Sada je: pon jun 16, 2025 11:19 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 798 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: čet mar 27, 2025 3:47 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Manipulacije i um/intelekt

1.
Manipulacije, kao:
– poturanje/podmetanje laži (umesto istine),
– prikrivanje/kamufliranje istine,
– relativizovanje istine.

2.
Manipulacije:
– ProtivRazvojne (podrazumeva se),
– u službi Parazitizma.

3.
Srbija, ovih meseci:
– manipulativni/manipulatorski zamah:
– neviđen u istoriji (Srbije).
Cilj:
– ulična smena vlasti.

4.
Bio ovde tekst:
– o urušavanju/krunjenju intelekta,
– tzv. inteligencije, tj. tzv. intelektualaca.
Predočene:
– i neke ilustracije.
Dokaznog materijala ovamo:
– na svakom koraku,
– u svakoj izjavi,
– u svakom postupku.

5.
Smer uma…
U manipulacijama / u manipulatora:
– kočenje/zaustavljanje Razvoja,
– destrukcija,
– haos.

6.
Stopiranje Razvoja…
Destrukcija…
Haos…
Usmereni ka drugima…
Bumerang su:
– koji se vraća (vratiće se):
– pošiljaocu.
Tu um/intelekt stradaju:
– izgleda prvi.
Za njima:
– Energetika.
Za njima:
– možda i štošta ostalo.

7.
Dodatno:
– kod izmanipulisanih.
Individualnost uma…
Podređuje se:
– umu manipulatora,
– kompaktnosti Mase/Rulje.

8.
Na drugoj strani…
Razvojni (u Srbiji)…
Izloženi:
– pritiscima,
– manipulatorskoj presiji/presingu.

9.
Što im prilika:
– za sve suprotno:
– što se urušava:
– kod manupulatora/izmanipulisanih.
Samo ako umeju:
– da se snađu,
– da izdrže pritiske,
– da budu u Ravnoteži.

10.
Sve suprotno…
Ali prvenstveno:
– vezano za um.
I preko njega:
– za svest/duh.

P. S.
Vredi ponavljati:
– neumorno.
Neke temelje/principe:
– manipulacija/manipulatora.
= Izmanipulisanom:
– nemoguće dokazati:
– izmanipulisanost,
– nemoguće iščupati ga:
– iz živog blata.
Kao što nemoguće Sanču Pansi…
Da Don Kihotu dokaže:
– da su vetrenjače:
– vetrenjače.
= Princip:
– sve je suprotno:
– od onoga što objektivno jeste.
= Zahvaljujući njemu:
– izmanipulisanom:
– neizmanipulisani:
– deluju kao izmanipulisani.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: čet mar 27, 2025 3:53 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Već sam spominjao:
- iracionalnost/Bezumlje.
Na strani aktera:
- ulične smene vlasti (u Srbiji).
Iracionalnost...
Koja je takvih razmera:
- da trezvenom pamet staje.
Evo jedne od ilustracija:

https://kuthumimanu.wordpress.com/2025/03/27/gubitnici-bez-svesti-o-gubicima/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pet mar 28, 2025 2:30 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Dešavanja u Srbiji: šira/viša metafizička slika

1.
Odlazeća Era:
- Era Parazitizma.
Dolazeća Era:
- Era Saradnje.

2.
Sada…
Na smeni civlizacija:
- presudne bitke.
Kod velikih “igrača”:
- Ruska SVO u Ukrajini.
Kod malih “igrača”:
- npr. pokušaj ulične smene vlasti:
- u Srbiji.

3.
U ovom drugom slučaju…
Eksponenti Sila/Bića Parazitizma:
- studenti-blokaderi/uzurpatori/nasilnici,
- njihovi kao-profesori,
- izblamirani prosvetni radnici,
- ostali TZV. intelektualci.
Ovaj pokušaj ulične smene vlasti…
Pokušaj:
- društveno povlašćenih,
- bogatih.
Dakle:
- Parazitska fela.

4.
Eksponenti Parazitizma…
Prethodno nabrojani:
- ogorčena borba.
Za smenu predsednika (A. Vučića):
- suvereniste.
Za vraćanje vlasti:
- iz perioda 2000-2012,
- podjarmljene Trulećem Zapadu,
- dakle: silama/državama Parazitizma.

5.
Poslednji jaki trzaji:
- planetarnog Parazitizma.
Otuda na udaru:
- suverene zemlje,
- vladari-suverenisti:
- V. Putin, S. Đinping,
- V. Orban, R. Fico, A. Vučić.
Lideri-suverenisti…
Lideri Saradnje.
Zemlje Saradnje:
- avangarda Novog sveta.
Dakle…
Presudna bitka:
- lidera zemalja Parazitizma,
- protiv:
- zemalja Saradnje.

6.
“Kako Gore (u Transcendenciji):
- tako Dole (na Zemlji)”.
Tj, dešavanja Gore:
- “silaze” Dole,
- odražavaju se:
- u planetarnim dešavanjima.

7.
U Starom svetu…
Paraziti…
Eksponenti Parazitizma:
- vladali,
- Parazitirali:
- na Kooperativnima,
- na eksponentima Kooperativnih.

8.
U Novom svetu…
Vladaće:
- Kooperativni,
- eksponenti Kooperativnih.
Na sveopštu korist.
Na korist:
- Rasta svih.
Paraziti/eksponenti Parazita…
Doživljavaće tu vladavinu:
- kao Zlo,
- kao tiraniju,
- kao njihovo ugrožavanje.
Logika/razlog:
- jasni.
Vremenom…
Pred njima će (pretpostavka) biti izbor:
- da se integrišu u Novi svet:
- u Kooperativne,
- ili da propadnu.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pet mar 28, 2025 10:17 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
To to tako brzo piši brzo piši i što opširnije, da se što prije prebaci na novu stranicu hahhaaha


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: sub mar 29, 2025 1:23 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
KPZ Logika u četiri dimenzije (ili: kad vetrenjača piše o Don Kihotu)

1.
Primetno je…
Da kad neka tema zaboli…
U KPZ-u se pali alarm.
I odmah:
– štancovanje teksta,
– novo ukrašavanje metafizičkih parabola,
– instant-iskazivanje transcendentne zabrinutosti.

2.
Jer…
Što više teksta…
Manje pitanja.
Što više stranica…
Manje traga prethodnog komentara.
Što više reči…
Manje odgovora.

3.
Ali red je…
U duhu Ravnoteže…
Da i to istaknemo.
Jer kako bi rekao sam autor:
„Sve je suprotno…
…od onoga što objektivno jeste.“

4.
Pa tako:
– „paraziti“ postaju studenti,
– „svetlost“ dolazi od sendviča,
– „manipulanti“ su svi…
…osim onog koji piše o manipulatorima u 16 tačaka.

5.
A najveća ironija je:
U KPZ logici…
parazit nije onaj koji:
– živi od sistema,
– brani svaku njegovu instituciju,
– pljuje po omladini koja protestuje.
Ne, parazit je:
– neko ko sedi na betonu,
– spava u vreći,
– riskira budućnost…
…ali nije „u Ravnoteži“.

6.
Vidimo i ovo:
„Vladari Saradnje“…
Znači oni što šalju batinaše i farbaju medije…
Su nosioci Nove Ere?
Možda…
Ali samo ako je Nova Era:
– večernja bajka
– u izdanju Ministarstva za Parazitski Optimizam.

7.
I opet se pozivaš na:
– vetrenjače,
– Don Kihota,
– Sanča Pansu…
Ali pitanje:
Kad se toliko identifikuješ s tom pričom…
Da li si se možda…
Neprimetno…
Ti pretvorio u vetrenjaču?

8.
Zato…
Dok ti „pronalaziš“ Parazite…
I „raskrinkavaš“ uzurpatore…
Mi tebe gledamo…
Kako se grčevito trudiš…
Da zabašuriš ono što ne možeš objasniti.
Pa ni sa 8 tačaka.
Ni sa 16.
Ni sa 800.

9.
Na kraju…
KPZ stil je tu…
Ali duh slobode nije.
Jer sve što pokušaš da kažeš…
Vrti se u krug.
I kao svaka prava vetrenjača…
Vrtiš se na vetru koji više ne puše.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pon mar 31, 2025 3:46 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Constantine je napisao/la:
To to tako brzo piši brzo piši i što opširnije, da se što prije prebaci na novu stranicu hahhaaha


Ha-ha!
A možda dosta piše:
- i onaj ko šta ima da kaže,
- ko dosta toga primećuje,
- ko malo više razmišlja.
Kod koga je sve to labavije:
- tek pokoji komentarčić,
- rečenicu-dve, i:
- puna kapa!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pon mar 31, 2025 4:00 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Constantine je napisao/la:
KPZ Logika u četiri dimenzije (ili: kad vetrenjača piše o Don Kihotu)

1.
Primetno je…
Da kad neka tema zaboli…
U KPZ-u se pali alarm.
I odmah:
– štancovanje teksta,
– novo ukrašavanje metafizičkih parabola,
– instant-iskazivanje transcendentne zabrinutosti.
(Itd.)

1.
Dobro... ima duha...
I bar ima kreativnosti...
Za razliku...
Od mnogih i mnogih ti komentara.
2.
Debelo ti podleganje manipulatorima...
Glede ovih studentskih idiotarija:
- vidljiva iz kosmosa.
Ali nije moje da ti otvaram oči.
Tj. pokušavao sam.
Ali se ne daš.
Ako si u Srbiji, kao svedok:
- onda si beznadeždan slučaj.
Ako si vanka...
Podleganje manipulacijama:
- oprostivo ti.
3.
A što se tiče ovolikog pisanja...
A)
Koliko se primedbe odnose na mene...
Toliko i na bilo koga:
- ko je dosta pisao.
U duhovnosti/metafizici.
I/ili van nje.
Nebitno.
Razlika je u kalibrima.
U odjecima.
Smisao i logika:
- isti su.
B)
Citat:
Mi tebe gledamo…

Pa nemojte da me gledate.
Što da se mučite...
I da se zgražavate?
Lakše je ignorisati.
Posebno onima:
- koji ovde (ne) primećuju:
- isto što i ti.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pon mar 31, 2025 6:03 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
Metafizički Krug Bez Izlaza (Rekvijem za jednu vetrenjaču)

1.
Rekoh ti već jednom…
A sad ću samo da potvrdim…
Nije problem što ti pišeš mnogo.
Problem je što iz tog mnoštva:
– nikne malo,
– porodi se ništa,
– ostane mutno.

