termalni,
ti bi u ovoj priči bio sin Snjeguljice?

kidanje ima smisla...ali treba pokidati sve unakrsno
nisi shvatio pitanje o djedu i nešto te ometa da se koncentriraš na djeda....da pojasnim pitanje: kako je ta žena došla do njega, kakve obrede je radila da dođe do njega, kakvim sponama je zakačena, kako to da je on tebe upleo u priču i na neki te način žrtvovao. ..kakav je položaj tvoje majke u tome, kakav bake-s mamine strane i tatine strane..
ta žena može biti izvor krađe ali ona može biti i žrtva nekog drugog koji se preko nje manifestira. ne mora to biti vanzemaljac, i obična ljudska duša je dovoljna da to radi.
takve priče obično imaju smisao otimačine, imovine ili partnera radi imovine, dobijanje materijalne sigurnosti kroz partnera. vidljivo otimanje imovine je prizemna manifestacija otimanja energije na višim stupnjevima..
kače se na blokirane emocije u fizičkom tijelu. dakle, čistiti svoje fizičko tijelo od blokiranih ljutnji, gnjeva, gađenja itd..kad to očistiš, tada se otvaraju spone, možeš ih vidjeti, a dok je blokada zamaskirana ne možeš vidjeti...
vjerojatno već dobijaš neke fragmente i sličice. npr. ja sam godinama sanjala neki predio i određenu kuću, ljude u toj kući, neke pričice, to je bio prvi trag.
takve stvari idu krvnom linijom, pa tako su i došle do tebe , dakle, prije tebe je netko od tvojih bio žrtva, a sljedeća karika je tvoje dijete. tvoje dijete je vjerojatno još malo, dok je malo je u tvom krugu -malo dijete je unutar aure roditelja, ali obrati veću pažnju kad krene van tvojega kruga i počne graditi svoj krug, kad krene u vrtić, ključna je i šesta godina, pa između desete i dvanaeste, itd..
dobro je pokidati te spone tri koljena unatrag dakle do pradjeda. vjerojatno je do tog stupnja vidljiv isti obrazac drame.
i da, ne moraš baš biti adept, ali trebaš biti skoro adept da bi to sve obavio, ali, zašto ti ne bi bio skoro adept?

ima osoba koje to stvarno znaju raditi i koje su sposobne, kad budeš spreman i odlučan naći ćeš ih sam, pojavit će se

i jedna fora iz kutije za prvu pomoć:
ženi reci da ćeš snimati skrivenom kamerom kad te napada i vrijeđa i da ćeš to dati doktorima i policiji. sama ideja da će biti snimani može smanjti doživljaje.
a možeš to stvarno i snimiti da ti bude dokaz kad te bude lažno optuživala jer mogla bi kad se kreneš izmicati.
stavi neki izvor pozitivne energije u stan, orgonit ili kristal, ako već jesi malo to obnavljaj.


kidanje veza je dobro raditi osmicom, i tehnikama gdje se koriste simboli da ne moraš vizualizirati i direktno se suočavati

možeš ti to

TO!!

Kamera je kod mene upalila. Stoji u sobi već godinu, aktivna ali nema ništa a ja sam miran. A postavio sam je kad mi je puklo u glavi i kad sam shvatio da ja to moram vidjet i podavit govna. Nisam povezao dosad da je to možda-sigurno- važna karika u oslobađanju od energokrvopija i mentalnih krpelja, nametnika i parazita moje duše.

Ona ne treba, ne smije znati za kameru. I bitno je snimanje noću znači IC. ( oko teh. detalja ti mogu pomoći to mi je bila struka)

Nisam se mislio više uključivat ali sam morao. Nadam se konstruktivno.

Evo scena od prije par minuta...

Psihopata ulazi u sobu i pocne sa nebulozama: kao da li je zena kod kuce? da se nismo posvadjali? da je zena sigurno otisla k svojima? da li sam dobro? da nekako izgledam slab?

Ja sutim. Nakon sto je par puta se zabuljila u mene na par sekundi a ja stavio blok na energiju, otisla je van. Vratila se za par minuta placuci, da sto se dogadja? gdje mi je zena? gdje mi je dijete? zasto ona nista ne cuje sto se dogadja...

