Jednom u životu dođe taj trenutak*




Zagrebavajte slobodno... po napisima koje ću ovdje ostavljati. Valjda hoću... Njih tek par ili više, vrijeme će pokazati. Češće ili rjeđe, uopće, vrijeme će pokazati. Ovim ili onim redom, vrijeme će pokazati. Ili posve neredom. Hoću li se služiti terminologijom koliko-toliko poznatom ili ću uvoditi (i) nove izraze onako kako su dolazili, dolaze ili će tek doći - i to će vrijeme pokazati. Ali neću se ustručavati (izbjegavati) koristiti uobičajene generalne odrednice svima razumljive. I ne samo stoga da čitatelj lakše održi - neasocijativnost mentalnih programa, već i jer dolaze kako dolaze. Neke u manje ili više približnom zvučno-verbalnom izričaju, neke sukladno razumljivijem smislu, neke nekako.

Kako god bilo, sve ovo što će slijediti (ili bih da ovdje uslijedi, ako će) može shvatiti tko kako želi (kao i uvijek i svugdje). Kao otvorene kapije u "nešto posve drugo", nešto stvarno, stvarnije od stvarnog, nešto imaginarno, moguće, zamislivo ili ne. ... Ja znam kako svemu tome pristupam, a za nekoga drugoga... svak mora sam procijeniti. Stoga, ako vam šta "zazvoni" odškrinite svoj prozorčić ako ne i vrata... pa škicnite. Ili nemojte. Možda je i vaše Prisjećanje tu negdje. Ako nije, opet dobro, negdje već jest. Tu. Negdje.


* Nadam se da izabrani "uvodni jingle" neće očekivanja (pa ni moja) odvesti predaleko. Nije namjera ni njegovog izbora, pogotovo ne izbora naslova topika da bude pretenciozan u njegovoj startnoj i time zadatoj "uramljenosti". I ta uramljenost nije nikakav "privatni kutak", iako... na neki način jest... nešto sasvim... privatna stvar. I dakako da nije kasno.


Iako ću ja ovdje "zagrebavati" (i) u nadasve daleku "prošlost" "nekoga tamo negdje i nekad", uvijek i svugdje ostaje aktualno:

U prethodnom (zadnjem) citatu, ključna riječ biva: fokus. Teneheu!
Jer konačno, "sada" - svakako iz perspektive "ovoga ovdje sada" - može biti vrlo mutna sumaglica, a aktualnost prilično višeslojno raslojena.


.:.


Prvi poticaj da uopće išta od ovoga izložim -- ikome, primarno vama ovdje na ovom forumu, što nužno podrazumijeva i tko zna kome sve ne (što je aktivno po "eteru", ne samo općem, kolektivnom, pa i nečijem individualnom) -- bio mi je tek odgovoriti na neke stvari koje je spomenula @arwen dor u njenom topiku ispod - i ona je tu (iako već dulje vrijeme ništa ne piše, možda se predomisli i opet navrati), a koje su mi nekim čudom ranije bile posve promakle. I tko zna, možda će sve ovo tek na tome i ostati.
Stvari koje je spomenula, tih par stvari koje je podijelila kao (njena?) ...prisjećanja... onoga što je bilo... prije, prije prije... Voljela bih da "uhvati vremena"... kako je rekla... Ili čak i da neki od vas uhvate istog takvog vremena i manje površinski slažu izvanjsko a više se zagledaju... svakako dublje u vlastitu nutrinu jer kroz tamo je čuvano... svašta nešto, da ne kažem: "sve".



Ja ću... mojim riječima...
... tu su brojni sustavi ili svjetovi Ravni, Domene ili Područja Dimhardona, Zvjezdanih svjetova... svjetovi ravni Mulja, Područja Postrojbi Ešalona... oni od "ispod" Mulja, Područja Vreve...

Da, svjesna sam, tek je jedan od ovih naziva donekle... poznat, ili bar tako zvuči. Bit će toga još... novih termina. Ali bit će... približeno, u svoje vrijeme, nadam se, ako će. Nadam se da će ga biti... dovoljno. Ako ne sad i tu... svakako: jednom i negdje. Ako želite, obratite pažnju na... termine (i ne samo njih), možda nekome nešto i... zazvonca. Jer kako znamo: svaka ptica svome jatu leti.


SVI SU! koji su ovdje - odnekuda... drugdje. Utkani Ahrikatom, raspireni Svetinjom, utisnuti s (O)Mjerom kao Zakonom.

Odnekud su drugdje jer ovo za sve JEST DRUGDJE. Jest, ali i ne posve. Mada zapravo: jest. Bit će jasnije, prenijet ću (poslije, možda, valjda) šta to znači ili šta je ovaj pjesnik (koji nije pjesnik) time htjela reći. Valjda će dostajati... riječi i konceptualizacija da se prenese, ono što za prenošenje jest ili hoće biti.

:

Kako je do toga došlo, glavna je dosadašnja "tema" ovih Prisjećanja ili "odvrtanja". Iako se ta "tema" iskristalizirala... tek nešto kasnije u kronologiji svega ovoga (kod mene su to bile godine, već kako mi faza da to (dalje) popratim dođe ili prođe).

Može biti, ovo gore rečeno, nekima možda i uopće, sve ovo moguće i posve besmisleno, već sad nesuvislo ili zvuči kao plod mašte. Nekakva razbibriga ili teška brija... Ili jedno od tek još jednih u cijelom mnoštvu tlapnji, "laprdanja" - pardon: mentalnih ili nutarnjih izviranja ili previranja koja mi kao ljudi češće ili rjeđe iznosimo na vidjela u pisanim (ili govornim) oblicima. Ili, kako bi rekao Galaksija (tj. cijenjeni gospodin G. kojega u tome citira) - u tom spavanju u kojemu svi spavaju - neki čak pišu i knjige. Ili "knjige". Lol. Šta da kažem, mogu jedino išta reći ili nikome ništa ne reći.

.

Neki okviri su se iskristalizirali u nekakve cjeline, neki su još uvijek tek obrisi (u ovom času), mnogi nisu (još uvijek) niti dotaknuti kao slijed zbivanja. Za "protagoniste" ovih sjećanja sve u njima je njihov izražaj, njihove prirode, njihovog poimanja smisla, svrhe, sebe samih, svojih identiteta (ili traženja/nalaženja istih), prioriteta, vrijednosti, učenja i razvoja... jednom riječju ŽIVOT. Njihov život. I širi kontekst, kontekst koji se polako razmata(o).

Ovo je "priča" onih koji su u toj priči. Neki drugi (svjetovi i njihova bića) imaju svoje vlastite DETALJNIJE priče (neke usko povezane, neke zaista ne posve regularnim (iako ne posve nedopuštenim mogućim) vlastitim "privatnim" "ravnanjima računa", neke tek kroz Ukazbenu Mjeru "na kraju" USIDRENJA Brazde : Staze : Preslike u prethodno naznačeni PPK). Tako da... ako sve ovo ima nekog smisla... nikakvo čudo što svega ovdje ima. Ovo ovdje "gdje smo sad zajedno svi", u svakom slučaju koji sad jesmo tu. Procjenit će, kao i uvijek i svugdje, svak za sebe.

Povući ću paralelu s nekim stvarima koje je @arwen napisala u svom topiku koji sam spomenula.

Pitala je ima li tko iz priče - tih par natuknica priče koje je ona ispričala...

Odgovorila bih ovako: Ne bih rekla da sam baš iz te priče... ili, bolje da kažem, ne iz tog/takvog dijela priče u kojemu nekakva letjelica doživi havariju i stoga njeni putnici ili općenito bilo tko i bilo kako "zapne" ovdje dolje. A "zapeli" su mnogi i upravo stoga i sve ovo. Jer, na kraju krajeva, upravo o tome i jest cijela ova priča u "izdanju Taliona". Više o ovome kasnije.

Sve u svemu, nalazim dosta sličnosti, ali i velikih razlika i svakako zajedničkih "ključnih fraza" u @arweninim kratkim opisima i ovoga što ja pratim, kad popratim. Ne mogu to povezati sa ovim našim momentalnim vremenskim odrednicama - pogotovo ne s nekakvim konkretnim zbivanjima, kao zašto ovaj rat, zašto ono, nešto treće i ne deseto ili tko je sazidao piramide... - jer nemam te parametre. U svakom slučaju, sve skupa već i samo po sebi - kao nekakvi "ključni koncepti" - može ukazivati na neke... pravilnosti... od drugdje, kojegdje drugdje širom, diljem... Ako već neke stvari nisu posve iste, samo postojanje tog nekakvog tog i takvog svakog istog "konteksta" ili "podkonteksta" već ima težinu, poput nekakvog "arhetipa"... i zajedničkog nazivnika. Dakako, ako nečiji mentalni sklop ide za takvim... promislima.

Dakle da krenem odnekuda, izgled - arwen je dala "fizički" opis "njenih" kako ga je dala, ali zazvonila mi je njena upotreba riječi "izduženih mišića". Ovi kod mene su također visoki i vitki. Ni u kom slučaju nisu "ljudi homo sapiensa", ali jesu posve ljudoliki, cijeli su, ipak, izduženi - imaju odlike koje imamo i mi ovdje: glavu, tijelo, dvije ruke, dvije noge, stopala i prste, dva uha, dva oka, nos, usta, vratove, čak i kose.

Druga stvar koja mi je snažno zazvonila iz @arweninih napisa je kad je spomenula da je nešto palo u vodu negdje južno. Zanimljivo, jer i "kod mene" je nešto palo u vode dalekog južnog mora (ali ne ovog juga tu na našoj zemlji već tog tamo svijeta, konkretno Donjeg Svijeta (DS) tamo). Nikakva letjelica to, ipak, nije bila, pao ili pristigao je (tijekom Sraza odnosno urušenja Gornjeg Svijeta (GS) tamo) komad tla. Bio je isprva negdje iznad, nakošen, tu i ne posve tu, poslije su ga Nebesnici (nazovimo tako ljude tog Gornjeg Svijeta) "učvrstili" i "poravnali s ravni" (tamo Dolje) i pripremili za život. Ali ne za sebe - ti koji su ga "ustabilili" su (kao rasa) bili u fazi "blijeđenja" i tome se nije moglo izbjeći. Tkanje nije davalo nikakvu drugu moguću alternativu - svi izbori su vodili upravo u tu jednu, onu Blijeđenja. Drugim riječima - izgubili su svoja unutarnja umijeća i postali praktički isti kao i Zemnici (ti tamo) i izmiješali se s njima. Zadržane su poslije jedino četiri linije putem Gildi - koje su poslije ostali stanovnici zvali Nutarcima, a oni sami sebe Pravim (Unutarnjim) Gildašima (za razliku od vanjskih gildi koje su djelovale u svijetu) u kojima bi se s vremena na vrijeme manifestiralo umijeće linije u nekom od potomaka... Tu konkretnu stvar je u NS "pratila" Genealoška Gilda tih "Nutaraca".

Još par stvari nalazim "ključnima" - time ne nužno i istima - onome što je @arwen navela:

***(jedan) tip odjeće;
***letjelice odnosno transportna tehnologija (kapsule, njih je bilo tek nekolicina i to je (ovdje) korišteno u samo dvije situacije, u obje su akteri bili stanovnici negdanjeg GS; nekoliko sve skupa tipova transportnih artificijelnih letjelica: obične militarističke i transportne Starog Svijeta (SS) Hura ili Hurima te takozvani "trangradi" onih iz Gornjeg Svijeta (GS) - to je bilo u nuždi i ništa sličnoga regularnoga ovi drugi nisu imali, letjeli su inače na pticama (kad su tako šta činili) unutar svog svijeta dok ga je bilo, za izvan, ova konkretna rasa nije koristila nikakav izvanjski tek; transport je u Novom Svijetu (NS, utvrđenom nakon katastrofe kojom je uništen SS) bio letački transport također pticama koji je vršila Letačka Gilda; jedna izolirana grupacija je imala nešto poput teleportirajućih i lebdećih diskova i ta konkretna rasa je nosila odjeću vrlo nalik toj koju je @arwen spomenula (i ista je poslije bila prihvaćena unutar jedne grupacije koje su postali dio); grupa ili rasa iz koje su "protagonisti" ovih Prisjećanja (D.A.) je od njihovog relativno brzog začinjanja tek koji "milenij" poslije i sama počela koristiti ptice kao i portalnu tehnologiju "portova" (teleporta) za svrhe unutar vlastite zajednice, a njihova jedina veza sa svijetom, Novim Svijetom (NS) su bile dvije, poslije i tri Kapije koje su također funkcionirale kao "teleport" i to je tako bilo od njihovog početka);
***uloga kristala, tipično krucijalna za Nebesnike GSa i rasu kojoj pripadaju ovi "moji" protagonisti.
***ideja da je nešto strano u našim tijelima, da nešto strano nosimo u sebi: u ovim odvrtanjima koja meni dolaze, ta ideja - u smislu u kojemu sam bar ja shvatila @arwenine napise i sama na jedan način dolazi do izražaja i nije uopće marginalna stvar. Više na ovaj aspekt možda kasnije, jer je jedan od ključnih aspekata relevantan od početka do samoga kraja.

