Otvaram ovaj mali kafić pokraj puta s namjerom da namamim suputnike koji su se pritajili i utišali, ne javljaju se, ali sigurna sam da svako toliko navrate i provire...
Pozivam stare članove da se pojave, da se podsjete kakve su to dobre rasprave bile, kako se ovo mjesto nekad prašilo od postova, na stotine dnevno. Da se podjetimo kako smo znali lomiti nokte na tipkovnicama i koliko smo samo laka za nokte oljuštili na velikim temama. I to u vrijeme kad je internet bio skup i spor. Jako skup i jako spor. S onim modemim a na navijanje, kad napišeš stranicu posta pa hoćeš objaviti a stranica istekne i ode sve u eter.. Pa sam si zamislila da se stari članovi sukupe u se izvrši proizvka, da se vidi kako smo, jesmo li, gdje smo, što smo...
Što kažete?

Javite se suputnici

Evo evo
Nešto me san neće
A bez dobrog birca
Kome se na put uopće i kreće.

Molim lijepo, bez dobne diskriminacije, prvu rundu kuća časti.

Pozdrav sen-sei,
O, čovječe od pera
dijete od rime ,
kakav te to put navede
od duhova do stihova
od etera do pletera?
koja je bila tvoja prva stanica?
koje knjige prva stranica?
na put te gurnula
i vodila
neka tajna zvijezda
ili Danica?

Kakav dašak sentimenta ali i nostalgije osjetih,
zahvaljujem...

diii džej?

Vazda je ranije bilo mnogo vise postova i pisanja i ni meni nije jasno skroz zasto su sve teme zatajile.
Facebook mozda preuzima kontrolu ?

Ja mislim da bi administratoru valjalo urediti neki posao oko modifikacije foruma.
Nesto slicno redditu ?

Nemoguce je da smo se svi u isto vrme odaljili od galaksije.
Malo mi i fali pisanje

Možda nemamo više što reći? Pronašli odgovore na svoja pitanja?

Najviše psotova sam pisala u fazi učenja, kad sam bila na drugom stupnju reikija, kad još nisam vjerovala u to što radim, stalno sam tražila dolaze da je to što radim realno...Kad sam se uvjerila, još sam neko vrijeme puno pisala jer sam htjela biti porška drugima kao što su meni bili oni "stariji" od mene. Ali i to me prošlo pa sam se odmaknula. I kad sam se opet htjela vratiti, vidim, i drugi su se odmaknuli i sad ih nema...Nadam se da je sve u redu sa svima.
Ja se neću se hvaliti ali se nemam na što ni žaliti. Sigurna sam da je sve ovo ovdje pomoglo.

A meni se cini kako vise niko nema sto 'NOVO' da kaze/pise.
Neznam za druge ja jos uvijek trazim onaj pravi odgovor na pitanje kako dalje????

There ain't no rest for the wicked.hihihi
Na istoku stare priče, na zapadu ništa novo.
A šta sad, prst uuvo i PIVAAAJ.

Nista ne radi nista ne pomaze a kontejner(I) sve vise smrdi....

Volio bi vidjeti postove starijih forumasa. Fali malo da se forum pojaca.
Barem sto se Gurdijeva tice, a i ostalih tema.

Nekako mislim da je to sve preuzeo fejsbuk, a da su neki otvorili svoje web stranice, blogove i slicno.
Mozda su neki otisli iz svega toga, ali se osjeti da to nije ono sto je bilo prije.... Tako je i sa nekim drugim stvarima isto u kojima sam prisutan, ima manje ljudi i sve, ali nekako polagano se vracaju u stare vode.

Pogubimo se svi u necemu, pa zaglavis negdje...

Pozdrav svima!

Koliko ja vidim i pratim ljude koje osobno poznajem ( a nisu ni bili na ovom forumu) i znam da su malo dublje zagrebli u proučavanje ovih ovdje tema i dostigli znanje malo višeg stupnja: vidim da su napredovali u svojim životima, da im dobro ide, da su izliječili bolesti, svi koje znam i dalje prakticiraju svoje tehnike, ali o tome ne pričaju i ne raspravljaju. Oni koji su prije par godina bili počeli poučavati druge, redom su odustali i povukli se ali nisu prestali raditi na sebi i sa sobom.