Ja kazem sto mirnije da se nista ne dogadja i da moji spavaju u sobi.

Ona kaze da je slaba i da vidi da sam i ja isto slab. Tad sam joj rekao: slaba si jer nemas dotok energije.

Ona ne kuzi o cemu pricam. Ja rekoh da se ionako obracam onome iza nje sto ju je poslalo. Ona kaze da se ide u sobu ubiti...

Ja kazem: fine with me...

Uzeti u obzir da sam iskuliran i da je noc. To se desava jednom na mjesec da sam u smirenom modu a ne pod stresom od 10000001 matrix pizdarije koje me bombardiraju 24:7. Na ovaj nacin sprecavati kradju energije, cistom snagom volje je nemoguca misija. Na poslu da, na ulici da. Da nisam glava porodice i onaj na kome se lome odgovornosti, reko bih jos mozda da je dobrim djelom moguce...Ovako...nemoguce. Ili moguce kad udjem u pedesetu

Dvije su razlicite faze...kradja energije...i napadi. Napadi se dogadjaju jer se osoba osjeca ugrozeno od nasih energija (pogotovo moje koja je istovremeno i jaka ali i vampirima slasna...tako da se bazira na principu kradje slasnih jabuka iz tudjeg vocnjaka...krades dok te se ne ulovi i istuce stapom, pa onda sve ponovno), a sisanje kao sto spomenuh u zagradi.

Ja opet kazem: maknuti se.

Hehe, dobro si ju termalno izbatinao...

Svaka čast, samo tako!

Hvala Jack
Radio sam sa osobom u Simbadu isto ono sto se radi sa negativnim vanzemaljcima...stavio blokade na bilo kakav utjecaj na mene...Izgleda da djeluje jer toliko ju izbezumljenu nisam vidio dugo vremena. E sad, dobrocudan kakav jesam, da se ne zakine za energiju, dobrohotno sam uputio osobu na druge clanove porodice, takjodjer psihopate, pa neka si medjusobno kradu energiju i hrane jedni drugima Ne vjerujem u cuda i da se nesto promijenilo drasticno, ali vec mali pomak je veliki pomak...pogotovo kad u svom umu ne osjecas kaos tudjeg uma a u duhu kaos tudjeg duha...Cisto da izbjegnem scenario vidjen mnogo puta gdje bi vjerojatno 24/7 nametala sebe i radila kojekakve drame, za koje nemamo ni vremena ni zivaca. Ni energije na bacanje. A kamo li volje.

Ima jedna interesantna stvar koja mi se jucer desila predvecer. Secuci sa porodicom po gradu osjetio sam da mi se nesto pokusava nakaciti. Isti tren sam otvorio studio i pozvao u njega to sto me napada. Pojavio se lik koji je dio magijskog undergrounda...visokopozicionirana osoba u gradskoj hijerarhiji (ima ih tu ko dreka). I tad se tekar krenulo sa bombardiranjem mene. Vrlo jaki napadi koji su slabili kako sam duze zadrzavao osobu u studiju i ispitivao je: "zasto?", "cemu?", i tad je doslo do olaksanja...

Simbad...Simbad sa ekstenzijom, Ali Baba, Kublaj Kan...nije opce bitno kako nazvati proces...ionako sve sto se radi danas nije izmisljeno prije par godina nego temeljeno na stvarima i doktrinama starim tisucama godina...Koliko vidim...djeluje na sve...

Ne znam jel to moja podsvest napravljena od mladog sira pa se ovakve stvari lako usecaju u nju, tek: Ovih dana, pored apsolutne konfuzije i akutne dezorijentacije imam još i nesanicu i neke čudne neuobičajene energije, ne znam wtf se događa. Samo tako odblejim noću, ako imam sreće da problejim polusvesno uz male, blagoslovene prekide filma, ok, ako ne - blejim totalno budan.


Ne znam kako drugačije da opišem to što mi se dešava, osim da unutar sebe osetim novi energetski tok, ili radije da "kompjuter" koji zovemo Ja na momente radi(?!) na totalno drugačiji način od onoga što sam navikao. Il sam poludeo il je proces u toku, jedno jeste haha. Ne mogu opisati. Previše je drugačije, smrdi na multidimenzionalnost sa aromom žešće mentalne boleštine hahahah.

