mislim da je ovo malo jace od sisteme...

Džaba je to sve u sistemima "prvo puca, pa tek onda pita"... kao što je u životu obično slučaj...

No, opet...

Tema je "Kako prepoznati vlastite misli"...

Namjera je ziva i nema veze sa mislima. One dolaze i odlaze... Namjera je u nama, pocetak joj je u srcu... u nutrini... Poenta i jeste odvajanje od misli, od sebe i ulazak u sebe... I da, tako nekako
prestanes misliti... (do odredjenog momenta, pa onda opet iz pocetka)
i imas drugaciju percepciju na stvari oko sebe... ali isto tako, moje misljenje, treba biti svjestan, da je ta percepcija opet plod nas, nase nutrine, tako da ne mora znaciti da je ta nova percepcija 100% tacna... zavisno od prakse na nutrini...
a Ja ima samo ego, nutrina nema Ja, Ja ne postoji....
a ako postoji demon i on se izbacuje vani, da bi dosao do sebe... ulazak u sebe...
i onda, tako nekako, gledas misli kao film i mijenjas kanale... a ni tu nije kraj...
btw. za zijevanje je zaduzeno nesto drugo, ali shvatio sam poentu...
izvinjavam se ako sam ne povezan, al moram brzo da idem
pozdrav
citamo se

You okay? I heard you scream earlier.

Was it another dream?

- You were an Indian...

watching Columbus's ship

materialize out of thin air.

Wow.

And this medicine man

kept hitting you.

Cool. That's...

Hey, maybe it was a past life

or a parallel reality...

or a future life.

Get real.

Or maybe that dream was trying

to tell you the truth.

I guess it just depends

on what you think is real.

Maybe you should try

different anxiety pills...

To je skripta iz tog filma

Jedna zanimljivost: Ako obratimo pažnju na svoj unutrašnji dijalog i unutrašnja prepucavanja, pogotovo kada smo u stanju tzv "meteža donjih centara" - iliti, nešto nas oplete po prstima pa se nadurimo, i krene preispitivanje "šta smo zeznuli, gde smo pogrešili, što baš meni da se to dešava" - redovno najtoksičniji odgovori i misli - koji nas naravno guraju dublje u stanje unutrašnjeg haosa, pritom često nas navodeći da batalimo ono što smo do tad radili - stižu u formi obraćanja nama!

To zlo što nam inficira - a u glavnom i pokreće unutrašnji dijalog sam primetio još poodavno. Evo random primer sa neta:



Zbilja interesantno, zar ne? Ovde imamo primer snižavanog samopouzdanja i sumnje u sopstveni fizički izgled - ali nije bitno to nego princip rada. Obratite pažnju na to da se nešto unutar te osobe njoj non stop obraća sa TI! Normalno, način na koji ona to kontrira je verovatno "ja sam..." i tako dalje, sa pravdanjima, reaguje povređenošću i podsvesnim strahovima koji izlaze na površinu - pojačani dalje tim mislima, dok se osoba do te mere ne učekića na svoje mesto da postane inhibirana - da ne može ni da makne. Zar to nije borba sa nečim unutar nas - i mislima nekog zlonamernog, svesnog entiteta koji nismo mi sami? To nam se čak i obraća sa TI!!!

Naravno da nije to jedina stvar - istom gospon parazitu je sasvim svejedno hoće li misliti kroz naš um koristeći prvo ili drugi lice - "ja" ili "ti". Ovo sa "ti" je direktan red alert signal, očigledno da neko to instalira - a svi smo tu formu unutrašnjeg dijaloga uzeli kao nešto savršeno normalno i prirodno za ljudsko biće, i to smo - usvojili za "sebe" i kraj priče! Mislimo da je to naše, samo zato što je sa nama od rođenja! Ipak, ono što je bitno jeste prvo primetiti tu vrstu misli, zatim prekinuti saradnju sa njima - drugim rečima, ne slušati gada. Posle nekog perioda introspekcije i samoposmatranja, trebali bi smo biti sposobni razlikovati neke od stranih misli ne samo po gramatičkoj formi nego po generalnoj "energetskoj pozadini" na kojoj se takve misli manifestuju - koja često jednako nije naša. Obratiti pažnju na njihov sadržaj, kao i način na koji sadržaj može uticati na nas i našu okolinu - i biti na oprezu da nas mehanika ne preuzme, i podsvesno uvuče u nešto što je najčešće pažljivo isplanirana zamka. Pored energetske - tu je i emotivna pozadina, koja je jednako instalirana unutar čoveka putem raznih implantata. Drugim rečima - kao što imamo misli koje nisu naše, imamo i emocije koje uopšte nisu naše (ovo je daleko teže za primetiti i ukloniti), a kada nešto može kontrolisati nečije misli i emocije - u glavnom kontroliše i čoveka.

