Kartikeya, što ako to samo tebi izgleda kao lakrdija, pošto posjeduješ set moralnih normi i vrijednosti kojima prosuđuješ što je dobro a što nije, plus kao čovjek zatvoren u ja (kao i svi mi) ne vidiš cjelokupnu sliku. Pitanje je kako to izgleda odozgo, s kata tuđinaca, a kamoli još više, iz očiju "kreatora".

Prvenstveno ukusno, k'o i nama prasići - i naravno, veoma pozitivno. (vegeterijanci nek čitaju "patlidžan" il travka po izboru). Ponekad se desi da uzmemo neko prasence za ljubimca, takvi prasići bi bili moderni new age prosvetitelji.

Zatim kad tom našem omiljenom prasencetu koje će svejedno završiti svoj karmički ciklus negde oko Božića, po samo nama poznatom principu dajemo veću dozu prekrupe nego ostalima u svinjcu, to prase u skladu sa svojim mogućnostima može da isplete raznorazne teorije i ideje oko uzroka svega toga, bazirane na njegovim opservacijama načina na koji se bačena prekrupa raštrče po podu svinjca, neravnomernih vremenskih intervala između obroka, čišćenju svinjca i povremenog češkanja iza ušiju.

To prase brzo shvati da nije kao ostali prasići pa onda krene deliti svoje apsolutno istinite opservacije sa ostalima u svinjcu. Ostali prasići kontaju da to prase mora da je u pravu jer mu očigledno tako dobro ide. Zatim to prase dobije status unutar svinjca, bilo pozitivan bilo negativan - te se usled toga dalje uposebni. Zbog Karme, naravno.

Posle uzašašća praseta (najčešće oko božića il krsne slave), unutar svinjca obavezno ostane teoretsko - spekulativno (takođe poprilično destruktivno) nasleđe u ovoj formi:

http://sh.wikipedia.org/wiki/Religija

http://sh.wikipedia.org/wiki/Metafizika

http://bs.wikipedia.org/wiki/Monizam

http://sh.wikipedia.org/wiki/Dualizam

a da, i ovo:

http://sh.wikipedia.org/wiki/Tehnologija

http://sh.wikipedia.org/wiki/Nauka

http://sh.wikipedia.org/wiki/Civilizacija

čiji je zajednički imenilac:

http://www.definition-of.com/dysfunctionality


Kartikeya, to što "ti gore" te stvari percipiraju pozitivno i što su stvari udešene tako brutalno - što je ono što te boli iznutra ne bi trebalo da te zbunjuje - da nije tako, matriks ne bi bio matriks dualizam i monizam su isto matriks sranje, de lux pakovanje.

Oink, braćo!

Dragi Valjda, sve što si rekao je jedna velika pretpostavka, poprilično prožeta pesizimom i paranojom. Ispada za početak, kao da si bio na višem katu i sjedio s njima, pa znaš što rade i zašto. To je popriličan uspjeh, za prasića.

Pitam se, jesu li ti rekli štogod o mentalitetu žrtve? To ti je zanimljiv kolektivni program, koji je baziran na osjećajima slabosti i samosažaljenja. Osobe koje od njega pate imaju tendenciju krivnju za svoje stanje svaljivati na druge, što prati intenzivno negodovanje zbog klete sudbe svoje. Ono što je interesantno je, da skupa sa krivnjom, odriču se i odgovornosti za sebe same, te tako učvršćuju svoj položaj. "Druge", tj. one koje optužuju za svoje stanje, u svojim glavama demoniziraju pripisujući im najgore moguće kvalitete, svodeći ih na dno nekakve "moralne" ljestvice, čime dalje objašnjavaju i učvršćuju svoje stanje. Nadalje, svakog tko im pokušava ukazati da stvari i možda nisu tako crne, jer ovise jedino o percepciji, optužuju da surađuje i/ili je manipuliran od strane ovih "drugih". Na kraju, dosta je bitno za naglasiti da oni odbijaju svaki pokušaj riješavanja njihove situacije, jer to zahtjeva preuzimanje odgovornosti za sebe i prestanak samosažaljenja, što su osnovne indikacije mentaliteta žrtve. Osobe zarobljene u tom mentalnom sklopu, dat će zadnju kap energije da bi ga odbranili, što je apsurd sam po sebi, jer pitanje je što bi se dogodilo da tu energiju ulože u samospoznaju. Možda bi shvatili da je indentitet prasića, samo još jedan trik omraženih "drugih".

