Psalam 49:
"Ako se u životu držao sretnim
-Govorit će se da ti je dobro bilo!-
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlost više vidjeti neće."
Toliko težimo toj prividnoj sreći, toliko želimo da nam bude dobro u životu. A to je prividna sreća. Težimo sreći koja će udovoljiti svim našim tjelesnim prohtjevima i završit ćemo tamo gdje i naši oci, oni slični nama, "gdje svjetlosti nema."
A Bog će pitati: gdje su hrabri? Reći će da želi one koji su po cijenu vlastite sreće učinili ono što je ispravno.
Primjer, da li bi na sudu govorili laž? A da li bi na sudu govorili istinu iako bi ta istina ugrozila vaše dijete? Bog želi hrabre i istinoljubive pod svaku cijenu.
Ili, ako vaš sin prebije vašu snahu da li bi susjedima i prijateljima rekli da je pala po stepenicama?
Ovo nije iz mog života. Još nemam snahu.

Svijest je kad ni jedan događaj, ni jedna osoba u tvom životu nije više to što jest, sin , brat, svadba, rođenje djeteta nego je još nešto i još. Primjer, sin se ponaša na određeni način, a ti želiš nešto drugo. Da li mu prijetiti, svađati se s njim, ili ga pustiti da dozrijeva, moje želje, njegove želje? A svaki odgovor može biti ispravan. Rekla bi da je Svijest razumijevanje, ali nije ni to. To je intelektualno razumijevanje situacije, ali i emocionalno sagledavanje, slično kao da gledaš film, a ne da te situacija lično povređuje.

Svjesno ponašanje je prirodnije, istinsko. Nesvjesno je izvještačeno ponašanje: agresivno, ili pametnjaković, ili pretjerano komičan, ili stidljiv, ili pretjerivanje u bilo čemu.

Nesvjesnim trebaju vanjske lijepe riječi, lijepe slike, treba im nešto da ih nadahnjuje, ili da se čude, da im nešto neprestano draška osjetila. Svjesnom to nije potrebno, sve to osjeća unutar sebe, bez razloga.

Ledeni brijeg ima 10% van vode i 90% ispod vode. Ili vidljivo, svjesno, ono što percipiramo čulima 10% i podsvjesno 90%.Meni je logično da djelujem na podsvjesni dio iako cijeli život pokušavam djelovati na svjesni dio kod sebe. Kako mijenjati podsvijest? To bi bilo pitanje za milion dolara. Rekla sam već da onaj koji radi neku duhovnu praksu, molitvu ili što već nema potrebu ubiti, povrijediti, neće se postiditi, razljutiti, neće ga tangirati pretjerano loš događaj u životu, a ni dobar. Znači djelovao je na svoju podsvijest ?
Vi ste odgovorni za sve u vašem svijetu. Jer ga vi, iz sebe, projicirate van, ka projekcijskom platnu nazvanom vanjski život ili svijet.

https://www.facebook.com/BhaeravaKaalaBlogs/?fref=ts

Prema tome, umjesto površnog pokušavanja da promijenimo djecu, tako što im držimo moralne lekcije, trajna promjena bi se mogla postići ukoliko bismo ih ohrabrili da obavljaju duhovnu praksu i ukoliko bismo ih odgajali u okruženju koje je stimulativno za duhovnost i koje bi povećalo Sattva komponentu u njima.
http://www.spiritualresearchfoundation. ... -raja-tama

ww.spiritualresearchfoundation.org/hr/duhovni-rast-etape

Zdravo Marijo, milosti puna,
Gospodin s tobom!
blagoslovljena ti među ženama,
i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas grešnike
sada i na čas smrti naše. Amen.

