Htjela sam nešto reći o tri uma kod čovjeka: intelektualni, fizički i emocionalni um. Dosta problema kod ljudi nastaje jer koriste pogrešno ova ti uma. Neko preferira jedan um, neko drugi, neko treći um i otuda nesporazumi. Potrebno je da svako koristi pravi um u pravi čas.
Primjer. Osoba koja uvijek koristi emocionalni um, radi neki fizički posao i emocionalni um tu ne pomaže. Treba koristiti fizički um. Emocije se donekle isključe ako šuti. Dakle, princip je: šuti i radi.
Drugi primjer, osoba uvijek koristi fizički um. Poznajem takve dvije osobe koje su vrlo dobre u svom poslu, ali poslije posla nikad se ne otvaraju, uglavnom ponavljaju floskule. Takva osoba se osobi koja uglavnom koristi emocionalni um čini pretjerano dosadna ili mudra ili opasna, a zapravo samo ne zna koristiti svoj emocionalni um.
Treći primjer. Najbolje se vidi kod studenata. Umjesto da koriste intelekt za učenje, odnosno intelektualni um oni se upetljavaju s emocijama profesora, svojim emocijama, strahom i slično.

U životu imamo situacije kojima smo zadovoljni, ali svakodnevno imamo situacije kojima smo nezadovoljni. Ove nam posljednje izazivaju patnju. Treba prema lošim situacijama ili problemima zauzeti pravilan stav, rekao bi Lazarev.
To bi mogle biti ove situacije: posao koji treba odraditi, bolest, nedostatak novca, čak nepovoljno vrijeme, vrućine ili slično, neskladan odnos s nekom osobom itd. Dakle, neka od ovih stvari izuzetno nas iritira u određenom trenutku. U slijedećem trenutku neka nas druga situacija iritira više.
Ono što većina nas radi je slijedeće: dajemo ime određenoj nepovoljnoj situaciji, odnosno komentiramo, produbljujemo svoju patnju.
Ono što bi trebali raditi: šuti dok ono što ti izaziva patnju ne prođe, odnosno splasne. Ako šutiš, manje misliš o nepovoljnoj situaciji, na neki način "odradiš" nepovoljnu situaciju i tako umanjuješ svoje nezadovoljstvo, odnosno patnju.

EDIT.

Prvi primjer, student priča o ispitu koji ga čeka, o profesoru koji je zahtjevan, o opširnim pitanjima, nedefiniranim i slično. Više se isplati da za to vrijeme uči za ispit.
Drugi primjer, žena je nemirna jer se muž nije vratio kući. Ona objašnjava kako je on nepošten, kako je zabrinjava, kako ne misli na nju i slično.
Treći primjer, čovjek ide na operaciju. Prije toga, on je zabrinut, uzrujan, nemiran, brbljiv, pokušava biti pametan, čak duhovit.
U sva tri primjera vidimo kako ove osobe pojačavaju svoj strah svojim pričama i dodatno kompliciraju situaciju. Dakle, stisni zube, smiri se unutar sebe, čekaj da kriza prođe. A drugi dan, kad ispit ili operacija prođe ili kad se suprug vrati kući može se i komentirati i razglabati, ali to više neće biti komentari koji potiču strah, bit će realniji.

Takvo je moje mišljenje...Borac prije bitke mora biti šutljiv, ozbiljan i odraditi svoju bitku, odnosno krizu. a poslije bitke može biti šaljiv, pametan ili što drugo.

Radi se o fokusiranosti na bitku, na posao, na ispit, a ne na priče o tome.. Kao da je vrućina i osoba se rashladi, okupa, sjedne u hlad. To bi bilo ispravno reagiranje na krizu. Kukanje i negodovanje bi bilo neispravno.

Baš i ne pomaže govoriti pozitivno: ja ću proći ispit, ja ću preživjeti operaciju. Jer očito je da ne bi imali krizu kad bi bili uvjereni u pozitivan ishod. Dakle, ni pozitivne, ni negativne, ni neutralne komentare, samo odraditi krizu, bitku, ispit. Kad se čovjek u krizi šali onda je to ironija i sarkazam prema sebi koji šteti. Mislim da se baš u krizi može primjeniti benediktinsko pravilo : šuti, radi, moli.

Kad se dijete rodi ono je Biće. Kako odrasta i odgaja se Biće se gubi, a dijete postaje Ličnost. Čovjek mora ponovno postati Biće. "Zaista, kažem vam, tko ne prihvati kraljevstva Božjeg kao dijete, doista neće ući u njega."
A kakva su djeca? Djeca su čista radost, neopterećena brigama. Odrasli su poput bogataša koji ima puno "imanja", odnosno puno briga i problema o kojima se brine.
"Šuti, moli, radi." Kad bi bar dijelom u danu prihvatili da se ponašamo po ovom geslu, utišali bi svoj govor i misli, i lakše prihvaćali dobro i zlo koje nam se događa.
Jer na našem Zatvoru ograde uopće nema, ograda je imaginarna i možemo otići kad sazrijemo.

