Sekcija 1 - Bilješka 7
Slijedi priča, malko začinjena solju...
Postoji ta neka kao prazna posuda u nama. Ona je kao "dio tijela", našeg bića. Budući je prazna i nema oblika niti forme - ona je kao da nije, a opet jeste (ne kao potencijal, već kao nešto što znate da će se zbiti i samo se IŠČEKUJE taj događaj, kao kad gledate i čekate da vam se završi gradnja kuće...). Ta prazna posuda treba biti nečim ispunjena i to nešto je šakti, moć manifestacije. Kunda znači "posuda u kojoj će se zapaliti vatra", ona je poput kamina u kojemu još ništa nije potpaljeno. Ali može biti, na kraju krajeva - to je i svrha kamina. I kad ima za to "osnova" - BIT će. Tako, kada šakti dođe nastaniti se u toj posudi koju zovu kunda, ona sama dobiva ime "kundalini šakti". Ili jednostavno kundalini. Do tada - kundalini nije ništa i ne postoji. Zaboravite igre riječi i filozofske sofistrije, najbolje će biti...
Kundalini je "sirova" šakti - kada dođe, kad se nastani - unutar te naše male posudice. Kaminčić u kojemu je zapaljena vatrica. A kao što svi znamo - postoji nekolicina lako razlučivih tipova vatre. Malena logorska vatrica... NE želimo požar! Samo onaj malecni plamen u kaminu...
Rečeno je "sirova" kako bi se razlikovala od svoje "oplemenjene" varijacije. Oplemenjena, sublimirana kundalini se može opisati kao kuglice ili kaplje onoga što se naziva "soma" - "nektar besmrtnosti" - kada ju Brahma-nadi popije (da opet upotrijebimo hindu terminologiju). U bilo kojem drugom slučaju, ona je - SIROVA. Na neki način, obje su isto, i nisu isto. Šakti je poput rijeke, jezera, poplave. Kada se ulijeva u našu malu posudicu (kundu) - ulijeva se u TRI (3) "posude": tradicionalno (hindu) one su vatrena-posuda, sunčeva-posuda i mjesečeva-posuda. Um, duh i dah... (Ili duša, božji duh i ljudski duh ili osjet, duh i duša ili neke desete terminologije - ovisno već čije elaboracije se uzmu u obzir u datom kontekstu...).
I onda, kada se "probudi" ili ulije u ili zaplamsa u sve tri istovremeno - onda je to, kako kažu, POTPUNO "buđenje kundalini". Prije toga, može se dogoditi da se migolji ili komeša malko, može "prsnuti" ili se "probuditi" u bilo kojoj od njih i u bilo kojoj od njene tri glavne forme (ima i četvrta). Tri forme su BLAŽENSTVO, PLAMEN, MIR (ali tehnički, to nisu forme kundalini, već šakti; kundalini (opet tehnički) bivajući samo dio koji zaplamsa u "kundi". Ja ih tako zovem, gornja tri naziva za forme. Neki bi mogli uskočiti i ustvrditi da bi se forma koju zovem Mir mogla prozvati Praznošću ili Ništavilom, Prazninom. Ne mogu ju tako prozvati - jer je ona SVE OSIM prazna. NIJE ona prazna (ni od čega), ona NIJE prazna - ona je PUNA sebe same. A opet prazni, ispražnjava... poništava sve različito od nje same: izvodi na vidjelo i ništi sve što tu ne pripada i zauzima svoje mjesto sama.
Kažem "naša" mala posudica jer je povezana s nama na nekom nivou (iako ima svoj utjecaj na sve njih). Rečeno znači tek ovo: postala je manifestirana. Ali mi pitamo "šta?", šta je postalo manifestirano? Ono što je i prorečeno: zar ne znate da STE VI - HRAM BOŽJI? Načinjen bez ruku. Ono što bilo koji hram mora imati da bi uopće bio "hram" jeste nekakav OLTAR. I tu pod oltarom: planuo je plam, život se manifestirao, prinos je donešen i konzumiran, svrhe su ispunjene. I SVIJEĆNJACI su također tamo... I Jedan koji hoda među njima.
|