Molitva Zdravo Marijo je prije svega ogromna poniznost. Tako je anđeo pozdravio Mariju kad je začela po Duhu Svetom. Ona je bila vrlo ponizna, prihvatila je sve što od Boga dolazi. Kad molimo ovu molitvu priznajemo čudo Božje, Sina Božjeg, priznajemo kako je obična žena spojila nebo i zemlju zato što je bila poslušna , blagoslivljamo majku i sina što nas čisti iznutra i na kraju priznajemo da smo smrtni i griješni ,i maleni pred silom Božjom.
Ova molitva čisti nas na podsvjesnom nivou, i samim tim, ako smo uporni i dosljedni mijenja se karakter, sudbina, popravljamo se.
Imamo toliko filozofa Gurđijev, Štajner, Casteneda...A što ja zapravo imam od toga što je svak na svoj način objasnio svijet kad mene zanima kako mijenjati sebe, svoju sudbinu? Kao kad na Internetu pročitam o nekom senzacionalnom otkriću...ali ne mogu dokazati da li je to otkriće istinito. Da li je svijet nastao ovako ili onako, da li su Ljudi bili na Mjesecu, da li su vidjeli svemirsku letjelicu ili je to samo projekcija... Nakon fotošopinga i korištenja interneta kod mene je vau efekt prošao.
Na internetu najviše ima objava tipa: Kako se obogatiti, kako imati uspješnu vezu, karijeru, dijete...a sve je to klanjanje lažnim egipatskim bogovima, sve je to magija, a nije želja za istinskom promjenom sebe, za istinskom duhovnošću. U Bibliji piše: doći će obad sa sjevera, ubost će te Egipćanine.

Dokaz da Zlo postoji... U ovom spotu ubili su glavnu glumicu iz okultnih razloga, crpili energiju iz masa i tko zna što.
Hoću reći da je za mene Dobro i Zlo stvarno, Bog i Sotona, svjetlo i tama.I netko će reći da je to samo moj umišljaj, ali ... Zaista uživam biti na misi, zahvaljivati Bogu, željeti dobro, u svetim slikama i muzici. To je duhovna emocija koja me uzdiže, koja mi je potrebna radi smisla života.
I kad bi podijelila dan ili tjedan...Jedan dio dana ili tjedna bio bi zahvalnost ili molitva ili misa...Ostali dio dana ili tjedna bio bi suočavanje sa sobom, ja i ja, kontemplacija o sebi i životu. Odnosno, u duhovnosti je potrebno jedno i drugo. Jedno je željeti Dobro, ali da li je tvoj život i postupci u skladu s Dobrom. Potrebno je stalno preispitivanje.

Smirivanje entiteta unutar tebe? Rekla bi da je to dobro rekao O.M.A. u prethodnom postu. 15-20 minuta sjediti u fotelji, u tišini, puštati misli da dolaze i odlaze i nakon 20 minuta smiruju se entiteti unutar tebe.

Probuđeni, prosvjetljeni ili slično se dobro osjeća kad je sam i kad je u društvu, kad radi i kad ne radi, kad šeta ili gleda tv. Takav nije vezan, ne osjeća dosadu, niti napor, niti nemir.

Negdje sam pročitala... Djeca se ne rađaju slučajno u nekoj obitelji. Ženska djeca moraju nešto naučiti od svog oca, muška od majke. Nebitno da li je to istina. Smatram da je svaki čovjek došao na zemlju da bi svladao neku lekciju do koje je došao u prošlom životu, koja je ostala nesvladana. Dakle, svakome od nas nešto ide od ruke,a s nečim se mučimo.
Promatranje sebe, smirivanje uma, kontemplacije, meditacije su tehnike, ali rješavanje ovih mučnih životnih problema je cilj kojem težimo. Biti potpuniji čovjek je ono što je suština. Živjeti ispravno. Učiniti ono što je ispravno makar bilo i teško. Procijeniti što je ispravno. Raditi na lijenosti, srdžbi, gluposti, samopoštovanju, oholosti i ostalim manama ličnosti. Biti smiren ako se dogodi dobro ili zlo. Znati kazniti kad treba i znati oprostiti kad treba, odgajati jedni druge. Itd. Nije baš tako jednostavno kako se čini jer da bi se mijenjali moramo mijenjati svoj mentalni, emocionalni i fizički sklop.

Nelagoda, uznevjerenost, sram, strah, briga, krivnja da smo nešto loše rekli ili učinili....I onda radimo cijeli dan, ili se družimo cijeli dan, ili gledamo tv....Uglavnom potiskujemo ove negativne misli dublje u podsvijest, a onda će tek te negativne misli napraviti dar-mar.
Zato je potrebno više puta na dan sjesti u tišini sa svojim mislima dvadeset minuta. Neka misli dolaze , prolaze , nailaze po želji, bez ikakve kontrole. I nakon toga osjetit ćemo se osnaženo i bolje.