Nope, samo rekoh da je odnos potpuno isti. Ostalo su tvoje pretpostavke o uzrocima mojih pretpostavki.

Ocito mi vjestina intepretacije tudih misli hrda s vremenom. Koji su to tocno odnosi isti, te s cim su isti?

Sto se mentaliteta zrtve tice, kazem na sta mi smeka, ne znaci da je to tocno.

Ma ipak je ovo forum, dešava se da omašimo - ništa novo, bilo je toga i kod mene

Komplikovano je za objasniti šta tačno mislim, tako da ono što hoću da prenesem moram "lomiti" na manje celine koje će uvek biti podložne pogrešnoj interpretaciji, a što je u pitanju stvar osetljivije prirode - da ne kažem "dublje" - to je teže izraziti na bilo kakav način. Problem nastaje kada je prenos i pojašnjenje (ne)misli sa tog nivoa koje unutar sebe ugrađuju velik deo do sada neverbalizovanih stvari neophodno precizno izraziti radi korisne diskusije.

Ok, sad to nije ni bitno - samo da znaš da forma onoga što izrazim nije ni blizu onoga što treba preneti, zbog prvo prevođenja na nivo misli i logike a tek onda na linearni jezik. Jednostavno je nemoguće


Ovaj moj komentar o uzroku odnosa u sebe upliće "sveto trojstvo" dualizma, monizma i prirode prostora unutar kojeg se odvijaju principi koji stoje iza te dve interpretacije, radije nego pesimizam i mentalitet žrtve.

Tako da tu u suštini imamo akciju koja je po svojoj prirodi nepolarizovana iz koje može nastati negativna i pozitivna percepcija te akcije, u zavisnosti od percepcije objekta njenog delovanja. Verujem da ti je to jasno - što vidim iz tvog komentara, ali možda nekome nije pa ću dati brzinski primer (ko što bi i svako drugo prase filozof napravilo - držaću se pritome prasića):

Prase, bez mnogo filozofije, pokida gljivu i proguta je u slast. I baš uživa u tom događaju. Verovatno bi njegova percepcija toga bila pozitivna, jer je ono sebi upravo produžilo fizičku egzistenciju za jedan dan, a i ima fin osećaj u stomaku, generalno se oseća bolje. Pozitivna stvar. O načinu na koji gljiva percipira taj događaj ne mogu da govorim.

Kada dođe čovek, uhvati to prasence na prilično podao način - koristeći njegovu sopstvenu prirodu protiv njega - pripitomi ga, tovi ga jedno vreme a zatim hop - "božić" - za čoveka je to odličan događaj, međutim sudeći po skičanju praseta ne bih rekao da mu se to baš naročito dopada. Čovek tu nije ništa kriv, niti je šta gori/bolji od tog praseta - jer je njegova priroda u odnosu na to prase dizajnirana isto kao i priroda praseta u odnosu na gljivu. Oni jednostavno ne mogu drugačije. Ovde bi se dalo poteći jedno izuzetno teško pitanje - o prirodnosti te prirode (pri tome mislim na same principe, ne modifikaciju prirode), i vrsti prostora unutar kojeg se ta priroda odvija.


