Sada je: čet mar 28, 2024 9:37 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 115 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jun 22, 2014 9:23 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 23, 2014 3:14 am
Postovi: 183
ORAO: Sjenko .... joooj šššššššššššššššššššššš šta me osa napala.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jun 22, 2014 9:33 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
I ja tebe volim 8)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jun 22, 2014 9:41 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
Koji je degen ovaj Gavranius.
Promatrac, verujem da je ovo za banic jedan fini.

Sta ti mislis, da vesto krijes svoj identitet novim profilima i da si u``magli``
Ma aj, svi znamo da si barem 3 profila promenio svi prepoznaju koliki si car vec posle 2 poruke.

Sjenko, obozavam tvoje postove!!! :)

:thumbup:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: pon jun 23, 2014 8:54 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Snoopy, hvala ti na podršci i ne brini zbog Gavraniusa. Znaš da on mora biti glavni forumski nagual pa se ljuti ako netko tu piše neke svoje "uvide" bez da ga je pitao. Treba mu očito da se malo ispuše, a i vidiš da ga je osa ujela, mora da na neko osjetljivo mjesto.

Nego dragi Snoopy, ti i ja ne slutimo zapravo kakav je opaki igrač gavranius. To što stalno mjenja nickove nije znak mentalne nestabilnosti, nedaj bože, nego nam se prikrada, jer je veoma veoma prepreden. Nema s njim zajebancije.

Nemoramo zazivati Promatrača, mislim da gavraiusa bića s viših katova već imaju pod povećalom :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: pon jun 23, 2014 3:42 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
Mislim da te Gavranius već ozbiljno shvatio i u bradu sebi rekao:
Pa ja već znam da sam najveći nagual na forumu i vrhunski prikradač u magli.
\:D/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: pon jun 23, 2014 5:35 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri apr 23, 2014 3:14 am
Postovi: 183
snoopy je napisao/la:
Mislim da te Gavranius već ozbiljno shvatio i u bradu sebi rekao:
Pa ja već znam da sam najveći nagual na forumu i vrhunski prikradač u magli.
\:D/

Hvala, hvala. Pa da, znate vi tko je car, neka tako i ostane.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: čet jun 26, 2014 6:32 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Drugi; o četiri starca ili kako sam naučio sanjati

Pretprošlu noć sam se poravnao sa svime što je drugi, sa svime što sam ja, barem u onoj mjeri u kojoj je to mojoj svijesti trenutačno dostupno. Nije prvi put da mi se to desilo, no uvijek je euforično. Naime, zadnji put kad mi se desilo, otvorio sam ovu temu :) Osjećaj je, nešto kao AHA efekt, samo energetski popraćen. Odjednom se u glavi sve posloži, racio sjedne na svoje mjesto bez puno pitanja i preda volan u ruke tihom znanju. Više nema nikakvih sumnji, pitanja, želja, poriva, straha i sličnog. Sve sjedne na svoje mjesto, na kojem je zapravo oduvijek i bilo. Također, niotkud, spontano pojavljuju se ideje i riješenja za sve situacije, otvori se vrelo kreativnosti. Otvori se također i nepresušna energetska pipa koja ne prestaje teći, više nego dovoljno energije da se ostvari sve što se namjeri, pa i puno više. Opet iz takvog stanja čovjek nema intrizičnu potrebu raditi ništa, osim onog što mu veliki tok sam nanese. Jedina, naoko mana ovog stanja je što nema spavanja, ni pod razno. Osim ako nemate priruci barem pola litre pive (od više kreće pišanje) ili tko zna kakva sredstva za smirenje. Doduše, nije oduvijek ovo stanje bilo popraćeno istom sigurnošću kao danas, um ima tendenciju za propitkivati sve, pa i najljepše i najočitije stvari.

Sukladno tome, drugi napreduje jednako koliko napredujem ja, fizička osoba koja ovo piše. Ono što proživljava on na astralu i kauzalu, proživljavam ja u fizikali i obrnuto. Dapače, ovisno o mome stanju svijesti na javi, drugi biva vrbovan od raznoraznih bića, a tek napretkom svijesti dobiva izbor s kim i s čim će raditi. Nekad, dok su moji bijes i agresija bili kompletno nerealizirani u mom umu, a mojim egom je vlada ideja moći, drugi je uglavnom obavljao klasične search and destroy misije. Jedino je za to bio sposoban. Tad sam se nagledao svakojakih beštija i kreatura što postoje na astralnim svijetovima. Najintersantnija mi je od svega bila Lamia (takav smo joj nadimak dali u snu, tko zna kako se biće zapravo zove, ako se i ima ime). Veliko crvoliko/zmijoliko biće, napučeno nekakvim rozim humanoidnim alienima što izgledom i ponašanjem podsjećaju na orkove. Kad spava, Lamia se sklupča sama u sebe pa izgleda ko manji planet.Inače, Lamia je imala sposobnost da guta svjetove. I otišla je s velikom eksplozijom. Danas drugi recimo radi puno suptilnije stvari, kako se može vidjeti iz prethodnih snova. Zadnje što znam, jest da je skupa s plavušom, čini mi se ista ona autistica iz prošlog sna, vrbovao raznorazne svijetove za nekakav, mome budnom umu preapstraktni cilj. Nešto kao konačna bitka, ali ne doslovno, dovoljno je da se određeni svjetovi opredjele za određenu stranu, ostalo će napraviti kozmička računica, tamo gore u prostoru u kojem nastaju svjetovi. Kome se više da letiti okolo sa brodovima i pucati? Drugi danas ustrajno izbjegava konflikte bilo kakve vrste. Ne zato što ga je strah, nego zato što je svjestan bijesa i onog što on radi onome kojim vlada. Također, uz sposobnost viđenja koja je veoma veoma napredovala s godinama, više ne mora poštovati pravila svjetova u kojima obitava, pa svaki konflikt može izbjeći prije nego što nastane. No i on je te sposobnosti morao naučiti, bolje rečeno morao ih se prisjetiti. Dapače, išao je u razne škole :) Jednu od tih škola sam posjetio s plavušom u prošlom snu, tražili smo ih da se opredjele za našu stranu, onako dolazeći na stražnji ulaz van "radnog vremena". No odbili su, rekovši nam da dođemo po danu. Iz nekog razloga to nije bila opcija, jer bi službeni kanali automatski privukli i naše "protivnike" tko god da oni bili.