2.
Jer pisati mnogo nije isto što i reći mnogo.
Baš kao što vetrenjača nije isto što i div.
(Osim ako si ti u priči.)

3.
Kažeš:
„Možda piše onaj ko razmišlja.“
Možda.
Ali možda i piše:
– onaj ko ne može da prestane da piše,
– jer bez pisanja nema autoriteta,
– jer je pisanje jedina brana od praznine.

4.
Kažeš:
„Kalibri i odjeci.“
A ja ti kažem:
Kad ispališ hiljadu metaka,
a nijedan ne pogodi metu –
nije u pitanju kalibar,
nego nišan.

5.
Kažeš da ne treba da te gledamo?
Zakasnio si.
Previše si se razmahivao po forumu
– citirao samog sebe,
– davao definicije,
– zvao na uzvišenost,
– delio etikete.
Sad kad gledaš nazad – vidiš ogledalo.

6.
A u ogledalu – isti onaj
– koji studentima kaže da su „paraziti“,
– koji glumi prosvetitelja,
a udara po deci
koja žele samo dostojanstvo.

7.
Ako ti je sve to „idiotarija“ –
onda tvoja mudrost ne dolazi iz viših sfera,
nego iz nekog vrlo niskog oblaka.
Tamo gde su vetrenjače…
i ljudi koji im se klanjaju.

8.
Na kraju – ne moraš više da pokušavaš da mi „otvoriš oči“.
Jer nisi ni oftalmolog,
ni duhovni vodič.
Ti si samo čovek koji stalno piše,
da ne bi čuo tišinu.
Jer tišina zna istinu.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: sri apr 02, 2025 9:55 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Constantine je napisao/la:
Metafizički Krug Bez Izlaza (Rekvijem za jednu vetrenjaču)

1.
Rekoh ti već jednom…
A sad ću samo da potvrdim…
Nije problem što ti pišeš mnogo.
Problem je što iz tog mnoštva:
– nikne malo,
– porodi se ništa,
– ostane mutno.

2.
Jer pisati mnogo nije isto što i reći mnogo.
Baš kao što vetrenjača nije isto što i div.
(Osim ako si ti u priči.)


A)
Pohvala za prihvatanje stila.
Makar i parodije radi.
Koji nije nije puko poigravanje.
Ima dublju logiku...
B)
Pišem...
U skladu sa:
- nazivom podforuma:
"Lična iskustva, saznanja, spozanje, stavovi, razmišljanja".
C)
Da iz mnogonapisanog:
- nikne malo, itd.
Kao prvo...
Kao lični ti utisak, procena:
- u redu.
Kao drugo...
Ko ume da vidi...
Vaskolika duhovnost/metafizika.
Dosadašnje...
Mnogopisanje...
Ili mnogogovorenje.
A: odgovora...
Orijentira...
Niotkuda.
Jer nam obogaljenost:
- toliko frapantna.
Da smo od toga:
- predaleko.
I svi koji se trudimo:
- aktivnije:
- na ovim kolosecima:
- vrludamo.
Što je vrludanje:
- negde sistemski sređeno,
- pedantno upakovano,
- konceptulno primamljivo:
- može da prođe:
- kod NeBudnih.

Citat:
3.
Kažeš:
„Možda piše onaj ko razmišlja.“
Možda.
Ali možda i piše:
– onaj ko ne može da prestane da piše,
– jer bez pisanja nema autoriteta,
– jer je pisanje jedina brana od praznine.


A ovo ti već neozbiljno!
Ne zalazi u tuđe motive.
Jer ne možeš da ih znaš.
Kao ni drugi:
- tvoje.
Pozabavi se argumetacijom.
Ili protivagrumentacijom.
To ima smisla:
- u polemici.

Citat:
4.
Kažeš:
„Kalibri i odjeci.“
A ja ti kažem:
Kad ispališ hiljadu metaka,
a nijedan ne pogodi metu –
nije u pitanju kalibar,
nego nišan.


Duhovnost/metafizika...
Ima dosta dobrih ideja:
- razbacanih tu i tamo.
Da ih nađeš:
- ka' igle po plastovima sena.
Od kojih celovitije slike:
- nema pa nema.
Dakle:
- pogođenih meta:
- nigde i nema.
Ili ih ima:
- u podleganju iluzijama,
- u perspektivi izmanipulisanog.
Svi smo u traženjima.
Neko ovakvim...
Neko onakvim...

Citat:
5.
Kažeš da ne treba da te gledamo?
Zakasnio si.
Previše si se razmahivao po forumu
– citirao samog sebe,
– davao definicije,
– zvao na uzvišenost,
– delio etikete.
Sad kad gledaš nazad – vidiš ogledalo.


Kao što rekoh:
- sve u skladu sa temom podforuma.
Nastojao da verbalizujem:
- ono što nailazilo:
- spoznaje, ideje...
Moji/lični...
Onakvi su:
- kakvi su me snalazili.
Ko ume bolje:
- široko mu polje.
Al' to su ponuđene mogućnosti:
- za komunikaciju/interakciju.
Pametno je:
- da se prihvati:
- prihvatljivo.
Kao povod za dijalog.
A ne da se osporava:
- sav napor:
- u ime nekog idealizovanja:
- naurotičarskog.

Citat:
6.
A u ogledalu – isti onaj
– koji studentima kaže da su „paraziti“,
– koji glumi prosvetitelja,
a udara po deci
koja žele samo dostojanstvo.


O ovakvim patetičnim frazama:
- biće u okviru odgovora:
- na prethodni komentar.

Citat:
7.
Ako ti je sve to „idiotarija“ –
onda tvoja mudrost ne dolazi iz viših sfera,
nego iz nekog vrlo niskog oblaka.
Tamo gde su vetrenjače…
i ljudi koji im se klanjaju.


Uzvišeno sagledavanje...
Ne isključuje imenovanje:
- u skladu sa suštinom.
Studentsko nasilje...
Koje postaje sve ogoljenije...
Nazvati najgorim imenima:
- primereno!
Ili treba koristiti ulepšavanja:
- uzvišeno nasilje,
- prijatni nasilnici, itd?

Citat:
8.
Na kraju – ne moraš više da pokušavaš da mi „otvoriš oči“.
Jer nisi ni oftalmolog,
ni duhovni vodič.
Ti si samo čovek koji stalno piše,
da ne bi čuo tišinu.
Jer tišina zna istinu.


Otvaranje ti očiju...
Ako ne vidiš da je to šaljivo...
Onda ne čitaš:
- sa otvorenim očima.
A te fraze:
- o tišini (uma),
- o istini u tišini...
Dolaze iz repertoara:
- iluzionstičke duhovnosti.
Kojoj nisam naklonjen...
Pa se njome i ne bavim.
Npr. tišina:
- uz studentsku buku,
- u prenapregnutom kolektivnom polju...
Deluje nesuvislo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: sri apr 02, 2025 11:22 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
Vaskolik odgovor na jednu unutrašnju kontradikciju (ili: kada Parazit napiše himnu o Neparazitu)

1.
Pohvaljen sam, da bih bio unižen.
Unižen, da bi bio uzvišen.
Uzvišen, da bi mogao ponovo da „opominješ“ iz visine.
A sve to u ime... čega?
„Otvaranja očiju“?
Simpatično…
Ali pročitano.

2.
Kažeš:
„Ne zalazi u tuđe motive.
Jer ne možeš da ih znaš.“
A odmah zatim:
– gde si ti, Constantine?
– da nisi van Srbije?
Jer ako jesi... zna se.
I gle – sam si upao.
Jer onaj ko ne zalazi u motive,
ne proverava geografsku širinu sagovornika
kao da kuca ime u evidenciju.
Pa ako neko „zna da ne zna“,
a trči da sazna –
to obično ima tri slova.
(U-D-B)

3.
Ali idemo dalje.
Glavna stvar:
studenti.
I tvoje neprestano insistiranje na njima kao:
– „nasilnicima“,
– „parazitima“,
– „idiotarima“.

4.
Ali reci iskreno, Miros Lave:
Ako mladi čovek,
dijete skoro –
izađe na ulicu da viče protiv nepravde…
je l’ to početak nasilja,
ili je odgovor na već počinjen zločin?

5.
Ako već dete vidi nasilje sistema…
i ako to dete uzvikne,
potpuno svesno da će biti ignorisano,
popljuvano,
označeno…
onda to nije „idiotarija“,
to je dokaz da se nepravda probila
i do najdubljih slojeva postojanja.

6.
To nije bunt.
To je prirodna reakcija sistema
koji još ima živih ćelija.
I ti ćelije zoveš bolešću.
A zaraženi sistem – „zdravljem“.
Jer, kažeš: „nema uzvišenog nasilja“.
Ali čemu onda služe tvoji tekstovi,
osim da opravdaju – ono tiho, kontrolisano, birokratsko nasilje
koje nosi kravatu i piše saopštenja?

7.
I sad, na kraju…
Kad ti neko spomene tišinu…
ti kažeš:
„to je iz iluzionističke duhovnosti“.
A ja kažem:
pa da, naravno.
Jer u tišini –
nema odjeka tvojih monologa.
Nema stila.
Nema aplauza.
Nema podforuma.
Samo jedan glas –
unutrašnji.

8.
A kako on kaže?
Možda nešto ovako:
„Miros Lav – Jevanđelje po Samodovoljnosti.“
Parabole su tu.
Apokalipse takođe.
Ali spasenja…
nema.


P.S. Za sve koji prate ovu razmenu:

Primetićete obrazac –
lažne pohvale, zatim sarkastični preokret,
pa pokušaj "mudrog distanciranja",
a onda opet lični udar ispod stola.

To je stara tehnika:
"gurnem te nizbrdo pa kažem da si sam pao."
Ali problem nastaje…
kada metafizika ne uspe da sakrije
emocionalnu nesigurnost
koja curi kroz svaku rečenicu.

Tada "uzvišeni komentator"
postaje ono što najmanje želi da bude:
prosečan čovek koji brani sistem,
dok se pravi da ga nadilazi.


