onda ne trebamo to tumačiti kao da smo otkrili neki sveti gral. Radi se samo o jednom djeliću realnosti a moramo imati na umu da ima toga još i daleko više onoga što nam je nepoznato. Svakim komadićem stvarne istine i oslobađanjem od laži u koje vjerujemo, povećavamo nivo svijesti i optimiziramo našu interakciju sa Svim što jeste.
Ljudi koji se nađu u modalitetu potrage za istinom, nakon što postanu u stanju da percipiraju neke laži, padaju u neku vrstu euforije, te prelaze u ‘overdrive’ vidjeći konspiraciju svuda, odnosno, i tamo gdje je nema, dok istovremeno imaju tendenciju da vjeruju u stvari koje su dijametralno suprotne od onih u koje su prethodno vjerovali, dok se istina često može da zadesi negdje u sredini. (Ukratko rečeno, ako je neko raskrstio s religijom ili teorijom raja i pakla, to automatski ne znači da je istinito sve ono što je npr. Lazarev servirao u knjizi Karmička dijagnostika.) Onaj koji je prije vjerovao u ovo a sada vjeruje u ono, još uvijek je samo – vijernik, dakle, - “razveden od realnosti”. Tu on nije napravio nikakav lični pomak prema naprijed, nego je samo - zamijenio vjerovanja. Kad nove informacije uspijemo da uklopimo sa svojim ličnim opservacijama i iskustvima; i kad ih budemo u stanju adekvatno primjeniti u skladu s njihovim značenjem, onda možemo razgovarati o nekom istinskom znanju i ezoteričkom razvoju.
Do tada bih preporučio da na simptome gripe gledamo kao na - simptome gripe, pa tako i da na vrijeme poduzimamo ono što smatramo da je najbolje u vezi s tim.
Pozdrav