No dosta o sad, ajmo malo o nekad. Drugi je, kao što sam rekao pohađao razne škole i imao razne učitelje. Od bitnijih, il barem onih kojih se sjećam kao bitnih, tu su četiri starca. Prvi od njih, na moje čuđenje, bio je nitko nego Don Juan iz Castanedinih knjiga. Lekcija s njim je bila vrlo jednostavna, prvo smo satima sjedili kraj vatre gdje mi je on podrobno objasnio što će mi i kako napraviti, što naravno ja nisam uopće razumio a zatim smo krenuli na vježbu. Vježba se sastojala od toga da sam visio rukama uhvaćen za dječju penjalicu. Don Juan me tjerao da se njišem, što više i što brže, sve dok cijelim tijelom nisam radio puni krug oko penjalice. Onda je napravio nešto mome umu i dan danas neshatljivo. Kao da me je gurnuo, makar to nije napravio rukama od čega su se moje noge, a zatim tijelo, izdužile kao da su od gume u banansti oblik, a prostor se oko mene sabio. (Taj sam način putovanja opisivao u prošlom snu sa autisticom, samo što se više nemoram vrtiti na penjalici da bi putovao, dovoljno je samo imati namjeru i zakoračiti). Nakon što sam se ja skupio a prostor rastegnuo, našao sam se kako čučim na američkoj zastavi (?!) na koju sam čudesno doskočio. Pogled mi je pao na pressicu tadašnjeg američkog predsjednika, Goerga Busha mlađeg. Odmah sam znao što to zapravo znači, znači da forma, tijelo koje imamo u sanjanju nije objekt, nije fiksno, što sam mahom nakon toga i dokazao, prvo pretvarajući se u naranđastu izmaglicu, a zatim postajući kompletno nevidljim ljudima oko mene. Onda sam veselo skakutao po stolovima, rušio stvari i ostavljajući poprilično zabezeknute ljude oko sebe, valjda su mislili da im je zgrada opsjednuta :) Još sam u jednoj prilici sanjao Juana, no to je bila bitka (nebi čovjek to od njega očekivao), no zbog vlastite gluposti i prevelikog samopouzdanja ne znam kako je završila. Inače taj san je ujedno moj prvi post na Galaksiji, naravno s preinakama jer se tad nisam usudio napisati da sam sanjao Juana, pa tko voli nek izvoli.

Drugi učitelj je ujedno onaj kojeg se najslabije sjećam. Ovako po prilici, rekao bih da je to bio Don Genaro iz Castanedinih knjiga, no to nemogu zasigurno tvrditi kao za Don Juana. Taj san je cijeli maglovit, jer zapravo nema radnju, kao što ima ovaj prvi. U tom snu, starac ili bolje rečeno starčeva glave bez tijela me prisiljavala da čitam nekakvu u kamenu uklesanu knjigu zelenih slova. Naime ta slova nikako, ali nikako nisam mogao uopće direktno gledati, a kamoli čitati, ili nedaj bože razumjeti što tu piše. U umu bi mi se stvorila nevjerojatna napetost i istovremeno, zatupljujuća zamaglenost. Sjećam se da sam htio skrenuti pogled, te se od nigdje stvorila ruka, koja mi je na silu okrenula glavu prema tekstu. Smješno jelda, osim glave, stari ima i ruku :) Kad bi me netko pitao gdje se nalazi ta knjiga, rekao bi mu na samome Dnu, gdje god to bilo. Ono što me ovaj starac učio, što tad nisam znao, a sad znam, jest viđenje. Zapravo, trenirao je pažnju drugoga, kao što mi dok idemo u školu treniramo prvu pažnju, pažnju prvoga ja.

Treći starac me je učio borbi. Dapače on je imao i svoju školu, gdje je mnoge podučavao borbi, pa tako i mene. Vježbe su bile raznorazne, od upravljanja elementima, kamuflaže, pa to fizičke borbe, ako tako nešto u sanjanju ima smisla, a izgleda da ima. Učitelj je bio jedan veoma stari i umorni vampir. Makar je bio vampir, nije bio zao, no odisao je morbidnošću i umorom od života. Čekao je samo, da se riješi svoje forme, svoje čahure, te da nestane sa ovih svjetova, na ovaj ili onaj način. Čak mi je i ponudio da nastavim voditi školu nakon što on ode u penziju :) Nakon prođene obuke išli smo na prvu misiju. Sjećam se piste s koje se kretalo, nekakvim malim letećim brodićima koji su nas ostavili u srednjovjekovnom selu na vrhu neke planine. Plan nam je bio da postavimo zasjednu za naše neprijatelje. No prvo je trebalo stjerati sve seljane na sigurno. To je bila klasična vojna taktika, move it or lose it. Bacalo se vatrene kugle na sve strane da bi se uplašene sljeane stjeralo na hrpu. No samo je nastao kaos, kako mi pokušavamo njih smjestit u tor, tako se oni sve više raštrkavaju, a koliko god da smo htjeli djelovati zastrašujuće, nismo htjeli ubijati nevine. I tako sam "mudri" ja u osjećaju moći i prevlasti se malo zanio s vatrom i opekao po nozi nekog dječačića. Kako sam ga opekao, tako je iz njegove kože izašlo nekakvo gadno stvorenje, nit je čovjek, nit je kostur, nit je zombi. Uglavnom, razlog zbog kojeg seljani nisu htjeli na sigurno je to što to nikad nisu bili seljani. Bića kojima smo došli postaviti zasjedu su pobila orginalne seljane i navukla na sebe njihove likove, postavljajući zasjedu nama samima. Da bi stvar bila gora, tim su se gnjusobama pridružile i nekakve spektralne utvare ili šta su već. One nemaju tijelo i nema ih se kako ozljediti. Rezultat je bio katastrofalan, cijela je jedinica pobijena. Sjećam se dok sam se kroz zapaljeno selo pokušavao probiti nazad do našeg broda, skupa s prijateljem s kojim sam krenuo u tu školu i išao zajedno u "razred". Nakon što su ga gnjusobe dograbile i odvukle niz ulicu, vidjevši da je sve gotovo, spasio sam se tako da sam skočio u nebo. Padajući u nebo, ono je prvo bilo plavo, nakon čega je postalo žuti prostor pun vlakana, nakon čega su se žuta vlakna maknula a ja sam ležao u svojoj sobi širom otvorenih očiju.

