Pozdrav. Iz Banjaluke sam, 22 godine. Ovo je moja prica:
Slucajno se desilo, ovog proljeca, da sam trazeci na google stranicu casopisa
"Galaksija" (koji sam inace citao jos od ranog djetinjstva) nasao nesto sto ce
zauvijek promijeniti moj odnos prema zivotu i svemu sto postoji. Clanci su
poceli da se redjaju jedan za drugim, svaki sledeci potresniji i nevjerovatniji od prethodnog. Na prvi pogled smijesne i djetinjaste stvari iz svakodnevnog
zivota, pocele su da se stapaju u jednu brutalno potresnu i koherentnu cjelinu nepobitnih cinjenica koje su me dovele na rub ludila. Poput kakvog vjerskog
fanatika zatvarao bih se u sobu i citao, citao... Danju, nocu...
Procitavsi sve clanke, krenuo bih dalje skidati knjige i video vezan za
tematiku. To ljeto sam skinuo oko 200GB con videosa, imam oko 2giga knjiga i
citam i dalje...
Kockice su pocele da se slazu, i tako citajuci literaturu koja govori o tajnim
drustvima i zavjerama, prelazeci preko upletenosti extraterestrijalnih bica,
dolazim do najvecih dubina metafizike, gnostike, ezoterije...
Otkrivam Gurdjieffa, Ouspenskog, Moravieffa, Castanedu...
Ubrzo dolazim do zakljucka, da sam postao jedno vrlo asocijalno bice, koje ne
moze da nadje zajednicki jezik s ljudima s kojima je do skoro pricao..
Sve vise se pronalazim u Castanedinim rijecima:
A warrior has no honor, no dignity, no family, no name, no country: He has
only life to be lived. Under these circumstances, his only tie to his fellow
men is his controlled folly.
I upravo sam poceo da se ponasam kao kontrolisani ludjak, iako se to ne vidi
spolja je iznutra izgaram, to je jedan veoma neugodan osjecaj.
Mislim da sam postao vrlo mracna osoba i to mi se ne svidja nikako.
Castaneda:
"Čarobnjaci koji ne nauče kako da se prikradaju se pretvaraju u
mračne ljude."
Tako je daleko svjetlost znanja, a sve je teze, ne znam da li cu izdrzati ovaj
put, mucno je, svakim danom sve dublje padam...
Pokusavam biti otvoren i OPD, ali ne mogu da zadrzim energiju, prosto se hrane
na meni, trebam smoci snagu da idem naprijed, i iako znam da to mogu i moram
postici sam i bez icije pomoci, zaista ne zelim da se pretvorim u OPS entitet,
jer osjecam da vise nemam s kim da pricam otvoreno. Svaki pokusaj konverzacije
o banalnim stvarima iz svakognevnog zivota mi je toliko mucan i svaki dan sve
mucniji, shvatajuci besmislenost i gresku ljudskog puta.
Tesko mi je zivjeti pretvarajuci se da me sve te ljudske gluposti zanimaju, ali
opet je subjektivno reci da je nesto glupost, jer ono sto je meni smisao, to je
njima gubljenje vremena...
Moja borba ce trajati dok budem imao snage, ne smijem odustati, ali u ovom
drustvu nisam vise siguran... Mislim da cu se povuci u osamu, jer svaki dan je
isti pakao, zarobljen u timeloop iz kojeg nema izlaza...
Zahvalan sam svima vama koji ste ovdje i koji trazite smisao, mnogo mi je lakse
kada vidim da nisam sam, da im jos ratnika koji ne odustaju.
Biti sam je iluzija, kao i ne biti sam, ali dok to ne naucimo, potrebna nam je
podrska srodnih dusa i prijatelja koji razumiju, jer nisu svi tako jaki da mogu
iz pakla izaci usamljeni.
Na kraju cu navesti rijeci jednog od clanova u kojima sam pronasao sebe:
Citat:
Kolenda: I ako bi sutra otisao i nikada se ne vratio na ovaj
forum, ZELIM VAM ONOLIKO ZDRAVLJA, ZDRAVOG DUHA, LJUBAVI... ZELIM VAM ONOLIKO-
KOLIKO SAM PROCITAO O VASOJ ISKRENOJ NESEBICNOSTI NA OVIM STRANICAMA.
NEKA VAM JE ZBOG TOGA LEVA SAKA UVEK OTVORENA I NEKA SE UVEK SIROMASNI MOGU
NECIM KORISNIM POSLUZITI IZ ISTE. I KADA JE SAMO LEPA-CESTITA REC U VASOJ
"RUCI", DOVOLJNO JE DA NEKOGA ORASPOLOZI, DA NEKOM POKAZE NEKI DRUGI PUT; DA
NEKE ILI MNOGE USRECI. ... I NIKADA NE PITAJTE I NE OCEKUJTE NESTO OD TOGA, JER
SVIMA VAMA JE JEDNO I NAJVAZNIJE POZNATO; U UNIVERZUMU JE SAMO BALANS
APSOLUTAN.