I drugi forumi koje sam redovito pratila i sudjelovala su zamrli, članovi ušutjeli.
Zakon šutnje je jasan, nerasipanje energije je jasan zahtjev, nenametljivost, samozatajnost, sve to ima opravdanje i logika zašto se šuti je jasna.

Možda bi ovdje trebali vditi rasprave biti neki novi klinci, neki novi početnici.

Možda se ove "stvari" događaju periodično?
Prvo je tridesetih, pedesetih, šezdesetih godina prošlog stoljeća po svijetu krenuo val fakira s istoka koji su išli po sajmovima, ležali na čavlima, hodali po vatri i dokazivali da tijelo može nešto više, pa su se sedamdesetih pojavili karate i judo klubovi koji su približili "običnom puku" do tada nevjerojatne vještine mističnog istoka kao lomljenje cigli rukom,odmah su za njima stigle akupuntura i masaža koje su lako prokrčile sebi put i postale općepriznate i upoznale svijet s postojanjem meridijana, akupunturnih točaka, čakrama, zatim su s istoka stigli meditanati i tečajevi meditacija kao putujući prosvjetitelji obilazili gradove i držali tečajve, istovemeno je su stigle škole yoge, zatim devedesetih je živnuo val raznih vrsti bioenergetičara i upravljača energijom a odmah za njima škole duhovnog i tjelesnog iscjeljenja i prosvjetitelji uma i duha...

Treba proći neko vrijeme da nova znanja "sjednu" i postanu prihvaćena među ljudima kao istina.
Polako ali sigurno ulaze čak i u rječnik. Sve više ljudi govori o energiji, kako se pozitivna ili negativna energija širi, kako se krade, kako se iscrpljuje ili se njme puni...Do prije dvadeset-trideset godina nije se znalo ni da u tijelu postoji nekakva energija a kamo li da se nju može krasti ili širiti, a sad već idjeca koriste te izraze s energijom kao nešto što se podrazumijeva.
Tko bi znao što nas sada očekuje, kakva nova znanja?

Zanimljivo , zar ne?

Kako su dostigli znanje višeg stupnja? I na koji nacin si skuzila da su na vecem stupnju i na koji nacin su napredovali u zivotu?

Kod nekih ljudi koji su poucavali druge ljude, sam bio na nekim predavanjima i shvatio da mi nisu rekli nista vise nego ono sto sam sam mogao procitati u nekim literaturama.

O sutnji razumijem sto hoces reci.

Ako netko zaista vjeruje da je u smrdljivom kontejneru koji sve više smrducka, samo je korak do toga da povjeruje da je prazna plastična boca. Hajde, samo trunku mašte još i začas si spašen: spasit će te oni koji vade boce iz kontejnera.
Ako netko ne vjeruje, već ZNA ono prvo, šta ga spriječava da SPOZNA ono drugo?

Sad, ne znam jel tragično il komično, kako kome, al šta je tu je...

Gdje nestade misao zore rujne u najcrnjoj postponoćnoj tami?
Možda se skriva tamo u viziji što čuva kapije sna.
Možda tek čeka da je prvi drhtaj sunca izmami.

"Način na koji prihvaćaš stvari ... je samo jedan među bezbrojnim načinima. Jedan način je samo jedan način... i nema uvrede ni za tebe ni za druge ako ga napustiš, pod uvjetom da ti to tvoje srce nalaže... Razmotri svaki način dobro i razumno. Isprobaj ga koliko god puta misliš da treba. Onda postavi sebi, ali samo sebi, jedno pitanje... Ima li taj način srca? ... Ako ga ima, to je dobar način; ako ga nema, ne valja. ... Na jednom je putovanje radosno... dok god si s njim sjedinjen. Drugi će te natjerati da proklinješ svoj život. Jedan ti daje snagu, drugi ti ju oduzima." Kako neobično može zazvučati Učenje don Huana...