Zadnji starac je bio dosta zanimljiv. To je bio san u kojem sam već bio ponešto napredniji te sam sa skupinom ljudi tražio neku osobu, za koju nismo točno znali ni tko je ni gdje je. Jedino što znam da je bila žena i da je bila neka vrst kraljevne ili princeze, a čega, to samo bog zna. Naime gdje god bi došli, činilo se da su njeni otmičari bar dva do tri koraka ispred nas. Ono na što bi naletili je zasjeda. Tako smo upali u tko zna koju zasjedu, i iz frustracije više nismo znali što bi sa sobom, skoro pa smo izgubili volju za borbom. Sjećam se da smo nekako zavapili za pomoć. Kako smo zatražili pomoć, tako se odjednom svijet skupa sa našim napadačima usporio (jedan je bio ljubičasti leopard, daleko pametniji od prosječnog čovjeka :) ). Kraj nas se otvorio portal iz kojeg je izašla jedna od najsmješnijih i najstereotipnijih pojava ikad. Izašao je starac, sa velikom dugom bijelom bradom i dugom, jednako tako bijelom kosom, klasičnim zašiljenim plavim čarobnjačkim šeširom i plavom haljom posutom srebrnim uzorcima mjeseca i zvjezdica. Na licu je imao naočale i veoma nezainteresiran pogled, kao da mu je sve što se događa strašno dosadno. Zakleo bi se da je imao i štapić sa zvjezdicom na kraju. Kao da je iskočio iz slikovnice. Nezainteresirano nas je pozvao za sobom kroz portal. Mjesto na koje nas je odveo je bio otok koji pluta u nigdje. Il mi se tad činilo da je to nigdje, danas znam da je to ono polje kolektivne svijesti koje nekad i opisujem kao ekran. Na otoku je imalo malu, kružnu kamenu kulicu. Glavna prostorija u kuli je imala hrpu malih prastarih televizora. Tu nam je objasnio da sljedimo logiku svjetova, tj. da krivo radimo. Ako ćemo sljediti logiku svjetova uvijek ćemo biti nekoliko koraka iza otmičara koje tražimo. Također nam je pojasnio da svjetovi zapravo nisu fiksni i nemaju forme, isto kao i tijelo, ovise o percepciji onog koji ih gleda. Onda je popalio neke od televizora pokazujući nam gdje smo sve prošli i gdje bi još mogli lutati. Nakon toga je upalio televizor sa svjetom u kojem je bila naša princeza. Zanimljivo je da su ti televizori ujedno bili i portali, kroz koji smo jednostavno uvukli princezu na otok. Doduše, bića koja su je otela su znala za pravu prirodu svjetova pa su skoro provalila kroz televizor u kulu, no stari ih je, uz našu pomoć, jednako nezainteresirano kao što je nama objašnjavao, gurnuo nazad. Očito stari zna šta radi.

Eto sad kad sam ovo napisao, idem u jednu od dužih šetnji u nadi da ću izmoriti ovu vreću mesa i kostiju, jer mi još jedna noć prevrtanja u krevetu i buljenja u pozadinu vlastitih kapaka netreba. Uzdravlje!

:occasion5:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: čet jul 03, 2014 12:25 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Zanimljivo iskustvo od sinoć

Od zadnjeg sam napisanog posta imao gomilu realizacija i spoznaja. Ponajviše su bile vezane za lječenje bijesnog majmuna, no iskreno mi se o njima nije dalo pisati, jer je sve to u radnoj fazi, pa bi napisani tekst o tome bio nezreo i nedovršen proizvod. Činjenica je to da, ta povišena stanja svijesti donose sa sobom potpuni nedostatak spavanja. Ništa ne pomaže, a probao sam sve što mi je palo na pamet, od iscrpne tjelovžebe, sporta, dugih šetnji, biljnih čajeva za smirenje, vježbi disanja, meditacije pa čak i anksiolitika i nada. Ako zaspim, to je obično polusan u kojem sam još uvijek relativno svjestan tijela u krevetu, a iz tog me može probuditi svaki šapat. Ništa od tog nebi bio realan problem, da se nemoram ujutro dizati za posao. Često me u tim stanjima polusna posjećuju svakojaka bića, rekao bih mahom astralna, koja nude pogodbe, traže pažnju, a kad ne dobiju ništa od toga, kurče se i vrijeđaju. Ali ako ja nedam da me zajebavaju, to uglavnom ni ne uspiju.

