Napisat ću jednom...ali sada mi nešto drugo zapinje za oko.
Ptice. Prate me. Idem parkom a jedna ptica leti s grane na granu i prati me. Pomislim da mi se to pričinja. da je to slučajnost. Ali ne može svakog dana biti slučajno.

Dva goluba već godinama stanuju na cedru blizu moje kuće. Povremeno slete na ogradu moje terase. Gledaju me iz prilične blizine i ne plaše se. Jednom me jedan od njih u letu dotaknuo krilom po kosi. (prepala sam se naravno). Ili sjednu na uličnu lampu ispred terase i motre. Vjreujem da su ta dva goluba moji pokojni roditelji.

Kosovi također stanuju u mom dvorištu. Jedan često sleti na grane stabla kraj kojeg prolazim kad silazim stepenicama. Stoji i gleda me. Ptice gledaju bočno.
I još jedna mala ptičica s narančastim prsima stalno leti sa stabla na stablo u mojoj blizini. Jučer je bila vrlo blizu mene. Kako sam se ja kretala tako je i ona. Na pet metara od mene. Sa grane na granu.
Na putu do kuće prođem kraj šumarka. Jedna ptica čim se približim svaki put počne čoktati. Doduše, čoktanje je znak upozorenja pa bi to značilo da u meni vidi opasnost. A možda ne upozorava, možda samo javlja.
Kad šećem po šumi, ta ptica (mislim da je to ona ista koja sjedi na prvom stablu) leti s grane na granu, prati me. Bit će da sam sumnjiva pticama.
U početku me zarinjavalo to ponašanje ptica. Mislila sam da je to neki zloslutni znak, da me upozoravaju, da će se nešto dogoditi ne-dobro. Ali, nije se dogodilo. Znači da nije loš znak. Sad me intrigira to ponašanje. Htjela bih razumjeti.

I oko mene se vrzmaju ptice ... treba samo posmatrati i zapaziti, a mnogi o tome ne vode racuna.

Na ovo sto pisem me je potaknuo datum kada je prethodni post poslat: 23 Okt 2018, 22:11 ... jer 23.10-og je rodjendan mog sina ... da nije te "slucajnosti" verovatno ovo ne bih pisao, jer podudaranje datuma i uopste brojevi - imaju neko dublje znacenje, barem "u mom slucaju". Konkretno, to malo podudaranje datuma meni kaze - "pisi..."

Elem, oko ptica ... mene su zapazile dve grlice. Ne bih znao da su to bas grlice, da mi prijateljica nije rekla za njih da su joj omiljene price, poslala ranije i sliku takvog jednog para, a prepoznaju se po tankoj crnoj okrlici oko vrata na svimo perju. Da mi prijateljica nije rekla da su to bas grlice, ja bih mislio da su gugutke ili tako neke druge ptice, jer nisam njihov poznavalac.

Sta je neobicno kod mene u vezi ptica? Recimo te dve grlice se nekako uvek pojave kada odlazim od kuce: uvek nekako slete u moje sokace i pocnu nekih 10-tak metara od mene da kao nesto traze i kljucaju ispod jednog drveta ... a ranije, dok sam sa prijateljicom pricao o njima pre mesec i nesto dana, jedna je bas sletela ispred mene na 3-4 metra kada sam se vracao kuci, na 2-3 metra od moje kapije ... i onako me gledala, gledala ... kazem kasnije za to prijateljici, a ona mi odgovara - Hoce da se upoznate! ... a uopste, ta moja prijateljica se na veliko druzi sa golubovima, hrani ih naravno, ima svog belog goluba gacana zvanog Pera, koji redovno dolazi na njenu terasu, na sedmom, zadnjem spratu velike stambene lamele.

Velika vecina nas, uobrazeno misli da niko pameti nema sem nas samih kao ljudskog roda - a uopste nije tako. Psi, macke, pa i ptice imaju "nesto u glavi", nisu tek tako beslovesni stvorovi. Iz tog razloga, a i mnogih drugih, daleko dubljih, imam obicaj da namenski odem na kej pored reke, sednem na klupu i hranim golubove i vrapce ... i nisam jedini u tom "sportu", rade to i drugi vidim, a pitanje jedno za sve nas takve - zasto mi to radimo? Da li smo toliko dokoni da nemamo preca posla, ili smo shvatili da ima i druge pameti sem nase, ljudske...