Nakon nekoliko višemjesečnih perioda nutarnje rekolekcije i praćenja zbivanja (tijekom 2017., 2018. i 2019), osjetila sam potrebu, primarno zbog obimnosti svega toga - stati na loptu i zabilježiti stvar. Detalje. One "svakodnevne" detalje... kako su se odvijali i odvrtali tijekom mojih promatranja ili razmatanja te... situacije. I to je, samo po sebi, potrajalo. I tek potom sam (si dopustila) prijeći dalje... redom, slijedom zbivanja koja su se otkrivala... i još se otkrivaju. U ovim rekolekcijama slijedim uglavnom protagoniste i tu jednu nit, (gotovo) ništa drugo, rijetko išta drugo, iako... protagonisti pa ni (svi) akteri nisu posve zatvoreni za prebrojne digresije. (Moj kapacitet, pa i interes jeste, lol.) Kao što je rečeno ranije, neki okviri su se iskristalizirali, neki tek izniču kao obrisi, koliko toga je još daleko od uočavanja, nemoguće je reći – na neki način je (još uvijek) puno veće od onoga što jest "bistro".

Ove "Kronike" su počele s momentom kojim počinje zapis, njegovo prvo poglavlje (ili, zapis je taj koji) počinje s prvim momentom, kadrom... s prisjećanjem jedne mlade... djevojke koji se polako razmotao u prvih (oko) sedam dana njenoga života. Bilo je to poput svjedočenja nečemu što se već zbilo, davno nekad, tko zna kad i tko zna gdje (svakako ne ovdje na ovoj zemlji, toliko je bilo jasno od starta). Zaista je takav dojam bio od prve scene koja se pojavila. Nakon što se izvrtila ta sedmica sam napravila prekid od gotovo cijele godine. Bilo mi je simpatično sve to promotriti, tome posvjedočiti, tim prvim... odvrtanjima... ali, šta s tim? Pa i: šta je sve to? Kako god bilo, pustila sam sve to na jedno dulje vrijeme. I jednog dana, oko godinu poslije, se sjetila svega toga i vratila se u tijek tog prisjećanja i ono se nastavilo s momentom gdje sam ga i bila prekinula, doslovno (ili do–sceno), niti jedan jedini detalj niti slijed tog prisjećanja (godinu dana poslije) nije bio izgubljen niti nestao u mutnim maglama zaborava toliko nam svojstvenim.

Rekla sam ranije "Kronike" kao da je u pitanju neki literarni tekst, roman, pa i nekakva "povjesnica" jer ni ne znam kako to drukčije nazvati u ovom svijetu za koji nemamo ni riječ za tako šta osim (potpuno svjesna, suvisla i – budimo realni: subjektivna) "prisjećanja, svjedočenja ili povjesnica od nekud drugdje" koja "teku" posve poput dijelom svjedočenja dijelom dubokog proživljavanja (što opet sa sobom nosi vlastite problematike, ali i posve neočekivana (primarno nutarnja) "razrješenja" sasvim i duboko "privatno–nutarnje" prirode).

Neumitno je da se u ovakve stvari uplete i onaj neki dopušteni ekstrem na drugoj strani te "vage" (objektivnog subjektiviteta – toliko karakterističnog za kako mistiku tako i metafiziku) gdje se prenose gotovo "apsoluti" (ili kao da su u pitanju apsoluti). Tako, ovdje ću se, u mjeri u kojoj ću šta postati, ipak više prikloniti ovim naznačenim "ekstremistima" – i dakako: sve unutar okvira danih ili definiranih ovim odvrtanjima. Tako je kako je... Konkretna i detaljn(ij)a zbivanja – tog slijeda kojeg raspliću ove rekolekcije – zapisujem u tim KNiZ Kronikama. Lokacija zbivanja koja se "odvrću" u tim začecima i dugo poslije je (tek) jedna od nebrojenih ravni koje pršte, sjaje životom... Jedan jedini svijet (kao dio ZP, toga što oni zovu nekom inačicom ZP), kompleksan na način ranije već unekoliko i ukratko predočen. (...)

Kažem "dugo poslije", jer začas stvar počinje ići dalje "unatrag", u prethodna zbivanja, a zapravo sve je poprilično "začas", u nekim nama poznatim okvirima – sve se zbiva u "svega nekoliko mjeseci". I u okvirima sveukupne povijesti ili postojanja tog svijeta tamo... negdje... koju ne znam kojim bismo mi vremenskim odrednicama uopće mjerili, mogu to biti mileniji, milijuni milijuna ili enilijuni enilijuna "godina"... relativno za cijelo jedno ogromno Područje... u tim okvirima ovih "nekoliko mjeseci" je kao igla u plastu sijena. I sve to prije nego što je ova "PPK zona" ovdje uopće i oformljena, ikome i "na pamet pala".

Nazovimo to: kompromisom... "nekompliciranja" i nije jedini. Tek ukazuje na slijed i sljednost (zbivanja). Hoću reći, vremenske odrednice su kompromis. Znači, sad (u času postanja ovog posta) je tamo, još uvijek: u tim početnim fazama ovih "odvrtanja", ono što je prozvano: 12. mjesec godine 3090. Novoga Svijeta (neko vrijeme već, jer sam malo zastala, stala na loptu s tim dijelom, što, istini za volju činim svako malo, pa ima perioda i mjeseci kad ništa od ovoga ne popratim). Stala i jer se došlo do točke na kojoj u biti završava taj dio, a nastavak - koji je bio očekivan odmah potom, ispada da uslijeđuje neki broj "decenija" kasnije, nije mi još sasvim jasno koliko je to "kasnije" – iako je u jednom od grananja već načet. A i u jednom prethodnom momentu se zbio "faktor" koji me je poprilično smeo, faktor koji je - ukazujući na jednoznačnost jednog mog puno ranijeg doživljaja - otkrio da ono što sam ja smatrala pukom "energijom bez informacije" uopće nije moralo biti, čini se ni bilo samo i jedino to. I kao da to nije bilo dovoljno, začas potom me smeo i još jedan koji je uslijedio: neumitna poveznica s ŠIRIM ovim ovdje. Nekako, nema čovjek ništa protiv da mu se u glavi s vremena na vrijeme vrti neki "film", dok god je taj "film" nepovezan nužno ni sa čim, osim što mu pomaže da "razrješava" neke svoje... šta god. Ali dotaknuti "moment" kada taj "film" ukazuje da dotiče ovu ovdje – puno širu, široku vanjsku realnost, sam realitet i metafizički kontekst... ne morate mi vjerovati, ali uzrok je nemalog stresa i puno više češkanja po glavi nego što je poželjno. Da ne širim sve ovo izvan "rama", orijentacijski smjerovi su također... kompromis našoj... konvenciji, baš kao i neke (mnoge ili manje mnoge) druge stvari. Kompromis, ali i ne posve kompromis, jer i tamo su neke stvari, na neki način, analogne našim poimanjima (i općenito ovoga i ovome ovdje)... što je unekoliko i razumljivo: preplet, petlja i kompozit su također ne puno po sebi drukčiji koncepti i razlog su te analognosti.

Lokacija zbivanja koja mi se "odvrću" - i u kojima je i s kojima je Prisjećanje započelo - je jedna od nebrojenih ravni koje pršte životom, ravni (lokacija, boravišta, svjetova ili grupa svjetova... zasad, kako god to netko želi prozvati) nominalno među takozvanim, kako je to ovdje prozvano: Siderelnim Svjetovima Zvjezdanog Područja (ZP). Znači, u pitanju je taj nekakav (kao) "duplex-sistem" dva svijeta, kao jedan ispod drugog, odnosno iznad drugog – DS i GS, ranije već spomenuti.

Dosta dugo () se ova odvrtanja odvijaju samo unutar okvira tog jednog, Donjeg Svijeta (DS) kojemu su "protagonisti" i "nativni". Ali od momenta s kojim Prisjećanja i počinju, u roku manje od "pola godine" ("njihovih pola godine" - te (prve) faze Sjećanja se odvijaju samo unutar te polovice jedne jedine godine) sve se to mijenja, uz to što u istom tom vremenu "protagonisti" - što je tijek njihovog "sazrijevanja" ili "evolucije" u ono što su danas - saznaju (iznova) cijelu povijest ne samo tog DS, već i GS - cijelog duplexa, skupa sa masom drugih stvari koje se tiču njih samih, svih njih, cijelog ZP, širom slikom i postojanja i pojavnosti koje su dio (ili Pojavnosti s velikim P), a koja uključuje i ostala spomenuta Područja, kao i način na koji su svi oni (bili ili postali) povezani - kako međusobno u toj "točki vremenitosti" Pojavnosti tako i... No, da ne širim i opet, puno je dulje potrajalo dok se nije otkrilo i gdje su uopće "locirani" protagonisti, u njihovom vlastitom širem (prostornom) kontekstu, ikakvom kontekstu - jer nisam imala ama baš nikakav preddati kontekst (čardak ni na nebu ni na zemlji?) osim da nisu (neki baš uopće ne, neki ne posve) iz Eha (što god i to u tim višegodišnjim za mene počecima bilo) - i to se otkrilo jer je jedna protagonistica u jednom razgovoru to otkrila uzimajući to "zdravo-za-gotovo" i samorazumljivo, nekim akterima koji nisu bili svjesni te činjenice, naime da je njihov nativni svijet, cijeli taj DS-GS "duplex" dio Zvjezdanog Područja. Tako sam i ja saznala - kako se Prisjećanje odvrće, tako saznajem... ili "vraća se u svijest, ovu ovdje svijest". A što i taj ZP jest... o tome poslije.

.

Glavna manjkavost - sad kad sve ovo ovdje bilježim na ranije rečeni način - je u mojoj nesposobnosti da, moguće, upotrijebim pravije riječi. Tim više što mi ovdje nije uopće bila namjera stvari predstaviti "verbatim" (kao u tim drugim bilješkama)... jer način na koji je sve ovo dolazilo i dolazi... je kroz SLIJED ZBIVANJA i sudjelovanja i razumijevanja protagonista (u tim konkretnim događajima) i najčešće ne kao nekakve bilo "filozofske" bilo "metafizičke crtice–sličice". A čini se nužnim da će ovi zapisi izgledati kao upravo ovo zadnje. I time biti bačeni u moguće mentativne arene... ali šta je tu je. Možda je i to okej... i ja se često pitam i katkad "mentatiram"... o nečemu, koječemu, svemu. I daleko od toga da mi je sve (ovo) "savršeno jasno"... previše je tu... što nepoznanica što upitnika što "nezamislivosti i nepojmljivosti".

Da krenemo odnekuda... od Brazde.

Najšira ili najuža, centralna okosnica cijelih zbivanja koja su se odvrtala i odvrću se (prije PPK kao sve ono što je dovelo do IRPa) - kako za njih, "protagoniste", tako i puno šire za sva Tri (odnosno Četiri) navedena Područja Pojavnosti tiče se pojave NABORA u Tkanju: Brazde.

Protagonisti to zovu Brazda. Zovem ih "protagonistima" jer ne znam koji drugi termin bih upotrijebila a da ne bude... previše "far out" i van pameti (ove naše ljudske, pa i izvanjske). U Strunovom Tkanju ili Vječnom Tkanju Struna s vremena na vrijeme, periodično i ni malo često se pojavi ta nekakva Brazda.

Nešto ranije je spomenut Razvid, kao u onoj kratici IRP. Razvid podrazumijeva Razvidnike, a Razvidnici "Razviđaju" Tkanje.

Neke stvari će biti jasnije (vrlo brzo), neke će zadugo ostati poprilično... maglovite, mutne, nedorečene. Nadam se da netko neće ovdje prenošene metaforičke slike i predodžbe čitati previše doslovno niti još gore, kao promišljajne ili umišljajne apstrakcije. Prije, kako je netko negdje rekao: u svijetu duše ne koristi mentalno se kretati pomoću ikakve formalne logike ili dijalektike koja vodi od jednog koncepta do drugog putem dedukcije; prijelaz od jedne do druge celestijalne forme se NE podvrgava konceptualnoj dijalektici. Jednostavno, stvorite u sebi sukladne minimalne mentalne vizije i potom ih pustite.

Što je Brazda... Što je Tkanje...
Ali prije toga, nešto drugo.