Neko bi rekao da je ovo čisto ludilo - da ga pitam: šta je bliže ludilu, biti svestan "suflera" koji nam šapuće misli, i biti svestan sebe - ili istovremeno u sebi imati "ja i on", pri čemu nam se "on" čak i obraća u drugom licu?!

Želje, čestitke, pozdravi ...

Pozdrav i čestitke Valjda, a želje nema - umjesto nje može malo produbljivanja?

Zgodno je spomenuti još jednu situaciju, onu kada "prepoznamo" da nisu to naše misli, već ih "blagoslovimo" i počnemo razgovarati s Bogom ili bilo kojim oblikom pomagača ili "dobrog" entiteta, pa onda ovisno o uputama postajemo "odabrani" ili "blagoslovljeni" u kanaliziranju. Riječ je o istom principu prepoznavanja "vlastitih" misli. Točnije - mogli bismo reći čak jednom obliku posljedice, koja ne bi zaživjela kad bi mogli uočiti ovo što si naveo.

Ovo je pak i primjer tog posebnog dijela koji je vezan za emocije. Bez te veze (emocije koje nisu zaista naše) - ne bi bilo moguće ostvarenje niti jednog do sada poznatog kanaliziranja.

I sam "problem" nije moguće riješiti samo u prepozanavnju vlastitih misli, već u prepoznavanju svijesnih radnji u koje se upuštamo, primjer bi bila molitva za blagostanje, zaziv za ozdravljenje.... Općenito molitva!
Pa tako danas, kada opasnost da se ovo uvidi postaje veća, voditelji predstave pokušavaju istoj doskočiti novim interpretacijama molitvi (koja je emocija sama po sebi!!!!) - koje su na prvi pogled nešto novo, a u konačnici riječ je o istome.

Pučkim rječnikom, iako to ne izgleda kao "ugovor s đavlom" on to suptilno na koncu to i je. I taj se ugovor sklapa u samom čovjeku!

Na žalost, riječ je o teško vidljivoj igri, koja je u širini već isplanirana, a koju nam je nemoguće vidjeti. Razlog za to ne leži samo u nemogućnosti uočavanja ovoga što navodiš (nakačenja i implantata) - već u kombinaciji toga s našim izričajem (djelima) koje živimo i činimo u svakodnevnom životu.

Pa bi ispalo da tako onemogućeni, još dodatno sami sebi nasapunamo dasku! Točnije početni scenarij improvizacijom mijenjamo, ali u konačnici - predstava je sve samo ne naša. I jedino ludilo ove priče je da to uopće ne uzimamo kao mogućnost događanja.

A da bi to tako i ostalo, u to će nas uvjeriti prva misao koja je kod većine najčešća i neprepoznata, a svakako nije naša. Ona glasi: Ovo se možda i događa, ali ne meni!

Alf

Logično, to je package deal, u glavnom - tome i jeste cilj da čoveka potakne na neku radnju, ili da inhibira pravac kretanja kojim je osoba krenula, takozvano produbljivanje i iskorišćavanje ljudske greške. Nije rešenje, ali je po mom mišljenju prvi korak koji se može napraviti, što nam u svakom slučaju ostavlja makar malo više prostora za manevrisanje. Pored stvari koje si pomenula - a vezano je za našu ličnu odgovornost u svemu tome - postoji jaka inercija koja čoveka vuče "grešnim putem", ne u religijskom smislu već onom drugom u formi prošlih nataloženih misli, emocija, podsvesnih, svesnih, polusvesnih akcija, sopstvenog programiranja kroz sopstveni input koji smo bilo svesno bilo ne primili u sebe i usvojili za svoj način rada, mogućnost da i bez programiranja/inercije čovek svesno odabere dalju zajebanciju - dalje postoji tu i određena "greška" u ljudima/ponašanju - ovde mislim na gnostičku varijantu - čije je ispravljanje, ili radije, korišćenje mogućnosti da se ne greši zadatak čoveka na putu, što samo po sebi nije ni malo lak posao, i još tu imamo Arhone koji su se naselili - a koji u poslednje vreme poprimaju različita moderna imena i svojski se trude da nam otežaju posao... priče od jutra do sutra.

Samo da od silne priče ne zaboravimo na ono najbitnije, iliti rad na sebi.