No noćas, nakon utrpane šalice valerala, jednog anksiolitika i jedno devet sati napornog rada, negdje oko četri ujutro počeo sam tonuti. Ili boje reći nešto me uvuklo u čudne doživljaje. Nekad sam davno, ko klinac doživljavao slične stvari, no sjećanje na njih je daleko preslabo da bi ih mogao objasniti. Ni ovo od noćas nije nešto jasno u glavi, no probat ću napisati i objasniti. Našao sam se u skupu veoma realnih "projekcija", puno realnijih nego sanjanje, usudio bih se reći, osjetilno realnije čak nego stanje budnosti. Naime kad sanjam, onda znam da sanjam, makar tu činjenicu apsolutno nikad ne koristim da bi uslovljavao snove svojim potrebama. Ovo je bilo nešto drugo, puno sličnije projekcijama o kojima sam pisao u Princu dvorca Sjenko, no daleko realnije od njih. Bilo ih je nekoliko, od kojih se kolko tolko sjećam tri. Odlika im je što su sve bile gledane iz nekog nemogućeg kuta percepcije.

U prvoj sam pričao s nekakvim ljudima, no to nije bio verbalan razgovor. Ispred mene je bila gusta, statična slika, "razgovor" se vodio isključivo namjerom. Tu čak nije bilo ni ideja i apstraktnih koncepata kao u onim snovima u kojima sam u Velikom polju, gdje se stvaraju i nestaju svjetovi. Kad sam shvatio da vidim to što vidim, slika se raspala.

Sljedeća je bila dosta strašna. Ispred mene je stajalo neko crno biće, humanoidno, no crne kože i zlobnih, svjetlećih očiju. U pozadini iza tog bića bilo je još jedno, kompletno nevidljivo, koje je na neki način upravljalo prvim i poslalo mi poruku, sad ćemo ti pokazati. Prvo biće, crni čovjek se počeo raspadati u dim koji me kompletno počeo obavijati. Ne znam s čim bi to mogao usporediti. Dim me okružio i oko mene se počeo formirati ogromni demon i gotovo me uvlačiti u sebe. Tu sam prvi put, nakon dugo vremena od kad imam iskustva osjetio strah. Jednostavno, nadvladala me ogromna želja da to prestane. I što je najsmješnije, nisam se mogao pomaknuti. Moje tijelo, ako ga imam tamo, bilo je kompletno paralizirano. No sama Namjera da se to makne je razrušila cijelu demonsku konstrukciju. Nakon toga je krenula neka vrsta veselja jer sam se realizirao u tome bez da koristim um. U svakoj sljedećoj projekciji koja se desila pokušavao sam se kretati. I sad, najverojatnije sam to radio na krivi način, pošto sam osjetio "osjetilnu" poruku koju inače moj um šalje mom tijelu kad treba hodati, raditi kretnje. No nije bilo ničega što se da pomicati na taj način :) Između projekcija sam osjetio da mi je i fizičko tijelo kompletno paralizirano. No za razliku od većine, koje paraliza snova preplaši, mene je ekstremno razveselila. Naime, to je značilo da napokon spavam, na ovaj ili onaj način :)

Zadnja projekcija se također sastojala od statične slike u kojoj nešto gledam. Opet sam se pokušao pomicati i došao do već uobičajnog efekta, pa sam odustao i zagledao se u sliku. Ništa što sam vidio ispred sebe nisam prepoznao, ali znači apsolutno ništa. Kao da nema uma koji bi intepretirao osjetilne podatke i rekao e vidiš, to ti je to to i to. Podsjetilo me sve skupa na jedno kastanedino iskustvo gdje je bio zarobljen u nekoj viziji i gledao u ogroman svijet oko sebe, da bi na kraju vizije shvatio da je zabravo strahovito mali u sobi nečije djevojčice. Naravno, to tek kad sam se probudio i porazmislio o onom što vidim. Pred kraj vizije sam shvatio da vidim nešto kao prostoriju, sa nekim čudnim vratima u sobi ili možda ogledalom, no nijedan drugi objekat u sobi mi nije bio poznat. Nakon toga je zazvonio alarm na mobitelu, bilo je vrijeme za ići na posao.

Eto, voli vas lud, zbunjen, normalan i umoran :love3:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: pet jul 04, 2014 4:13 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri aug 18, 2010 2:07 pm
Postovi: 810
A Sjenko, sta bi se desilo da si bio potpuno ravnodusan i pustio da te dim tog bica potpuno obavije?
Jel moze neko u drugoj paznji bukvalno da te ubije??


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: pet jul 04, 2014 5:00 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Nemam blagog pojma. Pitanje je što želi od mene, možda me ne želi ubiti, nego se želi useliti, jer mu izgledam kao divno mjesto stanovanja i izvor ukusne energije. Također, to što se meni čini da sam ga Namjerom otjerao ne znači da i nije uspio ono što je želio.

A da li je moguće da te nešto ubije u drugoj pažnji, rekao bih da je. No ne znam, živi bili, pa vidjeli/umrli :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned jul 06, 2014 4:24 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Anubis vjerovatno ili nešto od rođaka.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jul 06, 2014 6:56 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
I meni je neki dan palo na pamet da bi moglo biti nešto iz te linije. Dapače, čak me malo dok je bio u humanoidnom obliku, fizički podsjetio na mene :) A što li je samo onaj drugi, đava ga odnija?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: sri jul 09, 2014 12:42 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
(Igre moći)

Osim što kao drugi znam sudjelovati u mnogim svjetovima, dosta često samo promatram radnje što se dešavaju po svemiru iz očiju različitih sudionika, ili samo kao prisustvo sastrane. Tako sam u par proteklih noći, doduše ne uzastopce, promatrao državni udar jednog svijeta.