KONZUMERIZAM I POST

Post je arhaična riječ koju suvremeni čovjek baš pretjerano i ne razumije. Stvar je u slijedećem...Post je odricanje. Odricanje je dobro. Odričeš se hrane.
Sad ćemo to promotriti malo drukčije. Potreban mi je novi kauč i imam novce za novi kauč. Novi kauč nije zlo, novi kauč je u redu. Zlo je u želji. Danas ću kupiti novi kauč, sutra ću biti sretna što sam ga kupila, a prekosutra ću imati novu želju i bit ću vrlo nesretna jer nemam novce za novu želju, jer sam ih potrošila na kauč.
Konzumerizam je veliki i neprimjetni vrag. Otac laži nam ga je nametnuo, tome služe reklame, kupovanju. Kupovanje je vražja rabota, ali može biti sasvim lijepo, ugodno i korisno kad je pod našom kontrolom.
Odricanje od konzumerizma je dublji smisao posta. Post je odricanje i tome treba učiti sebe i djecu.
Sve što sam opisala govori o vanjskom i vidljivom pogledu na stvari. Ako želimo bolje objasniti onda se radi o energiji. Onaj tko je podložan kupovanju, maštanju o materijalnom ima vrlo slabu energiju. Energija traje onaj dan dok kupuje. Taj nije spreman na odricanje i žrtvu. Smatra dobrim ono što je ugodno. To je stanje uma. I ako imaš takvo stanje uma koje želi što je ugodno, onda naravno da ne želiš raditi, jer rad je neugoda.
Ako prihvaćaš da ćeš potrošiti svoje novce, ali tek za deset dana, ili mjesec dana, ili šest mjeseci onda tvoj um prihvaća odricanje, čekanje, neugodu, rad, i jednostavno energetski se postavljaš ispravno.
Glavne misli vodilje i u kršćanstvu su poniznost, žrtva i odricanje.

Kauč nije u ovom slučaju statusni simbol. Kupovanje kauča simbolizira općenito kupnju, kao nešto ugodno. Rad je uglavnom neugodan. Kad kupujem ili radim nešto ugodno, sjedim u kafiću, onda sam sretna. Ako mi je nešto neugodno onda sam nesretna. O tome sam govorila i kako je to pogrešno, jer je čak i energetski pogrešno. Kao da bi cijeli dan marendao, ručao, jer ti je tada ugodno. Konzumerizam je potraga suvremenog čovjeka za ugodom. Dakle, suvremeni čovjek smatra da je neugoda zlo, a post nam govori o potrebi neugode, odnosno o potrebi odricanja i žrtve. Želi nas priviknuti na neugodu. Post nam omogućava da kad se priviknemo na neugodno lakše ćemo se priviknuti na bolest ili smrt. Prihvaćamo bolest ili lošu sudbinu kao nešto od Boga.
Dobro je ugađati sebi, ali dobro je i sam sebe u nečem zakinuti, jer tako postajemo čvršći ljudi. Kad uzmete dijete u kupovinu i kupite mu razne stvari i baš nemate još za jednu igračku, onda ćete djetetu objasniti da nije bitna ta igračka. Odgajate dijete, a isto tako morate i sami sebe odgajati. Ako to ne učinite onda vam energija curi zbog nebitnog, zbog toga što želite ugodu.

Poveznica je rad kao neugoda i zarađivanje novca i s druge strane kupnja ili ugoda ili trošenje novca. Možda je nekome ugodno cijeli dan gledati tv, ili sjediti u kafiću, ili kockati, ali da li to znači da je ispravno i da li ćemo poticati takvu ugodu ili ćemo priznati da je takvo ponašanje pogrešno?