U tome i je caka - da pomisliš kako si došao do mjesta kada ne trebaš više obraćati pažnju na prepoznavanje vlastitih misli! Izgleda da je to temelj i nešto što bi trebalo biti stalnost življenja. I nikada ne stati!
Pa bi rad na sebi opciju prepoznavanja vlastitih misli trebao imati stalno uključenu. I lakše je pisati o tome, nego živjeti to.

Alf

Što su zapravo vlastite misli?

Kako razmišlja čovjek koji ne biva utjecan od različitih viših sila (ops ili opd)?

Što je uopće s umom koji razmišlja riječima? Ako uzmemo u obzir mnoga ezoterična učenja koja tvrde da je ovaj um ili nametnut ili lažan, kako izgleda osoba koja ne koristi taj um? Da li je to uopće osoba? Također neka učenja tvrde da um održava svijet oko nas (matričnu holografsku projekciju). Ima li svijeta objekata kad nema uma, ili nema ni svijeta? Ako nema svijeta koji bi um sastavljao, što je u tom kontekstu čovjek, a što je u tom kontekstu um?

Mnoga pak učenja tvrde da postoji viši um, intuitivni um, um spojen na kolektivni izvor znanja dostupan svima. Kako razmišlja taj um? Da li isto riječima, ili možda baš utjecajima, osjećajima, inputima, koji kasnije bivaju prevedeni u riječi? Može li se razumjeti išta od višega, ako nema nižeg uma koji će intepretirati to više? Ako nema nižeg uma da intepretira inpute višeg, može li se to "više" znanje uopće praktično upotrijebiti, ili je to znanje svojestveno onoj praznini gdje nema holografskog svijeta i holografskog čovjeka? Da li taj izvor kolektivnog znanja može biti utjecan istom zarazom kojom je utjecan čovjekov niži um? Da li ima te zaraze kad nema svijeta koji bi bio preslika te zaraze i zaražnog/ih?

Kako uopće prepoznati inpute višeg uma i inpute strane instalacije? Što ako ni jedno ni drugo zapravo nisu moji, a nije ni ovaj um koji ih prepoznaje?

Eh toliko puno pitanja, a i pitanje je tko ili što ih točno pita...

Kolektivni um i izvor sveg znanja mislim da nisu na istoj frekvenciji. Možda je kolektivni um svojevrsni džep u kojeg se pohranjuju znanja skupljena tijekom generacija svih ljudi koji su živjeli. Na kolektivni um se može utjecati. Dovoljno je poslati misao u kolektivno polje i netko ili više ljudi će misao pokupiti, a možda i realizirati. Sigurno se često manipulira ubacivanjem virusa u ovo područje. S druge pak, strane, izvor sveg znanja postoji , sadrži sve varijante svega u obliku svjetlosnih loptica. Dovoljno je postaviti pitanje, a svjetlo te varijante će ti se otvoriti pred očima. Problem je u razumijevanju onoga što vidiš. Jer ti se odgovor ne nudi u obliku riječi nego u obliku interaktivne slike u koju uđeš i istražuješ što te zanima.

Um koji proizvodi negativne sugestivne misli nikako nije vlastita misao nego hipnotička komanda. Postoji učionica s 3D velikim ekranom s kojega se upravo takve poruke utiskuju u slušatelje. Poruka jednim dijelom dodiruje im emocije osobe jer ih pokreće pomoću kombinacije boja i bljeskova, a slušatelja uvlači u događaj, on to doživljava, a svojim doživljajima vjeruje.

Može li um proizvesti misaone forme ili samo misli? I koja je razlika među njima?

Pozdrav Lampa. Ako obratiš pozornost, ja sam spominjao viši um, ne kolektivni. Problem je kod definiranja tih stvari jer nisu konkretne. Postoji nešto što se zove kolektivno nesvjesno, što bi se moglo zvati kolektivnim umom. Preko toga se stvara svijet kao projekcija za čitav ljudski rod, ono što se kod kastanede naziva tonal vremena. Ispada kao ogromna strana instalacija, na koju se može utjecati, ali je zaražena kaosom, kaotična, a istovremeno utjecana i kontrolirana, tako da je jedino što osoba može, isključiti svoj mali dio u njoj, tj. isključiti niži um. Viši um je pak nešto drugo, za što nemam nekakvu dobru definiciju i vizualnu reprezentaciju. Isto je i sa izvorom svega znanja. Takva stanja je, iz mojeg vlastitog iskustva, moguće opažati jedino kad nema nižeg uma koji bi povezivao isto sa slikama i njemu prepoznatljivim reprezentacijama. Sve ostalo, dok je niži um aktivan, ograničeni pogled.

