DeMonDieu je napisao/la:
Za početak, obzirom da mi je ovo prvi post na forumu, pozdrav svima koji su odlučili kliknut na naziv teme.
Ovdje sam jer me, otkako sam na putu (dubljeg) istraživanja same sebe, prati jedan neopisiv osjećaj usamljenosti, koji se počeo manifestirati na način da sam doslovno spriječena u ikakvom pokušaju socijalizacije s drugim ljudima. Po prirodi sam extrovertirani introvert i iako generalno nisam ljubitelj ljudi, imam snažnu potrebu za razmjenom ideja, pričom, druženjem.
Otkako sam prekinula dugogodišnju vezu i živim sama, otkrila sam da nemam pravih prijatelja i da imam samo sebe. Što je divno, jer se na sebe mogu uvijek osloniti.
Međutim, što dublje uranjam u samu sebe, to je manje ljudi oko mene, a moja potreba za ljudima (interakcijom, pričom, popit pivo nakon posla, etc.) raste.
Je li se ikome od vas slično desilo/dešava? Je li ovakav oblik izolacije dio procesa čišćenja?
Nekoliko puta do sada prolazila sam kroz slične faze kad sam se osjećala usamljeno. Čak sam i pisala o tome na forumu i tražila neko objašnjenje
Mislim da ima nekoliko ralićitih uzroka takvom osjećaju i nekoliko raličitih faza razvoja na kojima se takav osjećaj javlja. Na početku puta javlja se nakon prve stepenice duhovnog razvoja kada se dogodi prvi "krug" odvajanja od onih obrazaca koje smo prerasli. Kao dio krize odvajanja javlja se osjećaj napuštenosti i usamljenosti. Prvo otpadaju najveći energetski iscrpljiači iz naše blizine a zatim otpada još jedan broj ljudi s kojima smo se družili i na koje smo bili navikli iako nam ni po čemu nisu odgovarali a ni mi njima. Brzo se naviknemo bez takvih "drugova", nakon počete nesigurnosti i zbunjenosti počnemo se osjećati kao da smo izuli tijesne cipele. Sijedi perid mira, drži nas osjećaj snage i osjećamo ss dobro. Zatim se dgodi nešto što nas vrati natrag na put i rad na sebi, a opet novo odvajanje i osjećaj usamljenosti. Opet nešto postignemo i sliedi perido mira. I tako nekoliko puta, kao u koncentričnim krugovima. (7 krugova-kao 7 čakri, i još 5 krugova za čakre izvan tijela )
Razvoj se odvija u više faza slično kao razvoj ličnosti čovjeka od djeteta do zrele dobi: prolazi se (psihički i duhvno) dojenačka dob, rano djetinjstvo, predškolski uzrast, mlađi školski, predpubetretet, pubertet, adolescencija i konačno, odrasla dob.
Razna učenja imaju razne nazive za te faze, neki to mjere pojasevima, stupnjevima, imaju razne stupnjeve inicijacije, učeničke, majsorske,...kako god ih nazvali uvijek imaju viđe-manje isto značenje a to je odrastanje. Biti odrastao znači da možeš sam o sebi brinuti da preživiš. I da ti možeš brinuti o drugima da oni prežive pod tvojim vodstvom. Odrastao zna što radi i to radi dobro i s uspjehom. Odrastao je samostalan. To doslovno znači da sam stoji (da ga ne treba pridržavati d ane padne) Da bismo bili odrasli trebamo se odvojiti od roditelja i postići financijsku i svaku drugu samostalnost tako da budemo sami sebi oslonac, Riječ samostalan u sebi sadrži riječ sam...a mi se plašimo samoće, Zapravo plašimo se da nećemo moći preživjeti tako sami. Taj strah je stvorio ljudske zajednice. Da nema tog straha bili bismo kao vukovi samotnjaci. To je iskonski instiinktivni strah, urođeni, kao što je urođen strah od pada na glavu. Međutim, to što je strah od samoće iskonski i priroda, ne znači a ga je lako podnijeti....
Bez obzira kojom se tehnikom razvoja (odrastanja, sazrijevanja) bavili, taj je osjećaj sastavni dio svake faze a naročito je jak tijekom zadnje faze, baš pred sam cilj.
Kad ne bi bilo tog osjećaja, mi ne bi tražili novo društvo...To je, dakle, koristan osjećaj
Društvo nam terba za razmenu energije. Priroda energije je da kola, da teće, a ne da stoji....zato nam treba razmjena i društvo za razmjenu, i zato se ne osjećamo dobro kad smo sami.
Osjećaj usamljenosti povezan je sa strahom od samoće i sa osjećajem odbačenosti. Iako je prirodan, nije znak duhovne zrelosti ni odraslosti. Odrasli zna da može snaći u svakoj situaciji, zna da je sposoban i da će preživjeti, hrabar je, zna da može potražiti društvo . Zrela osoba ne osjeća iracionalne strahove.
Ako osjećaj usamljenosti potraje i ako je pretežak, tada nam otkriva činjenicu da nismo raščistili sa svojim potisnutim i pohranjenim neprorađenim osjećajima i trebao bi nas vratiti na stepenicu-dvije unatrag da to nadoknadimo.
vidim da si post pisala još zimus.
Kako se sada osjećaš?
Je li prošlo?