A evo i još jedna: Kada se unutarnja rasprava prekine, ovaj svijet se ruši, a na površinu izranjaju čudesne strane nas samih. Kao da su do tada bile strogo čuvane našim riječima.

A ovo bome ne znam odakle je:
Odbaci ono što ti je u glavi,
Velikodušno dijeli ono što ti je u ruci
I nikad ne ustukni pred udarcima sudbine.

Čini se da nas ne motiviraju sve iste stvari dok čitamo, proučavamo, šetamo se različitim tekstovima? Ja kao prvo, VOLIM čitati. Kao drugo, VOLIM mistike, metafizike, mitologije, religije, paranormalne stvari, epsku fantastiku. VOLIM AP-ove i LD-eove, VOLIM šetnje i vožnje, VOLIM sjesti pod drvo, ali isto tako VOLIM i ustati od ispod drveta, VOLIM toplinu sunca, ali i hlad sjene. VOLIM promišljati, ali VOLIM i tihovati. VOLIM pisati, ali VOLIM i ne pisati. VOLIM razgovarati s ljudima, ali VOLIM i šutjeti. VOLIM slušati, ali VOLIM i ne čuti ništa osim unutarnje tišine. VOLIM fazu metaboliranja, kad predam životu da izdvoji nutricijente od onoga što za mene i njega u meni nisu ...
Brojni su to načini i katkad je vrijeme plodonosnije za jednu ljubav, onda za neku drugu. Ona koja je momentalno nemanifestirana, nije ništa manje voljena. Međutim, ima par stvari koje ne volim uopće, jedna od njih: ne volim raspravljati. Ne me zanima. Nikad nije. Ali volim pronaći biser na svakom poprištu i raširivši ruke pustiti ga da zasvijetli obim stranama, svim stranama. A sam biser ima tek jednu stranu i biser je jednako sa svih strana. I povijest je pokazala da ne traže svi ljudi biserje. Neki ga vole ukrasti, zašarati i zamaskirati, obući u nešto drugo i onda otisak pokazivati svima, a biser sakriti u neki tajni sef nekog brloga, daleko od svjetla dana, daleko od oka. Ako oni to tako vole - to je njihova stvar. Moje je: progledati kroz metalne legure, kroz zidove i stijenje njihovih tajnih skrovišta. Jer nemoguće je biser od bisera sakriti.
U svakome od vas je biser. Vi JESTE u svojoj najdubljoj nutrini taj biser. On sja i svijetli svojim autentičnim sjajem i vibrira vibrom prepoznavanja svakom drugom biseru.

"Eto ti pesma, ludo jedna".

Pozdrav svima koliko vas ima!

Kako su dostigli znanje višeg stupnja?
Radom na sebi. Što su točno radili? Integrirali sve aspekte i kvalitete svoje osobnosti i-kako bi se to najjednostavniej reklo- odrasli su.
Odrasli su oni ljudi koji rade što hoće, a to što oni hoće ispadne dobro- nije im na štetu nego na korist.
Oni sami sebe uzdržavaju, nikome nisu na grbači, nikoga ne iskorištavaju , ne kradu energiju ni na koji način i ne dozvoljavaju drugima da je kradu od njih. Spojeni su sami sa som i sa svojom biti, imaju potpunu intiuisiciju to znači da im nitko im ne treba reći što je dobro jer oni to znaju , niti što je loše jer oni to ne čine.
Odrasli dobiju što im treba i mogu brinuti o drugima, o starcima i djeci, i nikome nisu na grbači, mudri su, hrabri, snažni. Ne lažu, poptuno su povezani s istinom.
..Kako se dođe do toga?
Odustajenjem od svega što je djetinjasto . To ja pojednostavljeno, ali ustvari i je tako , vrlo je jednostavno...a opet i nije. To shvatiš na kraju kad sve obaviš pa kažeš "A joooj.... pa to sam mogao znati na početku.."