Elem, pošto je meni to onako poprilično dosadilo...čvrsto rešim da ovaj put pronađem izvor toga. Pojavila mi se slika predgrađa u kojem sam pre živeo i osećaj da u tom čuču grmi zec. Iako pojma nisam imao šta tražim tamo (verovatno ni gde je to tamo jer sam "tamo" iako se nisam iz kreveta mrdnuo, isto tako ni šta je to tamo, a ni šta ću da radim sa tim što nađem)
u momentu počinjem da skeniram ono ispod u potrazi za izvorom mojih novonastalih nevolja, i pre nego što sam uspeo da se "istegnem" dovoljno da obuhvatim mentalno celu sliku, nešto me je "uhvatilo" i počelo da me prži. Kao da sam prikačen direktno na dalekovod. Jako slično prženje kao kod paralize sna, samo mnogo intenzivnije. Ko da mi neko mešalicom okreće i sitno secka unutrašnje organe pride. Što se više koprcam, to me jače steže. I naravno, energija - slurpslurpslurp. Počnem da "crtam" "simbole" da se zaštitim, al na svoju veliku žalost pojma nemam o bilo simbolima, napadima, zaštiti il o bilo čemu drugom vezanom za "hiperdimenzionalne" veštine tako da - improvizacija majka ahahahha. Totalni blef, al valjda je svakom slučajnom posmatraču bilo jasno da ne znam gde bijem hahah. No, mentalno se povlačim dalje od mesta koje sam pokušao da skeniram, i paralelno sa tim napad popušta, i eto me nazad u bezbednosti svog toplog kreveta, u kojem blejim još jedno sat vremena a onda ustajem, palim komp i pišem vama ovo.

Tako da, Bato - izgleda da si bio u pravu za uzrok onog isisavanja. Samo ne shvatam, kako moja (nepostojeća) energija može da ometa bilo koga?! Ima ljudi okolo sa daleko "višim" frekvencijama (il bar tako oni tvrde, haha), pa kako to da oni ne prave veće smetnje i da samim tim nisu viši prioritet? Od ovog mesta sam danas daleko oko 100 km.

...

Bato,svi smo mi ovde manje-vise pod raznoraznim napadima tako da te razumem.
Moj savet,dobronamerni svakako je : SKLANJAJTE SE OD LUDAKA !!!
Ako ste u situaciji da se odselite ucinite to sto pre.Ako i niste opet ucinite to.Ako tako ostanes bez tog stana,ko ga j..e.Ionako je to podrucje zatrovano i unakazeno i sumnjam da ce vam ikada ,pa i nakon smrti tog skota u njemu biti prijatno. Odselite se i umesto sto trosite energiju na eliminisanje negativnosti upotrebite je za vas i vas boljitak.Uostalom ko zna zasto je to dobro.

Srecno

poporitopopone, tu ti se sukobljavaju dva ja...donji ja koji je zahvalan sto ima svoju gajbu, pogotovo u vremenima kad ljudi dizu kredite na 25 godina da bi imali vlastiti stan...i gornji ja kom je sve relativno i koji bi sutra spakirao kofere, pokupio porodicu i put pod noge...Komformisticki obrasci jos uvijek prevladavaju

Valjda, da opisem par svojih iskustava sa mjestima i manipulacijom...Jednom sam imao lucidan san kako lebdim po staroj gradskoj jezgri i ulazim u jedan haustor i pocne energetski napad. Cim sam se maknuo, prestalo je. Blizu tog mjesta napade lagane dozivljavam i na javi. Znam mi se puno puta desiti da na odredjenim mjestima dozivim kojekakve senzacije negativnog pola, i nakon sto si uzmem vremena i polaganbo preispitam ko tamo zivi i kod raznih ljudi koje smatram kredibilnima za neke stvari, manje vise dodjem do istih rezultata: osobe koje tamo zive bave se crnom magijom. Ja to osjecam jer bilo ko ko se bavi ili se bavio nekim energetskim praktikumom, prije ili kasnije pocne osjecati energije koje su razlicite od njegovih i kose se sa njegovima. A opet kazem...sredina u kojoj zivim je inficirana preko dva stoljeca od strane crnih redova i crnih individua. Jos od starih plemickih loza koje su se manje vise bavile crnim okultizmom. Te sve enrgije ostaju + negativna harmanova mreza koja pojacava samo negativno magnetsko polje...Raj za crne duse.