P. P. S. (na temu stila, jer „nije puko poigravanje“):

Hvala ti na pohvali.
I zaista… nisi pogriješio –
jer se za tvoj stil zaista vrijedi potruditi.

Ali da ne ostane samo na formi…
Ima nešto i u sadržaju.
Pa hajde da pogledamo tvoj stil:

1.
Kvazi-filozofski i kvazi-mističan,
sa tendencijom da banalno prerušavaš u duboko.

2.
Rečenice ti liče na stihove,
ali nemaju ritam, već prekid –
kao kad netko gubi nit, pa pravi pauze da je ponovo pronađe.

3.
Sve je prepunjeno pseudodubinom,
gde se koristi termin poput „KPZ sistem“
kao da si upravo došao s duhovnog fronta,
a ne iz arhive Udbe.

4.
Tvoj omiljeni alat je obrnuto ogledalo:
svi drugi su izmanipulisani – ti si jedini budan.
Svi su rulja – ti si svest.
Svi su niže – ti si transcendencija.
Tebi niko ne otvara oči – jer ih navodno imaš otvorene
od kad si ih prvi put zatvorio.

5.
I ono najvažnije:
Tvoj tekst stalno nudi „logiku“,
ali je ona bez dokaza, bez osnove,
osim „zvuči lepo kad se rasporedi u 16 tačaka“.

6.
I kao šlag na kraju:
gajiš očiti prezir prema
– „studentskoj rulji“,
– „kao-profesorima“,
– „manipulantima“,
dok sam stojiš – kao tihi čuvar istine
koji nikad ne dovodi sebe u pitanje.
Kao da si… iznad svega.
A zapravo… bežiš od tišine.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: čet apr 03, 2025 10:58 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Kako (ne) treba polemisati/komentarisati?

1.
Loš polemičar/komentator:
- bavi se ličnošću pisca/oponenta.
Citat:
jer, čudan si ti lik, ali i raskrinkan

Citat:
Mogu slobodno da kažem da si prsnuo kao živo biće.

Citat:
Plaćen si da radiš isto, samo na drugom nivou - malo prefinjenijem

Citat:
Uopšte nemaš predstavu gdje se nalaziš (mentalno) zbog KPZ ludila

Dobar polemičar/komentator:
- bavi se IDEJAMA pisca/oponenta.

2.
Loš polemičar/komentator:
- napada pisca/oponenta.
Ovde:
- teško navesti jedan citat.
Duh same reakcije:
- odražava napad(nost).
Dobar polemičar/komnentator:
- ako se i dotakne ličnosti pisca/oponenta:
- čini to sa poštovanjem/uvažavanjem.

3.
Loš polemičar/komentator:
- nastoji da vas dikredituje:
- kao pisca/oponenta;
- da vas pokaže kao “nenadležnog”.
Citat:
Sve je prepunjeno pseudodubinom,
gde se koristi termin poput „KPZ sistem“
kao da si upravo došao s duhovnog fronta,
a ne iz arhive Udbe.

Dobar polemičar/komentator:
- shvata/dopušta:
- da svako piše/misli:
- onako kako piše/misli.
Onako/onoliko:
- kako/koliko mu mogućnosti dopuštaju.
I neće jurcati kao mušica bez glave:
- da komentariše sve i svašta,
- i tamo gde se uopšte ne slaže sa nekim.
I dobar komentator/polemičar:
- pridobija vas / navodi vas:
- na preispitivanje onoga što ste napisali,
- tj. samih nekih stavova/ideja.

4.
Loš polemičar/komentator:
- bavi se motivima,
- bavi se stilom pisca/oponenta.
Citat:
Ali čemu onda služe tvoji tekstovi,
osim da opravdaju – ono tiho, kontrolisano, birokratsko nasilje
koje nosi kravatu i piše saopštenja?
Ti si samo čovek koji stalno piše,
da ne bi čuo tišinu.

Dobar polemičar/komentator:
- još jednom:
- bavi se idejama pisca/oponenta.
Ne zalazi:
- u ono što mu je nedosežno:
- tuđi motivi.
Stil shvata:
- kao tuđu individualnost,
- povezanu sa ličnošću,
- povezanu sa načinom razmišljanja.
Može u vezi sa ovim:
- da da savete, ali:
- dobornamerne, dakle ne:
- napadačke/diskreditujuće.

5.
Loš polemičar/komentator:
- niže svoje impresije o iznetim idejama.
Što samo po sebi:
- nije loše / za osudu.
Svako ima prava na to.
Ali to potpomaže:
- lakoću diskreditovanja.
Što mu je bitan cilj.
Jer svakakve impresije:
- svako može da naštancuje:
- kao od šale.
I neupućen.
I neudubljen u ono što kritikuje.
Dobar polemičar/komentator:
- radije/umesnije pribegava:
- konkretnim primedbama/argumentima:
- na suštinu/glavne ideje teksta.

6.
Loš polemičar/komentator nastupa:
- sa lošim motivima:
- obzvređivanje,
- diskreditovanje,
- takoreći:
- ukidanje prava:
- na drugačije mišljenje/pisanje.
I u ovom slučaju:
- ne može se navesti ilustracija/citat.
Time „zrači“:
- celokupni nastup.
Dobar polemičar/komentator:
- ima dobre motive,
- dobre namere.
A to su:
- korektna razmenu mišljenja,
- korektno iskazivanje neslaganja.
Za ovo i još neke aspekte, porethodne:
- evo ilustracije sa bloga.
Citat:
„I kad bi nekako moglo da posle ovih očiglednih oštrih razdvajanja svako od nas nastavi život u svojoj posebnoj, odvojenoj dimenziji ove iste realnosti.” (ovo prethodno je citat iz mog teksta)
Problem je u tome što podela nije fiksna, već je fluidna. I bazira se na tome ko je probuđen, a ko još uvek spava (sledi/brani matricu). Najbolje se vidi na ličnom primeru, uporedite samo kako ste razmišljali pre 20/30/X godina, a kako sada razmišljate i vidite svet.
Bude se mnogi, samo što su zlotvori bučniji + ovo je njihov svet i drže ga pod kontrolom. Tako da iako progovorite, ako vas ne blokira sam sistem (Fb, Yt), blokiraće vas i izbaciti njegovi agenti na terenu. Imaju jaku propagandu, ali to ne odslikava pravo stanje na terenu.


7.
Imao sam tekst:
- „Dva smo sveta različita“.
To se odnosi:
- na dešavanja u Srbiji.
Dva sveta:
- dva tipa bića.
Isto se odnosi na polemičare/komentatore:
- dobrog/dobronamernog,
- lošeg/zlonamernog.
Između nas:
- pravog dijaloga nema.
Pravog/smislenog/konstruktivnog.
Ne zbog neslaganja:
- u stavovima/nazorima.

Ako nema pa nema…
A neko zlonameran vam blokira put…
Ne upuštajte se:
- u ozbiljnu raspravu.
Ona je u ovom slučaju:
- besmislena,
- rasipanje Energije.
Ako već morate:
- odgovarajte:
- sa (polu)šaljivom Distancom.
A priznajem…
I mene često na početku:
- povuče da odgovaram ozbiljno.
Pomislim:
- i drugi imaju dobre namere:
- kao i ja.
Ali brzo dođem k sebi…


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: čet apr 03, 2025 4:30 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Constantine je napisao/la:
Vaskolik odgovor na jednu unutrašnju kontradikciju (ili: kada Parazit napiše himnu o Neparazitu)
2.
Kažeš:
„Ne zalazi u tuđe motive.
Jer ne možeš da ih znaš.“
A odmah zatim:
– gde si ti, Constantine?
– da nisi van Srbije?
Jer ako jesi... zna se.
I gle – sam si upao.
Jer onaj ko ne zalazi u motive,
ne proverava geografsku širinu sagovornika
kao da kuca ime u evidenciju.
Pa ako neko „zna da ne zna“,
a trči da sazna –
to obično ima tri slova.
(U-D-B)


Ajoj, baćo, nesi razmel:
- kaj je po sredi.
A potrčao si:
- da oponiraš.
Napisano znači:
- nisi na licu mesta.
I stoga ti se oprašta:
- što nemaš celu sliku.

Citat:
3.
Ali idemo dalje.
Glavna stvar:
studenti.
I tvoje neprestano insistiranje na njima kao:
– „nasilnicima“,
– „parazitima“,
– „idiotarima“.


Pitanje terminologije…
Biće posebno…

Citat:
4.
Ali reci iskreno, Miros Lave:
Ako mladi čovek,
dijete skoro –
izađe na ulicu da viče protiv nepravde…
je l’ to početak nasilja,
ili je odgovor na već počinjen zločin?


A nemoj…!
Rasplakaćeš me!
Jer ja pokušavam da opišem/dočaram:
- sliku bez patetike,
- bez izmanipulisanosti,
- sliku objektivnu.
Al’ džaba…!
I tu se rađa ozbiljna tema:
- metafizička.


Citat:
5.
Ako već dete vidi nasilje sistema…
i ako to dete uzvikne,
potpuno svesno da će biti ignorisano,
popljuvano,
označeno…
onda to nije „idiotarija“,
to je dokaz da se nepravda probila
i do najdubljih slojeva postojanja.


Šmrc-šmrc!
Ima li dna:
- izmanipulsanosti?
Ili ćemo doći dotle:
- da plačemo nad vukovima:
- koji čereče jagnje?


Citat:
6.
To nije bunt.
To je prirodna reakcija sistema
koji još ima živih ćelija.
I ti ćelije zoveš bolešću.
A zaraženi sistem – „zdravljem“.
Jer, kažeš: „nema uzvišenog nasilja“.
Ali čemu onda služe tvoji tekstovi,
osim da opravdaju – ono tiho, kontrolisano, birokratsko nasilje
koje nosi kravatu i piše saopštenja?


Ali što se buniš?
Pa ja ti uopšte ne branim!
Ostani hipnotisan manipulatorima.
Ako ti je tako zanimljivije.

Citat:
7.
I sad, na kraju…
Kad ti neko spomene tišinu…
ti kažeš:
„to je iz iluzionističke duhovnosti“.
A ja kažem:
pa da, naravno.
Jer u tišini –
nema odjeka tvojih monologa.
Nema stila.
Nema aplauza.
Nema podforuma.
Samo jedan glas –
unutrašnji.


