Mi i jesmo beskonacna svest. Plivamo u moru iste.
Kao sto je Migel Koner reko "idemo u bitku protiv raja(we wage war against heaven) jer taj raj je isto jedan ogranak kontrolnog sistema gde postoje raznorazna bica, hijerarhije, sudovi i ostale gluposti.

problem je razlikovati nirvanu i samadhi.Vidis ja samo doziveo jedno iskustvo prosle godine za koji i dalje smatram da je nirvana i pito sam na 2 foruma.Piso sam na ovoj temi.
viewtopic.php?f=7&t=3050
Na jednom su mi rekli da to nije nirvana a na drugom su mi rekli da jeste.Problem je sto neznam kako bih proverio to? Mozda bi mogo uz detektor lazi haha, stvarno ne znam kako.To je glavni problem onog ko meditira kod kuce, zamislite to da covek dostigne nirvanu a misli da je samadhi ili obrnuto? uzas.

Koliko ja shvacam Samadhi je poviseno stanje svijesti u koje se dospjeva u meditaciji te kao takvo nije stalno, prolazno je. Ima ih hrpa razlicitih vrsti i tipova. Doseci Nirvanu je druga prica. Nirvana nije nesto sto se dostize posto je ona nesto sto ionako jeste, ona je nasa prava priroda koju osvjestimo, ako bi se to moglo tako nazvati. Doseci Nirvanu znaci imati kontinuiranu spoznaju o prirodi svijeta i bica koja obitavaju u njemu. Nije tako reci jedno pojedinacno iskustvo koje dode i prode, nego trajna spoznaja koja mjenja percepciju onog koji je spoznao i skupa s percepcijom mogucnosti za "poslje smrti". Neki navodno dalje biraju reinkarnaciju da bi pomogli drugima da dodu do tog stanja, to je samo jedna od mnogih mogucnosti. Drugi pak odlaze, pitanje je gdje

Naravno ovo je samo moje shvacanje, ne znaci da ima veze sa stvarnim stanjem stvari.

Nova sam ovdje, pa da vas prvo pozdravim

O reinkarnaciji ne znam puno, možda neke osnove. No nikako mi se ne sviđa ideja da se ponovno vraćam u ovaj pakao na Zemlji. Zato sam i počela čitati ovu temu kako spriječiti povratak. Vidim nikako Barem ne za sada, jer u ovom životu prosvjetljenje neću doseći. Iako sam na dobrom putu, tek sam na početku otkrivanja. A na otkrivanje se nisam "bacila" iz čistog mira. Imam nekih iskustva. Nisu baš sasvim jasna, ali nemam namjeru stati na tome

BELA SVETLOST NA KRAJU TUNELA=PREVARA!

Kao sto nas negativni entiteti manipulisi dok smo zivi ista prica se odvija i kad umremo.Zato su i izmislili religije... zivi bedno,jedva sklapaj kraj sa kraj al zato kad umres ziveces u raskosi i imaces stotine zena itd......

Robert Morningsky nas upozorava da nakon smrti ne idemo ka beloj svetlosti jer je to ZAMKA koji samo produzuje nase ropstvo i odma nas salje natrag u novo telo.
On kaze da stanemo,pogledamo naokolo,odemo u svemir i nadjemo sopstveno svetlo.
Bela svetlost sluzi kao reprogramirajuci centar koji nam instalira amneziju kako se ne bi setili prosli zivota.
Mnogi odu upravo ka beloj svetlosti jer je tu instalirano osecanje ljubavi,srece,ekstaze koji namamljuje duse da tu dolaze..Tako da , da , bela svetlost je nista drugo do interimenzionalni skupljac dusa.
Dakle treba pogledati unaokolo kao sto je receno i traziti zlatnu svetlost. TA zlatna svetlost bi trebalo da je direktan povratak ka izvoru.

Ako smatraš da si dostigao nirvanu, šta dalje i kako dalje?, jer i dalje živiš u ovom svetu besmisla gde i dalje moraš da jedeš, da spavaš, da živiš, da postojiš...

Dostizanje, ostvarenje nirvane bi moralo da nosi sa sobom izlazak ili bolje rečeno uznesenje iz trodimenzijonalnog sveta.

Pošto smo zarobljeni u trodimenzijonalnom svetu čoveku ne preostaje ništa drugo nego da se smiri.
Smiri se gordi čoveče i pobedi sebe u sebi.Istina je tu,
u tebi samom.Pobediš li sebe usrećićeš
i sebe i druge.Osetićeš radost kakvu nikada nisi mogao ni zamisliti.
Dostojevski

To je laz.Buda kad je dostigao nirvanu nije odleprsao u nebesa....
Pa da normalno se nastavlja ko da se nista nije desilo iako covek zna da je obavio svoju osnovnu misiju u zivotu.
Postoji jedna stara izreka u Zen budizmu, koja kaže: “Pre prosvetljenja brda i reke bili su mi samo brda i reke. Sada, nakon prosvetljenja, brda i reke su mi i dalje samo brda i reke”

Clan sa ovog foruma Pantelija(Ivan antic) je dostigao prosvetljenje pa bi mogao on da se ubaci i nesto kaze o ovome mada nema ga nesto na forumu.

.





..

Lijepo...
Kad bi to i bilo tako i stvar se tako odvijala "prije rođenja" - to bi bilo prije ikakvog rođenja ovdje.

S obzirom da svi koji su tu - su već tu, malo je kasno za ono "get me the f_ out of here". Nije mi posve jasno šta i kako autori ukazuju na naslov. Zapravo - nikako praktički. Ili je u tome i poanta? To što ste već tu - tu ste i nema van?