Zatim imamo nekoga u odnosu na čoveka. Taj neko je ostavio pečat kroz celokupnu ljudsku istoriju, zar ne? To vidimo u bibliji, unutar podeljenosti ljudske psihe, u principima koji cure u ljudsku svest i generalnim civilizacijskim ustrojstvom u kojem čovek nije grabljivica samo prema drugim vrstama već i prema sopstvenoj (uviđaš li problem ovde - i pri tome ne mislim na grabljivost prema sopstvenoj vrsti) - gde vidimo da postoji amplifikacija tog principa kroz "uticaje od gore". Na te gore sam mislio, naravno. Na isti način na koji mi vršimo amplifikaciju našeg uticaja na prase ne bi li ga naveli u obor i iskoristili za naše sopstvene svrhe pritome mu pružajući minimum koji je neophodan za njegov razvoj u pravcu koji nama odgovara - na kao što rekoh veoma lukav način: služeći se njegovom prirodom, što percipiramo kao veoma pozitivno (obično organizujemo čitavo slavlje oko toga)- sigurno kao i ovi od gore. Ima toga još, naravno.

Da dodam, u kontekstu "mentaliteta žrtve" - njima bi najviše odgovaralo da nas ubede da ne smemo "skičati" niti događaje po nas negativnim percipirati kao negativne jer na takav način dodatno kidamo sebe idući protiv sebe, što je po meni ko kad bi ono prase dobrovoljno uzelo kuhinjsku sataru i počelo se šopati po butki misleći da time jača sopstveno meso, dok ga zapravo čini mekšim za našu zakusku Pa ti ovde čitaj šta god te volja, hehe

E sad, sledi komplikovaniji deo kod kojeg su zagarantovane štucavice u komunikaciji - ovo što sam napisao iznad bi bila neka najelementarnija stvar, pri tome nisam rekao ni da je prase ni dobro ni loše, ni čovek ni ovi gore - niti kome nabio krivicu. Svrha je bila da ti pokažem da nisam polarizovan na način na koji misliš da jesam - a to bi ujedno bio i "odnos" na koji sam mislio - pri čemu je naravno ovo samo jedan aspekat tog odnosa. Istom linijom je moguće imati i negativnu, kao i neutralnu percepciju svega toga sa aspekta svakog učesnika (sve do žžžk momenta, mada je i to moguće percipirati pozitivno) - ja sam se ovde fokusirao na pozitivnu. Po meni je ta percepcija proizvod overdrajva.

Po meni bi linija razmišljanja u kojem su ljudi zahvaljujući različitim etapama intervencije tih uticaja evoluirali, ili je to činjeno radi "kristalizacija" i sticanja baze za dalji rast i razvoj pogrešna, jer stvaranje - autentičnu kreaciju svega što jeste vidim kao vanvremenski i vankauzalni proces u kojem se sve što jeste manifestuje direktno, bez bilo kakve potrebe za takvim načinom razvoja (zbog toga sam mišljenja i da je ideja toga da je kreatoru potrebno bilo šta od bilo čega totalno pogrešna) - > naravno, ovo je veoma gruba aproksimacija koja ne može ni dodatknuti proces koji sam pokušao da izrazim time.

Pre nego što nastavimo:

Da li si se nekada zapitao o korenima takvog stanja? Po tvom viđenju, zbog čega su stvari podešene baš na takav način? Pri tome mislim na same principe koji to omogućavaju i strukturu koja iz toga proizilazi, takođe i prostor i kretanje unutar te strukture - pogotovo ako "vidiš" ovo što sam napisao o kreaciji? Po meni bi tako nešto i "volucije rastovi razvoji" itd bilo moguće tek u okviru neke kreacije koja je odcepljena od primarne i zatvorena u odnosu na ovu prvu što sam pomenuo.

Mislim da ako ćemo nastavljati diskusiju moramo videti gde je čija "početna tačka" za nju - inače ćemo mlatiti praznu slamu i trošiti energiju, a kako god okreneš imamo 99.99% šanse za upravo to


Edit: Ono što sam rekao o pozitivno-negativno percepciji događaja ne znači da ne možemo iz takvih događaja izvući nešto pozitivno za sebe ("naučiti nešto") bez obzira na polaritet naše percepcije tih događaja.