Nemoj se plasiti ptica, sem mozda onih crnih koje oduvek vaze za zloslutnice, njih se samo kloni. Jedan od zadnjih puta kada sam hranio golubove, i jadni vrapci behu se privukli da se pogoste, ali od kolicine golubova nisu uspevali da ista kljucnu. A onda, osetim kako me jedno krilo dodirnulo po glavi ... bese to vrabac koji slete odmah levo na metar od mene, medju svoja 3-4 sadruga, a svi oni su me naravno gledali onako bocno ... pa taj sto me dodirnu krilima po kosi, kao da mi je rekao "...daj malo i nama!" ... jer znaju price dobro da lete, to im je "posao" i nije se sigurno to vrapce tek tako krilom okrznulo o mene...

Ima jos toga sto bih mogao da kazem o pticama koje vidim okolo mog dvorista, ali da ne rastezem ovaj post ... veliki postovi manje se citaju u danasnje vreme :\ ...

...da se ipak jos dopunim, sa jednim licnim iskustvom

Pre 2e godine, 2016-e, kad god bih otisao ujutru na potkrovlje i ostavio spoljnja vrata koja gledaju ka istoku otvorena, desavalo se sledece: na jedno 50-ak metara od vrata, na jedno drvo sletala bi jedna oveca crna ptica ... a utisak mi je bio da je tu dosla zato sto sam i ja dosao. Onda bih zatvarao ta vrata i posle malo vremena ona je odlazila, a ako ih ne bi zatvorio, ostajala je jos dugo na toj grani - savijenoj u luku i suvoj ... ta kombinacija suve grane i crne ptice na njoj, meni je nesto znacila ... nije sve tako naivno i nevino kako zvanicni main-stream hoce da jeste!

Hocu da ponovim sledece: kao uvek i svugde, nije sve uvek isto i naivno dobro u vezi i sa pticama. Te godine sam saznao da su crne ptice, kazu vrane, napale moju snaju dok je bila na grobu svoje majke, a i bila je opsta epidemija napada vrana na ljude po Beogradu.

Zakljucak: nije iskljucno da ima neceg viseg u tom pracenju po parku te ptice ... jer uvek postoji i belo i crno, uvek i u svemu!

Zanimljivo je to s pticama. Malo znam o pticama, nisu me doduše do sada previše ni zanimale.
Imala sam pse i mačke, oduvijek. Razumjela sam što hoće moja mačka i pas. Razgovaramo nekim jezikom, ne bih to znala objasniti, ali ja znam što oni hoće meni reći i oni razumiju što ja hoću. Na neki način razumijem što misle, što im je. Nisu to riječi nego stanja i namjere. Nekad je to pogled, nekad glasanje, poloćžaj tijela, pokreti, nekad jednostavno znam. I oni međusobno komuniciraju.
Jednom sam bila prisutna komunikaciji mačke i psa ustvari kujice. Mačka je stala pred košaru u kojoj je ležala kujica, fiksirano ju je gledala u oči, nešto vrlo vrlo tiho mrmljala, očito ju je molila da je pusti da legne u košaru. Kujica koja je znala i na mene zarežati ako bih joj dotaknula tu njenu košaru , toliko ju je ljubomorno čuvala, izašla je iz te košare, stala sa strane i mirno gledala kako mačka liježe u košaru. Ja sam to promatrala stojeći malo podalje u čudu i pitala psa nešto u stilu kako to da to dozvoljava a kujica me samo pogledala nekim posebno rječitim pogledom. razumjela sam da mi hoće reći neka tu stojim i gledam. Za par trenutaka maca se okotila pred psom i predamnom u psećoj košari.

Sada je taj pas već jako star. Kako stari postaje sve tvrdoglavija. Nije poslušna, provodi svoju volju. Kad smo u šetnji, ona bira put a ja idem kud ona odabere. Nije ona moj pas, ja sam njezin čovjek.

