|
Član foruma |
Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm Postovi: 580
|
Metafizički pogled na obrazovanje1. Jedan od pogleda… Iz jednog ugla. Tih pogleda i uglova je više, naravno. Jedan pogled… samo da bi se uočilo, kao što je najavljeno, kako izgleda ukrštanje na polju obrazovanja horizontalno i vertikalno uopštavanje.
2. Sva planetarna obrazovanja u istom su košu, logično, jer sva su, i svi mi sa njima, u istom planetarnom Karantinu-Paklu-Zatvoru. A sva u istom košu… suštinski sa istim KPZ-profilom, jedan od važnih aspekata tog profila konstatovao je Dž. T. Gato: nastojanje svih obrazovnih sistema je na formiranju poltronskog mentaliteta građana. Balkanska i slična obrazovanja (recimo – pogledati španski film „Pravo obrazovanje je zabranjeno“) su sa ogoljenijim problemima jer su u njima jače-konzervativno zadržani aspekti starih obrazovnih vrednosti. Balkanski… kao, zar nema tu evropejskih, recimo – Hrvatska, Slovenija…? Pa svi sada prelazimo po Eu-propadajućem diktatu na tzv. nastavu orijentisanu ka ishodims/standardima, svi postajemo unificirani, težimo tome. Pompeznim, unapred propalim, sa kojim nikako da se krene, projektom državne mature rukovodi – Slovenac Mohorčič, tobože, da nam prenese slovenačka uspešna, tj. „uspešna“ iskustva. Negde je obrazovna priča sa humanijim karakteristikama, kao u skandinavskim slučajevima, ali – sumorna KPZ-priča na delu je svuda podjednako, a u mnoštvu specifičnih varijacija.
3. Neki aspekti horizontalnog uopštavanja… Sveprožimajuća simulacija, imitacija, foliranje i samofoliranje. Simulacija sticanja znanja, sposobnosti (tzv. kompetencije), itd, simulacija vaspitnog delovanja na učenike.
4. Simulacija sticanja znanja se svodi na usiljeno memorisanje/bubanje uglavnom velike količine informacija. Znanje se primarno i shvata kao izmemorisana uglavnom velika količina informacija. Mišljenje (kritičko mišljenje je neumesno i spominjati!), tj. podsticanje učenika na mišljenje i razmišljanje – folirantski inicirati tu i tamo, na nekim marginama bubanja i zasipanja/zatrpavanja učenika rekama/morima informacija. Samo usput, ilustracija… da se vidi koliko se u savrmenim uslovima zabrazdilo/zabasalo u obrazovne distorzije… Još pre dvesta godina (pre dvesta godina!) nemački pedagog Disterveg je definisao tri principa normalnog obrazovanja: a) od mnogog znanja (od džungle izmemorisanih informacija) samo se postaje gluplji, b) umesto toga – učenike zaposliti samo suštinama, c) navoditi učenike da što više razmišljaju o tim suštinama.
5. Elem, simulacija sticanja znanja…?! Kako ćete proveriti svoju uspešnost u prenošenju (ili podsticanju na sticanje) i učeničku uspešnost u sticanju znanja? Savršeno jednostavno, bar to je u pedagogiji (koja je sva 80-90% u nebulozama) lepo definisano: proverite nakon nekog družeg vremena tzv. stabilno znanje. A stabilno znanje se proverava bez najave, bez obnavljanja i pripremanja učenika za provere. Logično je zašto je to stabilno znanje! Pa nakon završavanja škole niko od nas ne ide da redom obnavlja gradiva iz svih srednjoškolskih predmeta! Dakle, vrlo lako i jednostavno, proverite kako/koliko vam učenici ovih dana obrađenih desetak lekcija znaju: za šest meseci, za godinu dana, za 2-3 godine (čak i da ne idemo dalje). Izvestan procenat zaboravljanja je normalan, ali ovde nije normalno to što se znanje koje ostaje maltene svodi na nekoliko procenata. Što su programi pretrpaniji (kao u Srbiji) – to je ova pojava očiglednija: već nakon mesec dana učenici ubedljivo pozaboravljaju većinu onoga što su ovih dana uspešno odgovarali. Naravno, ostanu neki dronjci od znanja/izmemorisanih informacija, naravno da se ne zaboravi bukvalno sve. Ali to što je zapamćeno daleko je od nekog znanja u pravom smislu.
6. Tu dolazimo do drugog aspekta horizontalnog uopštavanja: učenici stiču znanja… naterani da stiču znanja iz sistema znanja (znanje u svakom predmetu je u formi sistema), a niko… nijedan učenik ne ovladava znanjem kao sistemom! Učenik može da se seti nekih detalja, nekih definicija, nekih informacija, ali nema šanse, uz sve sadašnje načine i modele rada, da učenik vidi sisteme kojima pripadaju te definicije, detalji, informacije.