Ovaj problem s prevođenjem je nešto što me muči već duže vrijeme. Zapravo to i je jedna od glavnih stavki koja me odbijala od prečestih i predugih forumskih rasprava u zadnje vrijeme. Potreban je ogroman napor da shvatim sebe i to prebacim u riječi, a kamoli tek da shvatim drugoga. Još u kad to uračunaš raznorazne "vanjske" utjecaja i stanja svijesti i jasnoće kroz koje čovjek prolazi najčešće bez da je tih promjena svjestan i nastane cijeli jedan verbalni kaos.

Prvo bih razriješio pitanje mentaliteta žrtve. U zadnje vrijeme uviđam tendenciju da se na svaku pojavu gleda kao manipulaciju, način gledanja, ili naočale koje bi bile suprotne od rozih new agerskih, no zapravo su dvije medalje istog novčića. S pozitivnim i negativnim se bakćem već jako dugo. Kroz život su mi se često dešavale nekakve neizbježno negativne situacije za koje nisam mogao vidjeti valjani kauzalni uzrok. Jednostavno su dolazile, nekad u tolikoj mjeri da sam počeo vjerovati da me proganjaju nevidljive sile. Zapravo baš sam nedavno preživio jednu takvu epizodu, najtežu do sad. Uglavnom u nedostatku bilo kakvog objašnjenja razloga, mogu reći i izlaza uvijek sam pokušao nadvisiti trenutačno osjećanje i vidjeti široku sliku. Uglavnom nebi uspio dok nebi prošlo dosta vremena kad bi osjećaji izblijediti pa bi došlo do odmaka i uslovne "objektivnosti". S vremenom bi uvijek naišla objašnjenja, obično iznenada i iza ugla, kad ih najmanje očekujem i želim. Isto što je zanimljivo je da svaka ta uspješno prebrođena etapa (bilo je i neuspješnih) je bila kao test za moj ego. Nije bitno što se događa, nego kako ću se ja postaviti na to što se dogodilo. Ono što je definitvno bilo negativno za mene kao osobu (biće na traci) je ispalo pozitivno za mene kao vanvremensko biće, na mene kao sveukupnost onoga što sam ja.

Zapravo nam se pogledi uvelike preklapaju. Moj osobni utisak je da postoji stvarnost van ove, koja bi bila ono što si nazvao vanvremenska, s tim da bi ja dodao da je i vanprostorna, pošto nikakve kategorije koje mi poznajemo tamo nemaju smisla. Nebi išao u opisivanje toga jer em ne znam dovoljno, em i da znam, to se čini nemoguće. Za potrebe razgovora nazvao bi ju objektivnom. Ono što je bitno za ovu jest da je vječna, tj. da je bez ikakvih početaka i krajeva, tj. prolaznosti. Postoji i ova stvarnost koju živimo, koja je podložna silama dekadencije tj. prolaznosti. Jedna od njenih odlika je da je mentalna, tj. spada pod kategorije uma i "moć misli" utječu na nju. Uzima formu kakvu joj um da. Ono što ju drži postojanom je kolektivni um, "kolektivno nesvjesno", "tonal vremena" svijesti koje su u njoj zarobljene. E sad tko je tu zarobljen, teško je reći. Jedna od informacija koju sam pokupio usput jest da ju zapravo tvore nekoliko is-be (tako reći no self bića koja jednostavno jesu) koja su zaspala iz čistog iz želje da spoznaju prolaznost. Njihov san stvorio je mješavinu nazvanu choronozon ili yog sothoth, kolektiv sastavljen od rascjepanih, zasebnih svijesti no selfova, od kojih su dalje nastali anđeli, demoni, archoni, alieni, životinjski principi i drugo. Ljudi su nastali pokušajem mješanja svih tih rascjepanih bića nazad u jedno. Zbog toga ih sva ova ostala "bića sa viših spratova" (uvjetno rečeno) stalno i jašu. Zato sam bio rekao pitanje je kako to izgleda iz perspektive kreatora, pošto je evidentno da ni ne znamo što je on Uglavnom, veliki broj tih bića, a možda i sva ne znaju ništa više o pravoj prirodi od nas samih. I isto kao i nas, strah ih je nepoznatog pa pokušavaju održati ovaj sustav takvim kakav je. Njima ne paše da se itko ikad probudi ili "uzađe" pošto to kao iskustvo skupljeno utječe i na kolektivni um. Jedna od bitnih posljedica toga je da sve što je nastalo jednom mora i nestati, tako da oni samo odgađaju neizbježno i udaljavaju se od suštine, što rezultira daljnjom abominacijom i propadanjem njihovih svijesti i kolektivne svijesti. Najzanimljivije od svega je što taj cijeli mentalni konglomerat, takoreći lebdi okružen ničime, a temelj istoga je također ništa, tj. nema ga. Jedino što ga drži je kolektivna namjera i spreman je da se uruši svaki čas. Kao pravac djelovanja za ljude vidim samo jedno, a to je osobni samorazvoj i pokušaj usmjeravanje energije i pažnje na otkrivanje vlastitog spostva unutar cijelog ovog košmara. Mislim da je život jednog čovjeka kao i ciklus jedne duše zapravo prekratak i ništavan da bi doista mogao objasniti što se ovdje događa i da je jedino što ostaje čovjeku da nađe sebe unutar svega onoga što on nije. Eto, to je moja početna točka, koja je odraz svega što sam dosad naučio, a to, istini za volju u usporedbi sa misterijima koji nas okružuju baš i nije puno.

