sigma je napisao/la:
Hoce na inicijativu B92 (koja sprovodi prljave agende Djerdja Sorosa i te grupe psihopata) da uvedu OBAVEZAN GODISNJI PREGLED ZENA ZA RAK DOJKE I RAK GRLICA MATERICE jer znate svaka zena to ima dok se ne dokaze suprotno. E sad, jedna devojka koju znam se kao i svako nesvestan upecao na pricu i pocela da oseca "simptome". Otisla kod lekara da trazi uput za specijalistu, a lekarka joj rekla: "Ja ne vidim da ti treba, ali ako ti mislis da ti treba idi na B92, mozda ti oni daju uput, jer ja bez razloga svakako necu" 
Dr je fantasticna!
E, pa draga Sigma, povukla si me za jezik, tj dala slagvort...
Evo sta jedna brucoskinja Pravnog fakulteta, samo posle nekoliko casova Uvoda u pravo pise na tu temu o kojij govoris... He, he, ne bih se cudio da je ta mala moja cerka

.... Evo copy-paste :
Pravno mišljenje, povodom teksta „Zakonom i protiv raka“, objavljenom 09.10.2009. u dnevnom listu „Večernje Novosti“
Kao student prve godine Pravnog fakulteta, koji se sa pravom susreo tek na nekoliko časova Uvoda u pravo, veoma je pretenciozno da dajem svoje stručno pravno mišljenje, ali svakako ovu temu mogu da sagledam na osnovu svog ličnog osećaja za pravo i istinu, koja proizilazi iz mog dosadašnjeg životnog i laičkog iskustva, uz dužno poštovanje svog ličnog osećaja za ljudska prava i slobode, kao i zabrinutosti za sudbinu ljudskog roda u bliskoj budućnosti.
U nameri da nadjem adekvatan tekst za iskazivanje pravnog mišljenja, naišla sam na ovaj, koji je u meni pokrenuo bujicu pomešanih osećanja i osećaj velike ljudske nelagode. Nisam od pristalica teorije da su pravnici automati bez duše, te još uvek verujem u pravo koje ima vezu sa srcem, kao i sa zdravim razumom.
Tendencija da se gradjanska populacija žena učini što zdravijom u svojoj izvornoj i zvaničnoj varijanti je veoma humana i samo bi „neozbiljan čovek“ mogao da kaže nešto protiv toga. Svaka takva „humana“ aktivnost i zakon, u takozvanoj pripremi, ima za prethodnicu bujicu „humanih izjava“ i „brige za dobrobit čvečanstva“. Svaka priprema takvih zakona se odvija uz zdušnu podršku svih kontrolisanih medija, što su u ostalom i ove „Večernje Novosti“. Prema staroj oprobanoj strategiji koja glasi problem-reakcija-solucija, vladalo se i vlada se svim narodima u pisanoj i nepisanoj „istoriji“ sveta. Tako imamo sada prvi korak, koji se zove problem i drugi korak koji je reakcija, odnosno rak, strah i smrtnost. Strah od smrti i raka će u ovom slučaju dati pokriće i opravdanje zakonodavcu da usvoji jedan zakon (treći korak), koji u osnovi krši elementarna ljudska prava na samoodlučivanje i slobodan izbor lekara, terapije i raspolaganja sopstvenim telom, zakon koji zadire u najintimniju sferu jednog ljudskog bića.
Vršiti propagandnu delatnost i edukaciju na podsticanju žena da vrše redovne preglede i da budu brižne za svoje zdravlje je veoma prihvatljivo i poželjno, ali uvoditi jedan totalitarni zakon o obaveznim pregledima je neprihvatljivo iz više razloga:
1. Čovek se odlučuje za posetu lekaru na osnovu svoje sopstvene volje i spoznaje da mu je lekar potreban.
2. Čovek može imati svoja slobodna versko-religijska ubedjenja koja ne podržavaju jedan ovakav nasilni i totalitarni pristup kao što su nasilni lekarski pregledi. Takav zakon bi u osnovi kršio prava ljudi na religijsko slobodno opredeljenje.
3. Čovek ima pravo da spozna i sazna sve o opasnostima za svoje zdravlje i da na osnovu istih samostalno donosi odluke o pregledima i medicinskom tretmanu.
4. Jedan ovakav zakon bi bio presedan koji bi bio uvod u čitav set totalitarnih i nasilnih zakona prema ljudskom biću (baš kao i presedan u medjunarodnom pravu prilikom priznavanja državnosti Kosova, koji se odmah osetio u Osetiji i preti da postane „normalna pojava“ u medjunarodnom pravnom sistemu vrednosti).