:

Najširi kontekst do kojega se dosad došlo, taj najširi kontekst koji mogu dati zasad bi bio kroz ili putem nekoliko "stvari", izraženo svima poznatom terminologijom ili "konceptualnim okvirom". Jedna bi bila:
Nepojavno
Pojavno.
Na prvu, moglo bi se oboje shvatiti kao "strogo odvojeno i razdijeljeno". A oni to nisu. Jesu. Ali i nisu. Nisu ovdje i sada, nisu ni bili prethodno, iako – jesu. S jedne strane, ovisi to... o Ahrikatu. Usko su povezani, čak prožeti, s druge su apsolutno odvojeni. Ne ponajmanje: šta to nama ovdje i sada može značiti? Ostavit ću ovo nedorečenim dok ne izrazim nekolicinu slijedećih stvari.

Poznati su ti koncepti Pojavnosti i Nepojavnosti, Pojavnog i Nepojavnog – uvodim ih u ove postove kao "poštapalice". Ova PPK zemlja (sukladno ovim rekolekcijama) nije - tehnički - ni jedno od toga, ipak, ona je negdje u ili na granici (jednoj od granica) Pojavnosti odnosno unutar Pojavnosti. I Nepojavno se također (na određeni način i privremeno) "smjestilo", "zirnulo i virnulo" u ili "obraća osobitu pažnju" na to isto područje, zonu PPK, u završnici Taliona. Specifikum. Ili Paradoks, kako hoćete. Tako je kako je. Toga nema nigdje (drugdje), svakako ne unutar onoga što bi bila striktno Pojavnost. Pojavnost i Nepojavnost su međusobno razdvojeni (s jedne strane totalno, s druge... no, moram nekim "neredom" ići), ali i Područja Pojavnosti su odvojena jedna od drugih, odvojena nečim gotovo ali ne posve Nepojavnim što (protagonisti i akteri) nazivaju Međama. Međe su one iznad spomenute "granice". Znači, (ovdje prozvano: PPK), zemlja kakvom ju znamo - nije ni Pojavno ni Nepojavno već "nešto treće" (ili, "četvrto", ako ćete), što na specifičan način "upliće" ili u šta je "upleteno" i Pojavno i Nepojavno, zapravo: puno toga Pojavnoga jednako kao i Nepojavnoga. Treće jer nije ni Pojavno ni Nepojavno; četvrto jer uz to nije ni Međa per se. Konačno, naziv PPK nije uopće proizvoljan, već suštinski: naznačava sažetost, združenost "nesvodljivoga i nezdruživoga": TRI Područja, njihovih Margina.

Druga stvar, pored Pojavnog i Nepojavnog – kao nekakve distinkcije, može se koncipirati (zasad, ili barem) još jedna koja se otkrila i to kroz "konceptualizaciju": Pojamno i Nepojamno. Neka ostane zasad na tome.

Nekako... neki najgeneralniji okvir za one (intelekte) koje okviri zanimaju može se dati kroz:
Npjv–Npjm <> Aehne, Atirru
Npjv–Pjm <> Ahrikat, Tkanje, Izvorište
Pjv–Npjm <> Međe, Vrelo i Srca Ahrikata
Pjv–Pjm <> Područja Pojavnosti
Imati u vidu da je rečeni "okvir" načinjen posve "od magle", još je veća poštapalica nego iznad navedene distinkcije u "okviru" uzete labavo kao "kategorije" – poštapalice za još labaviju kategorizaciju: tek jedna od onih minimalnih mentalnih formi koje je bolje pustiti čim ih se pojmilo.

Sve ovo iznad navodim zbog prirode postojanja samih protagonista i njihove vlastite razvojne pripadnosti: one konceptualizacijskog realiteta, što je postalo jasno (iz jedne zgode) još u počecima, dok su još uvijek bili dio svog nativnog svijeta i Područja.) S obzirom da ništa od ovoga nisu nikakva "apstraktna filozofiranja ili mentacije" (s moje strane), niti nekakva "građenja sustava svega" (mene tako šta uopće ne zanima), niti se itko od protagonista upušta u tako šta, išta sličnoga, ja ću stvar ostaviti zasad na rečenome.

Toliko za nekakav (zakomplicirani) uvod po ovim pitanjima. Što je Brazda... u nastavku.

Prepustit ću intuitivnosti čitatelja da si sam pojmi, nazre... Tkanje. Brazda nije neka nit u Tkanju, ona je poput nekakvog "nabora" koji dođe iz "potke" (ili kroz nju). Ono što je Tkanje u Zvjezdanom Području, u Području Ešle je Vatreni Zapis, kod Vreva su to Regule.Formul(acij)e. U pitanju je jedna te ista stvar koju žitelji različitih (Margina) Područja različito nazivaju, naziru, razviđaju, interaktiraju pa i "percipiraju i inteligiraju", znači može se reći: Tkanje ≈ Vatreni Zapis ≈ Regule.Formul(acij)e. Brazdu Ešle nazivaju Stazom, a za Vreve je ona Preslika.

Ranije je spomenut IRP kao Razvid (Izravni Razvid Preravnanja). Razviđa se Tkanje, razviđa se Brazda. Spomenut je i Ahrikat.

Ahrikat protagonisti zovu - tj. izraz (bukvalno) znači Zabran. On je i mogućnost i nemogućnost - jer je Ahrikatom određena aktualizacija i konstitucija svega i bilo čega. Nisu svi isti, Područja i njihovi žitelji (Kvintesencije), njihovi svjetovi, ravni, svak kao i cijele rase (žitelji svjetova) imaju svoje specifičnosti, stremljenja i posve "izvan domašaja" čak i samog poimanja i zamisli u ideacijama... (Tu bi dijelom spadala i ona distinkcija Pojamnog i Nepojamnog.) Sve to je - protagonisti to kažu: Ahrikat. Ahrikat predstavlja Prirodu, ali i Smisao i Svrhu i njime je određen i održava se ustroj svega u Pojavnosti, ali i razvoj svega. Vidljivo i nevidljivo, vanjsko i nutarnje. Ahrikat sve distinktira, "razdvaja" i sve povezuje... Ahrikat (ni)je ništa (u Područjima) i Ahrikat je sve. Ešle, konkretno Domorod u Ešalonu ga zove: Svetinja, Roj Vreve: (O)Mjera [Zakon]. Na određeni način cijelo... Postojanje, cijela... Kreacija ( ili "Univerzum", ako ćete, u smislu gdje općenito NE uzima u obzir samo "fizikalitete", već "cjelokupnost postojanja unutar Pojavnoga")... Sve je... Ahrikat, tj. Ahrikat je u svemu (pojavnome) i nije nigdje, zapravo.

Na određeni način i u određenom smislu, Ahrikat je (u varijaciji Ahrikate) i, recimo nešto kao: "Istinska–slika–i–prilika" bilo čega i svega i u tom smislu ga protagonisti (pa i kroz Prerogativ Zabrana) također često ideiraju pa i aktualiziraju. Na drugi način, cijela... Pojavnost je Ahrikat (na donekle analogan način kao i ostali konceptualni pandani u drugim Područjima), tj. izraz bi mogao predstavljati našu inačicu cjelokupnog Pojavnog svega, ili... bilo čega. ... Pojavnost jest jednako Ahrikat (u ranim percepcijama protagonista kao primar sve pojavnosti). Treba imati na umu da Pojavnost, koncept Pojavnosti ovdje nema veze s "fenomenologijom" (ovoga ovdje), celestijalne forme imaju svoju vlastitu... "konceptualnu logiku" (koja se može ili ne mora moći donekle... nazrijeti). Ahrikat = Realitet = Istina, u tom smislu je Pojavnost kao i pojavnost svega i bilo čega Ahrikat. Više... poslije, ili ne. Zasad će svi ti "pojmovi ili koncepti" morati ostati tako... visiti u zraku. Na kraju krajeva, i među nekim od aktera ima preferencija i time razlika u značaju koji pridaju realitetima.

Izvorište (Efluvij, od Aehne) nije Ahrikat (od Atirru). Nije a jest, u podudarnosti. Sa strane pojavnosti je Ahrikat (iako sam Ahrikat nije Pojavnost, ali je Pojaman). S one strane (u Nepojavnom) to je Atirru; inače je to Ahrikat. Ahrikat (nad–kroz–i–pod)prožima realitet svega i (konkretni, aktualni i potencijalni) realitet (ili dinamizam) svega je Ahrikat. Ahrikat nije Tkanje. Efluvij je među Nebesnicima GS bio poznat kao apstraktni koncept (za neke je ideja "povratka drevnome domu" značila Ehu, za druge Izvorištu), stvar dubine, duljine, širine, opsega (njihovog) individualnog preferencijalnog shvaćanja i poimanja. Za glavne protagoniste ovog Prisjećanja od njihovog začetka je veza s Efluvijem, (i time, svjesna ili nesvjesna, znana ili neznana, namjeravana ili data veza s Aehne), opstojala kroz (eksterno) Polje Kristala i njegovu konekciju s Gemom (kristalno-areolski ember) koju u njihovoj zajednici (egzistencijalno i evolutivno) održava jedno vrijeme (u aktualnom periodu) samo jedna individua (koja bivajući (izravne jezgrene Kvintesencijalne srži) od {A} ima vlastitu individualnu (nutarnje–areolsku) vezu s Aehne ({A} nije Aehne!). ... Veza s Aehne doslovce znači da (se) je izravno "od Aehne", kao što veza s Atirru znači da je (netko/nešto) izravno od Atirru. Što god to značilo.

Brazda... Brazda ukazuje na pojavu kritičnog tijeka zbivanja u Tkanju...

Brazda ukazuje na pojavu kritičnog tijeka zbivanja u Tkanju. Doći na Brazdu je kao "uhvatiti val" ili "stati pod/na val" u surfanju (sic! ups) ili bliže: "ući u brzac" ili... dalo bi se... "ubadati" analogije, homologije i poredbe. Svaka Brazda ima neke svoje vlastite parametre, svoje zahtjeve... Ima manjih, kraćih, obuhvatnijih, duljih, kompleksnijih ili posve jednostavnih, onih koje se odnose na jedan jedini svijet jednog jedinog Područja, onih koje uključuju nekoliko njih ili puno njih. Nitko nije "otok", svi i svak ima svoju "pripadnost", onu zajednice iz koje je nativno potekao, kao i kroz koju ili od koje, u koju se razvio, svijet kojega je i konačno: Područja Pojavnosti kojeg je identitetno pa i Kvintesencijalno dio. Tako je utvrđivano "dekretalno", Ahrikatom, Tkanjem, pa i Izvorištem. Brazda je pojava koja unosi manje razvojne ili sasvim korjenite promjene. Ovisno o tipu i opsegu Brazde.

Brazda nije nit u Tkanju - ona je naziranje izviranja (nabora) potencijalne, moguće ili konkretne aktualizirane povezanosti (ili izviranja) neke grupe niti i Tijekova vezanih uz te niti i uvijek ima bar jednu (nekad i nekoliko) centralnih Tijekova (niti). Brazda - što god ona naznačavala, neće se sama od sebe dogoditi, događaji koje možebitno predstavlja... ili najavljuje, mogu se odviti i ne moraju. Tako funkcionira (ili je, u sklopu ovih rekolekcija, funkcioniralo) sve u Pojavnosti. Sve! A Pojavnost čine u početku (i stalno) naznačena tri (odnosno četiri) Područja i sve pripadno im, uključujući i njihove žitelje. (Površno naš um i intelekt može steći dojam da je sve "unaprijed predodređeno i zadano", ali nije. Prije, nešto biva... "predloženo"... što može biti prihvaćeno ili odbijeno... ili oboje. Čak i Brazde tako funkcioniraju, s tim što... odluke, izbori i interakcije dalje čine svoje.)

Ako se ne uđe u Brazdu, Tijekovi niti i struna će se odviti kako već naznačavaju, po volji aktera i to je sve. Neke niti u Tkanju mogu prestajati (postati nedostupne Razviđanju), neke se korjenito izmijeniti same ili stapajući se s dijelovima nekih drugih: poprilično "individualno", "kolektivno" (ili lokalno), kako god. Drugim riječima, ako se Brazda posve ne "usidri", ako ju akteri ne "usidre" ništa od Brazde. Na žalost za naša shvaćanja, ovdje ima i preveć paradoksa(lnosti), ali priroda postojanja i bivstvovanja Područja i njihovih žitelja je... takva kakva jest.

Velike generalne, mnogostruke i korjenite promjene mogu nastati, jedino tijekom i na Brazdi. (To ne znači da se bez Brazde ništa ne događa.) Razvidnici uvijek prate Tkanje – u opsegu u kojemu im je dostupno, što je individualna stvar, tj. kada i gdje će nazrijeti pojavu Brazde. I onda uključeni i kojih se ta Brazda tiče moraju sudjelovati ili odbiti sudjelovati kako bi Brazda ušla (ili ne ušla) u pojavnost - skupa sa svime što ona može donositi ili predstavljati - a što i prečesto (sve) nije mnogima (ili svima) u potpunosti (često ne ni posve djelomično) unaprijed znano.