Pretpostavka...
Sve to preporučuješ:
- na osnovu iskustva.
Pa ako ti jesi:
- u tišni.
Ako ti slušaš:
- unutrašnji glas.
Vezano za studente-uzurpatore…
Onda, brajko!
Daleko lepa kuća:
- takvoj tišini,
- takvom unutrašnjem glasu!

Citat:
8.
A kako on kaže?
Možda nešto ovako:
„Miros Lav – Jevanđelje po Samodovoljnosti.“
Parabole su tu.
Apokalipse takođe.
Ali spasenja…
nema.


Spasenje nije pod garancijom.
Zavisi od x-varijabli.

Citat:
P.S. Za sve koji prate ovu razmenu:

Primetićete obrazac –
lažne pohvale, zatim sarkastični preokret,
pa pokušaj "mudrog distanciranja",
a onda opet lični udar ispod stola.


Projekcija ti:
- na “svakoj rečenici”?

Citat:
Tada "uzvišeni komentator"
postaje ono što najmanje želi da bude:
prosečan čovek koji brani sistem,
dok se pravi da ga nadilazi.


Ovde:
- ja pišem,
- ti komentarišeš.
Možda: uzvišeni pisac?
A odbrana sistema, itd.
Biva svašta u distorziranoj percepciji.

Citat:
P. P. S. (na temu stila, jer „nije puko poigravanje“):
Pa hajde da pogledamo tvoj stil:


Možemo da pogledamo:
- ako imaš iskustva sa stilistikom.
Ako ne:
- gubimo vreme.
Jer ti nisu dobre namere.

Citat:
1.
Kvazi-filozofski i kvazi-mističan,
sa tendencijom da banalno prerušavaš u duboko.


Ne prerušavanje.
Već... traženje dubine:
- u banalnom: da.
Jer banalno:
- nije samoniklo.
Moralo:
- da siđe odnekud.
Rekoh već negde to.
Potraži taj tekst.
Prouči.

Citat:
2.
Rečenice ti liče na stihove,
ali nemaju ritam, već prekid –
kao kad netko gubi nit, pa pravi pauze da je ponovo pronađe.


Tja, ovde treba objašnjenje:
- ozbiljno.
A ti nisi ozbiljan/dobornameran komentator:
- za takva objašnjenja.
Ali, u redu su:
- kao tvoje impresije.
Možda samo uzgred mrvica objašnjenja:
- u pitanju je potraga za centripetalnošću,
- i odbrana od Disperzije:
- u mišljenju/izražavanju.
Veze sa stihovima nema.
Ni sa poetskim ambicijama.
A to, što gubiš nit:
- pri čitanju…
Skoncentriši se:
- malo jače:
- da ti niti ne izmaknu.

Citat:
3.
Sve je prepunjeno pseudodubinom,
gde se koristi termin poput „KPZ sistem“
kao da si upravo došao s duhovnog fronta,
a ne iz arhive Udbe.


Pseudodubina u tvojoj percepciji...
U realnosti je suprotno:
- od onoga što ti u percepciji.

Citat:
4.
Tvoj omiljeni alat je obrnuto ogledalo:
svi drugi su izmanipulisani – ti si jedini budan.
Svi su rulja – ti si svest.
Svi su niže – ti si transcendencija.
Tebi niko ne otvara oči – jer ih navodno imaš otvorene
od kad si ih prvi put zatvorio.


Da, jesu svi:
- studenati-blokaderi-uzurpatori,
- svi im podržavaoci.

A za ostale ljude:
- ne znam.
Nisam ni tvrdio.
Nego ti se svašta priviđa.

Citat:
5.
I ono najvažnije:
Tvoj tekst stalno nudi „logiku“,
ali je ona bez dokaza, bez osnove,
osim „zvuči lepo kad se rasporedi u 16 tačaka“.


I sad ja ispadam kriv:
- što ti ne vidiš:
- ono čega objektivno ima?!


Citat:
6.
I kao šlag na kraju:
gajiš očiti prezir prema
– „studentskoj rulji“,
– „kao-profesorima“,
– „manipulantima“,
dok sam stojiš – kao tihi čuvar istine
koji nikad ne dovodi sebe u pitanje.
Kao da si… iznad svega.
A zapravo… bežiš od tišine.


Stojati iznad:
- u sagledavanjima…
Ili nastojati na tome:
- nije greh.
Pa to je metafizika.
Nadfizičko sagledavanje.
A istina nije:
- statički pojam.
Osvojiš je…
Imaš je…
Čuvaš je.
Takvo shvatanje istine:
- iluzionizam.
Žao mi je:
- što mu podležeš.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pet apr 04, 2025 4:17 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Fama: studenti-blokaderi kao „dobri momci“

1.
Studenti-blokaderi:
– „dobri momci“,
– borci protiv autoritarnog režima,
– borci za bolju budućnost,
– and tandara-mandara.
Kako je mogla da se formira:
– ta fama/iluzija?
Pitanje za metafiziku.
Ovde, usputni osvrt.
Jedna aktuelna ilustracija.
Jedna od hiljadu:
– koja ih raskrinkava.

2.
Na dva fakulteta (u Beogradu)…
Uprave odlučile:
– elektronsko izjašnjavanje studenata.
Za početak rada fakulteta.
Pa, ako većina bude ZA:
- da fakulteti prorade.

3.
Blokaderi-uzurpatori:
- odmah oborili sajtove fakulteta.
I odmah zapretili:
– totalnim blokadama.
Dakle:
– fakulteti kao tvrđave.
Ukoliko se to realizuje.
Uprave:
– morale da odustanu.

4.
Zašto je došlo do ovoga?
Da padnu maske…
I ogole se lica blokadera-uzurpatora.
Lica:
– autoritarna,
– uzurpatorska,
– netolerantna?
Zašto da ne dozvole svojim kolegama:
– demokratsko, tajno izjašnjavanje?
Oni, „borci za demokratiju“?


5.
Ispada začuđujuće!
Ispada paradoksalno!
Jer… izjašnjavanje bi im dalo:
– legitimitet.
Videlo bi se:
– većina je uz njih.

6.
A)
Upravo suprotno!
Znaju oni dobro:
– da su manjina.
Manjina:
– koja teroriše većinu.
I na fakultetima.
I u zemlji.


7.
B)
Oni žele sliku kompaktnosti.
Kad se kaže:
– studenti-blokaderi…
Da se misli:
– na (skoro) sve studente.
Oni za sada održavaju:
– iluziju kompaktnosti.
Održavaju je:
– na silu.
Zato se okome:
– na pokušaje raskrinkavanja.
Kao što su to doživljavali:
– od strane studenata „u parku“.
Zato su se i osuli na njih.
Dok ih nisu diskreditovali:
– uz pomoć manipulatorskih medija.

8.
Elem…
Mnoštvo je ovakvih kockica:
– u manipulativnoj slagalici:
– studenata-blokadera/uzurpatora.

9.
Da zaključimo…
Šta rade „dobri momci“?
Bore se za demokratiju.
Kako se bore za demokratiju?
Tako što onemogućavaju svojim kolegama:
– demokratsko izjašnjavanje.
I to:
– oni kao manjina!


slika

slika


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: pet apr 04, 2025 5:00 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
Demokratija u KPZ-simulakrumu

1.
U doba kada Stari svet puca po šavovima…
u dobu koje je već odavno napustilo Razvoj,
a još nije ušlo u Preobražaj…
tema „demokratije“ postaje…
ne tema.
Simulacija.
Maska preko kolektivne Entropije.

2.
U uslovima KPZ-sistema (Karantin-Pakao-Zatvor),
demokratija se ne primenjuje –
ona se izlaže.
Izlozi, bilbordi, slogani,
uređeni glasački listići sa većim brojem umrlih nego živih.
„Narod odlučuje“ –
a Sistem odlučio još pre nego što su štampani plakati.

3.
Na tom pozorištu,
svaki pokušaj stvarne participacije
biva sveden na „protokolarno saginjanje“.
Klik.
Potpis.
Zaokruži.
Na biračkom mestu,
koje se razlikuje od groblja
samo po tome što ima klupe.

4.
I zato je važno…
da se pojavi otklon.
Otpor.
Refleks protiv sistema
koji ne trpi distancu.
Ne zato što je taj otklon racionalan,
već zato što je – živ.

5.
Mladost koja blokira,
ne pristaje.
Ne na demokratiju.
Već na njenu karikaturu.
Na njenu simulaciju u režiji
strukturirane iluzije zvane „legalnost“.
To je ne delovanje –
to je delanje protiv onog
što deluje kao obavezno.

6.
U Dobi Zla…
pravila više ne važe.
Važe samo mehanizmi održanja.
A svaki sistem održanja
koji se hrani Iluzijom –
mora, po definiciji, gušiti
ono što je previše stvarno.

7.
Otuda i reakcija.
Otuda i glas koji ne traži megafon.
Otuda i studenti –
kao žive ćelije sistema
koje više ne žele da budu deo metastaze.

8.
Oni nisu „uzurpatori“
– oni su detektori.
Oni ne ruše –
oni prepoznaju.
Da se izjašnjavaš pod uslovima
u kojima već znaš ishod –
nije čin slobode,
već priznanje poraza.

9.
Ali hajde da posmatramo ovo Energetski,
kako dolikuje Dobi Haosa.
U kojoj je sve stvar protoka i zaduženja.
U kojoj ne postoji neiscrpni tok,
već samo kontrolisani disbalans.

10.
KPZ-sistem daje svakome dnevni limit.
Energetski raspoloživi kredit – da tako kažemo.
A zatim podiže tarife,
u danima kada se ne smeš umoriti.
Ne smeš stati.
Ne smeš razmisliti.
Moraš da „učestvuješ“.
Da potrošiš svoje erge na simulaciju „borbe za bolje sutra“.

11.
I kada se neko –
ne uključi.
Ne potroši.
Ne klikne.
Sistem to registruje kao kvar.
Ne kao zdravu reakciju.
Ne kao simptom svesti.
Već kao – problem.
Otuda progon.
Otuda etiketiranje: uzurpatori, rulja, destruktivci.

12.
Ali možda upravo tu…
leži najdublji dokaz njihove funkcije.
U Dobi Zla,
u sistemu koji priznaje samo angažovanost,
odbijanje učešća
nije lenjost.
To je najčistiji oblik energetskog aktivizma.