Mislim da ptice žele nešto nama poručiti. Privlači ih određena energija. Mislim da određene ptice privlači određena frekvencija energije. Vjerujem da ptice vide našu auru. Vjerojatno i čuju vibracije naše aure. Dokazano je da ljudi koji meditiraju ili se bave nekim sličnim aktivnsotima imaju drugačiju auru. Na kirlijanovoj fotografiji je više plave boje, boje su jasnije i čišće. Ima više zelene boje. To životinje vide.
Svako tijelo vibrira. Ima osnovni ton. Osobe koje se bave duhovnom praksom imaju čišći ton, viši. G1. Osobe koje imaju više agresivnosti u sebi imaju niži ton i nije harmoničan. Žvotinje to osjete, vjerojatno i čuju.

Zanimljivo je bilo ponašanje ptica prema mojem mačku. Vrebale su ga. Napadale su ga, i to organizirano. Nekoliko njih bi se obrušavalo i gađalo ga nečim slično izmetu, ali rijetkim kao tekućina, crnim. Ispuštale bi tu nekakvu crnu tekućinu kad bi se obrušavale na tog jadnog mačka. Ptice su ga napadale, pikirale ga u brišućem letu , kao avioni. Mačak bi bježao uz stepenice u stan. Ostajale su crne fleke na stepenicama.
U vrijeme kad su imale mlade, jedna ženka je uvijek dežurala na grmu ispred kuće. Kad bih ja izašla u vrt gledala bi me onako bočno i ljutito čoktala čokčok, vjerujem, upozoravala da je došla ona s kojom dolazi i mačka. Kad bi se pojavio mačak drugačije je čoktala, brže, drugačiji čokčok. Za čas bi se pojavilo cijelo jato, 10-15 ptica i sve bi se jutito glasale. Mačak bi se povukao nazad u kuću.

Mislim da mi ne razumijemo životinje, a ona razumiju nas više nego mi mislimo.

Sasvim se slazem sa zadnjim; mi kao vrsta smo otisli u krajnost govornog sporazumevanja i zaboravili neke elementarnije komunikacije.

Ptice i macke su veciti neprijatelji jer ove druge love prve. Jednom sam gledao na krovu prekoputa bukvalno tucu jednog valda gavrana i jedne macke - ko ce koga da ogrebe ili kljucne. Trajalo je to prilicno vremena...

A ove godine dodje mi covek da okrese veliki orah, samo time se bavi, sebe cak zove "frizer za drvece" ... pa mi isprica kako je jednom imao neprilike sa drvetom na kome je bilo gnezdo a u njemu mali ptic. Ta neka valda majka ptica, kada je videla sta ovaj namerava da radi, da sece grane po drvetu, dosla je do satelitske antene i pocela u nju da kljuca kao u neko zvono - dizala je na uzbunu okolni pticiji komsiluk! ... nasta je kaze dosla gomila drugih ptica i pocela da grakce na "frizera", a ovaj sta ce, seti se pa uzme i premesti gnezdo sa pticem na drugo drvo, tj. daa ga kaze svojoj zeni u ruke da ga ona tamo stavi ... i od tada strogo vodi racuna o tome, sece grane samo sa napustenim gnezdima.

Mi, ljudska vrsta, mnogo smo uobrazeni u svoju pameti, samo je mi imamo i niko vise!

Kad se već o pticama.
Evo jedne zgode.
Gledah s balkona svoga.
Susjeda je imala 3 smreke, visoke, guste.
Te smreke, sve tri su bile dom grupi grlica i vrabaca. Oni su stalno bili tu.
Godinama.
Onda je jednog, tog dana, došla svraka, njih dvije-tri. I bukvalno su ulijetale u jednu od smreka. I pobjegle. Nakon par dana, i opet je svraka ušla u "tuđi" dom.
S balkona sam baš tada gledala i vidjela kako dolijeće. Onda se začula dreka vrabaca i grlica. Neki su bili u svom domu, drugi su počeli dolijetati odsvakud. Kad bi čovjek koji ne zna pogledao u drvo mislio bi da nema nikoga, a koliko je zapravo vrabaca i grlica u tom momentu već bilo unutri, u "svojoj kući" - za nepovjerovat je. Svraka je kreštala, ovi su se derali, skakali i lijetali, mlatili naokolo, jedna grlica je bila osobito ratoborna i svraka je morala pobjeći iz smreke, ovi su ju ganjali tko zna dokle. Nikad se više svrake nisu vratile u dom vrabaca i grlica.
Zanimljivo je tu i to što su se ta grupa domaćih vrabaca i grlica bukvalno udružili, i na svoj način, zajedno živjeli u tim smrekama.