Da bi se ušlo u ili na i pogotovo ostalo u/na Brazdi, mora sudjelovati veći broj sudionika - svi centralni u svakom slučaju iz svih u nju uključenih bilo svjetova bilo Područja, znajući što/kako je svakom dostupno da razumije, pa i "želi" (ili ima volje, mogućnosti) - sukladno vlastitim prirodama, stremljenjima, što se koga tiče (svak ima svoju "ulogu"... koju može ili ne mora "odigrati", utjecaj koji može i ne mora izvršiti, svoju prirodu, ciljeve, život). Ove stvari su zaista posve individualne.

Ovo, ova Sjećanja se odnose na tu jednu Brazdu i njeno pojavljivanje, tijek i protagoniste (neke od njih, u svakom slučaju "protagoniste ovih Prisjećanja" skupa s njihovim najužim interakcijama). I dakako, rezultate - konačnu manifestaciju Brazde Ahrikata u za nju centralnim područjima i svjetovima. Naime, specifičnost ove konkretne Brazde je da je ona Ahrikatova Brazda, što od nje čini Atirru Brazdu, time iznimno obuhvatna i raritetna. I kao da to nije dostatno, unutar nje, u jednom njenom dijelu, što se tek poslije otkrilo (sukladno kako su protagonisti otkrivali i sami (skupa s ostalim akterima) sudjelovali u ili utjecali na slijedove zbivanja), "utkano" je, "skriveno" tzv. Aehne Rebro, da ne kompliciram u konceptima, može se to prozvati i užom Aehne Brazdom unutar (ove) šire Ahrikatove (koja, kako se pokazalo, obuhvaća cijelu Pojavnost i pride). Ili, da ipak zakompliciram dodatno: može se reći i da je Aehne Brazda s užim Atirru rebrom. Bit će jasnije... kasnije. Najjednostavnije rečeno: Ahrikatova je.

Zabrani i (Ne)Mogućnosti tijekom Ahrikatove Brazde imaju opciju biti posve anulirani u nekim stvarima, u nekim posve uobičajenima uspostavljeni... Sve izgleda kao da se postavlja naglavce - za one kojih se Brazda tiče. Jer nije ni malo lako (iz individualne perspektive gledano, one svakog pojedinog aktera ili grupe aktera) "ući" u Brazdu... da se njene naznake učvrste i dovedu u (bilo koju vrstu i razinu) manifestacije/pojavnosti/izražaja. Na tome se mora raditi. Sa strane Pojavnosti Razvidnici su ključni jer oni jedini "iščitavaju" – razviđaju (njima dostupno) Tkanje. Sve ovisi o izborima njenih glavnih, centralnih aktera (svake date Brazde) - ako oni NE "aktiviraju" (ili, drukčije rečeno: ne aktualiziraju) Brazdu i NE "usidre" ju, nitko od sporednijih (ili posve neuključenih u nju) sudionika tu ne može ništa. A ova Brazda je, njeni Čvorovi su (sad) već (dugo) totalno usidreni i u tijeku je (ovdje) njeno manifestativno odvijanje. Ove rekolekcije su u tijeku, daleko su od završenih, u mnogim aspektima pa i kontekstima nisu nekakve zaokružene cjeline (svakako ne još), tako da postoje stvari koje su posve "zaokružene" i jasne, postoje one koje su (u fazi prisjećanja) u tijeku (manje ili poviše fragmentarne i nepovezane), neke tek natuknute, neke druge zasigurno još uvijek nisu izbile ni u kakav vidokrug. Postoji Dekretalna Mjera – IRP i postoji njeno odvijanje. Ima stvari koje su Mjerom utvrđene... kao faze ili Činovi – to je jedno. Drugo je dokle se zapravo u provedbi u OVOM ČASU našeg postojanja, da ne kažem uključenosti ovdje zaista i stiglo.

Još jedna stvar: Brazda per se NE određuje (njene vlastite) aktere. To je posve individualno, kao što je ranije i rečeno: stvar je to izbora i odluka, (njihove) sukladnosti i podudarnosti (ili nesukladnosti/nepodudarnosti) s Brazdom. I opet, žitelji (pa i zajednice, svjetovi) Pojavnosti žive svoje živote, vode svoje interakcije, s Brazdom ili bez nje.

U nastavku: Kvintesencije.

:.Kad se kaže "suština", može netko pomisliti - da je time sve rečeno, da je suština "nešto" što se "ima". Ili "nema".

Suština ili esencija.

Iz perspektive nas ovdje (pa i gnostičkih učenja:) Esencija je nešto što se *jest*. Štima. Mi to kažemo: (naše) Pravo ili Istinsko "Ja". Štima. Esencija nije nešto što "netko/nešto" ima, ona je taj "netko" koje "ima ili nema" sve (identitetno) drugo (nebitno sad na koji način (odnosno kako) ili gdje ili kada... pa ni zašto). Sve drugo "tamo" gdje Esencija opstoji.
Nešto od ovoga će biti jasnije u nastavku. Ja ću ovdje prenijeti... sasvim dostatno, dati sliku "ugrubo", tek obrise.

Sve su Esencije na svoj način: fizičke (sukladno fizikalnosti ili fizikalitetu otkuda su, koliko god isti *suptilan* bio) – što će reći da su sve utjelovljene (nisu nikakve "misaone forme" ili šta ja znam kakve "netjelne" apstrakcije, nebule ili nešto "obeztjelovljeno" ili maglovito ili ono što se kaže "čisto inteligibilno"), sve su, sebi svojstvene.

::

.Znači: Esencija je Esencija, što hoće reći da i bez onog (identitetno) "svega drugoga" (ili uz sve to) Esencija ostaje Esencija koja jeste. Esenciju neću nikako definirati niti drukčije definirati osim kako ću ju "definirati" u nastavku teksta (prvo i drugo). Definirati ovdje tek znači (prisutnošću) "odrediti", ukazati, pokazati u nju.

Prvo: Esencija je suština, nepodjeljiva individua - poput "monade", ona "jest", ona je bitak, biće, istina, realitet – identitet. U POJAVNOSTI. Sve Esencije su one – onoga ovdje prozvanog: Pojavnosti, konkretno Područja Pojavnosti.

Esencije.
Nisu sve iste. Ima nekoliko "kategorija" (sukladno ovim rekolekcijama)... Ne znam bi li uopće "kategorija" ovdje bila ispravna riječ, ali... neka ostane. Ja ću ovdje Esencije navesti, u mnogom smislu: poprilično indiskriminativno, čak ne ni slijedom kojim su se pojavljivale ili otkrivale u ovim rekolekcijama. Dat ću neke – dosad "razmotane" obrise "zatečenog stanja (i dinamika)" Esenci, zatečeno pojavi i sidrenju ranije rečene Brazde.

.Esencije, Suštine. Nema drugih Esencija osim njih (u ovim rekolekcijama; sve ću ih navesti, ovako ili onako). Arhetipovi NISU esencije. Arhetip je poput "kadra" isječenog iz "cjeline" "esencijalnog života" – života Esencija i takvim ga "ovdje gdje smo sad zajedno svi" (u ovom PPK) možemo konceptualizirati kao nekakav "obrazac", nekakva "zajednička"... nešto što je ili univerzalno (ovdje), bilo kao aktualizacija ili mogućnost. Ponovit ću, arhetip nije esencija niti je esencija arhetip. Esencija nije "podložena niti podložna" arhetipu, jer je (i ne samo zato) arhetip(stvo) nešto tipično za PPK. Ahrikate Ahrikat, nepovredivost esencijalog integriteta je... Svetinja, to je Ahrikat u svakoj i svakoj pojedinoj Esenciji.

Tako, Esencija je MONADA – svaka za sebe, potpuno individualno, samosvojno i cjelovito biće – u okvirima Pojavnosti koja je i koje je kao i kroz sve njene interakcije bilo "gdje" i bilo "kada". Monada znači individua. Individua podrazumijeva svjesnost i vlastitu sebesvjesnost kao individue. Identitet. I on je ISKLJUČIVO Područan, često i posve lokalan. Postoje i u svemu ovome određene distinkcije i dinamike, ali to su već druge stvari.

Dakle, Esencije... ima ih nekoliko u ovim rekolekcijama. Esencija je Područni žitelj. (Ovo je drugo.) Svako Područje udomljuje svoje vlastite Esencije, odnosno (njihovo) Područje je vlastito Esencijama. Esencije su u svojim Područjima ono što bismo mi rekli da su ljudska bića ovdje na zemlji. Na određeni način: pandan. Dakako da Područja (i njihovi svjetovi) imaju i druge žitelje (kao što i ovdje ima različitih vrsta živih bića, različitih od ljudi), ali ovdje ću se zadržati samo na ovim ("pandan"–)ljudskim Esencijama. Područna Esencija = Područni (ljudski) žitelj. Područja su ona ovdje generalno naznačena kao Područja Pojavnosti.

Navest ću ih... Esencije... u nastavku.

Prije nego što prijeđem dalje, nastavim (ili zaokružim ili uokvirim ovaj dio), napomenut ću i ovo: ako je za vas "duša" analogna ovdje predstavljenom opisu esencija, ok. Ima aktera koji bi to i tako prozvali, pa i prozivaju (u bar jednom Području sebe kao Esenciju prozivaju Dušom, u još (bar) jednom su (također) vrlo skloni tome i takvim "sentimentalitetima"). Ako je za vas "duhovno biće" (ili nešto treće, deseto) analogno tome, i opet, ok... U tom slučaju, ipak, mora biti istaknuto i ovo: ono što bi mi ovdje prozvali "našom dušom" je i prečesto "mali do infinitezimalni" "bazični djelić" Duše koja je integralna cjelovita (svaka/svačija naša) Esencija, nešto poput... nekakvog... "embrioničko–esencijalnog otiska" (što god to značilo).

Navest ću ih... Esencije, recimo: (njihovim) "kronološkim" slijedom.
..Prozovimo te Esencije, "tipove" Esencija proizvoljno ili ne, slovima od A do H. Dakako, to nisu njihova imena niti nazivi, ne unutar ovih rekolekcija, pogotovo ne nekih mogućih njihovih identifikacija s bilo čim/kim, (ovdje na zemlji) već znanim ili na njih (ikad i igdje) ukazanim. Svaka Esencija, svaka monada, individua će imati svoju "područnu" perspektivu, perspektivu svijeta kojega je, koje poznaje, i ništa manje, svoju vlastitu preferencijalnu "naklonjenicu". Konačno, Područja Pojavnosti nisu nekakve niše, ona su cjeloviti "univerzumi" koji svak udomljuju nebrojene svjetove i njihove žitelje.

.Esencije Začetnika ili Preteča, kako ih neki zovu, protagonisti to otkud su (ti Začetnici) zovu Eho, pa ga tako i ja zovem, uzmimo za njih inicijal {A}. Taj Eho bi se mogao – posve sad proizvoljno – prozvati "Začetni" ili "Pretečni" Eho ili jednostavno {A}–Dom ili {A}–Daim. Ako bih htjela zakomplicirati, mogla bih već i sad uvesti "širenje dijapazona" jer Esencije tog Eha bi rekle da je SVE Eho (cijela Pojavnost).

.Esencije {B}. Oni mogu biti u monadnoj fazi individue ili u fazi "kolektiva" (ovi kolektivi su također zasebne "monade", i privremene su i opcionalne kolektivizacije {B} individua gdje (svaka) individua "stopira" svoje individualno postojanje na neko vrijeme – "hibernira"...). {B} se, praktički, smatraju "prvim sljednim žiteljima Pojavnosti"; smatraju se prvom "kreacijom", prvim čedom {A} Esencija. Da ne bude zabune, ako se drugdje dotaknem i nekih drugih stvari (ili što sam pri početku navela): te kolektivizacije zovu "urojenja" i stoga "rojevi". I, paradoksalno ili kako god, Margina monadnih individualnih {B} je također prozvana: Roj (iako nije urojena, nije kolektivizirana, već su u pitanju individualne monadne {B} Esence).

.Esencije {C}. Smatranim iznad "stari(ji)ma", one slijede, iako nemaju veze s njima, osim one "začetničke", od {A} Esencija. To "smatranje" i kod {B} i kod {C} Esencija je činjenično tj. odražava činjenično kronološko stanje, s jedne točke gledišta, iznad rečene. S druge točke gledišta, one generativne, Esencije Pojavnosti koje su proslijedile izravno (na ovaj ili onaj način) od {A} Esencija, začete su na (generativno različite) specifične načine, prve dvije koje su prethodile neEsencijalnom "uPojavljenju" [.U], treća post. Potom je dalje stvar Područno divergirala i svakim daljnjim (unutarsvojstvenim) korakom ustanovljene su i Područne Međe, jer time su istoznačno–istovremeno generirani i začeci Područja. Spomenutu "neEsencijalnu kategoriju" bi se moglo smatrati i nekom vrstom... "pauze", "esencijanog diskontinuiteta" (koji je također posve sljedan tj. nije u pitanju nikakav "slučaj", nikakva "omaška", nikakva "greška" – naprotiv).

