Ova je važna tema.
Evo nekog mog pogleda na stvari:
Mislim da je manje-više ono što nazivamo pozitivnim emocijama samo drugi pol nižeg emocionalnog centra u kome gotovo svi operišemo. Budući da je taj centar bipolaran, prelazak na tzv. negativni pol je nužan. Mi onda po pravilu potisnemo tu negativnu emociju, da bismo ostali u “pozitivnom” stanju, ali ona ostaje u našem energetskom polju i polako kreira blokade (ispoljavaju se kao pasivna agresivnost, skrivena osveta, osećaj osujećenosti, samosažaljenje, …).
Manje ili više definišemo pozitivnost emocija prema tome da li su
za nas prijatne ili ne i ponekad (ako smo zabrazdili

) da li se u okviru našeg pogleda na svet ta emocija smatra pozitivnom ili ne (ovako duhovno razvijena osoba kao ja jednostavno nikako ne može da oseća ljutnju. Tihi prezir u koji se ta potisnuta ljutnja preobrazi uopšte ne registrujemo.).
Viši emocionalni centar nema dva pola i mislim da bismo te emocije mogli nazvati istinski pozitivnim. No, uz retke izuzetke mi većinom nemamo iskustva sa njima. Mada ti centri rade punom parom, oni su nam u našem sadašnjem stanju nedostupni.
A kad smo kod prehrambenih navika, mislim da su
samo te emocije one istinski nehranljive za naše komšije.
Ali ih ne možemo poručiti iz jelovnika, potiskujući delove svoga bića.
Kada malo razmislim ovo se zaista poklapa sa energetskim centrima, pri čemu operišemo u prva tri bipolarna.
Organski portali bi bili bića koja su nedavno diplomirala sa drugog denziteta, takozvane mlade duše. Tek su se odvojili od grupne duše, verovatno još ne sasvim, još uvek pokazuju sklonost ka kolektivnim identitetima i uče početne lekcije 3. denziteta. Ako sam dobro razumela, razlika se sastoji u tome što kod novih treće-denzitetskih entiteta prvi viši energetski centar nije aktivan. On postoji kao potencijal, koji može biti aktiviran (verovatno kroz nekoliko inkarnacija) dobro savladanim lekcijama. No, budući da su za ogromnu većinu ljudi sa aktivnim višim centrima ti centri potpuno nedostupni, razlika je zaista veoma teško uočljiva.
Pošto većina emocija u stvari ima veze sa drugima, jedan Kastanedin citat, koji za mene predstavlja opis stanja uma i duha, koji bi mogli biti osnova za uspostavljanje veze sa tim višim centrima, koji nas dozivaju:
„Ratnik može da bude povređen, ali ne uvređen.“ – rekao je. „Ratnik ne vidi ništa
uvredljivo u postupcima svoje sabraće dok god deluje u skladu sa valjanim stanjem duha.
Kuguar te nije uvredio prošle noći. To što nas je gonio, nije te naljutilo. Nisam čuo da ga proklinješ, niti da kažeš da nema pravo da nas prati. Po svemu što si znao, taj kuguar je mogao da bude svirep i zao. O tome ipak nisi razmišljao, dok si se trudio da mu umakneš. U toj situaciji bilo je važno preživeti, a to si veoma dobro izveo.
Da si bio sam i da te je taj kuguar uhvatio i rastrgao, ne bi ti palo ni na kraj pameti da se zbog toga osetiš
uvredjenim.“
Objasnio sam mu svoj način razmišljanja. Taj kuguar nije bio isto što i moja sabraća, budući da mi je veoma dobro poznata čovekova ćud, dok o kuguarima ne znam ništa. Ono što me je vredjalo u vezi sa drugim ljudima, bilo je to što su oni svesni svojih pakosnih postupaka.
„Znam, znam“ – rekao je strpljivo Don Huan – „Dostići duh ratnika nije jednostavo. To je preokret.
Posmatrati kuguara, vodene pacove i svoju sabraću kao sebi ravne, predstavlja veličanstveno delo duha.“
Ovo otprilike odgovara unutrašnjem nepridavanju značaja istočne gnostike ili stanju Odraslosti transakcione analize.
A sad brrrrrrzo završavam u nadi da ću sebi obezbediti felixovo čitanje posta.
A ovo je tako užasno ops

.