Taj svijet je, kao i većina u sanjanju bio napredan. Sjećam se da je promjerom, kao planet, bio daleko veći od Zemlje. Upravljanje nekakvim energijama i onim što ljudi sa Zemlje smatraju paranormalnim, bila je svakodnevna radnja. Uz to, napredna tehnologija, kakvu sam već ima prilike susretati po sanjanju, bila je svakodnevna stvar. Planet je bio bogat prirodnim ljepoata, od kilometarskih dugih pješčanih plaža, velikih šuma, livada i planina, koje krase drevni dvorci. pa sve do eko gradova, koji makar iznimno tehnologizirani, nisu nimalo štetili matičnom planetu. Makar ogroman, sa ogromnom populacijom, planet je imao više nego dovoljno resursa da prehranjuje tu popoulaciju, tako da su stanovnici iste bili uglavnom okrenuti raznim vidovima samorazvoja, kombinirajući duhovnost, meditativne tehnike, siddhie (moći) sa tehnologijom. Na tom je svijetu postojao tisuću i jedan duhovni red, fokusiran na ovu ili onu vještinu. To je išlo do te mjere da su čak i vojnici i specijalci imali svoje "meditacije" i duhovne prakse koje su upražnjavali.

Planetu su nastanjivale razne životinjske i biljne vrste i svjesne rase. Od životinja, sjećam se da sam vidio nešto kao gigatnsku lisicu, veliku otprilike kao što je naš konj. Također vidio sam i vukove slične veličine. Od samosvjesnih rasa tu je bilo svega, bića koja uvelike liče na današnje ljude, do dvonožnih vukova (koji običnu idu u par s onim četvernožnim :) ), pa do bića koja veoma liče na predatore iz filmova, samo što nisu ni približno toliko agresivna. Tamo nije bilo rasnih konflikata. Ako se neko nekome i nebi sviđao, planet je bio dovoljno velik za svakoga. Jedini konflikti koji su postojali bili su oni oko duhovne filozofije, koja se onda odražavala i na politiku.

Zanimljivo je i to da se tamo ništa nije bacalo. Sve stare i nepotrebne stvari su na ovaj ili onaj način bile iskorištene. Čak su i i tijela pokojnika, nakon što bi ga duša napustila, bila punjena i nadograđivana tehnologijom, da se nebi raspadala i da bi zadržala osnovne motoričke funkcije, te su obavljala opasne i teške fizičke poslove. Tako da je taj svijet imao i svoju populaciju, za sad, bezopasnih zombija. Moglo ih se prepoznati po tome što su bili blijedi u licu, bez krvotoka i onako morski zelenih očiju. Boja očiju je bila posljedica tehnologije koja ih je aktivirala.

Što se vladavine tiče, ona je ovisila o filozofskom i duhovnom usmjerenju. Prvo, nazvano Sistems (sustavi) bilo je orijentirano na red, sklad, harmoniju i funkciju. Njihova je parola bila, ako si prijatelj sistema i oni su tvoj prijatelj. Drugo, čije je ime i meni bilo poprilično nerazumljivo, bilo je orijentirano na moć, prirodno pravo i zakon jačeg. Nekad u prošlosti, pobornici Sistema su potisnuli pobornike ove druge filozofije na marginu društva, te su Sistemi bila službena filozofija i društveno uređenje svijeta. Na vrhu hijerarhije Sistema bila su uvijek dva vladara blizanca, takozvani Twin Princes (Prinčevi blizanci). Oni su uvijek dolazili u paru i bez dvojne vladavine Sistemi se nisu mogli održati. Dvojna je vladavina osiguravala objektivnost i pravilnu rapodjelu.

U prvom sam snu, kojeg se ne sjećam baš najbolje, promatrao nekakvu skupinu koja je pokušavala ući u drevni dvorac koji je u prošlosti pripadao ovoj drugoj duhovno/filozofskoj orijentaciji, potisnutoj na marginu, da bi pronašli i aktivirali nekakvu drevnu energetsku supstancu kojoj onda nisam znao primjenu. Također, pratio sam i očajničke pokušaje nekakvog starog čarobnjaka da ih zaustavi. Stari ih je čarobnjak uspio sustići, te mu je ta skupina dala mogućnost da im se pridruži što je on odbio. Djelomično je uspio osujetiti njihove planove pri aktiviranju supstance, tj. zbog njega je nisu uspjeli aktivirati stopostotno prije nego su ga ubili. Ubili su ga, zapravo jer je bio izdan. Na neki način, vukao je svoje moći iz filozofije i energetskih resursa Sistema, no u ključnom je trenutku odsječen od istih, te ga ovoj skupini nakon toga nije bio problem ubiti.

U drugom sam snu uglavnom letio svjetom kao prisustvo i proučavao isti, gledavši različite rase koje tamo žive i prirodne ljepote svijeta. U trenutku sam se prebacio u veoma kaotičnu situaciju, u kojoj su već prije spomenuti zombiji okrenuli na žive stanovnike planeta i počeli ih jesti. Sjećam se scene iz očiju jedne od ratnica tog planeta. Imala je katanu, kojom je bez pol muke sjekla iste. Sjedila je, nevidljiva u zasjedi i čula pomicanje. Izvukla je katanu i zamahnula, zaustavivši je tik od lica druge, mlađe i uplašene žene, za koju je mislila da je zombi.

Treći san, ovaj od sinoć objasnio mi je što se dešavalo. Prva što se sjećam, jest da sam bio u tijelu nekoga ko je pratio svećenika jednog od duhovnih redova koji je pripadao Sistemu. Onaj koji ga je pratio je sumnjao da je ovaj izdajnik. Svećenik je zapravo za zadatak imao da pokrene "konačni korak" u preuzimanju planeta. Mudri je svećenik, shativši da ga netko prati, umjesto u kuću u kojoj je živio, odveo svog pratitelja na plažu. Gdje je skinuo svu odjeću sa sebe i bacio se na plivanje u nadi da će tako zbuniti i eventualno se otarasatiti svog pratitelja i u tome je uspio. Isti je taj svećenik nakon toga poslao poruku za pokret na sve strane, pripadnicima ovog druge filozofije.

