Pa što se samog pojma Psihijatrije tiče, tu je obavljena distorzija percepcije samog tog pojma. Tj., sama Psihijatrija je oblik propagandnog pranja mozga obzirom se, naravno iz moje vlastite distorzirane percepcije, kompletna temelji na kotradikciji, ili bolje reći kognitivnoj disonanci.
Naime, prema definiciji



bi se trebala baviti liječenjem duše (psyche - duša, iatrea - liječenje), a ustvari se bavi nastankom, razvojem, manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti.

Iz toga ispada da su pojmovi duša i ličnost ustvari jedno te isto.

Vjetre, može li duša biti bolesna?

Sjenko, duša može biti što god poželi.

Aaahaaa, pa onda želi biti manipulirana, zarobljena, obmanjena, inkarnirana u kretena koji neće shvatiti njenu pravu prirodu sljedećih 1000 života, ili možda u shizofreničara izgubljenog u tlapanjam svog uma (ne ličnosti, jer ličnosti nema bez uma koji ju stvara).

Meni se čini da su svi gore navedeni uvjeti zapravo bolest duše.

Ako se tako gleda na stvari Sjenko onda ispada da živimo na planeti koja ugošćuje duše koje su malo nenormalne i žele da budu još nenormalnije Koje bi duše željele takva iskustva koja si gore napisao i o kojima se piše po forumu ? Ako je tačna tvoja tvrdnja, a zašto ne bi i bila, e onda je moja duša, iz tog ugla gledanja, totalno nenormalna

Potpisujem Um je samo naš popis, a popis je samorefleksija.

Pa tako ispada. Sad, ili je duša stvarno glupava pa joj se ova muka sviđa ili ništa od ovog što se dešava na nju zapravo i ne utječe. Osim ako nije bolesna pa ne zna što radi

Ne mora biti tako Sjenko. Ima i ta da smo ovdje da bi učili a muka o kojoj pričaš je samo rezultat pogrešnog ugla gledanja koji je proizvod naših emotivnih a potom mentalnih programa kojima smo programirani od ranog djetinjstva. Na sve to dodaš i energetske priljapke i muka bude vrlo intenzivna . Onda ispada da su naše duše iako naivne u stvari vrlo hrabre kad su došle ovdje. Treba biti i hrabar za ovo iskustvo.

Sve ovo je samo pitanje ugala i širine gledanja. Znaš, osjećam se kao da sad gledamo kupu u prostoru. Ti sa jedne strane vidiš trougao i kažeš da je piramida. Ja sa druge vidim krug i kažem da je lopta. No, kad promjenimo ugao gledanja vidimo da se u stvari tu radi o kupi. Zato sažimanjem ideja dolazi da iako su naivne i hrabre one su i luckaste .

I kako da neka tamo nenormalna duša koja ima iskustvo psihijatra izleči drugu nenormalnu dušu koja ima iskustvo šizofreničara? Jedino ako skontaju da je duša zdrava .

Ne bih rekla da želi, što ako je "prisiljena"? Prema nekim informacijama, negdje je davno nešto "u krivo" otišlo i vrtimo se u krug. I netko kontrolira tu vrtnju, a naše Duše možda i nemaju neki utjecaj na to. I netko živi od te vrtnje - doslovno!

I kreten i šizofreničar su Ličnosti i Duše i Duh i Um. Mislim da još uvijek terminologija Ličnosti kada se o ovome na ovaj način priča (dakle s radnom hipotezom da smo mi sastavljeni od 4 komponente) nije baš "jasna". Ličnost nije stvorena Umom, Um je dio Ličnosti i Ličnost je dio Uma, na isti način to su i Duša i Duh - svi su vezani, povezani, prožeti i svi su dio Jednoga, u ovom slučaju Čovjeka.

I u bolesnim stanjima svi su bolesni, svatko na svojoj razini i na svoj način...sve zajedno kao simptom može rezultirati nečime što zovemo šizofrenijom ili kretenizmom. Ja bih ipak bila nježnija, rekla bih samo da sve u biti rezultira našim zaboravom. A unutar njega se svašta događa kako bi ostao nepromijenjeno stanje, a kako bi se vrtnja i nemogućnost Duše da bira i dalje održavala.