5. Jedan ovakav zakon bi već koliko za par meseci bio prepisan i prilagodjen za potrebe nasilne vakcinacije (H1N1) ili nasilnog zaveštanja organa, o čemu je zadnjih nekoliko meseci kampanja značajno uznapredovala.
Postavljam sebi pitanje: Gde je granica na kojoj čovek prestaje da raspolaže svojim telom i svojim odlukama a tu ulogu preuzima država kao institucija? Stari bi rekli:“Caru carevo, Bogu božje“, tako da ideja potpune uzurpacije ljudskog bića za tzv. „više interese“ ili za „naše sopstveno dobro“ nije u suštini ništa novo i samo je još jedan dodatni zakon koji treba da kulminira u potpunom porobljenju svake slobodne volje pojedinca te da u konačnici svede ljudsko biće na statistički podatak i broj socijalnog osiguranja, po mogućstvu sa subkuteno inkorporiranim mikročipom i biometrijskim kao i finansijskim podacima o istom.
Kao i većina eksperimenata za ljudsku upotrebu, prvo se test vrši na životinjama. Tako je opasnost od širenja besnila dovela do obavezne vakcinacije pasa i mačaka protiv istog, sa periodičnošću od godinu dana. Zatim je besnilo skoro u potpunosti suzbijeno, ali se niko nije potrudio da ovu obavezu ukine, a naročito ne farmako-industrija koja od ovih vakcina ostvaruje enormne prihode. Tako da sada nije u centru pažnje besnilo, već očuvanje sigurnih prihoda i profita veterinarskih službi i farmako industrije. I jedni i drugi se pozivaju na Zakon o obaveznoj vakcinaciji. Hoćemo li jedan ovakav zakon prepisati i za ljude? Naravno! Tu je već obavezna vakcinacija dece, sa drastičnim sankcijama za „neodgovorne“ roditelje. Nije više nikakva tajna da mnogi doktori imunologije odbijaju da vakcinišu sopstvenu decu, ali će zakon koji uteruje novac u farmako kase opstati još dugo vremena...
Nedugo zatim, doneta je uredba po kojoj nije moguće vakcinisati psa ukoliko nije prethodno izvršeno subkuteno mikročipovanje istog. Tu je pokretački problem bio „velika zabrinutost“ za izgubljene pse i njihova identifikacija. Nametnuta solucija je implant mikročip. Pošto je ovo lako prošlo kod životinja, kod ljudi će naravno isto. Kod ljudi se koristi jedno prelazno postepeno prevodjenje na ovakav vid identifikacije putem ličnih dokumenata sa biometrijskim mikročipovima, a u sledećoj podeli će ljudi biti navedeni da se obeleže kao psi i sva ostala ekonomska goveda, telad, svinje, što će naravno biti blagosiljano i uvedeno u pravni sistem jednim novim totalitarnim zakonom o istom.
Možda će vam se sve ovo o čemu pišem učiniti kao plitko i neozbiljno, kao nedostojno jednog budućeg pravnika, ali smatram da čovek treba da govori ono što misli da je istina i da neguje sopstvene duhovne slobode. Ukoliko vam se učini da je „teorija zavere“ uzela danak od mog zdravog razuma, tada želim da istaknem da je kovanicu u negativnom kontekstu koja glasi „teorija zavere“ prvi put smislio i plasirao Zbignjev Bžežinski, savetnik Dejvida Rokfelera i još mnogo čega i koga, a da je „muzika“ koju je on komponovao, upravo ona po kojoj pleše ministar Milosavljević dok najavljuje pomenuti zakon o obaveznim pregledima za žene. Ovaj zakon, koji će se verovatno usvojiti, biće samo jedna nota u novoj robovlasničkoj simfoiji koju je pisao gospodin Zbignjev i njegova branša, koja je iznad svakog prava i iznad svakog zemaljskog suda.
Postavljam sebi konačno pitanje. Može li se čovek baviti pravnim naukama ukoliko ima osećaj za pravdu, za onu iskonsku pravdu koja izvire iz dubine duše i na osnovu ličnog poimanja istine i pravde ili se mora pretvoriti u robota koji zna mnogo zakona napamet i slepo se drži svake zakonske odredbe, člana i mišljenja. Mora li danas pravnik da bude čobanin u službi Novog Svetskog Poretka i da oplete žestoko po svojim ovcama, ili može da zadrži osnovne konture ljudskosti u sebi. Ukoliko je ovo potonje moguće, ja ću se baviti pravom. Ukoliko nije, što je vrlo verovatno, bavicu se drugim stvarima u zivotu. Za početak, treba mnogo toga da naučim i otkrijem. Izmedju ostalog treba da naučim i da pišem Pravno mišljenje, što ovog trenutka očigledno ne znam. Obećavam, naučiću.
S poštovanjem, ( ime i prezime ).