O, tvoj Bože, pepeljugo.

Ograničiš se dihotomijom dobra i zla (i što je još luđe, njihovim lakim prihvaćanjem)
i onda ograde prozivaš imaginarnima?!

To mi je kao gnozu tražiti vjerom...

Poz

Užasno me ljuti jedan kršćanin koji ozbiljno govori: geni su ti ovakvi ili onakvi, pa si zato takav, sa sjevera si ili s juga, pa ti je zato tako i tako. Neko drugi će reći: takav ti je odgoj, takva ti je škola, takvi su ti roditelji i zato si takav i takav.
Nikako u to ne vjerujem, vjerujem u moć izbora, a to znači da smo granice sami postavili i da su imaginarne.
Primjer, rat je, osoba je pod jakom propagandom i mrzi neprijatelja. Ta osoba je u određenom matriksu i ako je vojnik očekuje se da radi zlodjela. Međutim, ista osoba u određenom trenutku ne želi učiniti zlodjelo. Ja smatram da je osoba u tom momentu izišla iz matriksa i da je srušila imaginarne granice. Vjetar možda smatra da je u tom trenutku osoba izišla iz jednog matriksa i ušla u drugi matriks.
Ja smatram da upravo slobodnom voljom i moći izbora možemo poništiti granice matriksa. Vi smatrate da slobodna volja ne postoji i da moć izbora ne postoji.

Napisala si, Vjetre, da ja lako prihvaćam dobro i zlo. Smatram da je problem ako neko kaže da zla nema i izjednačavati dobro i zlo, jer onda je to prikriveni sotonizam. Ne kažem da je to tvoj stav.
Jer što bi pojedinac drugo mogao nego se uvijek pitati što je dobro, a što zlo, što pravedno, a što nepravedno i pokušavati živjeti ispravno.
Jer inače mogli bi reći da je isto ubiti ili ne ubiti, raditi ili ne raditi, itd. Uvijek si u nekom matriksu.

Želimo postupiti ispravno ili dobro, ali ispadne loše. Koriti dijete ili mu oprostiti, s jedne strane dobro, s druge zlo. Jako želiš ostaviti dobar dojam, a ostaviš loš dojam itd.
Visoka energija= visoka frekvencija=radost= ispravni postupci ili ispravniji
Pravo je pitanje: kako postići višu energiju?
Kako gubimo energiju? Previše mesa, previše ugljikohidrata ,previše alkohola.
Kako još gubimo energiju? Previše pričamo. Dobro je pričati kao što je dobro i jesti, dobro je zasvirati, a dobro je i za pas frulu staviti (spremiti). Nekoliko sati dnevne šutnje dobro dođe za prikupljanje energije.

Svakodnevno doživljavamo stres kome naš um nije dorastao. Primjer, kad se mlada djevojka zaljubi njezin um nije dorastao tom stresu i ona ne zna kako se nositi s tim. Kad se zaljubi žena od 30 ili 40 godina ona već prepoznaje sve što joj se događa.
Zašto svakodnevno iščitavati Bibliju? Zato što je Biblija slika naših života. Rugali su se Isusu: spašavaš druge, spasi sam sebe ako možeš. Tako smo i mi pozvani da spasimo sami sebe. Petar i Juda su izdali Isusa. Oni su slika svih onih naših izdajica koji nas pokopaju ili nas se odriču. Biblija pokušava razviti naš um, jer svatko od nas se prije ili kasnije mora suočiti s vlastitom smrtnošću, kao i s vrijeđanjem, ponižavanjem, pljuvanjem, izdajom.
Viša svijest se stalno pokušava probiti do našeg uma. Kad čitamo Bibliju, uspoređujemo sa svojom situacijom, odemo spavati, pa lucidno sanjamo. To nam se um proširuje.
Kad govorim: šuti i radi... To nije tehnika i jest tehnika, jer od našeg brbljanja, od naše teatralnosti viša svijest ne može se nikako probiti. Stalno vrtimo svoj film i onda naravno ne možemo ništa naučiti. A odgovori su također unutar svakog od nas.

"Potrazi za novim informacijama je kraj. Potraga za majstorom, guruom, religijom, duhovnim putem ili učiteljem je završena. Prestaje i potraga za onim na šta treba da svalimo svu krivicu. Potrazi za tajnim informacijama kojima barataju sile zla, takođe je kraj. U ovoj eri, izražavanje svijesti Suverenog integrala i deaktivacija zatvorskog sistema, treba biti u centru pažnje svake individue. " Project Camelot

Dakle, složili smo se da smo u zatvoru, da smo robovi i da sami moramo pronaći ključ ili izlaz.