Neki ljudi ipak otvore oči za dio ovoga ili se sjete i to ih zna zbuniti na razne načine, a u suradnji daljnjih onemogućavanja sjećanja, na razne načine kroz poticanje straha i implantiranja, opsjednuća i svačega što nagrne da ne navodim sada - dobiva se dijagnoza.

I tu nastaje problem, jer ljudi s dijagnozom znaju vidjeti i biće s rogovima, za liječnike to može biti bolest, za nekoga drugoga duhovni vodič ili saveznik, a za trećega - seronja koji nas zahebava.

I u svemu tome - teško je ostati promatrač jer se sve oko nas, ali i u nama trudi da nas uvuče u Igru, pa neki ljudi jednostavno puknu po šavovima. Neki drugi kopaju dalje koliko mogu, ali sve u svemu kao što sam rekla već u postu prije - razlučivanje ovoga je hod po jajima, pa je dobro imati širu sliku mogućnosti.

I krv tu zaista igra prema nekim eto pokazateljima - veliku ulogu. Ali ne samo ona - tu je i koštana srž, kompletan limfni sustav, žlijezde itd...nismo mi baš tako jednostavna bića kako sebe volimo vidjeti, a opet toliko smo "sve na svome mjestu" da je u biti tragično da postoje ljudi koji dobiju dijagnozu šizofrenije. I to najviše čudi, iako ni ne čudi, zaborav je izgleda najgore što nam se dogodilo.

Alf

Ubedjen sam da je inicijator svih tegoba u ovom slucaju psihickih ili ono sto smo uradili u proslosti tj. ono sto se naziva karma, kao kazna koja se aktivira u odredjenom trenutku ili uticaj bolesnog stanja okoline koje ljudi prihvataju na specificne nacine.
Neki i odbacuju opet svako na svoj nacin.

Takodje mi se prilicno svidela galaksijina prica sa plazmom no to je nesto specificno:
smatram da je u tome da se fizicko i metafizicko ispoljavaju u sinhronizovanom momentu i jedan drugog podsticu.
Drugim recima, osecaj, strah, koje god tegobe bolesti bile uticu da se plazma hemijski izmeni dok paralelno sa tim hemijska konstitucija plazme utice na nase emocije tj, stvara tegobe.
I ne moze se reci sta je od toga prvo pocelo, da li hemijski procesi ili ono duhovno i zato mi je lakse da kazem da je u istom momentu.
To je cudno ali mislim da je tako.

Java, moje osobno mišljenje je da duše znaju što rade, jer one jedine vide kako doista je. No igra je takva, da se prave da ne vide

Alfice, nebi iskreno trpao ličnost u tu kategoriju. Jer koliko shvaćam, um duh i duša su dio istoga, projekcija nečega za što nemamo ime, možda je i bolje da ga nemamo. Ličnost pak, je projekcija jedne od projekcija, tj. projekcija uma, ništa više. E sad jel to tako, ili nije, nemam pojma. Kad bi ova stvarnost bila virtualna, ličnost bi bila virtuala u virtuali, ilitiga duplo izmišljena.

Da ne dužim,

Sve je moguće Sjenko!

Alf

Uobrazilja je, razumljivo, neraskidano povezana s opažanjem, ona samo na nov način spaja ono što smo nekada iskusili i zabeležili u pamćenju: nemoguće je zamisliti ono što u raznim svojim elementima nije prisutno u stvarnosti. Platon je opažanje poredio s procesom utiskivanja pečata na voštanu pločicu, a uobrazilja je po Platonu otisak koji ostane posle sklanjanja pečata. Deca uzrasta do godine i po ne pokazuju nikakve znake uobrazilje - nemaju dovoljno materijala za to.

Uobrazilja je čovekova sposobnost neophodna za misaonu spoznaju stvarnosti. Mi u umu operišemo onim predstavama stvarnosti koje nam proizvodi naša uobrazilja. Još je Aristotel pisao da kada um spoznaje neku stvar, on je mora izgraditi u uobrazilji. Polazeći od tih <predstava stvari> mi razvijamo našu liniju ponašanja.
Uobrazilja i <spoljna> stvarnost tesno su povezani.
Pošto uobrazilja predstavlja stvaralačku sposobnost, znatno je manje od mišljenja podložna disciplini (logici, tradiciji). Ranjiva je spolja.

