Um je bio kao slobodan(ili nije, ne znam), jednostavno sve razumes i to se nije ticalo samo mene vec svih.
I to vece mi je bilo jasno sve, moja 'uloga' u zivotu i kao bio sam u cudu a kao i osecao sam to sve vreme, ceo zivot da je samnom nesto drugacije ali nisam znao sta.
Jedna recenica mi dosla to vece u glavu 'hvala ti Boze na svemu, vecni sam ti duznik'
Ujutru je ceo svet bio drugaciji, ja ti ne umem to opisati ali se nesto desilo, svugde oko mene, primetio sam sve to.
Ili to ranije nisam primecivao, ne znam, ali tog jutra ljudi su se i ponasali drugacije.
Fizicki sam i ja izgledao drugacije, video sam to u ogledalu i tih dana su to primetili i moji prijatelji, rekli su mi.
Jedna romkinja sa decom mi je dva dana posle te noci trazila novac na ulici, dao sam joj i rekao joj da cuva to dete sto drzi u narucju, ne znam ni sto sam to rekao, sutra sam u novinama na trafici video njenu sliku kako drzi to dete a ostala deca joj izgorela.Uplasio sam se.Takve stvari su se desavale.
Ceo zivot sam postavljao pitanja u sebi, zasto je ovo ovakvo, ono onakvo, onaj onakav, ja ovakav itd, uvek to zasto, i kao da sam dobio odgovore na sve to.
Zbrka je nastala kada sam krenuo traziti odgovore po internetu, kroz tudja iskustva, tekstove o religijama itd.
I uvek se vracalo na to jedno, a mene kao strah od toga, pa sve dovodim u sumnju, preispitujem kao sto kazes, pa se pitam, Boze jesam li ja lud

Pa sam trazio onda znakove ludila po internetu

Da napomenem da ne koristim narkotike i tome slicno.
Nisam previse religiozan, vaspitan sam u tom duhu Pravoslavlja ali nisam se nikada tu nasao potpuno.
Nisam ni koristio razne tehnike koje se nude za duhovni napredak.
Samo sam ziveo to sto zivot donosi i pitao se zasto.
Ziveo sam kroz ljude, i svasta su mi oni doneli.