Jednom sam, da se vratim na uvide kroz snove, imao opet lucidan san...u snu sam ustao, prosao kroz hodnik, otisao na wc i na hodniku napad. U glavi glas: "alkemicar ti sjedi nad kucom". Ono...WTF. Znam da je glas od vodica ali nije mi jasna poruka. U snu se vratim u sobu i "zaspim". Dignem se za stvarno i odem na wc...prolazim kroz hodnik...cim sam upalio svjetlo, osjetim senzaciju slicnu ko u snu i vidim krajickom oka nekakav crni obris kod frizidera...Posto je to meni odavno postao crni humor, kazem: "alkemicaru, ko god da jesi, napusi mi se kurca" i legnem spavat. Opet lucidan san...Ja secem ispred kuce. Pogledam u dvoriste...U dvoristu stoji tip i gleda u pod (to sam vec sanjao mnogo puta sa razlicitim spodobama...prvo mirno sto i gledaju u pod, zatim podignu glavu i obicno ili imaju tamno plave duplje i pocnu napadati, ili se sejpsiftaju u krilatog reptila). Podigne glavu. Slican lik jednom albino tipu preko kojeg je isao (i od kojeg je isao) napad dok sam sa zenom jednom putovao autobusom, toliko jak da smo na prvoj stanici istrcali van iz busa...Elem, gleda tip mene, lice mu se pocinje rastvarati, oci mijenjati u krvavo crvene, preleti preko ograde i pita me: "sto sad sviras? ha? sto sad sviras?". Besmisleno pitanje sa jedinom vezom sa time sto se bavim muzikom. I pocne napad. Padam na koljena i molim cuvare da mi do9dju u pomoc. Tad se pozovem na energiju cuvara i napadam lika koji se cinicno smije...Zatim napravi ozbiljnu facu, pa uplasenu facu pa mi se u ruci stvori neko koplje s kojim ga probodem u srce. Nakon toga stvor pocne bjezati. Interesantno je dalje...ispricam to frendu. Drugi dan frend mi kaze: "sanjao sam kako idem po stubistu svoje zgrade, nestane struje i vidim klauna kako lebdi u zraku, sa sustenim pogledom, kako je digao pogled, tamno plave duplje umjesto ociju i poceo me napadi sa energijom". Slucajnost?

Stome dalje vraca u proslost, u vrijeme kada sam dozivio kundalini aktivaciju prije par godina i kada mi je percepcija postala skroz promijenjena...Sa jedne strane nevjerojatno duboki duboki uvidi, pomijesani sa stanjem euforije, a sa druge strane gusenja, vrtoglavice, odvratne senzacije i to kako bi otisao u grad. U jednoj ulici gusenje, u drugoj ko da mi netko kopa po umu, u trecoj sken itd. ko bi zagustilo, vracao bi napade. * ono sto sam pisao o pracenju od strane ljudi sa kojekakvim skupim automobilima i sl. Znam da sam u to vrijeme kontaktirao Galaksiju i sve mu ispricao,nakon cega mi je rekao da budem oprezan i krajnje priseban da vidim sa koje strane vjetar puse i o cemu se u stvari tocno radi. Uglavnom, dar mar. Doma jos koliko toliko ok. U to vrijeme nisam percipirao babu na taj nacin i nisam osjecao ko danas sranja iz kuce (ili nisu bila jaka u toj mjeri...). Cim bi izasao van, medju ljude...odvratnoce...metalizirani okus u ustima, trnjenje tijela.osjecaj pa ti pola pakla sjedi na ledjima...I nakon nekog vremena, "usnim ja san" kako ulazim u pekaru u staroj gradskoj jezgri i prodavacica stoji...pogled uprt u pod...Podigne pogled...tamno plave duplje i meni vorteks u glavi...Padnem na pod od siline enrgetskog udara. Bice prelebdi pult i stavi mi nogu na psra, govoreci: "ti stvarno mislis da mozes protiv nas?". Sto me vraca dalje u proslost u predpubertetsko razdpblje. "San" u kojem se budim i odlazim na wc, u starom stanu, vidim svjetlo u kuhiji. Na sredini kuhinje stoji baba (ova psihopatusa o kojoj pisem) i ono, poza stav mirno...glava spustena. Podigne glavu, tamno plave duplje...meni postade lose, njioj izrastu gmazovska krila i glasajuci se "kra kra kra" odleti kroz prozor...Slucajnosti?