Možda nam Indijanci mogu biti od pomoći da shvatimo karmu. Oni kažu ovako: dok god nije došao bjeli čovjek sa svojom religijom sve je bilo u redu.

Meni to daje sledeći znak: Indijanci su živjeli u skladu sa duhom i nisu imali vjerovanje u čoveka boga. Čovek bog je doveo nered i haos. Dakle, živjeti u skladu sa duhom prati sudbinu opstanka. Nečiji opstanak piše karmu drugome.
Karma je vezana za smrt.

Beli čovjek je zahtevno biće, egoista. Crveni čovjek nije zahtevan. Zahtevnost je odlika karme. Karma se svodi na ego. Ega prati sudbina.

Prase nema ego. Pas ima ego. Psa čuva čovjek sa svrhom kojom očekuje da je pas pametan i radi za čovjeka. Prase nesme imati ega jer je njemu ograničen rok života.
Kakav je bjeli čovjek?? Karmatičan

Nema loše jer je u pitanju opstanak.
Indijanci trebaju bit zahvalni bjelom čovjeku jer sada i oni mogu imati božić.

Ego nije donio dobro ama baš nikome, on je nametnuti program i povezan je sa R kompleksom odnosno reptilske je prirode koji trga, razdvaja i dijeli sve što može, ukratko on nije dio ovog univerzuma iako je infiltriran u njega ali nije mu mjesto ovdje i kad tad će se morati vratiti u područje iz kojeg je došlo, to je područje nesvjesnog ili međuprostor između velikih centralnih sunaca tu zmije pripadaju, samo tu mogu ostvarivati svoju svrhu.
To da je ego nužno zlo je notorna glupost, da nema ega ova planeta bi bila puno mirnije mjesto nebi bilo otimačine, sebičnosti podjela, sukoba, ratova itd. nemojte samo molim Vas reći da je ego potrebit da bi se naučilo nešto.
Ne znam zašto se stalno provlači priča kako je jedno zlo za neko dobro, oprostite mi ako griješim ali previše je zla na ovom svijetu a dobroga jedva u tragovima,ja sam realista po prirodi i gledam na situaciju kakva jesta a ne kakvom bi želio da bude.
Genetski smo izmanipulirani u to nema sumnje i ovou priču sretnom ishodu može dovesti samo kreator, to sigurno neće biti prva intervencija takve vrste na terenu.