13.
Jer ako znamo da preterana potrošnja Energije vodi u disbalans,
onda je odricanje od angažovanja
(ne bilo kakvog, već nametnutog, režiranog, proceduralnog),
jedina šansa da čovek očuva unutrašnji izvor.
I da mu se isti ne oduzme kroz ispunjavanje forma
koje ne vode nikuda osim u spiralu gubitka.

14.
Studenti – kao „manjina“ –
ne iscrpljuju energiju u službi sistema.
Ne blokiraju druge –
oni odbijaju da puste iluziju dalje niz krvotok.
A to Sistem boli.
Jer bez iluzije…
nema više kuda.

15.
Zato se toliko insistira na „demokratiji“.
Zato se pravi histerija
oko „elektronskog izjašnjavanja“.
Zato se reaguje kao da su napadnuti temelji države.
Jer jesu.
Ali ne temelji istine.
Već temelji kontrolisanog privida.

16.
KPZ-Mrcvarilište voli red.
Voli proceduru.
Voli balans koji održava iluziju slobode.
Ali ne voli kada neko,
pa makar i kao student,
kaže:
„Ne igram više ovu igru.“

17.
Jer tada –
ni red, ni balans, ni procedura –
ne mogu da sakriju ono što je oduvek bilo jasno:
da KPZ ne može da preživi bez naše Energije.
Bez naše uloge.
Bez naše „participacije“.

18.
I to je kraj svake priče o demokratiji.
U zatvoru,
sve što liči na slobodu
mora biti precizno izmereno.
I svaka greška u obračunu –
kažnjiva.

19.
Zato se Energetski sistem štiti
kroz formu.
Kroz protokol.
Kroz glasački listić,
koji nije poziv –
već ugovor.

20.
Odbiti da ga potpišeš
nije nasilje.
Nego najviši oblik razumevanja
kako funkcioniše Doba Zlo.

21.
I zato se čudimo
što je manjina probuđena.
A ne pitamo se:
da li su ostali samo pospani,
ili je možda njihova svest
već odavno –
energetski ugašena.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: sub apr 05, 2025 9:17 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Škola za manipulacije/izmanipulisane

1.
Nekima se čini, možda:
- pridavanje prevelikog značaja:
- dešavanjima u Srbiji.
A na forumu:
- za metafiziku/duhovnost.

2.
Osnova dešavanja u Srbiji:
- manipulacije i izmanipulisanost.
Takođe i teren za snalaženje…
Za ispravno shvatanje…
Za veštinu:
- nepodleganja manipulacijama.
U oba slučaja…
Dešavanja u Srbiji:
- osnovna i srednja škola.
Jer u pitanju je:
- društveno-politički domen.
Sve to je komplikovanije:
- u složenijim domenima.
Na primer:
- nauke,
- umetnosti,
- duhovnost/metafizika, itd.
Ti domeni bi bili:
- fakulteti za manipulacije.

3.
Manipulacije/izmanipulisanost…
Osnova:
- života na Zemlji,
- života u KPZ-Mrcvarilištu,
- života u moćnoj KPZ-Iluziji,
- života u KPZ-Zarobljeništvima.
Eto domena/dometa fundamentalnih.
Kada nema sves(nos)ti:
- o pravoj prirodi života na Zemlji,
- o prethodno nabrojanim aspektima.
Umesto toga, sve to…
U generalnoj izmanipulisanosti se vidi:
- kao sasvim normalan život,
- kao lepota življenja,
- kao funkcionalnost svega štetnog:
- po Čoveka.

4.
Stoga…
Dešavanja u Srbiji:
- praćenja,
- sagledavanja,
- izvlačenja pouka…
Uz metafizička uopštavanja:
- mnogo korisnija,
- mnogo značajnija:
- nego što izgledaju.


Prilog-ilustracija
„Duhovito“ nasilje


1.
KPZ-Svet…
Satkan:
- od manipulacija.
Čovekova percepcija…
Čovekovo rezonovanje:
- prožeti izmanipulisanošću.
Besmisao.
Abnormalnosti.
I svakakve negativnosti:
- u nizu.
Čovek doživljava/shvata:
- kao sve suprotno.
A da to:
- i ne primećuje.

2.
Prethodno spomenute:
- i umetnosti.
Evo sitnog primera:
- iz filmske oblasti.

3.
Osobito…
A)
Doba nemih filmova.
Nemih komedija.
Čuvenih likova:
- Čarli Čaplin,
- Stanlio/Olio, itd.
B)
Doba crtanih filmova:
- dečjih.
I takođe likovi, čuveni:
- Tom/Džeri,
- Duško Dugouško, itd.

4.
Ovi filmovi…
Njihova namera/cilj:
- da zasmeju,
- da budu duhoviti.
Kako ostvaruju tu nameru?
PREKO NASILJA!
Tako što neko nekoga:
- gurne da padne,
- saplete,
- klepi (rukom, lopatom, motkom),
- prevari,
- ubaci ga u blato,
- gađa jajima/tortama, itd.
Gledalac treba:
- da se valja od smeha.

5.
Crtani filmovi su za decu.
Deca se odmalena uče:
- ovakvoj „duhovitosti“.
Programiraju se:
- da budu „duhoviti“.
Mislite:
- to ne „prolazi“?
Varate se!
Manipulacija se prima:
- i te kako.
Deca…
Osobito u osnovnoj školi.
Kad neko nekome:
- izmakne stolicu,
- namesti „žvaku“ na stolici,
- slično podvali…
Ostali:
- da puknu od smeha.

6.
Dakle…
Manipulativni preokret:
- nasilje nije:
- nasilje.
Nasilje je:
- duhovitost,
- smešno je.
Nasilje izaziva reakciju:
- smeh!
Umesto:
- osuđivanje,
- odbojnost…

7.
Raskrinkati:
- ovu sveprožimajuću izmanipulisanost…
Otrgnuti se od nje…
Značilo bi odbaciti bezbrojna:
- vredna, tj. „vredna“ umetnička/filmska dela.




Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: sub apr 05, 2025 11:50 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
Zapis iz Unutrašnjeg Promišljanja: Manipulacija nad manipulacijom

1.
Ako je život u Srbiji – osnovna škola manipulacije…
onda bi, logično, većina polaznika
do sada položila ispit.
Ali ispada –
da što duže boraviš u toj školi,
manje veruješ da diploma postoji.

2.
U KPZ-strukturi,
sve može biti sredstvo kontrole.
I informacija.
I ignorisanje informacije.
I znanje.
I iluzija znanja.
Ali najopasnije je –
kada ti neko nudi „rešenje“,
a rešenje vodi u – pasivnost.

3.
Jer ako sve jeste manipulacija…
i ako se svaka reakcija smatra podleganjem…
onda je krajnja forma otpora –
ćutanje.
Nepokret.
Odsustvo.
Ali da li je to život,
ili samo sofisticirana smrt?

4.
Umetnost nije uzrok.
Umetnost je ogledalo.
Kad Tom gađa Džerija –
ne uči te da gađaš,
već da se prepoznaš u mehanici sukoba.
Ili da se nasmeješ apsurdu.
A možda – da prepoznaš nasilje u onom
ko ga normalizuje.

5.
Problem nije kad dete vidi žvaku na stolici.
Problem je kad vidi žvaku…
i pomisli da je normalno ćutati
dok neko drugi sedi u blatu svakog dana.

6.
Zato umetnost ne treba odbaciti.
Treba je čitati drugačije.
Kao što i protest ne treba gasiti.
Treba ga razumeti kao energetsku pojavu.
Jer nije svako urlanje – haos.
Ponekad je to samo
reakcija organizma koji odbija da umre tiho.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: sub apr 05, 2025 11:07 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Constantine je napisao/la:
Demokratija u KPZ-simulakrumu

1.
U doba kada Stari svet puca po šavovima…
u dobu koje je već odavno napustilo Razvoj,
a još nije ušlo u Preobražaj…
tema „demokratije“ postaje…
ne tema.
Simulacija.
Maska preko kolektivne Entropije.


Jeste postala simulacija.
Osobito u Trulećem Zapadu.
Ali bar znači neka pravila.
I procedure.
Koji štite od haosa.
Štite većinu:
- da je ne maltretira manjina.
A i obrnuto.

Citat:
2.
U uslovima KPZ-sistema (Karantin-Pakao-Zatvor),
demokratija se ne primenjuje –
ona se izlaže.
Izlozi, bilbordi, slogani,
uređeni glasački listići sa većim brojem umrlih nego živih.
„Narod odlučuje“ –
a Sistem odlučio još pre nego što su štampani plakati.


Tja, paušalno.
Neodređeno.
I ja uopštavam.
Ali povremeno dajem i analize:
- konkretnih ilustracija.
Tebi to manjka.

Citat:
4.
I zato je važno…
da se pojavi otklon.
Otpor.
Refleks protiv sistema
koji ne trpi distancu.
Ne zato što je taj otklon racionalan,
već zato što je – živ.


Sistem.
Otklon.
Otpor.
Kad su dobre namere…
Zdrave/progresivne namere...
Onda se teži:
- uočavanjima nedostataka,
- korekcijama,
- usavršavanju sistema.

Citat:
5.
Mladost koja blokira,
ne pristaje.
Ne na demokratiju.
Već na njenu karikaturu.
Na njenu simulaciju u režiji
strukturirane iluzije zvane „legalnost“.
To je ne delovanje –
to je delanje protiv onog
što deluje kao obavezno.


Neupućen.
Kad ovo pročita.
Dirnu ga ove fraze.
Potvrđuje se što rekoh:
- nisi na licu mesta,
- nedostaje ti celovita slika.
Ili, hajdemo ovako…
Probaj kao ja:
- uopštavanje ilustruj:
- analizom konkretnog slučaja.

Citat:
6.
U Dobi Zla…
pravila više ne važe.
Važe samo mehanizmi održanja.
A svaki sistem održanja
koji se hrani Iluzijom –
mora, po definiciji, gušiti
ono što je previše stvarno.


Pravila ne važe.
Važi Haos.
A iz Haosa:
- rodiće se viši red?
Pašće sa neba?