.Esencije {D}. Zapravo, one nisu izravno od {A} već su, recimo, kroz [.U], ali [.U] nisu Esencije, i onda iz [.U] odnosno kroz [.U] su Esencije {D}.
Znači, "iz" ili "od" jednih te istih Esencija, onih {A} (nekog broja njih) bilo bi redom: {B}; {C}; || = "praroditeljske" Esencije dva Područja. Prvi turnus, drugi turnus. || {D}, treći turnus. Tako bi to bilo i tako to smatraju oni iz/od Vreva, kao i oni iz/od Ešli, ali i Esencija koja je slijedeće spomenuta (skupa s i Razvidnicima igdje jer Razvidnika ili "pandana Razvidnika" ima među svim Esencijama i Područjima).

.{E} Esencije također napučuju Eho, "Razvojni Eho", recimo, ili "Prošireni Eho". Nitko ga tako zaista ne zove jer Eho zapravo nije podijeljen. Postoji samo jedan jedinstveni Eho, iako... "Razvojni" i "Začetni" je ovdje prozvan tek da uvede određenu distinktivnost jer, na neki način, Eho je heterogen, dok su ostala Područja homogena (i ne samo Esencijalno) – u zatečenom stanju/dinamizmu s kojim su ova Prisjećanja započela. Razvojem Pojavnoga, konkretno ZP u Pojavnome, {A} prestaju (ili su prestale) biti jedine Esencije Eha, pridružuju mu se (kasnije) {E} kao novorazvijene (lateralne) Esencije. One su nativno {D}, i određenim (nekakvim) dinamizmima i dinamikama su se "distinktirale" i "preselile" u Eho kao Esencije različite od (onih Začetnih) {A} (sve su, ako ćemo pravo), ali i različite od {D}. Rečeni "prijelaz" (ili novoesencijalnost) je opcija koja nije prerogativ GS, već je opcija dostupna svim {D} Esencijama, na načine na koje je dostupna.:

Kao što je iznad predočeno, svaka individualna {D} "potječe" od onog ili kroz onaj jedan neEsencijalni aspekt (ili međuakt) [.U]; znači {D} napučuju svoja područja, svjetove "rađajući se" isključivo od tog [.U] (nezamislivo dugo (od) NAKON utemeljenja njihovog Područja, svih Područja ovdje prozvano: Pojavnosti).

Od začetka Esencija {D} i njihovog Područja, iste se u neprekinutom slijedu od početka nastavljaju generirati na identičan način. Nema drugog načina generiranja {D} Esencija. Za {B} i {C} je naznačeno da su jedino njihovi "prvi" začeti na (ranije kratko) predstavljeni način, odnosno u procesu prvotnog generiranja ili upojavljenja [.U] neEsencijalne "kategorije". Jednom zageneriran, neEsencijalni [.U] dalje generira (ili: kroz njega se generiraju) samo i jedino {D} Esence. {B} i {C} nastavljaju svoj vlastiti put unutar svojih vlastitih Područja, i (tko zna koliko dugo prije momenta začinjanja ovih rekolekcija, momenta u "povijesti ZP i drugdje") dalje poticani jedino svojim vlastitim bićima, vlastitim izborima, htijenjima, stremljenjima, željama...

Može biti dodano i da {A} esencije nisu nužno posve homogene ili, prije, njihova heterogenost je homogena: drugim riječima, postoje naznake da nekoliko (zasad ne posve poznatih) Esencija ili Bića svi skupa čine skupinu {A} Esencija. Da ne kompliciram, najbolje ih je i smatrati pod jednim {A} nazivnikom.
Esencije (monade, individue) koje se "utjelovljuju" kao ljudska bića na ovoj zemlji su primarno – {D}, |{C} i {B} (ove zadnje u segmentu svoje egzistencije kao individue (i ne kroz kolektivni identitet koji je "klizan i promjenjiv"; u svakom slučaju ne kao ljudska bića)). Mada, sama priroda postojanja {B} u nekim momentima naprosto zahtijeva "kolektivizaciju" ("urojenje"), nešto što je njima svojstveno, a i to je vidljivo u ovom (našem ljudskom) svijetu en–masse, periodično i regionalno), pa i arhetipski.

Postoji (u ovim rekolekcijama) još Esencija. Njih tri. Da sažmem, sve skupno:
.:A >
.::B
.:::C
>} U.: ˇˇ .|[F
.::::D.: > E
} > ..................:::::G } H

.Esencija {G}. Koincidentalno ili unutar datih okolnosti ili slijedom zbivanja zbilo se da su {G}) (općenito) počele od [.U{D}] + {D}. Da ne duljim, Esencija {G} je heterogena. U bilo kojoj njenoj heterogenoj "varijaciji" (ili fazi) Esencija {G} ostaje to što jest: {G}. Kada dođe do potpune "homogenizacije" (ili "fuzije", ako ćete) tada je to Esencija {H}. Esencija {H} je Esencija {H}, ali je i dalje i {G}, za razliku, primjerice od {E} Esencije koja "po prijelazu" više nije {D}, već je jedino {E}.

Vratimo se korak unazad: na takozvano "uesencivanje" koje je (kronološki) prethodilo pojavi {G}, prethodilo, ali ni na koji način ni izravni, pa ni neizravno povezano (s njihovom genezom)... moglo bi se reći na neki način: aksidentalno. Aksidentalno jer je "preko slijeda" ušlo i stoga je nesljedno, nema vlastito Tkanje, ali je također... postalo "kao esencija" (a opet nimalo nalik): uesencijaljivalo (bi se), usuštinjavalo na jedan specifičan način, skupa sa formom (jer forma esencije nije od nje odvojena). {F}. To ću u ovim zabilješkama zvati KT–faktor, pa kad dođemo do tog (događajnog slijeda, ako dođemo, valjda ćemo), da znate da se to odnosi na ovo.

To je i takvo je (bilo) što zatečeno što dinamičko stanje s kojim su ova Prisjećanja započela i odvijaju se, iako, kako rekoh, potrajalo je (za mene) dok se čak i onaj najbazičniji (kvintesencijalni) opisani aspekt nije iskristalizirao (zapravo, svi ovdje predstavljeni). Iako koristim ovdje neke "apstraktnije pojmove", poput aspekata, kategorija, tipova... ni u jednom času ne bi trebalo biti ispušteno iz vida da su Esencije o kojima je riječ: ŽIVA BIĆA.

Uglavnom, predstavljeno je SFERA ESENCIJA.:


.
EDIT: Čini se da neki browseri neke moje kratice u ovom postu smatraju za kodove, pa korigiram.

Izvadak:

Davno prije početka Epohe ovoga ovdje (iz perspektive trajanja odavde), ove lokacije ovdje kakvom ju znamo i u kojoj smo (i ne samo "fizički"), ovog vremena kakvim ga ovdje znamo i davno prije nego što je ova lokacija koju zovemo zemljom uzeta u osobit obzir i razmatranje...

Postojao je (i postoji) po jedan Zasad Margine na svako od tri spomenuta Područja. Ovaj relevantan ovoj ovdje (PPK) lokaciji je (bio) kao dvostruk, može ga se za početak takvim koncipirati, predočiti, ili... otuda krećemo. Ako ga netko ikako želi "zamisliti" ili si predočavati kako bi to izgledao ODIZVANA nekom dalekom hipotetičkom "izvanjskom promatraču", može ga najopćenitije zamisliti kao: dvostruki lijevak - ili, posve klasično kao stablo s krošnjom, deblom, korijenjem. Dakako, prikaz je jednako odgovarajući kako za genealoška stabla tako i za prikaz samog PPK: vidljiva zemlja kao korijenje, materijalno rekli bi, psihički nevidljivi aspekti kao krošnja. Ali ovdje ga koristim kao sasvim jednostavnu analogiju za odnos dva spomenuta Zasada Margine dva Područja Pojavnosti.




A postoji i suvremena inačica koja je također solidno vizualno prikladna kao jednostavni obris za predočavanje:



Gornja površina rastegnuta do u nedogled (recimo,) bi bila u Ešalonu i PE, donja i ispod u Području Vreva. Sve između bi bila Međa ili Međe.
Što se Zasada tiče - na pukoj (klimavoj) vizualnoj predodžbi sličnost prestaje.

Ili, ranijom, starijom terminologijom, "krošnja", Zasad iznad je smješten u Ešalonu, "korijenje" se može predstaviti kao Zasad smješten u Području Vreva, "deblo" kao da ide kroz Među (i jest svojevrsna Ahrikatova Međa) koju nitko iz tih Područja prelazio nije - NIKAD. Nikakvog "miješanja" niti kontakata nije bilo između dva rečena Područja i Esencija tih područja (onih {C} i {B}). Drugim riječima, iako se može predočiti na iznad opisani način, dva Zasada su bila POSVE odvojena i nisu imala nikakvih dodira jedan s drugim. Predodžba iznad dana se, zapravo, ovdje odnosi na nešto drugo (kojega je prikaz tek jedan zaista djelomični prikaz), ali može poslužiti za koncipiranje, ako si netko voli na takav (pojednostavljen, slikovit i u neku ruku "izvanjski") način predstavljati stvari.

Unatoč predstavi kao nekakvog "stabla", pa i "E–R mosta", Zasad Ešalona i Zasad Vreva su, dakle, za žitelje, Esencije tih Područja posve odvojeni (kao i cijela ta Područja). To su dva. Treći Zasad je u ZP.

.



Ranije su spomenute te nekakve Međe. U ovakvoj "vertikalnoj" predodžbi kakvu smo ovdje uzeli, zona između žutog na slici iznad (koja ravan recimo da predstavlja Ešalon) i plavog ispod (koja bi predstavljala PV) jest Međa, ili Međe. Ova zemlja koju poznajemo, na kojoj smo... PPK ovdje prozvano – je u (svakako ovoj njenoj Fazi ili Epohi u) jednoj takvoj Međnoj zoni (konkretno ovoj opisanoj između Ešalona i Vreva). Rečeno je toliko pojednostavljeno da jednostavnije ne može biti izrečeno, i stoga je donekle i pogrešno (s obzirom na dinamiku kojom se IRP "odvrće" u vremenu, tijeku vremena nama ovdje poznatom).

Ranije je rečeno da PPK zona nije posve... ona je na neki način "izvan Pojavnoga", "izvan Nepojavnoga", a s obzirom da je na neki način unutar Međe i koliko "omeđena" Međom toliko i prožeta Međom i relevantni joj Međni utjecaji se izmjenjuju i nisu (posve) "Međno–uređeni" već su kaotizirani i lokalizirani, ona: PPK je i Međna i "izvan Međe". Kao što je već rečeno: nema Ahrikata (ovdje; tj. Ahrikat (ovdje) nije Ahrikat), a nema ni vlastito Tkanje, tj. PPK nije pripadna nikakvom Tkanju (Područja) Pojavnosti. PPK je jednostavno IZVAN. (Iako, na prikazima ovdje korištenim to može izgledati kao "unutar", to je posve izvan svega što jest sukladno u ranijim postovima opisivanom najširem kontekstu.)

Približit ću ovo iznad rečeno: PPK nije dio Tkanja (niti jednog Područja), PPK nema (čak ni svoje vlastito) Tkanje: PPK je rezultat donešene Mjere, Ukaza, Uredbe – Dogovora. Postojanje PPK je prije svega drugoga: dekretalno. Preplet (dijelova) (pa i) supstance tri Margine tri Područja. Otuda Preplet, Petlja ili Kompozit – ovdje skraćeno u akronim: PPK. Time je to i PPK (i) Tkanja, tri ("stara" i dobrim dijelom "raskidana") Tkanja Tri (nesvedive) Margine (od) kojih je "oformljen". Sama po sebi, ova PPK Zona nema ni Izvorište, tj. izravnu konekciju s njim – OSIM u mjerama (pa i na načine) u kojima "ju" u sebi nose supstance i unose (sa sobom) Esencije koje "dolaze" ovdje sudjelovati kroz ono što mi zovemo "utjelovljenjem" (odnosno odnose kad "odlaze" odavde).

.

Ako bismo od "malko bliže od amo"... Ima još jedan zgodan prikaz "šire slike" kako za Suštine koje ovdje na neko vrijeme "dolaze" tako i za one koje se u ovoj Epohi (ili Fazi, Činu) oslobađaju, rekonstituiraju ili rekoheziraju. Hermetički, metafizički pa i filozofski i teozofski tekstovi govore o planetarnim "sferama". Planetarne sfere, dakako, predstavljaju nevidljive aspekte PPK. Te planetarne sfere, dakle, NISU Sfere spomenute pri uvodnim postovima. Te za PPK relevantne planetarne "sfere" su sve dio PPK. Oni nekakvi nevidljivi "prstenovi" nevidljivih područja oko zemlje (mentalni, astralni, predživotni, ŽIVOTNI, posmrtni, ili kako se sve to već ne proziva) – sve je to DIO PPK zone.