Inače, ti vrapci i grlice su "naši domaći". Prije nekog broja godina, kultivirali su poludivljinu u blizini naselja gdje je bilo puno visoke trave, grmlja i pokoje drvo (privatizirali veliko dvorište bivše industrije pravljenja zimnice koja je upropaštena još tamo u devedesetima), sve to posjekli, parcelirali i rasprodali tako da su nikle što kuće što zgrade.
Ptice koje su dotad tamo živjele nisu imale kud, pa su se masovno doselile u naša dvorišta, još ako ima tko pokoje drvo (većina nas ima) skućile su se. I dobrim dijelom se hrane našim mrvicama. To su svejedi svi odreda.
Naravno, bili su poprilično podozrivi isprva jer sam imala mačka. Onda je mačak - čuvar dvorišta - otišao u vječna mačja igrališta, i ptice su zavladale. Kad u proljeće dođu mladi vrapčići skakuću po dvorištu kao da je njihovo, igraju se ulijetajući u i kroz rupe na metalnoj ogradi, sve tamo-amo. Sad već dođu i na metar od tebe, pa te sve zirkaju kad si vani i miruješ, sve manje se boje.

Po zimi dođu uvijek dvije (uvijek je to jedan par, ne znam jel isti, možda i nije, ali je par) grlice i šćućure se na višnju.
Jednom prilikom sam ih gledala, u proljeće-ljeto. Prvo je došla jedna i sletjela na ogradu na ravnom krovu šupe kod susjeda. Onda je doletjela još jedna (ili je bio on) i par puta okružio okolo pa sletio. Na dva metra od prve. Onda je mic po mic počeo približavanje. Ova ga je ignorirala. Onda joj se posve približio pa su se "poljubili" i odmah je jedna odskočila a druga odletjela i kružila naokolo (kao od sreće), pa opet sletjela na metar od prve. Gledale su se već kako se ptice gledaju, približile i počele "grliti" - za nepovjerovat.

Dok je mačak još bio živ, jedne nedjelje, mama je nešto bila loše volje a on se motao oko njenih nogu, tražio je jesti. Mama mu je rekla: nema danas za ručak ništa. E, a on ni pet ni šest istrčao u dvorište i vratio se nakon desetak minuta noseći u ustima grlicu - za ručak. Oko njega se sve deralo bukvalno nemuštom tišinom: kak nema ručka, evo ga, donio sam ga.

Inače, s vremena na vrijeme, katkad naiđu i kosovi i još kojekakve šumske ptice (koje su vjerojatno živjele po gajevima uz rijeku na manje od kilometra). Kad god nalete više od dva-tri njih, znam da su opet posjekli neki od tih gajeva. I ptice kao da dođu reći da nemaju kud, da su ih deložirali. Znam (potvrdim) i jer kad provozam bicikl vidim da je motorka bila na djelu negdje i sve sravnila sa zemljom.