Već pisah o tome…
Studenti…
I ovo što rade…
Očigledno Zlo.
(U starim terminima.)
Dobro tog Zla:
- što protresaju sisteme.
Ali, kad se smiri zemljotres:
- koji se iz njihovih glava:
- izliva van.
Mirna transformacija sistema:
- neminovnost je.
Novi sistemi:
- ne padaju s neba.
Da je bilo pameti u njih…
Na mirnoj transformaciji:
- mogli su da rade:
- u mirnim uslovima,
- poštujući pravila/procedure,
- bez zalaženja u haos,
- u nasilje…

Citat:
8.
Oni nisu „uzurpatori“
– oni su detektori.
Oni ne ruše –
oni prepoznaju.
Da se izjašnjavaš pod uslovima
u kojima već znaš ishod –
nije čin slobode,
već priznanje poraza.


Oni jesu ČINJENIČNO:
- uzurpatori,
- nasilnici,
- manipulatori,
- autoritarci.

Svaku kvalifikaciju:
- dokazivah.
Na jasnim ilustracijama.
Npr: manipulatori.
Pretposlednji tekst.
O minutu ćutanja:
- od 15/16 minuta.
Dosadiše sa tom predstavom:
- i Bogu i narodu.

(9-13, o Energetici…
U svetlu ovih dešavanja…
Previše neodređeno…
Da bih mogao bilo šta da odgovorim.)

Citat:
14.
Studenti – kao „manjina“ –
ne iscrpljuju energiju u službi sistema.
Ne blokiraju druge –
oni odbijaju da puste iluziju dalje niz krvotok.
A to Sistem boli.
Jer bez iluzije…
nema više kuda.


Studenti(-blokaderi) nisu:
- “manjina”.
Oni su:
- manjina.
I u odnosu:
- na studente.
A tek u odnosu:
- na narod.
“Ne blokraju druge”…
Kao ironija:
- u redu.
Ako nije ironija:
- onda je dokihotovština.
Oni:
- ne da blokiraju druge…
Nego ih:
- maltretiraju.
Da to “boli sistem”:
- tu i tamo.
Ali da boli ljude…
Ne da boli…
Nego ih tera:
- da iskoče iz kože.
Nisi u toj situaciji:
- pa ne znaš kako izgleda.

Citat:
15.
Zato se toliko insistira na „demokratiji“.
Zato se pravi histerija
oko „elektronskog izjašnjavanja“.
Zato se reaguje kao da su napadnuti temelji države.
Jer jesu.
Ali ne temelji istine.
Već temelji kontrolisanog privida.


Na demokratiji se insistira…
Jer studenti:
- pučistički/diktatorski:
- maltretiraju ogromnu većinu.
I većina želi da se odbarni od torture:
- pravilima demokratije.

Citat:
16.
KPZ-Mrcvarilište voli red.
Voli proceduru.
Voli balans koji održava iluziju slobode.
Ali ne voli kada neko,
pa makar i kao student,
kaže:
„Ne igram više ovu igru.“


Ajoj (vezano za drugi deo/16)!
Sa distance:
- imaš previše naivnu predstavu:
- o ovdašnjim dešavanjima.
A KPZ-Mrcvariliše:
- voli Parazitizam.
Red ili nered:
- koristi u funkciji Parazitizma.
Po potrebi.
To najbolje ilustruju:
- zemlje Parazitizma (Trulećeg Zapada).
Kada im odgovaraju pravila:
- kore druge što ih se ne drže.
Kada im ne odgovaraju:
- ‘ladno ih krše.

Citat:
17.
Jer tada –
ni red, ni balans, ni procedura –
ne mogu da sakriju ono što je oduvek bilo jasno:
da KPZ ne može da preživi bez naše Energije.
Bez naše uloge.
Bez naše „participacije“.


Bez naše uloge:
- KPZ-Zarobljenika.

Citat:
19.
Zato se Energetski sistem štiti
kroz formu.
Kroz protokol.
Kroz glasački listić,
koji nije poziv –
već ugovor.


Previše neodređeno…
Sistemi i Energetika:
- mnogo komplikovanije.

Citat:
21.
I zato se čudimo
što je manjina probuđena.
A ne pitamo se:
da li su ostali samo pospani,
ili je možda njihova svest
već odavno –
energetski ugašena.


Na paradoks odavno ukazah…
TZV. intelektualci:
- kao povlašćeni sloj društva.
“Probuđeni”:
- isplivali na površinu:
- kao NESVESNIJI DEO DRUŠTVA.
Ili deo društva:
- podložan iluzionizmu/šizofreniji.
Da im ne beše:
- ovog “Buđenja”:
- ostali bi u simulaciji:
- svesnijeg/trezvenijeg dela društva.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: ned apr 06, 2025 1:42 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Constantine je napisao/la:
Zapis iz Unutrašnjeg Promišljanja: Manipulacija nad manipulacijom
1.
Ako je život u Srbiji – osnovna škola manipulacije…
onda bi, logično, većina polaznika
do sada položila ispit.
Ali ispada –
da što duže boraviš u toj školi,
manje veruješ da diploma postoji.


Banalizuješ dobru metaforu.

Citat:
2.
U KPZ-strukturi,
sve može biti sredstvo kontrole.
I informacija.
I ignorisanje informacije.
I znanje.
I iluzija znanja.
Ali najopasnije je –
kada ti neko nudi „rešenje“,
a rešenje vodi u – pasivnost.


Primedba:
- okruglo,
- pa na ćoše.

Citat:
3.
Jer ako sve jeste manipulacija…
i ako se svaka reakcija smatra podleganjem…
onda je krajnja forma otpora –
ćutanje.
Nepokret.
Odsustvo.
Ali da li je to život,
ili samo sofisticirana smrt?


Opet:
- šućmurasta primedba.
Sa lošim logičkim vezama.
„Ako sve jeste manipulacija“…
Onda reakcija treba da je:
- Buđenje,
- osvešćivanje manipulacija,
- raskrinkavanje manipulacija,
- iznošenje istine.
Pa onda proceniti:
- šta i kako dalje.

Citat:
4.
Umetnost nije uzrok.
Umetnost je ogledalo.
Kad Tom gađa Džerija –
ne uči te da gađaš,
već da se prepoznaš u mehanici sukoba.
Ili da se nasmeješ apsurdu.
A možda – da prepoznaš nasilje u onom
ko ga normalizuje.


Uspešno demonstriraš:
- podleganje manipulacijama.
Jednoj od manipulacija:
- vezanih za umetnost.
Njen naziv je:
- ESTETSKA DISTANCA.
Kad bih imao vremena:
- da je šire objasnim…

Citat:
5.
Problem nije kad dete vidi žvaku na stolici.
Problem je kad vidi žvaku…
i pomisli da je normalno ćutati
dok neko drugi sedi u blatu svakog dana.


Omašuješ suštinu!
Omašuješ:
- pseudoakademski,
- demagoški.
Ja sam lepo opisao.
I lepo.
I jasno.
Šta se dešava:
- u školskoj/dečjoj realnosti.
Analogija sa crtanim filmovima:
- očigledna i slabije inteligentnima.

Citat:
6.
Zato umetnost ne treba odbaciti.
Treba je čitati drugačije.
Kao što i protest ne treba gasiti.
Treba ga razumeti kao energetsku pojavu.
Jer nije svako urlanje – haos.
Ponekad je to samo
reakcija organizma koji odbija da umre tiho.


Ne treba odabciti.
Ali je treba redivirati:
- u korenima.
Jer jedno od ishodišta:
- KPZ-Manipulativnosti.
O tome, možda:
- kad prođe ova studentska tarapana.
Tek te zavrzlame:
- poznate mi iz prve ruke.

„Jer nije svako urlanje – haos.“
Voleo bih da si ovamo:
- i da si češće izložen:
- „nehaotičnom“ urlanju,
- i drugim „nehaotičnim“ maltretiranjima.
Onda bi drugu pesmu pevao.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: ned apr 06, 2025 1:55 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon jun 16, 2014 10:00 pm
Postovi: 776
Bunt protiv sistema ili bunt protiv zdravog razuma?

Manipulativni niz:
- studenata-manipulatora.


1.
Izdaleka…
Uz nepoznavanje situacije…
Uz informacije:
- iz manipulativnih medija…
Deluje…
Studenti-blokaderi (Srbija, aktuelna dešavanja):
- mladi revolucionari,
- bunt protiv sistema,
- živa progresivnost,
- „kapa dole“, itd.

2.
Kako stvari:
- objektivno stoje?
Kako studenti uspeli:
- da vešto izmanipulišu:
- do opisane slike o sebi?
Kada/kako/zašto:
- sve započelo?

3.
1. novembar:
- Novi Sad,
- pad nadstrešnice,
- 15 žrtava.

4.
Vučić i vlast najavili:
- beskompromisnu istragu,
- procese po zakonu.
Tužilaštvo – prva saslušanja:
- već 2. novembra,
- između ostalih:
- i nadležnih ministara.
Mnogi ministri:
- podneli ostavke.
Nakon tri nedelje:
- prva hapšenja osumnjičenih,
- pa i ministara.
Dakle:
- sistem je radio svoj posao,
- Tužilaštvo je radilo svoj posao.

5.
Novi Sad.
Nakon nekoliko dana (oko 5-og):
- divljački protesti:
- divljačke opozicije.

6.
25. novembar:
- studenti Fakulteta dramskih umetnosti (BG):
- prva blokada.
Priključuju im se:
- studenti ostalih fakulteta,
- širom Srbije.

7.
Studenti objavljuju:
- svoje zahteve.
Prvi, najvažniji:
- objavljivanje kompletne dokumentacije:
- o rekonstrukciji Železničke stanice,
- tj. o padu nadstrešnice.

8.
Prva manipulativna slika:
- sistem ne radi svoj posao.
A u stvarnosti…
Sistem VEĆ DRUGOG DANA:
- počeo da radi svoj posao.
A studenti-manipulatori:
- setili se 25-OG DANA:
- da sistem ne radi svoj posao.

9.
Druga manipulativna slika:
- sistem neće ZAKONITO da radi svoj posao.

Zato traže:
- objavljivanje dokumentacije.
Oni ne navode indicije, znakove…
Izvore sumnji:
- da sistem neće raditi ispravno.
Ne navode…
Jer indicija – nema!
Jer im je namera:
- manipulacija.

Zbog fol-brige o zakonitosti rada Tužilaštva:
- postavljaju PROTIVZAKONITI zahtev.