7. A memorisanje/bubanje svega toga je jedan psihološki gadan, mučan proces, nećete čuti da bilo ko od učenika govori sa simpatijama o učenju/bubanju kao o prijatnom procesu. Može da govori o tome kako voli da čita štošta iz predmeta koje voli, ali ne i o lepoti bubanja. Onda bi se tu razuman čovek zapitao (da glas zdravog razuma nije napustio većinu onih koji su u obrazovanju): a čemu onda sve to. Toliki sati i sati tobožnjeg rada i nastavnika i učenika, toliko muka, toliko stresova, itd. Zašto?! Da bi se „u konačnici“ za koji mesec ili za koju godinu ako ne baš sve, a ono većina toga pozaboravljala?! Rekli biste: nemoguće da nastavnici, koji godinama takoreći svakodnevno komuniciraju sa učenicima, ništa od toga ne uočavaju, ne uočavaju to bedno i prevarantsko naličje obrazovanja i/ili sticanja znanja!
8. E, tu dolazimo do sledećeg aspekta: sujeta, golema-pregolema sujeta onih koji rade u obrazovanju (tj. svakako kritične mase njih, svakako da ima dosta trezvenih koji nisu skloni samofoliranju). Nastavnici ne žele da uočavaju simulaciju prenošenja/sticanja znanja – jer bi se time urušila slika koju imaju o sebi: slika o svojoj uspešnoj obrazovno-vaspitnoj misiji! Našta bi to ličilo da ja priznam, kao što ja lično bukvalno i priznajem: da radim nešto beskorisno, čak u dubljem intelektualnom i psihološkom smislu i štetno po učenike?! Neee, ja sam uspešan u prenošenju znanja i vaspitavanju učenika, ja, fraza koja se često može pročitati na društvenim mrežama: uspešno „izvodim na put“ generacije i generacije učenika. Pa onda tu uglavnom sledi i, kao što sam stavio u naslovu poslednjeg teksta u jednoj prosvetnoj grupi (a naćušene reakcije se podrazumevaju!): „horska kuknjava“ – a društvo nas ne ceni, jadni mi!
9. A tek simulacija vaspitnog uticaja škole…! Ovaj uticaj kao simulaciju shvataju čak i nastavnici sa najjačom sujetom. Našta se svodi foliraža sa vaspitnim uticajem? Na neke otužne demagoške pričice ili pouke, tu i tamo kada iskrsnu neke situacije. Lupi Mali Perica Malom Simici čvrgu na času, a učiteljica odmah vaspitno reaguje: - Mali Perice, ne sme se udarati čvrga svom drugu! Ono što ne želiš da neko tebi uradi, nemoj ni ti njemu. Jesi li razumeo? Mali Perica klimne glavom: - Da, učiteljice! A onda, kad budu na ulici, neće u školskom dvorištu, da ga ne bi tužio kod učiteljice, Mali Perica šutne u zadnjicu Malog Simicu, pa mu možda lupi i šamar. Možda ovo deluje kao preterano karikiranje… u zgradi sam koja je u blizini osnovne škole, u prilici sam da ovakve scene bukvalno vidim i čujem. Dakle, rezultat vaspitnog delovanja škole – porast agresivnosti i/ili nasilja u školama ili među učenicima?
10. A tek sistemski dokumenti…! To je krcato simulacijama, foliražama, glupostima… da je iole razumnom čoveku mučno i da ih čita, tj. može da ih čita ako ume/uspe da isključi zdrav razum. Neki nasumice odabrani citati… Naše obrazovanje (u Srbiji) kod učenika obezbeđuje:
Citat: 10) razvoj svesti o sebi, stvaralačkih sposobnosti, kritičkog mišljenja, motivacije za učenje, sposobnosti za timski rad, sposobnosti samovrednovanja, samoinicijative i izražavanja svog mišljenja; Šta kod nas učenik za peticu zna/ume/može?
Citat: 1) primenjuje znanja, uključujući i metodološka, u složenim i nepoznatim situacijama; samostalno i na kreativan način objašnjava i kritički razmatra složene sadržinske celine i informacije; procenjuje vrednost teorija, ideja i stavova; A šta učenik koji završi rednju školu kod nas zna i ume u okviru srpskog jezika i književnosti? Između ostalog, između mnogo toga ostalog:
Citat: 2СЈК.3.1.2. Излаже у званичним ситуацијама, јавно и пред већим аудиторијумом о темама из области језика, књижевности и културе које су предвиђене градивом; има развијене говорничке (ораторске) вештине; претпоставља различите ставове аудиторијума и у складу с тим проблематизује поједине садржаје; препознаје и анализира вербалну и невербалну реакцију саговорника односно аудиторијума и томе прилагођава свој говор. Ili u okviru istorije:
Citat: 2.ИС.2.2.2. Анализира предрасуде, стереотипе, пропаганду и друге видове пристрасности у тумачењу историјских појава у историјским и савременим изворима информација и уочава њихове последице. Itd, itd, itd! U opkladu da su ove gluposti očigledne i osrednje inteligentnom laiku! Osrednje inteligentnom laiku jesu, ali superinteligentnim „stručnjacima“ koji „brinu“ o obrazovanju – nisu. Da jesu – ne bi ni kreirali ove obrazovne nakaradnosti koje su u koliziji sa realnošću.