Termalni, po ovom sto pises mi zvucis kao zenska koja bi se jebala, ali da joj ne udje ili obratno

Obozavam dociranje; podsjeti me uvijek da "mali hodam ispod zvijezda"

Uvjeravam te da me uopce nisi shvatio...ni priblizno

Ovakav diskurs cu na dalje ignorirati...od kurcenja nema vajde

Što sa bakute tiče, Termalni - u istoj smo situacije tako da te totalno razumem. Transkript razgovora je totalno isti, sa varijablama doduše, sa tim da sam u boljoj poziciji jer imam svoju kuću od nedavno pa sam mirniji, hehe Šta da ti kažem osim - drž se. I meni je pomoglo kad sam jednostavno prestao da padam na fore, međutim sad je našla drugu žrtvu koju isisava valjda do minus 100%

Stvari i događaje tokom sna retko kad uzimam za ozbiljno. Al imam dosta takvih stvari i ja, isto sa nekim detaljima koji se ponavljaju, doduše različiti su od tvojih. Ne praktikujem ama baš nikakve tehnike, Trudim se da budem i prepoznam sebe u sada, da ne dozvolim stvarima da mi promaknu, al to je zdrav razum, a ne tehnika haha. Radim Simbad, doduše, ponovio sam ga pošto sam prvi put nešto zabrljao.



Ovo je kraljevski rečeno i primenjivo je na sve živo. Jednostavno ne ide drugačije.

Primetio sam da nas žešće isisaju kada nam napad uvale putem + amplitude kojoj najčešće dozvoljavamo da raste jer je eto jebeno pozitivna ...a onda sledi sistemski šok i puna, ravna linija na grafu sa 0 snage dok se ne oporavimo. I što duže traje, jače nam ga zavuku. Lakše je održati se na površini kada su negativni događaji u pitanju, pozitivni nas lakše uvuku u sebe. Tako da kad ih neko drugi "režira" ... kontaš šta hoću reći.

Ne mogu vjerovati da nema mog posta------probam ponovo- pisao prije 2 sata

--No retreat no surrender je po meni jedini način. Veni vidi vici. Ili si pastir ili ovca. Ili muzara koja kud god ode i mlekadžije idu za njom. I muzu. Linija manjeg otpora ili drugi obraz je goli ku...

Ali to moraš sebi reći, ili čekat da ti se samo kaže. Pisao sam ovuda dosta o mom doživljavanju i rješavanju istog čisto da podijelim gledište. Kod mene radi. I nisam se spustio na nivo da ih ne vidim, nego sam iznad i daleko od njih, voladoresa. Castanedu shvataš kad ga ne živiš. Znaš ali si iznad toga. Jer ga na ovom stepenu materijalnosti NE SMIJEŠ živjeti. Uvlači u mulj univerzuma.

- Svi ljudi sanjaju beskrajna prostranstva botaničke bašte cvjetnog univerzuma u blještećem svjetlu hiljada boja, mirisa i znanja. A onda naglo propadanje i buđenje u truloj rupi ruku zarivenih u blato ljepljivocrne džungle. I ne htijući otme se bespomoćan krik plijena koji odjekuje kroz vječni mrak predatorskog univerzuma.

Opet se citiram jer mislim da ću nekome olakšati bijeg u stvarnost ovozemaljstva. Bar se tako meni čini.

To je, dragi Ghost, ono: "pustio bi ja njih, al neće oni mene". Bilo bi zaista lepo kada bi se u praksi jednostavno moglo izdići iznad svega toga al jebiga, ne ide pa ne ide. Do tad se moramo braniti svim dostupnim sredstvima, pa makar pravili prototip bozonske bombe.

Jedna stvar stoji: kad god smo pod napadom, ne sećamo se sebe. Bar u mom slučaju. Inače ne bi mogli bilo šta da mi uvale.