Btw, pripazi na vizualizaciju i štovanje svijetla, pošto si radiš unaprijed koncepte. Primjer ti je ovo sa izvorom svega znanja kao svjetlećim kuglicama. Ako se želiš takvim apstrakcijama baviti, moraš moći kompletno ugasiti svoj niži um, što ujedno znači nula vizualizacije i nula pretpostavka i zaključaka. Bez nižeg uma nema ni interaktivnih slika, ima samo znanja i svijesti.


Zapravo ne znam što su misli, ali znam za više značenja riječi misaona forma. Postoje tzv. misaone forme koje se nazivaju fantomima. To su entiteti nastali čisto kao rezultat nečijih misli, nisu anorganska bića po svojoj prirodi. Kad osoba dugo gaji neku misao, ili sustav misli i intepretacija, stvara se entitet koji kao priljepak dalje podupire taj sustav misli i intepretacija. Zapravo taj entitet može izrasti u cijeli mali polusvijet, ili kontejner koji dalje čuva mentalni popis i sustav interpretacije te osobe. Takav entitet je misaona forma. Isto se može desiti nekakvoj grupi ili zajednici koja ima zajednički sustav uvjerenja, poput navijača, organizacije, vjerske skupine, pa čak i foruma. Takav entitet se naziva egregor i jači je pojedinačno od svojih članova, te ako neki član pokušava pobjeći utjecaju egregora te tako i grupe, bude napadnut različitim setom oružja, od socijalnog pritiska i "pokušaja da ti pomognu" pa do energetskih napada. Cijeli ovaj holografski univerzum je fantom, mogli bi čak reći egregor nastao od ljudskog kolektivnog nesvjesnog, a biva usmjeravano od ops klike. Također, postoje i tehnike u magijskim tradicijama za stvaranje misaonih formi koji služe magu. Takve se misaone forme zovu servitori. Njih mag stvara i daje im nekakav zadatak, te oni postoje dok ga ne izvrše.

Na kraju, postoji ono što se naziva 6d ops misaonim formama. To su svijesti daleko starije i naprednije od bilo čega što mi možemo zamisliti. Koliko ja znam, a o njima ne znam ništa, ona su izvor sve zaraze koja iz njihove perspektive postoji izvan svijetova i izvan vremena. Oni su nešto kao pali bogovi, nemogu nazad u ponavljanje razreda, a nemogu ni naprijed. Ostaju zarobljeni u vječnosti, a održavaju se tako da iskvare i iscrpe svemire iz nižih detenziteta. Jedan od takvih je i ovaj naš.

Hmm, komentar ti je na mjestu. Loš opis definitivno. Vizualizacija jest nula od trenutka kad se dovedem tamo gdje želim biti. Da li je niži um tada ugašen, teško je reći jer imam samo fragmente sjećanja. Možda je bolje niti ne objašnjavati kako što “izgleda” jer ionako je samo privid. Ponekad mi je lakše zadržati sliku u glavi ako je donekle opišem. A pisati mogu na forumu ili započeti dnevnik. Vjerujem da je višestruko korisnije ako razmišljanja i dojmove iznesem ovdje jer uvijeko netko može dati dobar feedback.

Smatram da može i treba biti razvijena poveznica između nižeg i višeg uma, inače će područje djelovanja višeg uma ostati zauvijek odvojeno od nižih sfera. Ako smo doista svemoguća bića tada je moguće postići nemoguće, samo treba naći način. No, to mi nije primarni cilj.



Ovo si zaista odlično opisao, no sve su to zarobljavajuće misaone forme. Negativne. Postoje li pozitivne misaone forme, tj. fantomi. Primjerice, ljudima koji su u potrazi za samim sobom. Mogu li kreirati fantoma koji će im pomoći održavati željenu frekvenciju ? Mogu li servitori tome poslužiti?

Tako lako ispadne da zatražiš policajca da ti drži ljestve dok pljačkaš nešto, vjerujem da bi ih pridržao, ali što poslije.

