Hej, charleston, ulepšala si mi dan ovim postom.
A ona definicija ponosa je za uokviravanje i izlaganje na nekom veoma vidljivom mestu.
Da li si gledala „Rajanovu kći“ reditelja Dejvida Lina? Divan film (uključujući i odličnu fotografiju).
Ja bih samo izbegla tu reč greha/ kazne/ Boga (više mi se dopada Sve što Jeste, Univerzum, Kreator, Apsolut, Originalna misao, ...). Ono o čemu Lazarev govori, bih najradije opisala kao usklađivanje sa Originalnom mišlju i istovremeno delovanje katalizatora.
Odličan je primer i mislim veoma istinit. Ja ga samo ne bih generalizovala, jer je delovanje ove vrste katalizatora individualno i sa njime se mogu povezati različite lekcije. Kod neke druge žene (a i muškarca) se može javiti sklonost da se emocionalno suviše veže za partnera (dakle ljubav koja prerasta u emocionalnu prikačenost) i praktično isti katalizator može nositi drugačije „lekcije“.
Ili osećaj frustriranosti ako se naša „ljubavna priča“ ne realizuje onako kako smo sami zamislili (ponovo vezanost za odnose, umesto za jednostavno davanje – ljubavi).
Kod nekoga uklanjanje blokade u nekom od nižih centara, koja proizvodi kompulzivnu potrebu za uvek novim (seksualnim) „iskustvima“ - glad.
itd.
Zato treba gledati u srce iskustva.
Ali da naš malograđanski „moral“, navodna pristojnost, crkveno poimanje greha nemaju baš nikakve veze sa Originalnom mišlju ili Božijom promisli

– ako se nekome ta reč više dopada – mislim da stoji van svake sumnje.
Ra tvrdi da oko 50% trenutne zemaljske populacije
sam bira katalizator iskustava, a da se to dešava od trenutka (dakle, od one inkarnacije) kada entitet shvati svoju spiritualnu evoluciju u inkarnisanom stanju. Pošto je to praćeno i većim interesovanjem za metafizičke teme u narednim inkarnacijama, možemo zaključiti da je većina sa ovog foruma sama sebi dosta toga namestila.
No, da malčice skrenem sa teme – neko opažanje: negativni entiteti veoma rado koriste
upravo ove pre-inkarnacijske „nameštaljke“ 
da bi ostvarili svoje ciljeve, usmerili stvari u željenom pravcu ili izveli vektorsko skretanje. Na taj način ne narušavaju slobodnu volju. I tu se javlja onaj neobičan osećaj da neka situacija za nas nosi važnu lekciju, a da istovremeno u njoj nema ničeg benignog i da prilično jasno osećamo ne baš dobronamerno prisustvo. Tako, priča je prilično kompleksna, pogotovo u situaciji kada je toliko toga od nas zakriljeno velom.
Što se zakona privlačnosti tiče, on je, naravno, baziran na tačnom uviđanju nekih aspekata funkcionisanja naše stvarnosti – naše misli jesu kreativne - a u svojoj primeni
upadljivo ignoriše neke druge (da li je neko iznenađen?) i uz to praktično predstavlja crno-magijske tehnike najniže vrste. Na primer tehnike Slavinskog imaju svoje ishodište u sajentološkoj crkvi (a i neki drugi aspekti) – tek nedavno sam ustanovila ovu vezu.
amire, odlično si ovo opisao, hvala za iskustvo.
Ovaj zakon se odlično može koristiti upravo za efikasnije korišćenje katalizatora, pogotovo u ovo vreme kada je kompletan proces veoma ubrzan i dodatno se ubrzava.
Još jednu stvar sam uočila u vezi sa ovim, a to je da onda kada su mi – da to tako nazovem – energetske strukture ravnije, frekvencije nešto više – to se sasvim dobro oseti – moram
daleko više da pazim, jer neke nebalansirane aktivnosti i misli proizvode daleko jače posledice nego u običnom stanju. Ne spolja, već iznutra. A onda se to i ispolji.
Mislim da je i Gurdjijev negde nešto pisao o tome, naravno, koristeći drugačije termine.