To je klasično:



Slijeva gdje čovjek proviruje bi bila CPP Celestijalna Područja Pojavnosti (ovdje prozvana) koja nastanjuju ovdje prozvano Esencije ili Suštine. Zdesna i unutar "zavjese" je PPK – zemlja kakvom ju znamo skupa s astronomskim fenomenima, pa i onim nevidljivim... "prstenovima" arhetipova itd. Rub "zastora" na slici neka predstavlja Međe i nemojte da vas zavara "tanušnost" prikaza zavjese. Nema virenja van osim kroz točno utvrđene Putanje jer Međe se najjednostavnije mogu predstaviti kao: neprekidno izmjenjujući fazno–izvanfazno–dimenzionalni lavirinti s bezbroj "ćorsokaka".
Post Scriptum: sve *sličice* su... najjednostavniji obrisi koje sam pronašla na netu, tek za prvu predodžbu i koncepciju, ništa drugo. Pojmite, koga zanima, pa pustite.


EDIT:
Ponovno umetanje odbjeglih sličica.

Da zaokružim ovaj dio... donekle bar i ukratko. Pardonirajte, molim lijepo, elemente psihodelije na importanim gifovima

PPK se može unekoliko koncipirati ako proširimo prethodni prikaz pa se E–R most spoji kao u torus (unutar Međe)...:



... i u središtu kojega nije (samo) šupljina već (i) preklapanje, otvoreno i istovremeno zatvoreno (poput celestijalnog pulsa):




Mali pogled odiznutra...:



... ukazuje primarno na kretanje ili pulsiranje koje je neprekidno i ritmično.

Unutar (svih koliko ih ima) torusa (kojih faze/stupnjevi kondenziranja i interakcija čine PPK–(svjetlosno–vitalitetnu)matricu) bi bila smještena ova "akrecijska" lokacija koju zovemo (fizičkom) Zemljom, skupa sa svime ostalim (pobrojanim i nepobrojanim): PPK, iz naše perspektive ovdje, u širem smislu podrazumijeva ono što znamo kao fizičko, sve iznad naših glava, bilo danju bilo noću, skupa s nevidljivim, psihičkim pa i mentalnim aspektima ljudskoga racia, pa i onog iracia, što znači da uključuje i sve zamislive i nezamislive "onostrane scenarije" do graničnika tzv. "svjetlosne barijere",

i sve to (primarno akrecijski dio) u grubom obliku koji sam drugdje na forumu opisala: "izvana sve skupa izgleda kao 2 vihora (whirlwinda) jedan na drugom s vrhovima gore gornji i dolje donji, a spirala "akrecije" je najgušća u sredini...".

.

Kad je, pak, svijest u pitanju – jer ovdje postoji ta "dvostrukost" (zatomljeni identitet Suštine + Rodnički identitet (koji je samosvijest Krute – (čovjeka, zemaljske duše kao svjesnog bića unutar PPK) možda je donji (približni) prikaz relevantniji:




Okvirna legenda:
Plavo – PPK; ljudsko biće kakvim ga ovdje vidimo i znamo (skupa sa spoznajnošću "mikrokosmosa" – ljudskog bića vidljivog i nevidljivog) – svijest Rodnika (Krute);
Crveno – dijelovi CPP Pojavnosti ili Međa; dolazak i odlazak Suštine, svijest Suštine (kroz odgovarajuću joj Putanju).

.

I prikaz na slici iznad kao i zadnja sličica u prethodnom postu imaju višestruko značenje i pored prenešenih, pa i onih neizrečenih, ukazuju i na izvjesni "duplicitet" odnosno duplikaciju metodologije jer ljudsko biće (koje nazivamo sobom) ovdje (u ovoj Fazi IRPa) je "duplo–dvostruko". I posve samorazumljivo (pa i logično), mnoge stvari ovdje su donekle (gdjegdje i uvelike) replikacija načina funkcioniranja stvari u CPP, negdje nekom -- čak je i prethodni Izvadak izabran da ukaže upravo na jednu takvu analognost; plus način djelovanja KT–faktora. I ako se tome doda "naknadno" interaktiranje elemenata (ili "nusproizvoda iskustava i životnih interakcija") "privremeno generiravanih" upravo ovdje, slika je solidno predstavljena.

Also... Da zaključim ovaj dio s pokojom "operativnom" riječi – kao nekakvu poveznicu s već znanim, (nekome) (samo)razumljivim, (nekome) neshvatljivo, (nekome) bizarno ili (nekome) očigledno. Pa evo... još par stvari "bottom–up" vezano uz PPK, ovo ovdje gdje smo se sad našli, najsažetije:
Rečeno je ili svakako natuknuto, (konačno, to svi znaju, lol) da je PPK višestruk, može se najgeneralnije sažeti na "vidljiv i nevidljiv" (nam), u smislu fizičkog čula vida. Čujan, nečujan, opipljiv, neopipljiv... kako god. Distinkcija postoji. Ili, ako ćete da upotrijebimo prastaru: Percebilan i Nepercebilan. Otkriven i Skriven, pri čemu se prvo oblikuje i reoblikuje (makar i svako prvomotivno) isključivo iz drugoga sukladno kriterijima, cilju i svrsi IRPa, unutar svakog njegovog datog aktualnog Čina, ovoga svakako.

...U pozadini svega ovoga (aktualnog PPK) je
A. neprekidni (kontrolirani) Impuls koji "pokreće"...
B. ...kretanje, pulsiranje... kako god to prozvali i brojne interakcije (torusa "napravljenih od" Zasada unutar PPK–matrice koji čine tu PPK–matricu, sve "ugniježđeno" u jednom dijelu Međe između Ešalona i Vreva). Rezultanta svih tih interakcija i pokretanja (potaknutih i održavanih impulsom) je nešto (našem modernom shvaćanju) najpribližnije onome što je davnih dana prozvano...
... nekakav "aether" (ili drukčije rečeno "odvrtanje baze (ovog Čina) IRPa") koji je C. posve pod direkcijom Aehne.

Aetherska matrica – sretno ili nesretno tako prozvana, prozovite to kako hoćete (ovdje je to "odvrtanje tog dijela IRPa") – na različitim razinama ima homogene elemente, ima heterogene elemente, ima nekoliko opni i sama je "obrubljena" dijelom Međe "isturenim" kao opna. Puls kojim ona pulsira je višestruk i određen je onim Primarnim Impulsom. (Rasponi "posljedičnih" pulseva nisu isti u svakom Činu IRPa, postoje i distinktivnosti u različitim "sekcijama" svakog datog). Ono što još može biti istaknuto je da bi ona bila, odnosno jest (kao što svi i znaju, ne?) "svrhovito–enformacijsko–vitalitetna podloga" – neka vrsta "privremene similacije nekakvom "tkanju" na toj razini PPK" – i to:
a) cijele prirode ovdje, sa svom njenom raznovrsnošću, te kako
b) fizičkog biološko–fiziološkog organizma, tako i
c) tzv. Dvojnika te jednim (većim) dijelom i
d) mentalnog svjesnog funkcioniranja (svakog) ljudskog svjesnog bića kakvim ga znamo – kakvo god to naše "znavanje" bilo (kao ega/racia/volje/izražaja) u svakom datom momentu, vremenu (i prostoru), uz koji postoji (i uvijek treba postojati) nešto što ću sad posve općenito nazvati
e) "potencijal" (A–C–D, izvan B).
Redoslijed je naveden proizvoljno.

Bez C, sam B. je... inertan, sva preostala eventualna "životnost" (koju su imali nekad funkcionalni Zasadi) mu je suspendirana naddirektivno (i s mjerom otpuštana). () Ono što se može nazvati D. "utjelovljenjem" Esencije je A. pod naddirekcijom Atirru i taj proces je onaj "ulaska" Esencije amo i njenog "boravka" (na način na koji se taj odvija). U mnogom slučaju "operativna direkcija" je, kako je samim IRPom i utvrđeno, pod direkcijom IRPom prozvane: Straže Margina. Straža Margina primarno koordinira timove "pridošlih" Esencija kao i proces rekohezije i "otpravak" rekoheziranih, uz naddirekciju Aehne. Postoji aspekt "vitaliteta" koji je pod direkcijom Atirru, pa i naddirekcijom. To znači da pored A/B/C djeluje i A/D naddirektivni Impuls koji može biti potencijalan ili real(izirav)an – jedina razlika je u eventualnom, potencijalnom "odgovoru". Tako, D. ima varijabilni "kontakt" s d) (ili obratno ako vam je draže), kroz C. (i) preko c) ili izravno preko A. ... .... ...

Ova abecedna slova nemaju nikakve veze s onima korištenima pri predstavljanju Esencija.

.



Uzmimo gornju sliku, samo obrise za prikaz, ništa drugo – individualno: neka je središnja zvjezdica ono od Suštine što "je ovdje". Plavo je njeno biće jednako kao i njena putanja amo i ta putanja je uvijek otvorena (potencijalna ili aktualizirana) veza, pa i put – put (djelovanja pa i) dolaska svijesti duhovne Supstance amo kao i njenog odlaska tj. povratka u njeno vlastito izvorno stanje i njen dom. (Na prethodnom prikazu s Legendom, to je crveno.) Ova horizontalna mreža u sredini je, recimo, domena ove komprimirane matrične materijalizacije, ovdje je to, recimo: "mikrokosmos". Ako bismo sliku uzeli da predstavlja "genezu" cijelog PPK – zemaljskog okruženja, stvar je analogna; mreža sa slike iznad bi predstavljala onaj torus u torusu u torusu. PPK je, rečeno je, ako nije sad je: privremen, ima "rok trajanja", početak i kraj, svaka od Faza/Činova kao i IRP u totali. Kad PPK (i cijeli IRP) ispuni svoju svrhu, prestaje postojati kao PPK, ostaje Memento (kojim PPK istovremeno i postoji i ne postoji) i opet na ovoj lokaciji zaživljava što je i (unekoliko) raščvoreno da se izvrši Ukaz IRPa, a to je Donje Srce Ahrikata.

Tu ću stati s ovom kratkom ekspozicijom i dati kratak osvrt na Talion. Talion je kao nekakva "zakonitost" koja je na snazi tijekom odvijanja IRPa. Izraz "talion" se najjednostavnijim riječima, što svi znaju, koncipira kroz: "oko za oko, zub za zub". Svođenje računa. Sitničarenje do u tolike infinitezimalne tančine dok konačno nije vraćen svaki infinitezimalni detalj: svakom (CPP pa i Esenciji) njegovo odnosno njeno. I ni manje ni više, sve i svaka mjera biva ispoštovana do u najsitnije zamislive jednako kao i nezamislive tančine. Sve je to proces. Proces sljedne esencijalne reintegracije i rekohezije prozvan ovdje Talion. Scila Taliona. Intersticij. Kao što je rečeno u početku, mnogi su zapeli. IRP je poduzet da se taj problem – te "posljedice saniraju", riješe i Esencije povrate, reintegriraju, rekoheziraju i "vrate doma" – svaka svome doma. IRP je donešen, poduzet, izvršen i završen. Ovo je jedan, iz naše perspektive, "specifikum paradoksa" o kojemu u ovom času neću reći ništa.

Ono što hoću reći i time završiti ovaj (poduži) post je da možemo probati pomisliti da je svako ljudsko biće nalik predstavljenome gornjom skicom (što god još pride bilo tu (arhetipski odnosno esencijalno) "nakalemljeno" (odnosno sažeto) ili se (KT–faktorom) "lijepilo" ili u kakvom god "stanju" se ovdje nalazilo) – postoje nebrojene varijacije u tom izražaju. Esencija – koja god bila – koja svak jeste (koliko to god nekome bilo nepojmljivo, nezamislivo, ili zvučalo infinitezimalno granično sa zdravim razumom) se "na kraju priče" cjelovita vraća tamo gdje pripada, odakle je došla, ide svome doma u svoje vlastito Područje. Bila "službujuća", "rekohezirana" ili "tek rođena", bila ovdje monadno ili u višestrukosti, vraća se cijela, cjelovita, (svaka) jedna, vraća se indiskriminativno, vraća se u svom njenom izvornom integritetu.

Zaključit ću Izvadak iz trećeg posta, u nastavku.


(...)

PPK je doslovce zona bez posljedica. Posljedice svih izbora ili čina (PPK) ostaju unutar PPK da bi se kroz Mjeru IRPa sukladno *Ahrikatu : Svetinji : (O)Mjeri [Zakonu]* ISPREPLITALE, utkivale i rastkivale kroz zadati datum.
Zona bez posljedica znači da se svi efekti (PPK) aktualiziraju (isključivo, samo i jedino) unutar PPK i nigdje drugdje. PPK je IZVAN (kako je i rečeno).