Nakon svih ovih godina bavljenja nazovimo to duhovnom praksom, dosta toga mogu upravljati u svojem životu i okolini. Ne bavim se toliko uravljanjem okolnosti za sebe, tipa da učinim nešto radi toga da zaradim novaca, više se sjetim tih "upravljačkih tehnika" kad treba nekog mog zaštiti od nekog trećeg, kad treba umiriti nekog živčanog prijetećeg, ili muljavog manipulatorskog, ili otvoriti put rješavanju nekog problema kojem se ne vidi kraj, učiniti da nestane oteklina na uganutom zglobu, smiri se napad astme ili nestane vrlo visoka temperatura jer se mora biti zdrav radi nekakvog važnog posla...
Događa se to uglavnom prema ovom principu: zazvoni na uzbunu, hitno treba nešto učiniti, i ja nemajući drugi izbor a s osjećajem obaveze da učinim nešto, bilo što, pritisnuta uza zid, sastavim ruke, pustim ih da rade, poravnam, harmoniziram, ...i kad se situacija riješi obično pomislim da je to slučajnost. Ne uzimam svoje uplitanje u situaciju zdravo za gotovo.
Ali...u zadnje vrijeme kako je sve više situacija u kojima ne znam što napraviti a nešto se mora- pa stavim ruke i pokrenem energiju, sve češće koristim to poravnavanje, i kako vidim da to stvarno djeluje pozitivno, straši spoznaja da je stvarno moguće tako nešto. Na daljinu. Ako ja mogu rukama pokrenuti proces izravnavanja energije, usmjeriti agresivnost u zemlju, umiriti nekog tko je namjeravao podivljat, znači da bi moglo i obrnuto. Da netko može djelovati da se agresivnost pojača. Nekom ddrugom tehnikom, reikijem se to ne bi moglo, ali vjerojatno postoje načini i za to. Kako inače objasniti silnu zlu energiju koja se javlja u ratovima. Nešto ju je pokrenulo, netko je iskoristio mogućnost da se to pokrene.
Znači i prema meni se može djelovati s nekom namjerom.
I brine me, da li ja, kad negdje nešto takvo što je zlonamjerno počistim , možda nedovoljno temeljito, poremetim ravnotežu i izazovem neku drugu pomutnju koja se ne vidi odmah u sustavu? Kako da znam da je temeljito počišćeno i da se nije premjestilo?

I još jedan aspekt problema: taj xy koji je nakupio svu tu agresivnost, nije to učinio svjesno. Nakačio se usput, pokupio negdje...Zaljepilo se na emocije koje su kod njega bile prisutne kao ribarske mreže koče koje će pomesti sve sa dna. I dno samo.

Mi smo s raznih strana, nismo mi svi s istog planetarnog sustava.
Moji se traže po svijetu. Ometanje skupljanja sada mi je jasnije. Zamisli da se može skupit ekipa i poravnati agresivnost na višo razini?
Dok su funkcionirale reiki-grupe, utorkom se radila transmisijska meditacija za iscjeljenje Zemlje.
Tada smo bili reiki-početnici, reiki-bebe. Bolje reći, reiki-nedonoščad, bebe koje se prerano rode, prije termina za porod, pa su u inkubatoru, liječnici se bore za njihov život.
Mislim da smo tada, krajem devedesetih bili prerano rođene bebe. Nismo mogli pojmiti stvarnu moć i mogućnosti. Radili smo meditacije za iscjeljenje planete ne znajući zašto, što zapravo treba iscijeliti. Tada se još nije ni znalo u kojim je sve opasnostima planeta...Sada bi znali. A grupe se rasule...

Da mi to obnovimo?
Zaboravila sam i kad je bio termin za reiki iscjeljenje majke Zemlje? Sjeća li se netko?

Uvrnuta je to logika i čini mi se da je upravo ona negdje u središtu onih zlonamjernih pojačavanja agresivnosti, kako kažeš. Samo - odnosi se na pojačavanje ili uvođenje ZBRKE. I što više onda čovjek počinje propitkivati, da ne kažem poigravati se s prihvaćanjem takve logike stvari i sam, to je više u zbrci i ... opaki začarani krug se otvara i uvlači te onda. Poznate su mi takve zbrke. Tako ih i zovem: zbrke i konfuzije. I treba sebe povratiti natrag onda iz toga.

Opake su to logike. Treba izaći van iz takvih smutljarija. Same takve smutljarije uvrnutih logika jesu svojevrsni napad, ili ako ćemo: program.

Jer - ravnoteža nije rezultat balansa plusa i minusa. Ravnoteža dolazi odozgor. Isključivo. Baš kao i reiki. Ne?
Uostalom, ravnoteža niti nije balans pozitivnog i negativnog; već nešto samo po sebi inherentno pozitivno koje nema "drugi pol".

Natrag u centar, u središte.
Arwen, pa znaš da nije bitno u koliko sati ćeš. Ako ćeš. Podudarnost svrhe...

Transmisija je bila u određeno vrijeme radi multipliciranja energije. Ta pojava je poznata. KAd više ljudi vrši neku duhovnu prksu, energija je multiplicira. Zato pitam za sat. I pitam je li praksa još aktivna.

A što se tiče provog pitanja, nisam te razumjela....

Centriranje, naravno, to je prvo što se radi...