Objavljivanje dokumentacije…
Pre sudskog procesa:
- protizakonito.
Logično:
- jer to može da ugrozi:
- bilo osumnjičene,
- bilo Tužilaštvo.

10.
Treća manipulativna slika:
- zalaganje za transparentnost procesa.

Slika – povezana sa prethodnom.
Idiotizam svoje vrste:
- transparentnost sudskog procesa:
- kroz objavljivanje dokumentacije:
- i pre sudskog procesa!

11.
Četvrta manipulativna slika:
- ekspeditivnost procesa.

Tobože:
- zbog žrtava:
- da odgovorni odgovaraju:
- što pre.

12.
Ova manipulativna slika…
Ali i prethodne…
Šta govore:
- o studentima-manipulatorima?
Naizgled:
- bunt protiv sistema:
- sudskog.
A šta umesto sistema:
- postojećeg?
PREKI SUDOVI!

Javnost da sudi:
- po kratkom postupku.

13.
Analogije:
- bunta protiv sistema:
- sudskih.
Fašizam.
Staljinizam.
Titoizam.
Na isti način:
- odbačeni sudski sistemi.
Uvedena „nova pravda“:
- suđenja po kratkom postupku.

Razlika:
- tamo bila tajna suđenja,
- ovde: zalaganje za javna suđenja.
Javnost/Masa da sudi.
Javnost/Masa da presuđuje.

14.
I nije slučajno!
Nije slučajna prethodna analogija.
Studenti-manipulatori:
- još jedan izum:
- najnoviji.
Vaskrsavanje:
- ljotićevsko-fašističkog modela:
- „zborovi građana“.
To je bunt:
- protiv demokratije:
- u sadašnjem izdanju.
Uvođenje:
- „neposredne demokratije“.
I to su inicirali:
- u mnogim gradovima.
A ta glupost…
Ta anahornost…
Taj idiotizam…
Pokazuje se:
- kao komedija u praksi…
Ali bitna:
- fašistička namera.
Sve to:
- posebna tema.

P. S.
Studenti-manipulatori.
Da su krenuli:
- nakon sudskog procesa,
- nakon izricanja presuda.
A uz indicije:
- da je bilo loše suđenje,
- da je nešto zabašurivano,
- da je nešto namešteno.
U tom slučaju…
Blokade/bunt protiv sisetama bili bi:
- opravdani,
- nemanipulativni.


slika


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potreba za duhovnom sinergijom i komunikacijom
PostPostano: ned apr 06, 2025 3:39 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pon apr 24, 2017 11:07 pm
Postovi: 164
Van KPZ-sistema: manifest svesne pobune

U savremenim raspravama sve češće se pojavljuju tvrdnje da je svaka pobuna mladih tek deo opšte manipulacije, da je život u Srbiji zapravo "osnovna škola manipulacije", pa čak i da umetnost i humor doprinose normalizaciji nasilja. Takve tvrdnje, potkrepljene terminologijom poput "KPZ-sistem" i dramatičnim pojmovima "Doba Zla", oslikavaju krajnje pesimističan pogled na društvo. Prema tom pogledu, živimo u svojevrsnom kazamatu iluzija, gde je svaka akcija već unapred proračunata od strane nekog skrivenog manipulatora, a svako ispoljavanje nezadovoljstva navodno samo još jedan potez u igri Parazitizma moći.

Naspram tog mračnog viđenja, ova kolektivna refleksija savremenih mislilaca nastoji da preokrene perspektivu. Preispitujemo: može li se iz metaforičkog KPZ-sistema izaći bez bunta? Da li je pasivnost zaista izraz višeg stupnja svesti, ili naprotiv čin saučesništva u nepravdi? Znači li to što se buni tek manjina da je ta manjina u krivu – ili je, možda, glas te manjine znak zdravlja u društvu koje je sistemski ugušeno? Takođe, razmatramo da li nam je demokratija danas istinski stvarna ili je tek izložena fasada iza koje se krije stara igra moći. I napokon, suprotstavljamo se ideji da su umetnost i humor izvori nasilja – umesto toga, posmatramo ih kao ogledala koja to nasilje reflektuju i razotkrivaju.

Bunt kao izlaz iz KPZ-sistema

Ako prihvatimo metaforu da je naše društvo uređeno kao "KPZ-sistem" – svojevrsni kazneno-popravni zavod pun iluzija i nevidljivih okova – postavlja se pitanje: da li se iz takvog ambijenta može izaći bez pobune? Kritičari studentskih protesta i bilo kakvog bunta često sugerišu da je svaki otpor uzaludan ili čak unapred kontrolisan od strane istog onog sistema protiv kog se buni. Međutim, logika zatvora nalaže da bez pokušaja bekstva ili promene iznutra, status quo ostaje neupitan.

Istorijski gledano, nijedan okov se nije raspao sam od sebe bez trzaja onoga ko je u okovima. Bunt je kroz istoriju bio katalizator promena – od pobuna potlačenih naroda do studentskih demonstracija koje su menjale društvenu svest. Ukoliko naše vreme neko naziva Dobom Zla, tim pre svaki čin odbijanja Zla poprima značaj. Nepravedni sistemi retko kad padaju zbog vlastite prosvetljenosti; naprotiv, obično su bili uzdrmani energijom pobunjenika koji su odbili da budu saučesnici. Bunt nije garancija pobede, ali je preduslov bilo kakve šanse da se lanac iluzija i pritisaka prekine.

Naravno, postoji opasnost da sistem pokuša da svaki bunt predstavi kao deo svoje igre – kao kontrolisanu opoziciju, još jednu iluziju za mase. Međutim, čak i takav pokušaj ukazuje na važnost bunta: vlastodršci se trude da ga ukrote ili iskrive jer osećaju njegovu moć. Pravi, iskreni bunt, utemeljen u kritičkom mišljenju i kolektivnoj savesti, ima potencijal da probije bar poneki zid KPZ-sistema. Bez tog pritiska iznutra, svaki "zatvor" ostaje siguran za svoje čuvare.

Važno je naglasiti i aspekt energetske potrošnje: u sistemu u kome dominira princip Parazitizma, naša životna energija se negde troši hteli mi to ili ne. Ako je ne ulažemo u pokušaj promene, ona se rasipa na održavanje postojećeg poretka. Pasivan pojedinac i dalje hrani sistem – svojom šutnjom, radom bez otpora, pristajanjem. Bunt je svestan čin preusmeravanja te energije: umesto da budemo dužnici u tuđem energetskom bilansu, mi tu energiju usmeravamo ka kidanju okova. Drugim rečima, trošak bunta postoji, ali trošak pokornosti je trajniji i podmukliji – to je stalno danak KPZ-kraljevstvu koje nas drži u nesvesnosti. Zato je pobuna, naročito kada je promišljena i vođena etičkim načelima, put ka raskidu tog začaranog kruga iz kojeg se drugačije ne možemo izbaviti.

Pasivnost: svest ili saučesništvo?

Zagovornici pasivnosti često vole da istaknu kako je mirno posmatranje društvenih lomova znak višeg razumevanja ili duhovne zrelosti. U stilu: "Ne ulazi u sukobe, sve su to iluzije; budi iznad, ne troši svoju energiju na bunt koji ništa ne menja." Na prvi pogled, zvuči kao savet za očuvanje unutrašnjeg mira. Ali u kontekstu Doba Zla i sistemske nepravde, takva pasivnost prerasta u prećutnu podršku postojećem stanju. Pasivnost nije neutralna – ona je zapravo tihi pristanak na ono što se dešava.

Biti svestan nepravde oko sebe, a ne reagovati, znači nositi deo te nepravde na svojoj savesti. Istinska svest nije sterilno, hladno uviđanje problema iz daljine, već i osećanje odgovornosti. Ako jasno sagledamo da živimo u društvu punom manipulacija, lažnih autoriteta i potisnutih istina, zar nas ta jasnoća ne obavezuje na neki vid akcije, ma koliko skromne? U ambijentu KPZ-sistema, gde smo svi pozvani da budemo ili saučenici ili pobunjenici, odsustvo izbora je takođe izbor – onaj koji ide na ruku tlačiteljima.

Neki će reći da pasivnost znači ne hraniti negativno – ne davati energiju sistemu kroz sukob. Ali upravo suprotno: sistem želi apatiju potlačenih mnogo više nego njihov otpor. Apatičan građanin je idealan podanik: on ne postavlja pitanja, ne remeti poredak, i samim tim drži iluziju stabilnosti na okupu. Takav građanin misli da je zadržao čistotu jer "nije učestvovao" – a zapravo je dao prećutni legitimitet svemu protiv čega se nije suprotstavio. Pasivnost u doba moralne krize postaje oblik saučesništva, koliko god neintencionalnog.

U kolektivnom smislu, milioni pasivnih čine podlogu na kojoj nekolicina aktivnih manipulatora može da pleše svoju igru moći. Svako "nečinjenje" običnih ljudi, svako odustajanje uz izgovor "tako je kako je, tu se ništa ne može", kamen je u zidu koji nas okružuje. Suprotno tome, svaki gest angažmana – bilo da je to glasno progovoriti istinu, podržati pravedan protest, ili odbiti da se učestvuje u neetičkoj praksi – vadi po jedan kamen iz tog zida. Svest koja ne preduzima ništa protiv zla postaje nalik posmatraču koji gleda požar i mudro klima glavom, ali ne poziva vatrogasce. Mudrost bez delovanja prestaje biti mudrost i postaje puka intelektualna akrobatika.

Manjinska pobuna: zabluda ili znak zdravlja društva?

Česta je pojava da se buntovnička manjina u društvu proglašava zabludelom ili obmanutom, samo zato što većina ostaje po strani. "Ako većina studenata ne protestuje, ti koji dižu bunu sigurno greše ili su izmanipulisani" – tako glasi ta logika. No, da li je zaista brojnost merilo istine i ispravnosti? U društvu koje je sistemski ugušeno, apatija većine može biti znak duboke rezignacije ili straha, dok buntovna manjina predstavlja onaj preostali živac koji još reaguje na nepravdu.