Meni se čini da si pesimista. Da bi čovjek tvrdio za sebe da je realista, mora moći vidjeti objektivnu sliku, a ne selektivnom percepcijom izvdavajati elemente koje smatra bitnima i dodatno ih pojačavati pažnjom, dok one koje ne vidi ili jedva naslućuje, gurati pod tepih i uzimati im vrijednost.

Bez ega nebi bilo ovog svijeta i ljudi kao rase, ego je sastavni element ovog načina postojanja jer služi da razdjeli ja="ego" od "vanjskoga", dok to podjela u suštini ne postoji, nego je stvar percepcije. Da nema ega, nebi bilo razlike između tebe, drveta, mačke i svemira koji vas okružuje. Nebi bilo ljudi kao rase, jer bi sve bilo jedno. No tako stvari ovdje ne funkcioniraju jednostavno. Ovo je fragmentirano postojanje podjeljeno na više zasebnih "egoa" na pitaj boga koliko razina i načina ispoljavanja koji se natječu jedan s drugim u potrazi za energijom.

A tko je taj kreator i koji su mu bili motivi za takvu vrstu kreacije? Možda smo kreirani za nešto drugo sto i ne mora biti ljepše od sada zatečenog, nimalo romantično. A i meni se cini da je naknadno manje ili vise (prije vise) petljano od nekih oportunista ili ko zna kako i cega i zastranilo u neku desetu stranu?

Mora biti da je egu mesto na zemlji iz verujem puno razloga.

Da je čovek rođen bez tela u okviru ispoljavanja kosmičkih zračenja, dakle da je rođen bez materice i sa namerom kreatora koji ima svoje razloge, znači bez prisustva ljudi za njegovo rođenje,...kreator koji je apstraktno imao bi za njega planove a koje bi ovaj doznao kroz niz ispoljenih okolnosti. Npr. Odmah takvu jedinku napadne sedmnglavo čudovište u prikazu...ta jedinka doživi upravu tu percepciju svesna da ju nije sama kreirala. Sedmoglavo čudovište je delovalo kao forma a svaka glava bili su ono što ta jedinka mora da savlada da bi oplemenila svest i bila kadra da opstane i traje jer kreator ima za nju skrivene zadatke. Odnos jedinke prema kreatoru je kao pčela prema čoveku...jedinka iz priče pravi med od svesti kroz iskustva da bi kreator brao med i bio zadovoljan svojom jedinkom.

Malo fantaziram ali to je zbog odnosa prema apstrakciji.

Jedna od tih glava čudovišta zove se ponos.
Itd

Ali ima tu još nešto, tamo gdje ne mogu prstom pokazati jer ga nemam.

???
Šta te briga, samo ti pravi med i sve će biti OK...bitno je tu znati da postoji med i potreba za medom...

Dobro, a čemu tajnovitost? U smislu nedorečenosti ili opterećenja nekog da pojmi šta je ovaj hteo reć. Dozvoliti sebi luksuz da ono što kažemo nosi i takvu percepciju je sklonost ka nedostupnosti. Čemu nedostupnost kada je u pitanju akcija od koje zavisi tačnost.
Nedostupnik je dramljenje iz knjige Calestinsko proročanstvo.

Kontradiktorno je da promatrac postavlja ovakvo pitanje.

Može biti da smo kao Kreatorove sonde za iskustva, Njegova čula rasprostrana kroz razne oblike i svesti....

...Mi ne možemo shvatiti Jednog kroz ovaj 3d realitet, može biti, svelost nas jede i mi nju... Ako je tako, onda lekcije Kreatora egzistiraju selektivno... Sad bi se ja pitao, čemu sve to... ?
Mislim da velika iluzija ima nešto sa nama, a to je da prvo pristanemo na nju! Time je sve moguće i dozvoljeno, kao impulsi iskustva za Jednog da shvati sebe... Pošto je on beskonačan, to neće nikada ni dostići, jer nas je mnogo kao Njegovih delića, a On je Jedan kao Celina...