I moje sjećanje na ta stanja svijesti je samo parcijalno, tako da te razumijem. Iskreno nemam pojma o čemu to ovisi, mislim da o općenitoj razini svijesti i razumjevanja pojedine osobe. Osjećaj je kao da vršcima prstiju gotovo dotičeš sjećanje ali ti uvijek fali onaj jedan mali milimetar. To zna biti jako frustrirajuće, pa pojedinac zna vizualizacijom popuniti rupe koje joj fale. Omakne se to i meni počesto

Pisanje pak je drugi par rukava. Meni dođe kao rasterećenje, a da bi pisao, nužno zlo je da ukalupiš i sistematiziraš svoja iskustva. Ja ih osobno uvijek držim fluidnima, vrijede za onaj trenutak u kojem su viđena. No, čak i ako ih ti znaš držati fluidnima i odnositi se nevezano prema njima, drugi ljudi ne znaju. Zato bi osoba trebala paziti o čemu piše i način na koji piše, jer koliko god se trudila pisati objektivno i nevezano, uvijek postoje oni koji to nemogu razumijeti jer ne spada u njihov vlastiti kontejner, te će se zakačiti na onog koji piše na ovaj ili onaj način. Zapravo je ridikulozno kako ljudi ono što ne razumiju uvijek proglase manipulacijom i programiranjem.



Koliko ja znam, ne. Promatrač ti je dao dobru analogiju, servitori, kao i demoni, uzimaju danak za ono što rade. Znam recimo nekoliko slučaja gdje su ljudi, mnogi od njih nesvjesno ili polusvjesno, koristili neku vrstu entiteta kao zaštitu. Taj entitet bi ih štitio od drugih entiteta i napada, ali bi ih držao fiksirane na jednom mjestu, bez mogućnosti da vide više i dublje. Dok si u dvorištu si siguran, no kad izađeš, najebo si Dapače, takvi entiteti, ako su dugo uz osobu, vole suptilno istisnuti osobu koju "štite", integrirati se u njenu ličnost i predstaviti se kao dio nje, sve dok je jednog dana kompletno ne preuzmu.

Slažem se da treba paziti kako se piše, no smatram da se nitko ne treba autocenzurirati da ne bi bio pogrešno shvaćen. Svatko od nas se nalazi u šumi upravljanih informacija kojima je cilj manipulacija ljudi. Ako iznošenje svog mišljenja kreiram prema shvaćanju većine u okolini tada je najbolje da se niti ne javljam, da šutim. Ne samo ja, nego bilo tko. Osoba u potrazi za istinom će jako puno puta zalutati, isprobati tehnike i alate koji ne daju rezultata, imati krive predodžbe i što sve ne. Jednako tako će iz iskustva izvući poučak, lekciju i naučiti će razlikovati istinu od laži, kao i čitati između redova napisanog teksta. Ili neće.

Zato je bolje napisati, pa makar i nedovoljno jasno ili precizno, nego ne napisati ništa. Jedna mala strijelica je dovoljna da usmjeri potragu, a ostalo je na kapacitetima pojedinca. Prema tome, nikoga ne štedim niti ne žalim. Niti sebe.

Da sam učitelj, tada bih se prilagođavala potrebama i kapacitetima učenika, ali nisam.



Kako netko može eliminirati takvog “zaštitnika”? Svog ili tuđeg.

@promatrač

Pošteno. No to onda povlači da si na meti nekim ljudima i bićima kojima inače možda nebi bila.



Ni jedan od ovih ljudi koje sam vidio u takvoj situaciji nije eliminirao svog zaštitnika, tako da mi je teško reći. Tuđeg sumnjam da možeš ukloniti, možeš ga energetski potući, no to nije eliminacija nego samo odgađanje istog i vrćenje u krug. Mogu nagađati da bi otpuštanje svih svojih vjerovanja i koncepata bio dio procesa eliminiranja "vlastitog" zaštitnika, pošto su takvi vjerovanjima i konceptima hranjeni, a počesto i stvoreni, no također sumnjam da bi se to moglo odjednom i vjerujem da bi se isti takav zaštitnik dalje nametao u drugim formama i oblicima. Put samospoznaje i iskrenosti prema sebi, je način za prevazilaženje svih prepreka, pa valjda i takvih zaštitnika, no to je proces, način života, nije tehnika koja radi odjednom nego bla bla, ostatak priče znaš

Ali Kako prepoznati vlastite misli?

Nemam pojma, ja još uvijek ne znam šta sam ja, pa mi je teško znati što su od svega što mislim originalno moje misli To i bjaše moje pitanje, odakle li samo dolaze te, "vlastite" misli?

Neki dan sam sanjao situaciju u vezi ove teme.
Čovjek lebdi negdje u svojem privatnom prostoru dok negdje pored čovjeka na drugom nivou stvarnosti netko drugi u uniformi upisuje nešto na svoj tablet... i kako upisuje, tako se onaj čovjek svaki put trzne ko da se nečeg sjetio ili dobio ideju.

Sad, pitanje je tko je za tabletom i kakve su mu namjere? Sama primjesa figure u uniformi ne miriši dobro.