Kako ja znam da su oni dostigli viši stupanj?
Tako što vidim kako žive, čujem što govore, čak i boja glasa govori o tome je li netko dostigao viši j zreliji stupanj razvoja. Vidi se i po očima.
Vidim kako žive, vidim da su radosni, osjeti se to. Ne kažu za sebe da su razvijeniji od drugih, oni to nikad ne bi ni rekli. Oni to naprosto jesu.
Napredovali su odustajanjem više nego trudom.


Ljudi koji drže predavanja ne mogu reći ništa više od onoga što već piše u knjigama. Sve je već otkriveno i sve već negdje piše.
Zašto drže predavanja ako sve već piše i ako se sve već zna? Pa, zna se, ali ne znaju svi, ustrvari, više je ljudi koji ne znaju od onih koji znaju. Zato je dobro govoriti. Jer ljudi koji znaju budu jači što ih je više. Zato je dobro da se znanje širi. Stotinu svijeća više svijetli od jedne same.

Drže predavanja i zato što nekim ljudima više odgovara predavanje od čitanja- Ali, neće svako predavanje dotaknuti svakoga, potreban je da se dogodi onaj neki "klik", a taj "klik" se dogodi onda kad je slušatelj spreman čuti, a ne kad je govornik dobro izrekao misao. Predavači možda na jednom predavanju uspiju stvarno duboko dotaknuti deset od dvjesto ljudi. Ako se to dogodi, to se smatra velikim uspjehom. Inače, zadovoljit će se i činjenicom da se ljudi iz publike za godinu dana, kad se negdje spomene ista ta tema, sjete da su negdje nešto čuli o toj temi i da im tema ne bude odbojna.

sen-sei...kako si ?
nekako mi ne zvučiš ni veselo ni smireno...
žao mi je.

psst.. We are hiding here inside a dream.

Non capisco.

ninet´altro che un presentimento...

Pozdrav ljudi!

Jel neko mozda procitao knjigu "Dosije Snouden"?
Ja sam je zavrsio pre neki dan i jedna stvar me jako kopka, nisam bas strucnjak za informaticke tehnologije pa bih da popricam sa nekim ko se razume.

Elem Snoudem je mladi kompjuterski genije koji je hakovao NSA, CIA i samim tim i ostale moćne organizacije iz Evrope i sveta.
U prici je sve opisano, opisuju kako NSA spijunira internet (sve građane) i to rade tako sto se nakace na opticke kablove koji se pruzaju duz okeana, zapravo nakace se na stanici koja je na obali gde kablovi ulaze/izlaze.
Pola knjige je prica o tim optickim kablovima i kako Ameri zapravo imaju i sreće jer dosta tih kablova ide preko njih i jos trista cuda. Naravno prisluskuju telefone,internet preko telefona itd. Snouden je i sam u jednom trenutku rekao da moze da spijunira bilo kojeg coveka tako sto bi ga hakovao a bez da ostavi trag. U nekim momentima se vodi i tako reći pravi mali rat oko optickih kablova i njihovih stanica.

Sve je to meni jasno ali u celoj toj prici gde je sve zaista detaljno opisano ne postoje sateliti!!!
Gde su nestali, za cega sluze sateliti jer cela svetska internet mreza funkcionise preko optickih kablovai to sve lepo pise.

Pazi , ne navodim vodenicu ali ovo je jako jako cudno, skupljaju sve imail, sms, razgovore preko fiksnih telefona, viber, whatcapp, o facebook-u je i suvisno govoriti i to sve zahvaljujući tome sto imaju pristup stanicama na obali okeana gde ulaze kablovi.
Niko ni u jednoj jedinoj recenici nikad nije spomenuo satelite.

Znaci da cela svetska internet mreza funkcionise samo preko optickih kablova i to ima napisano crno na belo takođe imamo i svedocenja ljudi koji rade na tome i koji koriste ili su koristili za spijunazu sirom sveta.
Meni cudno, a vama?