11. Vertikalno/metafizičko uopštavanje. - Obrazovanje je jedna od ključnih oblasti društva, jer znači uticaj na formiranje i sazrevanje mladih, dakle – celog društva, znači njihovo osposobljavanje za funkcionisanje u društvu, u krajnjem sledu – pomoć/uticaj na duhovni ili rast svesti. - Podrazumeva se zašto bi obrazovanje bilo pod posebnom „prismotrom“ ili posebna sfera uticaja iz Transcendencije. - Shvatiti sve te/tolike izvitoperenosti u obrazovanju (a ovde je dočaran samo delić) – nemoguće je u okviru bilo koje fizičke, „zemaljske“, tj. nemetafizičke discipline. Pedagogija je, kao što rekoh, oko 90% u magli i glupostima i sama, kao i obrazovanje (uostalom – i očekivano, ona je naučna osnova obrazovanja ovakvog kakvo je), tek sociologija ili sociopsihologija tu ne mogu da donesu neka trezvena objašnjenja. - Ceo smer izvitoperenosti/distorzija sa obrazovanjem se svodi na simulacije: sticanje znanja se svodi na mučno memorisanje reka nefunkcionalnih informacija, čime se znanje samo „spamuje“, ceo mučan proces ispada kao presipanje iz šupljeg u prazno, odnosno, ceo proces ispada kao intelektualno otupljivanje i, kao što reče Gato – kao formiranje poltronskog mentaliteta mladih/građana, itd. - Ostaje kao funkcionalno/efektivno profesionalno osposobljavanje u mnogim oblastima/profesijama, a podrazumeva se zašto: treba imati sposobne pojedince za energetsko izrabljivanje u radnim sistemima. - Ustrojstva obrazovnih sistema su takva da se obezbeđuje „reprodukcija klase same sobom“ (Marks). Tj. obezbeđuje se ciljano programiranje i mladih kao budućih građana, i samih nastavnika koji treba da profesionalno programiraju mlade. I pre nego što završe fakultete za rad u školi, za programiranje mladih – nastavnici su prošli i sami kroz dreševe programiranja osnovnog i srednjeg obrazovanja, isprogramirani su… recimo, da je znanje izmemorisana velika količina informacija, da se znanje prenosi pričanjem priča učenicima, a da se proverava učeničkim papagajskim ponavljanjem/odgovaranjem tih istih sadržaja, itd. I tako dolazimo do toga da im je razumno i normalno ono što je zdravom razumu nerazumno i nenormalno. - Ko je ustanovio takav sistem ili takve sisteme? U nekim ranijim vremenima mogli ste jasnije da uočite „prste“ države ili upravljačkih državnih struktura, recimo u pruskom obrazovnom sistemu iz 19. veka, iz kojeg nam je suštinski ostao model savremenih obrazovnih sistema (po istraživanjima Dž. T. Gatoa); ili u socijalističkom obrazovanju u kojem je jasno istaknut cilj: "razvoj svestrane socijalističke ličnosti". Danas ne možete da uočite takve direktne veze i zle namere: svaka država (ne računajući autoritarne) zaista i želi da kod učenika postiže kao iskreno najbolje ono što ispada da je simulatorski/folirantski zakonski određeno, želi da škole rade na dobrobit učenika, mladih, itd. Zašto/kako sve ispada kontra? - Ako idemo iznad i iznad, tražeći kreatore/uzročnike, ako idemo naviše po liniji metafizike – dolazimo do „Tampon zone“, dakle, zalazimo u zonu Transcendencije. Neko/neki iza Planetarne Scene, iz Transcendencije, mora da bude/budu generalni kreatori ili inspiratori ovakvog dehumanizujućeg i distorzitivnog, suštinski kretenizujućeg obrazovanja. - Onda dolazimo do Parazitizma kao sveprožimajuće karakteristike života na Zemlji, odnosno do uočavanja Zemlje kao Karantina-Pakla-Zatvora, te do nekih Zlotvorskih/Parazitskih bića kao Gospodara Zemlje i Transcendencije koja je u prvoj zoni Transcendencije oko ili „oko“ Zemlje (budući da nemamo predstavu o nekakvim fizičkim relacijama). Da bi se sveprožimajući Parazitizam i kontrola Mase čovečanstva održali – morate imati nesvesna i tupava ljudska bića, a poželjno je da ona, ne samo da toga nisu svesna, nego im treba omogućiti iluzije svega suprotnog: intelektualnog rasta, rasta duha i svesti, itd. Iluzije postizanja svega toga samo drže u još jačem klinču Zarobljenosti i Parazitskog „zagrljaja“.
|
|