Sljedeće što sam pratio, bila su dva pripadnika one skupine koja je provaljivala u dvorac u prvom snu. Njih su dvojica mirno šetali jednim od gradova tog svijeta, a ja sam gledao stvari iz očiju jednog od njih. Kad su dobili ključnu poruku, izvadili su dio one energetske supstance koju su nabavili i aktivirali u dvorcu, te su je jednostavno spustili na cestu. Kad je supstanca dotaknula pod, svi su zombiji u tom gradu bili njihovom kontrolom i okrenuli su se na normalne stanovnike.

Nadalje paralelno sam pratio grupu komandosa Sistema, čija se letjelica najednom počela rušiti iz neobjašnjivih razloga. Tek nekolicina komandosa i nekolicina tehničara je preživjela pad. Odmah su krenuli gledati što se događa i završili pod teškim napadom. Zanimljivo je i to što je svaki od njih imao nekakav uređaj koji je mogao izdvojiti od tekućeg vremena njihovog svijeta. To su uglavnom koristi za kamuflažu, izdvojili bi se tek toliko da nebi bili vidljivi onima koji nisu izdvojeni, a da bi mogli gledati svijet iz kojeg su došli. Neki su to radili više ili manje uspješno. Uglavnom, upali su u zasjedu gdje iz koje su jedva izvukli živu glavu (ne svi, no uspjeli su). Shvatili su da su odsječeni od energetskih resursa Sistema te im se zato srušila letjelica. Paralelno s njima, dobio sam i objašnjenje što se desilo sa energetskim resurcima. Twin prinčevi, tj. dva nova twin princa koja su bila veoma mlada i tek su se spremali preuzeti vlast su bili teško ranjeni u antentatu. Oni su bili glavni proxiji za energetske resurse cijelom svijetu. Kad bi oni bili u kritičnom stanju, ili mrtvi, oslabio bi se i raspao zajednički bazen energetskih resursa iz kojih su pobornici Sistema crpili moći. Bili su takoreći "zagipsani" zajedno i ostavljeni da se oporavljaju, a čuvao ih je njihov stari učitelj i trener. San završava tako da grupa komandosa, već očajna, se pokušava regrupirati da bi preživjeli jer su pod konstantnim napadima. No neočekivano, netko ili nešto veoma uspješno eliminira sve njihove neprijatelje iz tadašnjeg napada. Vođa komandosa i njegova prva časnica, stajali su dosta zabrinuti gledavši sva ta mrtva i isječena tijela. Ostavili su svoju grupu u kampu koji su napravili da se odmore i odvojili se od grupe da razmisle što dalje. Najednom, vođa je osetio još jedno prisustvo, prisustvo koje ih je cijelo vrijeme pratilo, što je odmah rekao svojoj prvoj časnici, na što je prva časnica rekla poznati pozdrav Sistema: "Ako si uz Sisteme i oni su uz tebe". I tad se, tik do njih, počela shiftati realnost u fizički oblik ženskog tijela, koje je prvo bilo providno i gotovo nevidljivo, nakon čega je dobilo boje. Pred njima je stajala pripadnica one rase što liči na predatore, kompletno oklopljena i obojena u boje njenog reda i naoružana samo i jedino katanom (sjetite se žene koja je sjekla zombije bez po muke). Vođa joj se s dubokim poštovanjem obratio sa Paramool "nešto nešto". Imena joj se više ne sjećam, no znao sam ga ujutro a Paramool je bila njena titula, tj. ime za pripadnike njenog reda. Paramooli su bili vitezovi Sistema, najmudriji i najjači ratnici što ih su ih Sistemi imali za ponuditi, te su uvjerljivo najbolje upravljali tehnologijom i duhovnim moćima, te su bili majstori kamuflaže i izdvajanje te upravljanja osobnim vremenom. Dugo je i pažljivo pratila komandose sve dok nije zaključila da oni nisu prešli u redove izdajnika i onda im je odlučila pomoći. Zanimljivo je i to što me je Paramoola podsjetila na Star Warse i na Jedije, pošto mi se taj koncept učinio tome najsličniji.

Tu negdje san i staje, pošto su me negdje jutros oko 6 ujutro probudili dosta intenzivni bolovi u trbuhu. Ako bude sanjačkih apdejtova o sudbini ovog svijeta, nastaviti ću pisati, pošto me zanima tko je pobjedio :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jul 13, 2014 8:58 am 
Offline
Početnik

Pridružen/a: čet feb 06, 2014 8:53 am
Postovi: 4
Sjenko , hvala na tvojim postovima ...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jul 13, 2014 9:04 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Nema na čemu. Ja samo pišem što mi dolazi, tako da, i ja sam zahvalan toj svojoj ludoj glavi, makar vjeruj mi, nekad više smeta nego što pomaže :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jul 13, 2014 12:34 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: čet feb 06, 2014 8:53 am
Postovi: 4
Ovi postovi za sada su zbilja fascinantni ...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: ned jul 13, 2014 1:06 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Još jednom, hvala. Nebi smio preuzimati zasluge za to što pišem, jer pišem svoja iskustva zato da ih nebi nosio kao "svoje vlasništvo". Em sebe na taj način rasterećujem utisaka, jer zapravo ta iskustva nisam "ja" niti su ona produkt nekog mog iznimnog djelovanja i napretka, em vjerujem da je to moj mali doprinos globalnom razvitku svijesti. Takoreći, razdvajam iskustva od sebe, te vraćam iskustva svijetu i kolektivu, na upotrebu. Ja kao osoba, sam tu više kao posrednik i interpretator, da približim samom sebi i svima nama što je sve moguće. Ne vidim drugog načina, zapravo, da pomognem. Ne vjerujem u stvaranje nekakva zajednice, jer po dosadašnjem iskustvu u takve se pokušaju uvijek upletu sile samovažnosti i interesi, tj. uvijek netko želi biti vođa i u pravu, biti nositelj dominantne duhovne "paradigme". Što se tiče individualnog rada s ljudima, za to nemam ni dovoljno iskustva ni dovoljno mudrosti, jer sam još uvijek učim i pokušavam dovesti sebe u "red" pa često griješim u procjenama samog sebe i upadam vječito u iste zamke. Mogu reći da mi je drago da nekome ta moja piskaranja nešto znače :)