Zonu, i cijeli PPK sektor kao i pristup – čuvaju i koordiniraju ČETIRI grupe ČUVARA - Straža Margina.
Tri grupe su pripadnici Margina tri velika Celestijalna Područja –– tri prostranstva - tri poprišta BIĆA, BIVANJA, POSTOJANJA i zbivanja - tri RAVNI i to:
- ZP --- kojega su Esencije pratile Brazdu TKANJA Ahrikata
- PE --- koje je slijedilo Stazu VATRENOG ZAPISA Svetinje
- PV (Regnuma Roja) --- koje je otiskivalo Presliku REGULE (O)Mjere [Zakona].
Četvrtu grupu čini Straža Eha {E} Esencija koji su više "nadčuvari", jer njihovo Područje, ravan i domena NIJE upletena u formiranje PPK. Ali i oni su službeno Straža Margina i Mediatori Straže. Nad svime, kroz sve i pod svime su Aehne i Atirru – naddirektivno.

PPK: Preplet : Petlja : Kompozit je utemeljen na IRPu – Izravnom Razvidu Preravnanja – sukladnom samo i jedino primarnom motivu Mudrosti i Mara.

IRP je bila i ostaje Završna Mjera konačnog ustabiljenja Ahrikatove Brazde : Vječne Staze : Čiste Preslike.

.

Ovo – gdje smo sad zajedno svi je "odvrtanje", unutarnja "enakcija" procesa koji je u CPP bio doslovce MOMENTALAN. "Donošenje IRPa" bi bio taj "proces" koji je ujedno i konačno usidrenje spomenute Brazde. Jednom "donešen" on je istočasno urodio plodom. Time je IRP zaključen i završen. Uspostavljen je Memento. Čuvari – Straža Margina – su krenuli prihvaćati dolazeće Esencije koje su izabrale odgovoriti na poziv i sudjelovati u "enakciji" AKTIVNO.

Svačija Esencija... prvo to. To bi značilo Esencija koja je privremeno uložila – PODARILA – dijelić svog čistog bitka: onaj (samo)svijesti... bilo čijeg "osjećaja ja" – kakvim god taj "bilo tko" sebe ovdje smatrao, čime god ovdje sebe ("izvanjski") identificirao... (a sva identificiranja ovdje, unutar i od unutar PPK su "izvanjska") i općenitije svijesti bilo čega, bila to i ona u pozadini bilo kakve čulnosti ("izvanjskoga"). (Zbog analogne–identičnosti izražene u zagradama, vanjski čovjek se i zove vanjskim čovjekom – kojega ovdje "aktualiziramo" – odiznutra van, bilo to onim djelićem "esencijalnih elemenata" koji su suštinski svakoj onoj esencijalnoj "sjemenčici" (odnosno od Esencije su), bilo oni nevidljivi aspekti PPK u kojima svi sudjelujemo (u neprekidnom natezanju arhetipova i KT–faktora). Mudrost ili glupost. Sofia ili moria. Dobro ili ajme-meni-zlo-i-naopako.)

Ta... sposobnost, taj DAR je Esencijalan i utemeljen je isključivo i samo na jednom: Ljubavi i Maru. Dar je onaj svijesti, svjesnosti i samosvijesti – bilo kakve vrste spoznavanja i saznavanja ičega ovdje, bilo to na javi (što uključuje sva živa stvorenja i njihove načine) ili u "pukom snu" – kao kad noću sanjamo pa sanjamo da smo leptir, anegdotalno. Taj dar je kao... sjemenčica... ona zvjezdica na prethodnoj slici... poput svilca koji si upliće svilene niti oko sebe, ako pratite predodžbu. Otkud taj "dar" od Esencije pa da je to nešto što upravo ona "daruje", nije sad ni bitno, ali ovdje unutar PPK ona ga jedina "daruje" kroz "bazično sudjelovanje". (Da se razumijemo taj "dar" i "darivanje" – to je ovdje privremeno. Jer, kad za svakoga od nas ova priča koju zovemo svojim životom i koju proživljavamo ovdje za života, kad ona "završi" ta "sjemenčica" se vraća "svome izvorištu" – Esenciji od koje nikad zapravo nije bila posve niti odvojena.) Zašto se zbiva da ta čista sjemenčica ispadne svilac koji kao da ima taj i jedino takav instinkt "proizvodnje" i "upotrebe" tih svilenkastih (često i posve ljepljivih) niti u kojima začas zatekne sam sebe posve uvezan i upleten – zbiva se to rezonancijom Mara, ili ljubavi ako ćete – čemu se svak izabere okrenuti, čemu prionuti, čemu posvetiti – na "dobro ili zlo"; i dakako: svak se uvijek može predomisliti.

Cijeli IRP je samo i jedino pod i sukladan je primarnom motivu Mudrosti i Mara, i ničemu drugome – i mar, ljubav ako ćete, je jedini razlog zašto Esencija odluči "sudjelovati". IRP ima svoju svrhu, donešenu u mudrosti i maru, provođenu istim principima. Esencijalni darak nije izuzetak, nema izuzetaka. Jednom "utjelovljena" – "sjemenčica"... stvorenje ovdje rođeno, ono začas i neumitno interaktira sa svojim neposrednim okruženjem, vidljivim jednako kao i nevidljivim, svjesno jednako kao i "pod"svjesno (ili nesvjesno, instinktivno) – sve datumom primarnog motiva Mudrosti i Mara koji je za sve Esencije i sam "esencijalan", pa tako i za tu "sjemenčicu" od sebesvijesti koju mi ovdje "koristimo".

Kako god i u bilo kojoj situaciji se itko ovdje zatiče, što se te ("vlastite" ili neke povezane ili relevantne mu neke druge) Esencije tiče, ona je svoje obavila u svakom slučaju. I iz njene perspektive – ona je možda ovdje doslovce zirnula na sekundicu i to je to, ona sjemenčica s kojom je sudjelovala. Bila to (za Esenciju) "nanosekunda" ili cijeli sat, sati ili dani jer ta je stvar varijabilna i koliko je do Esencije same – puno više je DO NAS ovdje i sada, svakih aktualnih nas. Meni je ovaj aspekt interesantan, kao i onaj "prispjeća" iz perspektive same Esencije.

Ništa što se ovdje zbiva nema APSOLUTNO NIKAKAV utjecaj ni na koga i nigdje u CPP. Što se događa unutar PPK ostaje unutar PPK. Nema nikakav utjecaj jer (ovaj i bilo koji ovdje) PPK je enakcija IZVRŠENOG IRPa (neke od njegovih faza, koraka ili Čina). Ovo ljudskom biću neće imati nikakvog (ni suvislog ni pozitivnog, pogotovo ne konstruktivnog) smisla dok god smatra da je on išta drugo osim (ta odnosno "svoja") Esencija i sebe vidi i poima kao nešto ili išta drukčije i posve i zauvijek ovdje (nečim ili nekim) odvojen od Esencije (koja je), Suštine koja je svakome darovala djelić svog identitetnog osjećaja – "ja jesam" svakoga od nas (s kojim (privremenim) darom je svako ljudsko biće ovoga svijeta slobodno činiti posve mu po volji i identificirati se s čim god mu volja – svjestan ili nesvjestan "arhetipskih uvjetovanosti" također mu dodijeljenih IRPom u i za svrhu IRPa sukladno Esencijalnim preferencijama, svjestan ili nesvjetan "djelovanja proizašlih iz (od svačije strane ovdje preuzimanog dijela ili djelića) KT–faktora"), te svjestan ili nesvjestan samih esencijalnih elemenata "sebe samoga". Mudrost odgovara jedino ljubavi i maru.

I opet, naglasak ću vratiti na nešto ranije već rečeno, koliko god to nekome suvislo, nesuvislo ili tek enigmatično zvučalo: IRP je donešen, proveden te zaključen i ZAVRŠEN. Za sve Pojavno to je gotova priča. Memento je uspostavljen – kako je i natuknuto, u DSA Pojavno–Nepojavnom Području Mulja i Baze, pod naddirekcijom Aehne i Atirru, Mudrosti i Mara, enaktiran u zoni unutar Međe između PE i PV.

Sve dosad u ovim postovima predstavljeno o stvarima, kako to neki zovu, "svijeta nebeskih Duša" uz doticaje "duhovnog dalekog Orijenta preko Sjevera" moguće je, tako kako je dano, i ne posve (lako) uočljivo izravno povezivo s "ovim ovdje" (ili percepcijama od iz "odavde") bez makar pokoje riječi o "problematici" koja je iskrsnula u CPP. Svakako sam mnijenja da i ta "problematika" (ovim postovima, kad sam ih već ovdje dala zainteresiranima na uvid) treba biti bar dotaknuta iz perspektiva protagonista i aktera, iz perspektiva koje od Tri Margine CPP, pa i ove Brazde.

Priča je to o ovdje prozvanom KT–faktoru koji predstavlja problematiku koje razrješenje (u CPP) – sukladno ovim Rekolekcijama i jest dovelo do svega "ovoga ovdje, pa i nas ovdje", do, ovdje prozvano: Taliona IRPa. IRP u izdanju Taliona – je doslovce "kirurški zahvat"... Ako će se čitatelj prisjetiti, glavna priča i okosnica je, ipak, ona Brazde, a Brazda – iz perspektive Tri Margine, pa niti uopće – NIJE Talion per se.

Nastojat ću u elaboraciji KT–problematike biti sažeta – kao i dosad, i neumitno će svak ostati sa svojim vlastitim "filozofskim (i inim) dvojbama", što nikome ne može škoditi da ih u sebi (ili ovdje javno) "raz–dvojbi", ne? Mada, s druge strane, dat ću (kao i dosad) samo bazično, najosnovnije i stoga donekle, ako ne i uvelike: "uopćeno" pa i "površno", u mnogočemu nedorečeno.

Prepuštam zainteresiranom čitatelju da sam pronađe i otkrije da li mu išta od svega ili ičega ovoga može biti od ikakve vrijednosti. Svačije reakcije – bilo mentativne, bilo intelektualne, bilo emocionalne, bilo afektivne, čak i instinktivne, moguće i intuitivne, kakve god bile, (pa da su i nikakve), na bilo što i sve rečeno, one su (ili bi mogle biti) njegovi/njeni vlastiti "znakovi pored puta". "Gotova informacija" može izazvati (tek nečije mentalno/intelektualno) ili slaganje ili kritiku (ovisno već koliko se nešto podudara sa (svakim) dotadašnjim mu/joj informativnim okvirom), u najboljem slučaju "intuitivno prepoznavanje" ("nespekulativnog filozofiranja"), a "alegorijski iskorak" u neku od sekcija nutarnjega tijeka, koji može zadrijeti donekle ili podublje u (svjesno ili podsvjesno), emocionalno, pa i instinktivno, afektivno–reaktivno, pa i "predrasudno" – nešto je posve drugo. Jer alegorija nije (tek) "za glavu i intelekt", već (primarnije) za "srce i dušu", cijelo Biće jer ona je nešto što se podudarnošću, skladom ili pak odstupanjem "proživljava", u što se uživljava (koliko je to individualno moguće) i ne nešto o čemu se "glavom misli". Ali o tom potom...

Rečeno je da je okosnica svih zbivanja koja su dovela do IRPa slijeđenje Brazde. Postoji taj jedan faktor u ovim prisjećanjima, neka bude prozvan (onim) akronimom: KT, KT–faktor. Priča o ovdje prozvanom KT–faktoru predstavlja problematiku koje razrješenje (u CPP) – sukladno ovim Rekolekcijama i jest dovelo do svega "ovoga ovdje, pa i nas tu gdje smo sad zajedno svi".

Opisat ću, ukratko, protagonistima ovih rekolekcija "povijesno" (tamo drugdje) zatečeno stanje, dijelom okosnicu njihovih konkretnih sazna(va)nja i zbivanja, perspektive (nekih) žitelja, Esencija Tri Margine kakva je i koja je prethodila Talionu IRPa. Neminovno: povijest, i kao što sam i rekla, neću uopće zalaziti preduboko, moguće i ispadne posve površno (površinski). Od nečega moram početi, pa neka to bude ovo:

Kao što je rečeno ranije, ove SenS Rekolekcije su započele u jednom momentu, neki "broj milenija" nakon što je već spomenuti Gornji svijet (GS) bio urušen, uništen. Donji Svijet na kojemu ova Prisjećanja i počinju je Novi Svijet (NS) jer je (bio) ustanovljen kao Novi nakon (jedne druge) velike Kataklizme koja je uništila i razorila i Donji Stari Svijet (SS). Prethodilo je svemu tome nebrojenih i neznanih milenija, stotina milenija, milenija milenija, enilijuna... zasigurno i puno puno, nepojmljivo puno dulje... nepomućenog trajanja tog Staroga (Donjeg) Svijeta (paralelno s Gornjim).