Kroz shvatanje denziteta ili gustoća postojanja, 7 d je ujedinjenje sa Jednim, sad mi nije jasno, šta da ujedinjim sa Jednim, svu ovu patnju iz doline suza, nesvesnost i lutanje, šta...?

Ako je Bog SVE, onda su i iskustva sva za Jednog i sve karme i sudbine....
Setih se Kastanede i Don Huana, Orla, kako da prođemo pored njega? Nikako, prva pažnja, druga, treća, jebiga, da mogu, počupao bi orlu perje, a ne on da mene kljuca(opet dođemo na isto)...

BOG JE SVE ŠTO JESTE!

Ako je tako, moliću lepo da izaberem nešto sa menija, pre nego što ja završim na meniju....


... Može hladno pivo, roštilj i Kartikejine vegeterijanske salate za poneti...

...Šalim se, da okrenemo malo na humor, zašto ste svi tako ozbiljni? Da niste možda malo precenili svoja nadanja i želje, pa...
Bog je Karma!!! I sve što jeste...!!!!

...Nikako da se iskopčam iz sistema...
...Prokleta Matrica i njeni svetovi....
...Uvek nešto zanimljivo, a dosadno.....

...Čemu sve, nekako se i Kreator zasitio jednim te istim...
...pa možda, da nismo ista pesma koja se ponavlja sa iste ploče, vrti se, vrti se, vrti se.....

...samo pritisnite dugme i isključite zaborav....

Bože, tako mi je žao, ali ja sam samo čovek koji plače u sebi....i plače, i plače....


...a iluzija jede samu sebe.....

Nisam pesimista nego sam skinuo ržičaste naočale, da je sve svijetlost i ljubav nebi se već tisućama godina događala tolika umorstva, sukobi, otmice, samoubojstva, silovanja i da ne nabrajam.
Prvotna ljudska rasa koja je zasijana na ovoj planeti nije imala ego jer NISU IMALI UGRAĐEN R- KOMPLEKS, imali su izravan kontakt sa bićima svijetla, bili su svijesni svoje izvorne prirode i povezanosti sa izvorom,to su u suštini bili orginalni ljudi.
Kasnije kroz povijest dolaskom OPS entiteta malo po malo mijenjali su im genetiku prilagođavajući ih svojim sebičnim potrebama.
Današnji čovjek je samo blijeda sjena onoga što je nekad bio.
Pas nije svijestan da je Pas kao ni drvo da je drvo, mi smo ih imenovali, razdvojili, životinje srećom nemaju ego jer kreator je stvorio raznolikost a (čovjek pod utjecajem ega) razliku

Biti jedno u raznolikosti to i jest poanta.

Bojane nemoj popuštati sebi...tu mislim na tumačenje beskonačnosti...sa naše tačke beskonačno se treba podeliti u strateško gledište...šta je beskonačnost? Obično se vezuje za večnost. Ako je tako onda večnost znači da nema početak te samim tim je nesaznajno. Ako nešto ima početak onda u ovom slučaju univerzum umire polako. To nisu ista gledišta.

Ako uznemo veliki prasak, za primer, onda je on još u trajanju pa zbog toga postoji večnost.

svi slučajevi i percepcije imaju svrhu, ali ne znači da je poznata, već skrivena jer je večnost u razvoju.

Vidim da se ovde razgovara o različitim temama: o mnipulaciji ljudskih bića, o kreatotu, o egu, o sudbini, o karmi, o celovitosti, o smislu, o postojanju… I ima mnogo toga zanimljivog da se pročita.

Čitam, i vidim da ste svi puni znanja i sigurnosti u odnosu na mene, e sad zanima me koliko vam to znanje pomaže u realnom životu, da li ste srećniji, radosniji, u svojim životima? ( u odnosu na ljude u svojim okruženjima.)