Kada se govori o psihijatrijskoj propagandi, ali ne samo o propagandi nego i o stvarnom djelovanju, postoji jedna skupina ljudi koja je njime rekla bih vrlo jako "napadnuta". Istovremeno o njima se najmanje priča, a ako se i priča - sve ostaje nekako u magli onoga - uh, to je težak problem. Radi se naime o djeci.

Danas su upravo ona na najjačem udaru, što zbog novih dijagnoza što zbog "liječenja" tih dijagnoza - koje se najčešće "liječe" kako bi odraslima olakšale život. Onim odraslima koji su uglavnom u svom snu.

Pa koji su to simptomi koji djecu pretvore u farmaceutski tretirane zombije i zašto?

Dok su bila mala imala su snažne interese za određene stvari (okolini ponekad nerazumljive)
Rade prebrzo i čine nepotrebne greške, a ne greške vezane uz neznanje
npr. u matematici razumiju zahtjevan (kompleksan) zadatak i znaju kako doći do njegovog rješenja ali naprave malu pogrešku tijekom njegovog rješavanja (npr. krivo zbroje dva broja), što rezultira krivim rezultatom
Teško im je razumjeti kolektivne upute
npr. profesorica kemije objašnjava neki zadatak na ploči cijelom razredu, a učenik ga ne može razumjeti ne zato jer intelektom ne može shvatiti što ona govori, nego jednostavno ne može pratiti takav način predavanja
Snažno su usredotočeni kad rade ono što vole i to rade jako dobro
Govore pjevaju i šapuću samima sebi
Nisu konzistentni jedan dan mogu, drugi ne mogu
Često mijenjaju planove
Jako dobra percepcija, velika moć zapažanja
Izazito znatiželjni, ne zanimaju ih površna objašnjenja
Preuzimaju rizik
U odrasloj dobi ne motiviraju ih nagrade i novac, nego njihovi interesi

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska ... peraktivac

http://hr.wikipedia.org/wiki/Poreme%C4% ... a%C5%BEnje

http://www.udruga-zvoncici.hr/autizam.html

Kako Duša u dječjoj Ličnosti može "postojati" pod utjecajem Ritalina ili Prozaca?

Zašto se autizam veže za nus pojave cjepiva? To je slučajno ili? Da li je Duša "napadnuta"?

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/ ... ji-li-veza

http://www.novi-svjetski-poredak.com/20 ... -blagajni/

I ovdje se (ADHD) špekulira o "nasljednosti bolesti"!

Alf

To bi bila stoka krupnog zuba na djelu i to većim djelom omogućeno od propagande a manjim od prisile.

A što se tiće "I ovdje se (ADHD) špekulira o "nasljednosti bolesti"!" pa možda je to DNA kao virus ili virus u DNA.

A oni pauci koji su jeli muhe koje su hranjene plazmom shizofreničara, palo mi na pamet da su tu umješani i prilično jaki lijekovi pa su možda lijekovi onesposobili paukove da normalno funkcioniraju. Nisam pročitao studiju pa ne znam da li je to uzeto u obzir, ali eto.

Mozda je pravo pitanje, sta je reper za uporedjivanje ili odredjivanje normalnosti ili nenormalnosti duse?
Ili je to samo neznanje licnosti, koja ne vidi siru sliku i potrebu za "nenormalnoscu".
Moze li uopste licnost prepoznati nenormalnost duse ili u stvari ne vidi svoju nenormalnost, ako je uopste ima?

Pamćenje i pažnja su najvažnije mete na koje potrebno dejstvovati prilikom manipulacije svešću. Manipulator ima zadatak da ljude u nešto ubedi. U tu svrhu je pre svega potrebno da ljudi obrate pažnju na njegovo saopštenje, ma kako ono bilo izraženo. Onda treba da čovek to saopštenje zapamti, pošto višestruko potvrđeni zakon glasi: ubedljivo je ono što ostaje u pamćenju.

Možda. Ono što je sigurno je da se Sjenko na koncu nasmješio