Vjerujem da ima puno ljudi sa sličnim, dapače još i fascinantnijim iskustvima, no ne pišu. Neki se boje osude okoline, što onih koji nemaju iskustva pa bi ih proglasili ludima, što osude drugih ljudi sa "duhovnim" pogledima i iskustvima, koji bi njihova iskustva probali kvantificirati i kvalificirati, kao "ovakva ili onakva" napredna ili manje napredna, te same ljude koji ih doživljavaju svesti na nekakav "nivo". "Joj ti si se do pola otvorio, ili joj, još nisi imao pravu kundalini aktivaciju ili joj još nisi izašao iz tijela ili joj sve su to iluzije i fantomi". Možda su sve te "klasifikacije" i točne, no ništa ne znače ako ih pojedinac sam ne realizira. Što ne znači da ako vidimo nešto što smatramo "netočnim" ne bi trebali reagirati i upozoriti, no isto tako nebi trebali očekivati da će nas osoba razumjeti i poslušati.

Opet, ima i onih ljudi koji su samorealizirani, što ja definitivno nisam, pa ne vide potrebe u ikakvom djelovanju ni pisanju, njima je dovoljno da samo "budu". Na kraju, ima i iskustava koja su toliko strana i nimalo slična ičem s ovog svijeta, da bi svaki pokušaj da se konceptualiziraju i zapišu završio s pretvaranjem tih iskustava u živo "govno" i uništavanjem suštine istih.

Hvala ti na potpori :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: sri jul 16, 2014 1:18 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Razlika između ne mišljenja i odsustva unutarnjeg dijaloga; temelj uma i unutrašnja tišina

Ležim već neko vrijeme i pokušavam zaspati, no umjesto sna, naprasno mi dolaze ideje koje moram zapisati da bi ih se riješio. No kao i sve što pišem, ovo je samo radna verzija stvari, tj. samo skup ideja i utisaka kojih se pokušavam riješiti.

U budizmu postoji nešto što se zove samadhi of no thought (samadhi ne-misli, samadhi u kojem nema misli). Prvo da pojasnim termin samadhi u kontekstu budizma, ilitiga barem kako sam ga ja shvatio čitajući raznorazne tekstove. Samadhi je vrsta povišene svijesti do koje se tradicionalno dolazi meditacijom. I makar su samadhiji povišena stanja svijesti, oni nisu, niti vode do ultimativne spoznaje, do spoznaje istinske praznine koja je suština svih formi i pojavnosti. Samadhi of no thought je stanje u kojem praktičar uspjeva isključiti ne samo unutarnji dijalog, nego i ugasiti misaoni tok kompletno. Tekstovi koje sam ja čitao, koji ujedno i rezoniraju samnom kažu, da makar je to iznimno postignuće mentalne discipline onog koji ga postigne, ujedno je i veoma opasno stanje za samog praktičara. Kao prvo, makar praktičar koji dospije u to stanje svijesti nema misaoni tok, to je stanje produkt mentalnog fokusa, fokusa uma koji je zamjenio uobičajne misli, nekom vrsti "ne-misli", koje isto za gorivo koriste mentalni napor i koncentraciju. To nije isto što i unutrašnja tišina. Tekstovi koje sam čitao tvrde da je to stanje opasno za praktičara, pošto praktičar može jako dugo vremena provesti u njemu vjerujući da je našao prazninu, pošto eto nema misli, te zapravo zapeti u tom stanju, bez ikakve realne šanse za daljnji napredak. Čini mi se također, da je neki budistički učitelj rekao da ljudi koji zapnu u tom stanju, u sljedećoj inkarnaciji rađaju kao majmuni :) Osobno iskustvo mi je dalo na uvid da ljudi koji se trude prakticirati to stanje s vremenom zapravo dožive pad inteligencije, pošto svjesno i na silu nedaju umu da slijedi svoj prirodni tok. Um i njegove kognitive sposobnosti racionalnog razmišljanja i logičkog povezivanja i zaključivanja atrofiraju. Treba se prisjetiti don Juanovih riječi, onaj tko je na poziciji apsolutnog racija, može vidjeti i drugu stranu, tiho znanje i obrnuto. To je nešto o čemu sam već pisao, pa sad neću ponavljati.

