Prihvaćanjem odluke o spašavanju kompanija Fannie Mae i Freddie Mac,
Vlada Sjedinjenih Američkih Država je konačno cijelom svijetu jasno
stavila do znanja u kakvoj obmani smo živjeli od kraja 2. Svjetskog Rata.

Ima ljudi koji vjeruju da je ovo dobra odluka.
To su isti oni ljudi koji vjeruju da će nakon 20 Siječnja, nekakvom
magijom novi Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država donijeti mir i
prosperitet, umjesto katastrofalnih posljedica globalnog bankrota koje sve nas očekuju.
Manje više, ovo je ona ista grupa ljudi koja nema tri čiste o nastanku Federalnih Rezervi te
razlici između centralne banke u privatnom, i one u društvenom vlasništvu.

Osim dobivene mogućnosti o praktički nelimitiranim novim kreditima i iznosima novca,
koja u stvari predstavlja novi javni dug (na onaj već postojeći od skoro 100 triliona dolara),
ne smijemo izgubiti iz vida nove ratne i protu-terorističke mjere koje su nas evo dovele do
toga da u skoro cijelom svijetu, živimo u Policijskim Državama.

Bilo je to 1994, kada je David Rockefeller govorio ispred United Nations Business Council-a:
"Sve što trebamo je prava velika kriza i svijet će prihvatiti Novi Svjetski Poredak".
Istu stvar je prije nekoliko dana ponovio i George Bush senior, bivši predsjednik i bivši šef CIA-e:
"Iz ovih vremena neprilika, nepogoda i previranja, mogao bi se izroditi naš objektiv, Novi Svjetski Poredak".

"Spašavanje" kompanija Fannie Mae i Freddie Mac, biti će skroz na trošku poreznih obveznika.
Jasno je da se ne radi o nikakvom spašavanju, već o još dubljem guranju u krizu.
Ovo pogotovo s toga što se bolest zvana dug, ne može izlječiti lijekom koji se zove novi dug.
Kada se tome doda još i činjenica da se ne radi o samo ove dvije kompanije, o samo Američkom
financijsko ekonomskom sistemu, već o propasti cijelo svjetskog bankarskog sistema,
s pravom si postavljamo pitanje zašto se ne pale i ne zvone svjetla i zvona za uzbunu?

Zato što se radi o velikim obiteljskim interesima koji se kriju ispod korporacijskih naziva,
zato što se radi o fašizmu:
rizici su subvencionirani, gubitci društveni,odnosno javni, a profiti su privatizirani.

Koja je razlika između naoružanog pljačkaša i bankarsko političkog sistema?
Ovaj prvi krade novac iz blagajne, a ovi drugi kradu vrijednost novcu koji je u blagajni.

Financijski Rječnik: Svjetska Ekonomija i Socijalna Pravda

Na prijenosu televizijskog programa cijeloj naciji dana 31.Srpnja.2008,
Predsjednik Hugo Chavez je najavio nacionalizaciju Venecuelanske Centralne Banke,
"Narodne Banke" u vlasništvu Španjolske multinacionalne bankarske grupe Santander.

Govor je nastavio informacijom koju su mu dale tajne službe prije par mjeseci,
a u kojoj se navodi da je Banco de Venezuela, već godinama privatizirana i u
vlasništvu Španjolske multinacionalne bankarske grupe Santander.
Španjolci su je prodali, potpisan je dogovor između grupe Santander i Venecuelanskog privatnog bankara.
Privatni bankar iz Venezuele je onda trebao vladinu dozvolu za kupnju "Narodne Banke", jer to nije
tako mali i bezazlen posao.
Hugo Chavez je onda poslao pismo i Španjolskim i Venecuelanskom bankaru, u kojem im je ponudio
namjeru Venecuelanske Vlade o kupnji "Narodne Banke".
Vlasnici su odgovorili NE, ne želimo je prodati.
Onda im je Hugo Chavez odgovorio sa ne, vidite, mi je hoćemo kupiti, koliko košta?
Platit ćemo je i nacionalizirati Banco de Venezuela.

Opširnije:
Venecuela: Nacionalizacija Banke "Banco de Venezuela"