Ide. Bar kod mene. Već godinu živim svoj život ponekad se zabavljajući u samoći svojim mislima ničim ometan.

Možda je problem u literaturi. Trebalo je čitati Travena, Markesa pa onda eventualno Kastanedu. Tim redom. Onda je lakše. Shvatiti, ne samo čitati. I podjarmiti.

Mislim da je godinu dana previše kratak period da bi to mogao sa sigurnošću tvrditi. no opet, ti najbolje znaš šta se kod tebe dešava.
Govorim zato što sam i sam tako mislio pa se razočarao hahah. Dokle god smo ovde podležemo zakonima ovog univerzuma, a zakoni univerzuma su što bi kastanjeda (kojeg ne čitam, jesam pre površno) rekao: Predatorski.

Ako si se zaista probio do zakona izuzetka, onda ti svaka čast. Mogu samo da učim od tebe. Ali to je jedno veliko ako ...
Živeo, druže! I sve najbolje ... iskreno se nadam da se nećeš razočarati u svoj novopronađeni mir.

To je stari to S jedne strane, sve cari materije pocinju blijedjeti, osjecas bezdan pod sobom, 1000 senzacija koje nikad prije nisi imao...predatori ti ne daju mira, osjecas gornje duhovne sfere ali jos si daleko daleko od njih, pa malo propadas, pa se malo dignes, pa nekad imas osjecaj da ti je um defragmentiran na tisuce djelova, pa opet pocnes propadati u neku rupu bez dna...A Choronzon i Kliffothi vuku te sto dublje...Pa paranoja i dezorijentiranost...Kao da tisuce jastava preuzimaju ulogu koje ce bolje osjetiti iskustvo i kao da ti netko cupa dusu iz tijela...Pa se otrgnes i opet jovo nanovo...A vodici te bacaju u vatru pa na led da nesto iz toga naucis...Pa ti je jedan tren sve jasno...Pa ti drugi tren nista vise nije jasno...Stake pucaju pod tobom i opet se nemas za sto uhvatiti...Krila ti jos krzljava pa se odrzavas u eteru poput malog ptica koji tek uci letjeti...A bezdan je dubok...a druga strana se ne vidi...

I opet isti scenario na povratku iz grada...Osjetio sam nekog djedu na 100 metara kako isijava crnilo...Kad sam prosao pored njega, lik mi je uputio toliko znatizeljan pogled i jos se okretao za mnom da je bila milina. Okultna profinjena gospoda

Sve iz ovih postova, Vaših, potpisujem.
I opet kažem kad mi je puklo u glavi, kad sam sveo - ne, kad mi se svelo- nisam tu bio JA koji odlučuje- ja sam rezultat a ne formula kojom se izračunava.
Znam tridesetak slova u kojima je sazdana sva biblioteka a u to stanje sam došao poslije mnogo lutanja i čitanja. Kažem zadnjih godinu dana a gdje su onih 49 koje su se odvijale nesmiljeno i dugotrajno, ciklično i opetujuće teško i bolno? To je formula, beskonačno računanje i traženje bilo kakvog rezultata ili nečega što je približno slično nekakvom rezultatu?Zadnja godina je rezultat. Jednostavnost i mir. Neopterećenost bespotrebnim i opterećujućim sponama koje ne korespondiraju trenutku ovog bitisanja i bića u samom začetku umnog i bezumnog razvoja shvatanja početka svjesnosti.

Jednostavnost se ne može objasniti jednostavno.

Moja borba / mein kampf/
Je borba Prometejskog uma u Sizifovom tijelu neprestanog pokazivanja i dokazivanja nedokazivoga neotvorenima. Uzaludan ali ne i nedokučiv cilj kojem sam nadomak. Barem Sebi jer izgleda jedino moje Jastvo vidi taj uzvišeni vrh svevidećeg brda kojeg sam nadomak.
Jer Ja ga vidim i dotičem. Vrhovima prstiju zasad. I samo je malo ostalo do ovozemaljskog materijalnog ostvarenja Moga sna. Sve što sam stvorio je tu samo se treba materijalizovati kroz prodaju, dovođenje svih vrijednosti na jednu sasvim materijalnu i prizemnu u obliku gotove valute kao šlaga na torti besmislenog i uzaludnog nam višegeneracjiskog nepokoravanja i protivljenja šabloni življenja. Kako prizemno priznanje umnosti. I stremljenja nečem višem. Bez balege života kao fizičke potpore mislima nikad do tako zamalodohvatljive police nebesa.
Jer ta jeb... ekonomska nezavisnost i uzvišenost mi daje pravo radovanja za moje nasljednike koji će imati-pazi ovo- vremena za svoja uzvišenja. I vesele i šarene misli.

Žrtve otmica i napada - tko su ti ljudi? Koju karakteristiku sadrže koja ih čini pogodnima za otimanje i raznorazne manipulacije? Genetika? Možda, ali nije samo to. Jer kad bi se radilo samo o genetici tada ne bi bilo moguće odbiti napad. Znači da ga se može odbiti kakva god da je genetika.

Veliki broj ljudi o otmicama, napadima, magiji ne razmišlja jer "to se događa drugima, ne meni". No, oni postoje, grabežljijvi su, nemaju milosti, prate naše slabosti. U svakom trenutku je napad moguć i baš taj stav budne pozornosti na ljude i energije oko sebe mi je otvorio cijelu paletu napadača koje prije nisam zamjećivala.

Moje glavno pitanje je zašto se nekad otmica/napad dogodi i bude uspješna, a nekad ne (premda sam improvizirala neku zaštitu) iako sam sve (gotovo) jednako radila. Razlika je bila u mojoj koncentraciji koja pak ovisi o sadržaju energije koju u tom trenutku imam.
Moje mišljenje je da je ključni sastojak uspješne zaštite od otmica i napada svih vrsta visok sadržaj osobne energije. Kad mi energija padne ispod neke razine, zaštitno polje se gasi. I opet sam na tanjuru.
Kako ja tako i mnogi.

No, neke ljude se ipak ne otima ili im se to događa vrlo rijetko. To su ljudi koji imaju visoku razinu osobne energije. Odakle im? Pa, mislim da su ove mogućnosti na raspolaganju:
- otimanje energije drugim ljudima;
- uzimanje energije ostalim živim bićima;
- punjenje energijom iz okoline.

Energiju kradu i ljudi i OP. Dakle, njih se ne otima jer imaju visok sadržaj energije koju su pokrali drugim ljudima, oslabivši ih i učinivši pogodnima za otmicu.

Jedan od prihvatljivijih načina dopunjavanja osobne energije je putem prehrane. No, nažalost, ono što se danas prodaje pod nazivom "hrana" je prazna tvar koja ne sadrži nama potrebnu energiju. Naprotiv. Ruši nam energiju. Živa hrana sadrži energiju koju trebamo. Hrana koja nije termički obrađena. Zbog čega temperatura uništava energiju iz hrane? Kud ta energije odlazi? Mislim da je energija sadržana ili povezana na neki način s kisikom otopljenim u vodi. Zagrijavanjem se gube plinovi, pa tako i kisik sadržan u hrani. Da li tako nestaje energija iz hrane? Možda.

Postoje različite tehnike punjenja energijom iz okoline, a osobno iskustvo mi je dokazalo da je Gurdžijev bio u pravu kad je ljudsko tijelo podijelio na niže i više centre. I doista, niži i viši centri našeg tijela se spajaju na području struka. U slučaju poremećaja u protoku energija kroz tijelo, puni se samo jedan od centara, a ne oba. Tada se mogu javiti glavobolje ili druge poteškoće koje ukazuju na energetsku neravnotežu. Potrebno je puniti oba centra da bi se izbalansirali, inače ste kandidat za otmicu.

Ako su oba centra u ravnoteži i ako su oba napunjena energijom nema straha da će osoba biti oteta ili napadnuta. Pod pretpostavkom da je prethodno uklonila priljepke ili sisaljke koje su bile priključene i da je postavila zaštitu.

Potrebno je SVAKODNEVNO punjenje energijom da bi osoba zadržala svoje zaštitno polje. I zato nas je neprijatelj okružio energetskim vampirima, OP, praznom hranom, ovisnostima i različitim oblicima potrošnje energije kako ne bismo bili u stanju održavati potrebnu razinu energije za održanje zaštitnog polja. Dok se bavimo njima ne bavimo se nama, a energija pada.