Isključivanje unutarnjeg dijaloga, potpuno je drugi par rukava. Unutarnji dijalog je zapravo konstanta tendencija ljudskih bića da pričaju samim sebima, o samima sebi i događajima koji ih okružuju. Na taj način ljudska bića zapravo same sebe pokušavaju uvjeriti kakva su ona, takoreći afirmiraju sliku sebe i stvaraju svoj vlastiti mali svijet, sa svojim kontinuitetom, pravilima, objašnjenjima i opravdanjima. I to je nešto što je iznimno teško ili gotovo nemoguće ukloniti. No i to se da napraviti fluidnim i neznatnim. Ono što takav jedan unutarnji dijalog radi je nešto što se zove samorefleksija. Ogledalo samorefleksije se također detaljno opisuje u Kastanednim djelima, a ima i svoju verziju opisa i u budizmu. Samorefleksija je nešto što drži spojnu točku ukopanu u svijetu Tonala. Termine Tonal i Nagual sam već opisivao, no vjerujem da sam u dosadašnjim pisanjima propustio objasniti termin Spojne (skupne) točke. Vidioci iz Juanove i Kastanednine loze su vidjeli da svako živo biće ima svoju energetsku čahuru, koja se iznutra sastoji od mnogo svjetlosnih vlakana, nazvanih još i Orlova zračenja. Većina tih vlakana je takoreći ugašena, nema svoj vlastiti sjaj. Na toj se čahuri nalazi točka iznimnog sjaja, koja pritišće čahuru te "pali vlakna" i navodi ih na kretanje, tj. spaja vlakna unutar čahure, sa vlaknima van te čahure. Spojna točka je ono što navodi živa bića da opažaju, a položaj te točke nalaže što će biti opaženo. Sve jedinke iste vrste zapravo imaju spojnu točku na sličnoj poziciji, čisto da bi mogla opažati svijet na donekle sličan način, te mogla surađivati. Isto tako i ljudska bića imaju spojnu točku na relativno sličnom mjestu, te tako kolektivno tvore dogovorni svijet Tonala. Ono što je specifično za ljudsku percepciju jest da to opažanje dovodi na jednu puno višu razinu, tj. opaženi svijet je njima puno realniji nego što je to jedinkama neke druge vrste, ljudska se svijest veže za ono što opaža. Koliko intuitivno shvaćam, to je upravo zbog tendencije ljudskih bića da stalno pričaju sebi o samima sebi i onome što ih okružuje, te tako afirmiraju svoj svijet, tojest dodatno ga učvršćuju. Za pomicanje te točke potreban je višak energije koji je kod većine ljud iskorišten za samorefleksiju. Pomicanje te točke, tj. paljenje ugašenih vlakna i njihovo proavnavanje sa odgovarajućim vanjskim vlaknima je ono što dovodi do opažanja nepoznatog, opažanja svega što nije dogovorni svijet Tonala, tj. opažanja Naguala. Odsustvo unutarnjeg dijaloga, tj. tog modaliteta funkcioniranja uma je ono što dovodi kod praktičara do oslobađanja skorene energije, do "viška", te omogućuje pokretanje već navedene točke. Ne kaže se bezveze da je svijet ogledalog našeg uma, a um je pak ogledalo nas samih, naša refleksija. Razbijanjem tog ogledala dolazi se do samog temelja uma, tj. do prave unutrašnje tišine koja je tek početak spoznaje onog što ljudi u originalu zapravo jesu, a vjerujte mi na riječ, um za to nema prikladnih riječi :)

U mnogim sam besanim noćima, postepeno došao do nekih iskustava, koja su me naknadno dovela do ovog teksta. Prvo što sam uvidio jest, da kad sam dovoljno opušten, zapravo nemoram svjesno misliti ako to ne želim. U našem umu (ili mojem barem) postoje zapravo dva glasa. Ima jedan koji predlaže misli i drugi, ovaj kojim ja svjesnom mislim, koji ponavlja i afirmira. Takoreći, glas kojim mislite je jeka jednog drugog glasa. I svatko od nas ima mogućnost odbiti odgovarati tom prvom glasu, tj. biti njegova jeka. Obično kad se dođe do tog stanja, ovaj prvi glas počne nesuvislo brbljati. Tipa započne rečenicu sa nekom izjavom, sad bezveze bubam, "avioni lete" a završi sa "mekanim krafnama marmeladastog okusa". No bilo je i noći kad me taj prvi glas zvao imenom, pa čak mi i prijetio ludilom. S vremenom sam uvidio da taj glas zapravo odgovara na moje stanje svijesti. Nekadj sam se recimo bojao ludila, no to se doduše s vremenom izgubilo, jer sam shvatio da je svaki pomak točke zapravo ludilo i smrt. No takav strah, poput strah od ludila ili bilo čega drugoga, može biti ljepilo za nekog govnara sa astrala koji će onda istim tim ludilom prijetiti i strašiti me. Ako sam pak indiferentan, um će brbljati. Često koristi i glasove drugih, meni poznatih ali i nepoznatih ljudi. U to se stanje može doći i na druge načine, ne morate nužno promatrati vlastite misli kao što sam ja radio. To je otprilike kao da vam se pokvario radio, pa čujete više radio stanica istovremeno. S vremenom mi je i promatranje vlastitih misli dosadilo, te sam ostavio um da se vrti u krug, te se zadovoljavao samo s time da jesam. Topio se u slasti postojanja. I tu je znalo doći do nečeg što se kod Juana zove skok misli u nepojmljivo. Um se zaključka, tonal suzi, a svijet stane, te se beskrajni Nagual rasprostre pred onim koji opaža. To je iskustvo, veoma veoma strašno. Neka od takvih zaustavljanja svijeta sam opisivao u tekstu Princ dvorca Sjenko. Um, obično, kad skuži što se dešava, odmah se zasere te brzo i histerično ponovno uspostavi unutarnji dijalog. To mu je u krajnjoj liniji i funkcija, funkcija Tonala je da štiti svjesno biće od nasrtaja Naguala. No zaustavljanje svijeta je nešto što se "vježba", dok je unutrašnja tišina nešto što se "akumulira". S vremenom se u tom stanju, ako ispravno shvaćam, a ne znam jer sam tek na početku, može ostajati sve duže i duže, dok jednog dana Nagual ne provali svom silinom i otpuše svijet. No, sad već ulazim u sferu nagađanja pa ću tu i stati. Mrtvi bili pa vidjeli :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri jul 16, 2014 3:08 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Dobra fora s majmunima, cak i imaju tako neku vibru ko da su u "unutrasnjoj tisini". :)
Kad bolje razmislim, zivimo na planeti majmuna, samo ne bi htio da mi sad dođe saskvoch ili zirafa da me demantira jer to je drugi slucaj.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Data
PostPostano: sri jul 16, 2014 7:46 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet okt 15, 2009 5:24 pm
Postovi: 1282
Rade ljudi protiv vlastitog uma misleći da im je neprijatelj.

A za sasquatcha možemo pripremit zračnicu sa onim strelicama koje u sebi imaju sedative :)


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 115 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz