Jednog popodneva, dok jos bijah mlada djevojka pred punoljetstvom koju godinicu, pozove me majka u svoju sobu i kaze: "Slusaj!" Sjednem pored nje na krevet ispred ormarica na kojem se nalazilo ogledalo, vaza s rezanim cvijecem i velika kutija kreme. I slusam. I cujem-kuca rucni sat na navijanje, onaj zenski, starinski. (A to je sitno, brzo kuckanje, vrlo specifican zvuk.) Pogledam u mamu i pitam: "Gdje to sat kuca?" Kaze mama: "Sto cujes?" Odgovorim: "Cujem rucni sat, gdje to kuca?" i ustanem, pa za zvukom do ormarica, vaze, kreme... A mama pred mene, uze onu kremu na dlan, kad! kuca sat u kremi!! (Mama me zvala da provjeri jel ona to dobro cuje ili joj se cini, kako bilo-i ona je cula rucni sat. Kasnije kroz zivot to kucanje sam cula nebrojeno puta, zakljicila da je to neki znak, ali zaista nemam pojma sto je.)
_________________ (lajem na mjesecinu)
|