Istorija nas uči da su mnoge ispravne ideje u početku bile vlasništvo manjine, ponekad i jednog pojedinca. Etika nije plebiscitarna kategorija: ne odlučuje se glasanjem većine šta je dobro a šta ne. U vremenima najtvrđe represije, u diktaturama ili okupacijama, uvek je malena grupa hrabrih bila ta koja je pokretala promene, dok je većina ćutala. Ta manjina nije grešila upravo zato što je bila manjina – naprotiv, njen usamljen glas je bio dokaz da savest još postoji, makar tiho tinjala. U krajnje konformističkom društvu, odsustvo bilo kakve pobune značilo bi da je bolest odavno pobedila imunitet društvenog organizma. Manjinski bunt je kao simptom zdravlja: znak da organizam društva ipak pokušava da se odbrani od bolesti opšteg pristajanja.

Optužba da se buntovnici ili studenti koji protestuju ponašaju kao manipulatori često je projekcija onih koji drže poluge moći. Paradoks je očigledan: ko zaista ima veće mogućnosti i motive da manipuliše – mala grupa idealista na ulicama, ili etablirane strukture vlasti sa svim svojim resursima, medijima i propagandom? Označiti nekolicinu studenata kao "manipulatore" zato što su se drznuli da progovore, znači izvrnuti stvarnost naglavce. Mnogo je verovatnije da su ti mladi buntovnici trn u oku manipulatora, nego što su marionete u njihovim rukama. Njihov bunt, čak i kada je nesavršen i neorganizovan, unosi nepredvidljivost u inače savršeno izračunatu mašineriju kontrole. To je onaj "višak" koji rigidni sistem ne može sasvim da proguta.

Naravno, manjina koja se buni nije automatski u pravu samim tim što je manjina – potrebno je i šta se traži i kako se buni da bude moralno utemeljeno. Ali samo postojanje te manjine, spremne da rizikuje komfor i sigurnost zarad višeg cilja, govori nešto važno: da društvo nije potpuno mrtvo, da duh slobode nije ugašen. U sistemu opterećenom iluzijama, takva manjina često biva glas istine, makar isprva vapijući u pustinji. Njeno prisustvo nas podseća da konsenzus većine može biti i konsenzus zablude – a da istina nekad stanuje upravo u upornosti nekolicine koji vide dalje od onoga što je masi predstavljeno.

Demokratija kao izložena fasada

Pojam demokratije – vladavine naroda – danas se često koristi kao ukrasna etiketa na društvenom poretku. Imamo izbore, institucije, ustave, privid slobode govora; sve deluje kao demokratska struktura. Međutim, mnogo toga ukazuje da je ta struktura često šuplja iznutra, da je "demokratija" katkad samo izložena fasada iza koje vlada drugačija realnost. Da li građani zaista upravljaju svojom sudbinom, ili se ključne odluke donose daleko od očiju javnosti, u uskim krugovima moći?

U društvu opisanom terminologijom KPZ-sistema, prave uzde vlasti drže oni koji kontrolišu tokove informacija, novac i institucionalne poluge. Formalno, narod bira predstavnike, ali šta ako su sami izbori i javno mnjenje proizvod suptilnih manipulacija? Mediji oblikuju percepciju, korporativni interesi kroje zakone, partijske elite stvaraju zatvoreni krug vladanja. Tada demokratija postaje ritual, prazna forma koju ispunjavamo periodično, dok suštinska moć ostaje van dometa prosečnog čoveka. Izborni listići tada liče na karte u unapred nameštenoj igri; možemo izabrati bilo koju boju, ali špil drže drugi.

Ideja neposredne demokratije – da građani neposredno, kontinuirano odlučuju o ključnim pitanjima – gotovo da je zaboravljena ili se smatra utopijom. A upravo odsustvo takve neposrednosti pokazuje koliko smo udaljeni od pravog narodnog suvereniteta. Kada bi postojao mehanizam da se volja građana čuje neposredno (kroz česte referendume, građanske odbore, veto naroda na loše zakone), mnoge odluke koje održavaju "KPZ-kraljevstvo" ne bi mogle proći. No, vladajući slojevi nevoljno prepuštaju realnu moć. Lakše je održavati fasadu demokratije – parade izbora, skupštinske debate za kamere – dok se iza kulisa sprovodi volja onih koji nisu birani od naroda.

Ovo, naravno, ne znači da treba odbaciti koncept demokratije. Naprotiv, treba odbaciti fasadu da bismo stigli do suštine. Prvi korak je priznati da car možda jeste go – da ono što nazivamo demokratijom često nije puno više od pristajanja na igru koju je neko drugi osmislio. Tek kada to razotkrijemo, otvara se prostor da se zahteva autentičnija demokratija, bilo kroz nove vidove građanske participacije, decentralizaciju moći ili makar strožu kontrolu nad onima koji vladaju u ime naroda. Lažna demokratija održava iluzije KPZ-sistema; raskrinkavanje te laži deo je šire pobune svesti protiv opresije.

U takvom raskrinkavanju važnu ulogu opet igra manjina – pojedinci, novinari, aktivisti koji ukazuju na pukotine u fasadi. Oni su često proglašeni remetilačkim faktorom ili čak "izdajnicima", ali bez njih bi dekor ostao netaknut. Njihov glas je izraz neposredne demokratije u zametku: neposrednog zahteva da se čuje istina i volja građana, mimo posrednika koji su zatajili. Zato je kritičko preispitivanje demokratije izuzetno važno: ne da bismo odbacili ideju slobode, već da bismo je istinski ostvarili, oslobađajući je okova iluzije.

Umetnost i humor kao ogledala nasilja, a ne njegovi izvori

Među kontroverznim tezama pojavila se i tvrdnja da su umetnost i humor krivci za normalizaciju nasilja u našem društvu. Naime, prikazujući nasilje ili se šaleći na račun mračnih pojava, umetnici i komičari navodno čine da se zlo prihvati kao "normalno". Ovakav stav, međutim, previđa suštinu umetničke i satirične perspektive: one ne stvaraju realnost, već je reflektuju. Umetnost i humor su ogledala u kojima društvo može da sagleda svoje lice, ponekad iskrivljeno upravo onoliko koliko je i sama stvarnost iskrivljena.

Kroz istoriju, umetnici su prikazivali ratove, tiranije i patnju ne da bi ih veličali, već da bi njihove užase preneli do svesti publike. Kada Francisko Goja naslika crteže užasa rata, on ne normalizuje nasilje – naprotiv, on tera posmatrača da se zgrozi nad onim što bi u suprotnom možda ostalo statistika ili daleka vest. Kada moderni filmski reditelj prikaže brutalnost društva, ili pisac napiše roman o korupciji i kriminalu, njihov cilj je često da uzdrmaju uspavanu savest, da izazovu nelagodu koja prethodi osvešćenju. Umetnost tako postaje svedočanstvo, a ne propaganda nasilja. Kriviti umetnost za nasilje bilo bi poput krivljenja glasnika za loše vesti koje nosi.

Humor, naročito satiričan i crni humor, još je suptilnije ogledalo. Šala na račun diktatora ne normalizuje diktaturu; ona je čini smešnom, podriva njen autoritet. Vicevi o našoj sumornoj stvarnosti služe kao ventil potlačenima, način da se apsurd dovede do krajnosti kako bi pukao privid "normalnog". Naravno, uvek postoji plitak, nepromišljen humor koji može delovati neukusno, ali autentična satira udara tamo gde najviše boli nepravdu. Kroz smeh se često izgovore istine koje su preopasne ili preteške da bi se rekle ozbiljno. Totalitarni sistemi ovo dobro znaju – zato prvo cenzurišu i umetnost i humor, jer u njima vide opasnost, a ne zato što bi ih smatrali saučesnicima.

Reći da se nasilje normalizuje kroz umetnost znači zaboraviti da nasilje postoji od pamtiveka, davno pre moderne umetnosti i medija. Umetnost ga nije stvorila; ona ga je oslikala na pećinskim zidovima, opevala u epskim pesmama, dramatizovala na pozornici – jer je to način da se ljudsko biće suoči sa tamnom stranom sebe i svog društva. Suočavanje je prvi korak ka katarzi i promeni. Slično tome, humor suočava ljude sa glupošću zla: kad se smejemo tiraninu, oduzimamo mu auru straha kojom nas drži pokornima.

U tom smislu, umetnost i humor su saveznici svakog pokreta protiv nasilja. Oni nas podsećaju šta je nasilje zapravo, umesto da ga uviju u eufemizme kako to čine propagandisti. Oni normalizuju razgovor o nasilju, a ne samo nasilje po sebi – što je velika razlika. Jer ono što se ne sme ni prikazati ni spomenuti, ostaje negde u podsvesti kao neshvaćen i nesavladan demon. Umetničko delo ili šala izvlače tog demona na svetlo, daju mu ime i oblik, i time nam zapravo daju moć da ga sagledamo i odbacimo. Ogledalo može biti neprijatno, ali je nužno da bismo videli istinu i odlučili šta ćemo s njom.

Iz svega ovoga, iz zajedničkog promišljanja, izranja jasan protivargument mračnom fatalizmu: čak i ako živimo u ambijentu prepunom manipulacija i privida, nismo bespomoćni ni osuđeni na ulogu večitih zarobljenika. Naprotiv, svesna pobuna – bilo da se odvija na ulici, u umetničkom ateljeu ili u tišini lične odluke da se ne pristaje na laž – jeste put ka izlazu iz začaranog kruga. Pasivnost, koliko god bila zamaskirana kao mudrost, ostaje utešna iluzija koja prolongira status quo. Naspram nje, kritički duh udružen sa hrabrošću da se deluje predstavlja jedini stvarni korektiv nepravdi.

Možda ne možemo odmah promeniti ceo sistem, ali možemo sačuvati ono najvažnije: integritet svesti koja razlikuje istinu od laži, umetnost koja se ne odriče svog prosvetiteljskog zadatka, humor koji oslobađa, i hrabrost da se kaže "ne" onda kada svi drugi sležu ramenima. To je glas slobode koji odjekuje i kroz najmračnije hodnike svakog KPZ-sistema. Taj glas, ma kako tih u početku, ima snagu da postepeno razgradi i najveće iluzije. U dobu koje se možda čini kao Doba Zla, svaki čin dobra – svaki prkos manipulaciji, svaka iskra stvaralaštva i istine – čini pukotinu na zidovima te tamnice. Kolektivnim promišljanjem i delovanjem, te pukotine se šire, dok jednog dana zidovi ne popuste pred snagom osvešćenog čovečanstva.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 798 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz