i ja pišem u svoje ime..
Sjenko je napisao/la:
Za pocetak htio bi naglasiti da je ovo samo moje videnje stvari. Mislim da bi odredeni clanovi foruma trebali uzeti u obzir da termalni ne trazi pomoc nego jednotavno prica svoju pricu. Djeli komadice "sebe", onog sto prozivljava, a to nije izmisljotina ni zajebancija, s onima koji zele citati. Tome valjda i sluze mjesta poput ovog.
potvrđujem..termalni ne traži pomoć
i svi dajemo nešto od sebe , dajemo komadiće sebe i pokušavamo posložiti cjelovitu sliku..i to bi trebalo poštivati.
Bice da si ti u pravu, ma sta ti drugi govorili.
Od svog tvog znanja, ti si i dalje kao sundjer kojeg cede, a oko tebe neznalice.

i ja dajem nešto od sebe...svatko od nas misli da nije u krivu, i svatko od nas ima neki svoj sistem kako sam sebi dokazuje da je ili nije u krivu ili u pravu..
neki od nas su prošli već nešto što trenutno drugi prolaze, neki mogu iz tuđih iskustava prepoznati što ih još čeka, ili mogu u tuđim iskustvima pronaći nešto što bi mogli upotrijebiti kod sebe, a neki to ne trebaju i ne traže, pa im smeta kad se kod drugih pronađe nešto što ne odgovara vlastitim idejama o toe kako stvari funkcioniraju...iako je to sve vrlo individualno, ja ipak mislim i vidim da psotoji jedan univerzalni obrazac i da psotoje neke zakonistosti kako te stvari funkcioniraju.. to i tražim...
pokušala sam napisati kako da se ne bude i dalje sunđer kojeg cijede ali...osjeća se snažni agresivni ego koji ni ne vidi sebe u akciji napada pa odustajem..
pokušala sam još jednom napisati nešto o tome kako prestati biti spužva koju cijede, ali ..unutar te spužve je opet bio taj snažni ego koji je pun potisnute agresivnosti i bijesa, straha i očaja, koji se silno trudi ali i dalje ne zna kud bi sa sobom...i ne vidi priljepke na sebi koji ga drže u tom stanju...u tim priljepcima je kvaka, za početak njih treba maknuti...
može se to riješiti...ali NE dok smo u ulogama žrtve, agresora, manipulatora i nedostupnog-što su 4 osnovna tipa ego-obrana , i ne dok smo puni bijesa i srdžbe koja je donji i vidljiviji sloj ego-obrana s kojima se teško suočiti jer je ispod njih strah u kostima... ali nije nemoguće
.. prvo treba riješiti okove koji doslovno stišću i fizičko i eterično tijelo i ne daju mu da se proširi preko granica koje trenutno ima, ne daju mu da vidi ni da djeluje ni da bude to što želi da bude i što mu pripada da bude ...u ovim granicama može vidjeti granice u kojim se nalazi, te granice kocke u kojoj se nalazi postaju prozirne pa bar vidi što ga napada, može privremeno odbiti napade ali ne može trajno riješiti svoju situaciju-ili, što bi rekli, vidi da je u matrici ali ne može izaći iz ove matrice.
preko tih granica su ovi problemi rješivi--što ne znači da se ne otvaraju drugačiji problemi pa se onda otkriju neke druge stvari, otkrije se sljedeći nivo matrice dok se ne dođe do mjesta s kojega se mogu birati stvari koje nas okružuju i s većom svjesnošću kreirati situacije koje nam se događaju...
moguće je doslovno upravljati svime i svačime u svom životu ali ne manipuliranjem i agresor/žrtva ulogama nego na drugi način. taj drugi i učinkoviti način je teško prihvatiti iz pozicije žrtve/agresora/manipulatora itd..
što se desi kad riješimo prvi sloj matrice i niži sloj ego-oklopa u kojemu smo zarobljeni?
može se materijalizirati svoju istinsku bit-uz uvjet da doznamo što je naša istinska bit i da je prihvatimo....
dok to ne riješimo, mi također materijaliziramo, jer mi uvijek materijaliziramo - ali ne svoju bit nego svoj ego-oklop, ono od čega je taj oklop sastavljen.
materijalziramo svoje uloge do bola, do granice izdržljivosti i dok ne puknemo... a uloge su žrtva, nasilnik, manipulator itd..
uporno će nam se prikazivati energetski vampiri sve dok ne skužimo a smo najveći energetski vampir mi sami i sve dok jednom ne dokrajčimo tog vampira u sebi..tek onda se možemo suočiti s onima oko sebe. ovo ima figurativno značenje, metaforično ali i doslovno fizičko..
kao u biljaru...crnu kuglu ubacuješ zadnju, prije nje moraš sve one šarene ubaciti u (crne) rupe. ne možeš odmah na početku igre pikirati crnu. u ovoj igri, znaš da postoji ali ne vidiš točno što je tvoja crna kugla..ali vidiš one šarene, pa kreneš od onoga što je moguće. ako ti ego - oklop dozvoljava. ako ga možeš razbiti. i vidjeti.
pitanje je što mi ustvari hoćemo...
nama je točno onako kako mi (podsvjesno) želimo da nam bude i kako nam je potrebno da nam bude. okružimo se ljudima koji nas ometaju, institucijama koje nam pdmeću nogu da padnemo svaki put kad zakoračimo, nakalemimo si demone i energetske vampire, astralne likove ovakve onakve, sve samo da nam bude onako kako podsvijest i lažni ego pun negativnih emocija traži... to zvuči surovo za nekog tko je u ulozi žrtve, jer ni jedna žrtva ne želi svjesno biti žrtva..možda ne želi biti žrtva ali objektivno niti niti ne čini ništa što bi je učinkovito izvuklo iz te uloge i prebacilo u polje neutralnoga-pa time što ništa ne čini ili čini pogrešno - dozvoljava da bude žrtva.
kako god se uzme opet je tu obostrana odgovornost u kojoj su oba dijela odgovrnosti jednako teška i jednako važna..
biti žrtva nije herojsko djelo i nije za pohvalu. imati u životu posla s ljigavim ljudima nije baš sjajno ogledalo, nije baš uloga za oscara...
još više kad znamo ta se uloga prenosi na našu djecu. mi koji imamo djecu svi ćemo se zakleti da svojoj djeci želimo samo dobro, najbolje. a ne radimo im dobro time što podnosimo ulogu žrtve i time što im prenosimo tu ulogu u nasljeđe.
Bez obzira da li smo žrtva fizičkih osoba bilo astralnih bića-a to fizičko/astralno ionako ide jedno s drugim i jedno bez drugoga ne može funkcionirati, mi smo uvijek suodgovorni
ako ne odgovornost prema sebi i svojem životu, onda odgovornost prema djeci bi nas trebala pokrenuti da se suočimo s ego okovima
...strah, panika, agresivnost, gnjev, jutnja, bijes, mržnja, gađenje, tuga, očaj, nemir, euforija...sve to u oklopu obrana, nasuprot čega je samo jedna emocija istinskog ja-tj istinskog ega - mirna radost tj. neutralni mir...
Nitko nam ne može ništa objasniti niti nas nitko ne može poučiti, ni jedna tehnika i ni jedan učitelj, ni čarobnjak, ni da nam netko pokaže kako se to radi, ni da napravi nešto umjesto nas, ni nitko živ ni astralan. Sve su to samo pomagači, facilitatori, podsjetnici, nešto što nas malo pogura naprijed, a ono što tražimo nije dalje od prsta ispred našeg vlastitog nosa i ono što treba napraviti je unutra i vrlo je jednostavno ali je namjerno posloženo tako da nama izgleda komplicirano
ne dajem savjete, samo pričam svoju priču