Mislim da je jedna periodična katastrofa u smislu rapidnog uzdizanja i tonjenja kopnenih masa na ovoj planeti sasvim moguća i da je zamjena magnetnih polova uz istovremeni pomak geografskih polova glavni kandidat za tako nešto, mada će povremena bombardovanja od strane kometa takođe imati katastrofalnu prirodu.
Šta bi to moglo da dovede do toga da na vrhu Mont Everesta (dakle, na preko 8000 metara nadmorske visine) nalazimo okamenjene morske školjke i mekušce kao i na cijelom tibetanskom platou? Ukoliko uzmemo u obzir da se oni trenutno nalaze na nekih 700km od okeana, jedina logična pretpostavka bi bila da je to područje nekada bilo morsko dno. Neki su vjerovatno čuli o onim alkama za vezivanje čamaca na vrhu Biokova i Velebita (o tom "fenomenu" se kod nas pisalo još prije 30 godina.)?! Odakle one gore? Od nekih planinara iz Bosne sam takođe čuo o pronalaženju morskih školjki na vrhovima nekih tamošnjih planina. Odakle
ona barka na vrhu planine Ararat u Turskoj? Da li je
onaj kriptogram u obliku zodijaka koji ukazuje na periodične katastrofe ne zemlji slučajan? Gradovi i piramide (nedaleko od Japana) pod okeanom!? Hramovi nedaleko od Malte pod okeanom...?!
Dokaza za periodične katastrofe na ovoj planeti ima dosta. Sada, kada to do njih tačno dolazi, usljed čega i da li će sljedeća usljediti u 2012 godini, to za sada ne znamo. Možda je i dobro što je to tako jer kada bi mi to sa sigurnošću znali, onda bi već sada na ovoj planeti imali jedno stanje potpunog haosa. Mnogi bi izginuli ne dočekavši tu godinu. Čak bi se moglo reći i da će mnogi od onih koji se sada žestoko brinu o mogućoj kataklizmi u decembru 2012. godine, u međuvremenu poginuti u saobraćajnim nesrećama, umrijeti od infarkta ili se "odjaviti" odavdje na neki drugi način.
Nadalje, problem je i u tome što ukoliko dođe do prelaza u 4D, uzimajući u obzir onaj koncept da je tamo "vrijeme" između misli i njene realizacije daleko kraće nego u 3D, te tako dobijemo priliko da si kreiramo jednu novu reanost, onda možemo samo zamisliti kakav će njen kvalitet biti ukoliko je čovječanstvo kreira iz jednog stanja opšte panike!?
Mislim da možda nije slučajno to što se danas najveće težište stavlja na tzv. apokaliptične teorije.
Čini se da se te “apokaliptične teorije” uglavnom svode na kombinaciju pojačanja aktivnosti sunca (coronal mass ejections), usljed čega veći dio naše planete može biti i spržen, zamjene magnetnih polova na zemlji i pomaku geografskih polova, odnosno, zemljine kore kao rezultat toga. Na primjer, neki smatraju da je pomak zemljine kore od 20-30% sasvim moguć tj. da se već prije redovno dešavao, gdje bi npr. SAD i Kanada završili tamo gdje je sada sjeverni pol, a Australija na mjestu gdje je sada južni pol.
To se navodno dešava periodično (svakih nekih 12000 godina?) jer je usko povezano sa harmoničkim ciklusima elektromagnetnog polja sunca (čiji se magnetni polovi redovno mijenjaju svakih 11 godina). S obzirom na obim samih promjena, neki kalkulišu da tom prilikom s lica zemlje bilo zbrisano više od 98% čovječanstva jer se dijelovi kopna koji se nalaze pod vodom izdižu dok kopno koje je do tada bilo izvan vode tone. Kad se polovi zamijene, rotacija zemlje, čija je normalna brzina na ekvatoru 1674 km/sat, se u tom momentu zaustavlja. Onda se polako počinje okretati na drugu stranu dok ne postigne istu brzinu. Čini se da tom prilikom vodene mase nastavljaju da se kreću pod injercijom jer magnetne sile ne djeluju na njih. Pod pritiskom vodene mase, tektonske ploče (koje normalno “plutaju na magmi”) tonu prema dole, dok se one koje je voda napustila uzdižu prema gore usljed velikog priliva potisnute magme koja se prije nalazila ispod onih ploča koje su potonule. (To je ujedno i razlog zašto se one morske školjke mogu naći na vrhu Mt Everesta i drugih planina, kao i vezovi za čamce na vrhu Velebita i Biokova). Ukratko rečeno, moglo bi se reći da bi se u jednom takvom slučaju veći dio tla koje je trenutno iznad vode, našao pod vodom dok bi se naglo izdiglo ono tlo koje trenutno pod vodom/okeanom. (Moramo imati na umu to da je sloj tzv. "tvrdog tla" ili tektonskih ploča debljine od samo nekih 0-600km, dok je sloj tečne lave ili magme na kojoj to "tvrdo" tlo pluta, debeo nekoliko hiljada km. To skoro da možemo porediti sa slojem "tvrdog" kajmaka koji se uhvati na površini "tečnog" mljeka kojeg smo prokuvali).