Obje spomenute katastrofe su – kako bilježi povijest Margine ZP (DS/GS) koju su popratili protagonisti i pamte (akteri) svjedoci, iz njihovih (tijekom proživljavanja/saznavanja svega toga) tada aktualnih im perspektiva – bile izazvane djelima jedne struje žitelja Staroga Svijeta. Struje ili grupe žitelja koji su pored i neki period prije kontakta DS i GS Margine ZP, kontakta koji je pratio Brazdu, ostvarili ili je s njima ostvaren i jedan drugi kontakt – koji je ovdje prozvan incident ili aksident. Iz perspektiva (žitelja) tri sljedna Područja, CPP, (PV, PE i ZP) doslovce je to bio incident, pa i aksident, u svakom od njih iz njihovih vlastitih perspektiva i eskalirao je na načine sukladne svakom od Područja (i Marginama Područja), u suštini – način (ili modus operandi incidenta) je bio ili se pokazao kao (u principu i svakako tom nekom aspektu) jedan te isti, a opet specifičan kako datom Području tako i pripadnim mu Esencijama.

Ranije je naglašeno da žitelji tri Područja nisu imali međusobne kontakte, svako je Područje nepremostivim Međama odvojeno jedno od drugoga, čak i "pogranične zone" funkcioniraju kako funkcioniraju i nema "diplomatskih veza", još manje pukih "turističkih (pa ni ikakvih) izleta" iz jednog u neko drugo Područje. Također, Esencije su Područne, svaka priroda sukladna Području i načinima Područja/Esencija. Imati u vidu da u začinjanju sve tri genere Margina – iako jesu začete na posve različite načine – počiva(la je) jedna te ista Začetna Esencija.

Prethodno je ukratko podijeljena geneza Esencija {D}. Naime, enilijunima, od samog začetka Područja ona se odvijala tako: unutar neEsencijalnog – i uvijek privremenog – aspekta [.U]. U jednom se momentu u DS posve aktivirao, zaživio taj, ovdje prozvan KT–faktor, njegovo djelovanje (pa i eskalacija) pojačano ZPu aksidentalnim, podudarnim "sinkronim" rezonancama (asinkroniteta) – koje rezonance su prevazišle "granice" Područja i uskladile se s nekom vrstom njima "sinkronog" pandana: nekim ili nekima od nebrojenih "scenarija" ili "opcionalnosti" koje je (bio) prirodni način funkcioniranja jednog posve drugog Područja, njegove Margine. Može se to reći i: nešto "od drugdje" je "prodrlo" u ZP i/ili obratno, nešto iz Margine ZP je prodrlo "drugdje" (što će reći: svako Područje ima svoju vlastitu gledišnicu) – i ostvarena je aksidentalna dvosmjerna interakcija. Incident je nazvan aksidentalnim jer nije bio predmnijevan, tek se... zbilo i posljedično se sve skupa intenziviralo, KT–faktor se intenzivirao, a mnoge među Esencijama u njemu "zapele". Moguće ću poslije dati i par konkretnijih opisa nekih od načina na koje su se ova "zapinjanja" zbi(va)la.

Dakle, svako Područje je drukčije, totalno. Esencije su drukčije, totalno, svaka (genera) specifična na svoj način. U ZP problem nije eskalirao, ostao je isključivo u domeni ili zoni same Margine. Nije nešto posebno eskalirao niti kod Ešli kojih je Margina u njihovoj Zoni Mulja, koju zonu nije prevazišao, mada, ona jest puno veća od zahvaćenog locija u ZP. Za PV, priča je posve drukčija zbog specifičnosti i dinamika njihovog bića i postojanja. (Neke) te dinamike ću predstaviti sasvim kratko:

Prvo, dok je Margina ZP jedno relativno "malo područje" (ako će se ovo gledati "lokacijski" odnosno "teritorijalno"), u PE je dosta veća, Margina PV, pak, je ogromna. Praktički cijelo PV je Regnum Roja: "svojevrsna (dislociranost, disperziranost) Margine", "ispresjecanost" ili "izbockanost" kao "džepićima opcionalnosti" za {B} Suštine. To što je Baza PV Margine jedno relativno uzano područje malo znači imajući u vidu koji je usud djelovanjem KT–faktora (tada) doživio i Gornji Svijet Margine ZP.

Drugo, {B} Esencije se "uroje" i okupljaju u "opcionalnostima" ili "scenarijima" u kojima im (klizni i varijabilni) identiteti "interaktiraju" na načine da se privremeno "kombiniraju" i "rekombiniraju", već ovisno o parametrima scenarija i uključenim Esencijama (monadama). Ishod svakog takvog "scenarija" je – kao kreativni izražaj {B} Esencija – nešto drugo, bilo da je u pitanju nešto novo unutar njihovog Područja, bilo nešto nalik onome što bismo prozvali "razmnožavanje". Pri "urojavanju" monadni identitet {B} Suština stavlja u "hibernaciju", on je "pauziran" i {B} se na neki način posve prepusti "opcionalnosti(ma) scenarija". Ono što ju održava u scenariju je (kao nekakva, da tako kažemo,) "hibernacijska nit" s jednosmjernim "tempiranim energetskim/životnim tijekom". (Nemojte ni pokušavati zamišljati tu "nit" doslovce i bukvalno ni na koji način, ona može biti tek "snaga odluke" ili "moć dogovorne uredbe".) Po isteku parametara scenarija i "hibernacije", {B} Esencija "izlazi" iz scenarija i nastavlja svojim monadnim putem... do nekog slijedećeg urojenja.

ZP je, skupa s njegovim Esencijalnim žiteljima, nešto posve drugo i drukčije (baš kao i Ešalon). Unutar ZP, svijet, zona u kojoj je i počela ova serija rekolekcija, rečeno je već: (bio) je specifičan i sam, drukčiji od ostatka ZP, (i ne samo) s njegovim [.U] neesencijalnim elementom.

S obzirom da je "incident" bio – iz perspektiva protagonista Margine ZP (i za ZP) – koincidentalno činom Sidrenja Brazde Margine (DS) ZP (i za ZP) riješen i pri njemu se "problematični faktor" (posve nestavši iz ZP) sažeo na dnu Mulja (PE) ("putanjom urušavanja" kojom je do "aksidenta" i došlo), Činovi ili Faze IRPa (Taliona) su osmišljene i provedene dok konačno i zadnji Esencijalni fragment nije bio izvučen (iz te mase), (svaka) Esencija reintegrirana kao cjelovita (sama u sebi i za sebe kao monada koja i jest, individua), rekohezirana i vraćena svaka svom pripadajućem Području. To i jest (bila) glavna (pa i jedina) svrha i cilj poduzimanja Ukazne Mjere Taliona IRPa. Mjera je provedena i završena: iz perspektive svih CPP, njihovih Esencija, dakle, Pojavnog jednako kao i Nepojavnog, jednom riječju: svih i svega.

Postojalo je više načina (poznatih unutar ovih rekolekcija) na koje je neka od Suština mogla "zaglaviti" pod KT-faktor i tako "ostati zaglavljena u njemu" i time se posljedično (bila) zatekla i u ovome ovdje što je prozvano Preplet-Petlja-Kompozit. Ispod ću izravno predočiti samo onaj vezan uz pad nekakve letjelice, prvo onako kako je izravno predstavljen od pripadnika jedne Esencijalne grupe, konkretno riječ bi bila o {D} Esencijama GS čiji Trangradi nisu uspjeli izbjeći Sraz. Za razliku od onih koje je Sraz eventualno dočekao na samom tlu, ovi su već bili ukrcani u Trangrade:


Nisu svi Trangradi uspješno izbjegli Srazu. Isto vrijedi, kako je i natuknuto, za neke od kapsula istih Esencija. Prije te, iznad kratko predočene situacije, ali i poslije nje, bilo je (posve drugdje, u PE) analognih "padova (ili otmica) letjelica" sa {C} Esencijama.

Što se tiče {B} Esencija... jedina mogućnost "pada letjelice" bi bila od iz unutar nekog od njihovih vlastitih "scenarija", a tu je bezbroj mogućnosti i otvorenih opcija, od zamislivih nam do posve nezamislivih. Znači, ta opcija je moguća jedino od iz scenarija koji bi uključivao nekakve letjelice in-the-first-place... ovisno već o parametrima scenarija. Mogla je zaista biti član neke posade, ili putnik nekakve letjelice, pa i sama ta letjelica, ili nešto nam posve nezamislivo - i zateći se "zapelom" u KT.

Znači, prvo, opcija s nekakvim letjelicama (havarijama, kalvarijama, otmicama njih ili iz njih) bio je tek jedan od načina modusa operandi KT–faktora. Priča s Trangradima i kapsulama {D} Esencija je "one-time-event" tj. eventualni "pad" se zbio tijekom tog jednog jedinog događaja koji se iz perspektive ovih rekolekcija zbio "milenijima" unazad, prekonekoliko milenija u povijesti (njihovoj i njihovim povijestima, ne ovoj ovdje u PPK). Rečeno nije jedini događaj u kojemu su {D} Esencije ZP mogle završiti ovdje. Milijarde tek začetih {D} (ili u procesu "začinjanja"), pak, pristigle su ovdje na uglavnom drukčiji način - i to u manjem broju izravno putem otmica, ekstrakcija i investiranja, u puno većem tijekom Katastrofe koja je uništila Donji Stari Svijet (jedan broj i prije nje, tijekom drugih MO investiranja u KT).

Stvar s drugom generom, s {C}, je posve drukčija, i ako je netko (iz PE) letjelicom "banuo i našao se banut amo tj. pod KT–faktorom" (prethodno IRPu Taliona) - mogao je "zaglibiti" stoljećima (sic.) prije događaja ovdje prozvanog Sraz ili tijekom milenija koji su uslijedili. Ali ta odrednica takvome malo znači, jer vremenske odrednice ZP i one PE nisu iste, što uključuje i posve različit "tijek i percepciju vremena" pa i vremenske mogućnosti. Za isti "vremenski paket ili raspon" u (Margini) ZP - vrijeme u Ešalonu je podosta dulje, tj. više vremena je prošlo. To znači da je problem u Ešalonu morao trajati tucete milenija (i dulje). To također znači da je kritična zona morala biti stavljena pod osobitu pasku - što i jest bila i "preznatiželjni putnici namjernici" koji nisu na vrijeme uspjeli biti uočeni odnosno ispraćeni van iz te zone, kao i povremene "istražne ekspedicije" {C} Esencija mogli su aksidentalno doživjeti jednaku traumu i sudbinu.

U jednom momentu, nekoliko stotina godina prije začetne točke ovih rekolekcija ta mogućnost je blokirana. Smirenje (te) situacije i za Ešalon je potrajalo jedno (koliko god vrijeme) da bi potom opet eskaliralo. Jer, u završnom događaju sidrenja Brazde Margine ZP... ono što je (tamo) već bilo podvrgnuto pod KT-utjecaj doslovce se strmoglavilo (skupa sa svim dotad zatočenim Esencijama) kroz Među i kroz Područje Ešalona do zone Mulja. Drugim riječima, sve što se našlo na putu "padanja ili urušavanja KT-faktora"... također "je usisano" u njega, što uključuje i eventualne letjelice (ili pojedince i grupe) ako su imale tu nesreću i nisu na vrijeme izbjegle tom (i tom) posve neočekivanom im incidentu. KT-faktor (iz ZP s konekcijom i s PE i s PV) se "zabio" u dno Mulja Ešalona dok je cijela zona Mulja (i putanje njegovog pada) stavljena pod karantenu čekajući... rješenje te situacije. A stvar jest IRPom Taliona riješena i apsolutno NIŠTA od KT–elemenata ne ide ("odavde") nikamo osim u potpuno poništenje.

Arhetipovi gornjih (i mnogih drugih) zgoda (i Esencijalnih incidentnih usuda) "plutaju" nevidljivim "sferama" PPK i dan danas – kao "figmenti", često posve fragmentirani i sami. I uopće nije nevjerojatno u nekom izmjenjenom stanju svijesti, ili običnom pukom snu (pa i pri NDE, ili moguće i času samog DE) zateći se u... nekom analognom scenariju "KT-zasjenjivanja Esencijalnog identiteta", neobranom grožđu "čardaka ni na nebu ni na zemlji". A ovdje, baš kao i tamo, u CPP, mnogi su "popadali na foru". Ali razlika je, drastična i potpuna, jer ovdje je svrha samo jedna: kontrolirano iznijeti na vidjelo i izvući i zadnji zaživljajni esencijalni fragment – on mora doći dobrovoljno i svojevoljno, pri punoj svijesti (što IRP osigurava svakome omogućujući "samo–sučeljavanje"). Kad KT–figmenti više ne budu imali niti jedan trunak ukradene esencijalne srži da ih oživljava i zaživljava – nestaju u ničemu što i jesu, "veliko (ili sasvim malo) puf" kojemu (gotovo) nitko neće posvjedočiti.

Sve se vraća svojemu korijenu, i ničemu drugome. Kako je i pisano, u riječima Isusa Krista: Evo, pristiže arhon ovoga svijeta, i u meni ništa njegovoga nema.