Osim ako nije u pitanju Okamova britva: ne sjećamo se jer se nemamo (puno) čega sjetiti i zaista smo potpuno nova stvorenja, novonastale duše, svježe posve i čiste kao biserna voda - u startu...
Ali i tu je prisutna ona upućena Jobu: gdje si bio ti, dok sam ja stvarao nebesa i zemlju? i završava u: dok su djeca Božja radosno klicala, a zvijezde pjevale. Ili je obratno, nebitno. Klicala u utrobi, maternici zamisli...

A razlog zašto se katkad kao "prisjetimo" nekih detalja iz kao nečijeg (ranijeg) života je jer smo prirodno obdareni sposobnošću da se "tjunamo" na nešto nama nalik (ili posve nenalik - na bilo što) u ekspresiji ili se nešto nametne (iz razloga i kroz procese u koje ulaziti neću) i zakloni naše prirodne rezonancije (rezonancije naše duše tj. duše koja smo i koja nas je i oformila odiznutra) i time nadasve: naš vlastiti izbor da izaberemo i svjesno odlučimo hoćemo li se dalje nastaviti razvijati... Ili ćemo natrag u neformirani kaos ... ako takva opcija postoji - kao smrt duše... čak "pobačaj". Na žalost, kod tog povratka u kaos, nepostojanje, moglo bi lako biti da to ispadne jedan vrlo spor proces postupne degradacije, što je za svako svjesno biće nadasve grozno iskustvo (vjerujem)... osobito kad dođe iz du_eta u glavu... i moglo bi biti validan razlog i motivacija iza brojnih entitetskih uplitanja...

Dodatni problem ovdje stvaraju učenja koja vas u startu postavljaju u taj degradacijski slijed. Što nije nužno točno. Iako bi isti ovdje mogao biti začinjan - probat ću približiti:

U startu, naša duša, mi koji jesmo u tom startu nastajanja naša duša - smo iz "familije duša" koje su nas i na neki način da se tako izrazim: "rodile"... rodile u ovo tijelo ljudske biologije i fiziologije, koja, ako ništa drugo - potpomaže formaciju duše (usporedba: informacijski obrasci koji podržavaju održavanje obličja) i sve ostalo skupa ovdje u životu na zemlji - jest da nije lako, ali može jednako tako, ukoliko je rečena formacija "primljena" (primila se kao što se sjeme koje posijete prima ili ne), ukazati na daljnju fazu razvoja, "odrastanja" te duše, nas u odraslog i zrelog člana one ranije spomenute i uvjetno rečene "familije duša"... Jer ljudsko tijelo i jest dizajnirano samo u tu svrhu i za tu jednu familiju duša...
Zemlja kao ravan, ili dimenzija i jest to: inkubator. I ta ravan biva prilagođena za familiju duša - novih duša koje će se na njoj razvijati... I dakako da ima neki "rok trajanja". ...

Postoji potpuna analogija između nekih aspekata biologije i stvaranja i sazrijevanja duša. Žensko tijelo, kao majke, od samog starta sadrži sva jajašca koja postoje. Sve žene imaju cijeli set jajašaca. Slijed je dakako drukčiji u svake... Na sličan način, tome je analogno naše "pretpostojanje", koje je pretpostojanje, kad je duša u pitanju - ono "u ideji, u zamisli" u analognoj "majci (iz) naše familije duša". Muško tijelo, ono oca - generira spermije tijekom života i slično tome, analogno "oplodnja pretpostojeće zamisli tebe" uslijedi i ona jednako tako podrazumijeva (kao još jedan aspekt) "pretpostojanja duše".

U Postanku je to dvoje naznačeno kroz dah/nefeš/psuhe+riječ/logos/(pneuma/ruah/duh).
(...)

Definitivno se čini da ima puno učenja i utjecaja koji (možda naizgled?) zapravo ne pomažu, već otežavaju, zakriljuju naše "odrastanje i sazrijevanje" kao duša... (ona naizglednost bi potjecala od ideje "potvrđivanja" ili "poricanja" prethodnog izbora) ali kao što i pubertet uslijedi prirodno, tako i utjecaji koji otvaraju put "tinejdžerstvu duše" - bivaju posve prirodni i svima dostupni, i mahom o nama ovisi što ćemo s njima... kroz tu kao neku - da upotrijebim još jednu analogiju (ovaj put iz glazbe): "rezonantnu viljušku" duha u nama samima...

Prvo je duševno, slijedi mu duhovno.
I čini se da odista, tijekom života ovdje, ti duhovni utjecaji postaju sve jači i ako ih ne pratimo kako treba i korektno (pratimo tj. ne pratimo relevantne rezonancije), dolazi do poteškoća, koje sve više otežavaju daljnji razvoj.
Nekog "globalnog recepta i točne kronološke satnice (tu prestaje analogija s pubertetom)" ovdje nema - stvar je posve individualna i svak kreće (kad pojmi, dojmi) odande gdje je, od džumbusa u kojemu se zatekao.

...
Rečeno je tek generalna baza, osnov i dakako da mnogi detalji i varijacije nisu predočeni.

Pozdrav zdrav

P.S. ... tako nekako ja to sve vidim i kontam ... i nadam se da nisam zakomplicirala stvar u pokušaju da ju približim.
I dakako da je opcija izabiranja nečeg drugog, trećeg, desetog svakome otvorena... valjda...

Nadjes nekog starca u Arizoni i onda duge šetnje po pustinji
Malo berete cvijeće i tako...A ne 165 puta istu stvar ponavljat.
Live a little for fucks sake