Čak ni od samih posljedica rušenja nuklearnih elektrana (radijacije) do kojeg bi došlo tom prilikom, veći dio čovječanstva ne bi bio u stanju preživjeti a da ne pominjemo tsunamije od 1.5 - 2 km visine, vulkane, ogromne količine gasova i prašine, vjetrove od preko 250 km/sat itd... Tu se postavlja i pitanje da li bi stvarno profitirali oni koji bi preživjeli takvu jednu katastrofu?!
**
Ukoliko se vratimo na one teorije tipa "timewave zero" ili prelaska na jednu višu ravan postojanja, postoje neke indirektne metode koje možda potvrđuju to da bi moglo tu biti nešto. Na primjer, jedna bi bila tzv. "remote viewing". Oni koji su pratili zbivanja na tom terenu mogli su naći na podatak da oni koji se stvarno bave tim tehnikama nisu u stanju da vide "opipljivu budućnost/realnost iza 2012. godine, međutim, to opet ne mora da znači nikakav kraj, nego možda jedan novi početak u realnosti čiji je kvalitet drugačiji od ove, odnosno, u kojoj vladaju drugačiji parametri vremena/prostora. Na primjer, na sajtu 2013.com koji se bavio tom tematikom (dok je radio), u FAQ rubrici je stajalo sljedeće:
Citat:
"Zašto tvrdite da se vrijeme završava?"
U stvari, ono što se završava, to je percepcija vremena kao nečega "linearnog i apsolutnog". Činjenica je da vrijeme postoji u mnogim oblicima od kojih nijedan nije stvaran, osim u subjektivnom smislu.
Na kraju ovog sadašnjeg ciklusa, čovječanstvo će naučiti da se služi kosmičkim vremenom, galaktičkim vremenom i kvantnim vremenom a takođe će steći i jedan mnogo napredniji način shvatanja solarnog vremena… tek da navedemo samo par perceptualnih modaliteta.
(...)
2.0.1.3. je jedna simbolična referenca na svijest nakon pomaka/prelaza - to NIJE godina u smislu onoga što se pod tim podrazumijeva prema Gregorijanskom kalendaru.
"Upravo sam čuo da je koncenzus među posmatračima budućnosti ("remote viewers") da se ništa ne može vidjeti nakon 2012. godine. Da li je to zbog same prirode novog vremena?"
To je tačno. A to takođe ima i dosta zajedničkog sa samom prirodom fizičkih događaja "nakon" 2012. godine.
"Poslije" 2012. godine, neće biti onog vremenskog perioda između misaone forme i 3D-događaja koji usljeđuje u skladu s njom.
Tako, posmatrač na daljinu (remote viewer) ne može iz 1997. godine vidjeti ništa iza 2012. godine najviše zbog toga što taj svijet/svjetovi još uvijek nije osmišljen ili ih mi upravo osmišljamo/kreiramo sada… TO je priroda tog novog vremena.
Dakle, ukoliko uzmemo ovo što je gorenavedeno takođe kao jednu mogućnost, onda možemo zamisliti šta ćemo kao čovječanstvo kreirati ukoliko na tu tačku dođemo u jednom paničnom modalitetu!? S tim u vezi, mislim da bi se trebao izbjeći "apokaliptični" odnos prema ovoj tematici.
...