Žrtva, odricanje, post su riječi čudne, opisuju neugodu. Suvremeni čovjek mrzi neugodno, bježi od neugode, smatra je zlom.Čuli smo ove riječi, ali ne shvaćamo da bi normalna osoba mogla uživati u teškoćama. Ne shvaćamo da bi žrtva mogla biti način življenja, odnosno da bismo svjesno tražili načine žrtve, a samim tim i sreće.
Kako žrtva može biti sreća, zadovoljstvo, mir, ispunjenost? Zamisli da si cijeli dan gladan i navečer pojedeš nekoliko vrućih kuhanih krumpira i to je jako fino i dobro.
Zamisli da se ustaneš ujutro u pet, odeš na misu zornicu, pomoliš se na hladnoći i nakon toga se osjećaš zaista lijepo i ispunjeno.
Zamisli da je ujutro hladno i mraz i ti to prihvaćaš i ne buniš se, prihvaćaš to kao vrlo nužno, potrebno, normalno.
Trpiš bolove i nešto radiš, i odlučiš da nećeš se nikome žaliti, i da će to proći i da je u redu biti bolestan.
Da se veseliš čekanju u redu, da se veseliš ili prihvaćaš kad imaš malo novaca u novčaniku. I kad imaš novaca da si ne priuštiš sve što želiš, da se odrečeš nečega i da u tome uživaš.
Kad te netko uvrijedi, pomisliš da je u redu i da ćeš šutjeti, a možda ćeš mu odbrusiti nešto tek kad slijedeći put navali na tebe.
Sve što sam opisala govori da smo odabrali žrtvu kao način života, kao potrebnu...

Konačno sam shvatila. Žrtva može biti prisilna i može biti naša odluka. Mislim da dosta religija i samostana ima ideju o ovome. Žrtva je teško shvatljiva u smislu vlastite odluke, ali smatram da je neophodna stepenica na putu samospoznaje.
Zamislimo ljude u samostanu koji hodaju bosi ili ne pričaju, ali možda to rade jer se tako traži od njih, a u tom slučaju ne bi shvaćali bit.
Primjer, netko traži od vas da mu skuhate ručak. Vi niste sretni, radi prijateljstva ili radi obaveze morate to učiniti. Ovo je prisilna žrtva. Ručak je skuhan, ali na putu samospoznaje ne znači puno.
Drugi primjer, netko traži da mu skuhate ručak, teško vam pada,ali drago vam je da možete učiniti tu žrtvu. Pritom vam je svejedno da li ste kuhali za nekog tko vam je drag ili za neželjenu rodbinu. Ako se tako osjećate onda ste razumjeli princip žrtve kao odluke.
Treći primjer, ideš na misu, spava ti se, i ti si sretan jer ćeš moći moliti molitve i žrtva će biti veća.
Četvrti primjer, čekaš nekoga, počne padati kiša, i ti misliš: fino pada. Voliš žrtvu. I snijeg i hladnoću. Teško je objasniti što je željena dobrovoljna žrtva. Takva osoba sigurno ne može proklinjati neku neugodu, a onda samim tim ni neku osobu.
Pa čak i kad te netko uvrijedi da budeš čak zadovoljan da podnosiš tu žrtvu. I to je najbliže oproštaju.
Mislim da je sad jasna razlika prisilne žrtve i strpljivo podnešene žrtve, odnosno žrtve u smislu vlastite odluke.

I kad dođemo do zadnjeg dana Isusovog života....taj njegov zadnji dan ima najveću poruku i najtežu za svakog od nas.
Svakog dana osjećamo u sebi patnju, naravno da nas svakog dana ne tuku i ne razapinju, ali osjećaji patnje mogu biti jednako jaki. Patimo, jer moramo na posao, jer nas netko nije nazvao, jer smo zabrinuti, jer nam se životi ne odvijaju kako bi htjeli, jer nam nedostaje ovo i ono.
Poruka je slijedeća: patnja je dobra i žrtva je dobra i poslije kiše dolazi sunce. Dakle, obično patnju prihvaćamo kao nešto loše i nešto što želimo izbjegnuti. Kao nešto što ne smijemo osjećati i ne smije biti neugode, samo ugode.
I Lazarev je govorio da upravo kad nam se dogodi nešto neugodno moramo se postaviti pravilno. E, sad, upravo ovo "pravilno" je teško objasniti. Lazarev govori da neugodno treba prihvatiti s ljubavlju, razumijevanjem, prihvaćanjem.
Ako promatramo sebe tokom dana često ćemo sebe uhvatiti u nekom nezadovoljstvu i neugodi, ali tada trebamo sebi reći: patnja je u redu.