Svaka akcija izaziva reakciju i to je sistem po kojem nas kontroliraju. Primjer. Napadač napada. To je akcija. Reakcija može biti:-
- također napad, čak ubojstvo
-razvijanje mržnje prema napadaču
-svađa i opravdavanje sebe
-nedostatak samopoštovanja, pa čak ismijavanje sebe
-osveta napadaču
-ulizivanje napadaču
-ogovaranje napadača
-ismijavanje napadača.
Svaka od ovih reakcija je u sistemu kontrole. To je očekivano ponašanje kojim nas uprava zatvora kontrolira. Prema tome, ponašanje individue mora postati neočekivano. Ne govorim da je svaka reakcija od gore navedenih pogrešna, nego da mora biti učinjena nakon ODMAKA.

Primjer, radiš neki posao. Napadač zvoca, odnosno suptilno napada. Unutar sebe osjećaš mržnju, želju za napadom, za osvetom, za suprotstavljanjem, ili se osjećaš jadno ili povrijeđeno.
Daješ sebi ODMAK od dva sata ili pet sati gdje ćeš jednostavno šutjeti, pustiti da se emocije smire, gdje ćeš promatrati sebe, svoju unutarnju buru, i onda ćeš reagirati. Nakon dva ili tri sata možda nećeš imati potrebu za ikakvom reakcijom, a možda ćeš i reagirati na neki način.

Tako očekivano ponašanje individue postaje neočekivano ponašanje individue i uprava zatvora ili matriksa divlja i gubi kontrolu. Kontrolu preuzima individua.

Očito je da nas Sistem kontrolira putem emocija i da jedni druge kontroliramo putem emocija u obitelji, na poslu, u ljubavnoj vezi, prijateljskoj vezi. Čovjek ima strah od gubitka posla, novca, ljubavi, obitelji, budućnosti, bolesti.
Svaka emocija gubi na snazi ako joj se da prostor, vrijeme, ODMAK od problema. Također, emocija je poput vatre: ako je raspiruješ sve je jača, gubiš kontrolu nad tom emocijom, a onda kontrolu preuzima netko drugi.

Nelica Brkic Stepanovic Tacno...to je tihovanje...to je kad si sam sa sobom ..i kad jos u tome osecas da je sve dobro onako kako je i sve na svom mestu..
Onda si na visokoj vibraciji i tada se dogadjaju cuda.. zakon privlacenja radi..sonhroniciteta...osecamo ljubav prema svemiru..Bogu i ljubav svemira prema nama! To osecanje je neizreciva istinska sreca..nagradjeni smo sto smo probudjeni i sto prepoznajemo svoje Bice ...umesto da nam lose misli stvore neprijatnu emociju..a emocija jos vise neprijatnih misli..i tako u zacaranom krugu...mi izlazimo iz njega! I ulazimo u blazeno osecanje da smo voljeni od Boga i vecni.

Ovo je teorija o ODMAKU. Poslije možda reagiraš, možda ne. Radi se o povlačenju unutar sebe. Svojim pričama sami si stvaramo kaos od života. Primjer, ustaješ, brbljaš s ukućanima, odeš na posao, teatralan si, brbljaš, objašnjavaš sebe i druge, dolaziš s posla, ponovo priče i priče, ni film ne možeš gledati šuteći. Mobiteli su dodatno pogoršali stvar. Govorim da je za čovjeka korisno da nekoliko sati u danu izabere za sebe i da šuti. Na taj način nije toliko obuzet drugima, kakvu će reakciju svojim pričama izazvati kod njih, jednostavno je uronjen u sebe, u svoju tišinu, "prisiljen" je biti miran i tih. Prisiliš sam sebe.

- Je li duhovnost za tebe nepostojeći Isus?
-Isus je za mene duhovnost. U Bibliji su skrivene istine po kojima se čovjek razvija. Samo što svojim umom ne možemo odjednom dokučiti te istine. Kad čitamo svaki dan te rečenice one dotaknu nešto u nama i vidimo nešto što nikada prije nismo spoznali.
Primjer. Rečenica: onome tko ima dat će se još više da ima, onome tko nema oduzet će se i ono što misli da ima. Čudna rečenica dok ne shvatiš da se radi o energiji. Čovjek bezvoljan i bez energije zaista ništa ne može učiniti, njime zaista mlati tko stigne, obitelj, sistem, prijatelji. I zaista mu se oduzme ono oko čega se trudi vrlo: posao, novac, obitelj. Čovjek se trudi, a nema energije. Katastrofa. Imati energiju… Besplodni razgovori čovjeku oduzimaju energiju, a i plodni razgovori ako traju bez kraja i konca također oduzimaju energiju. Određeni dio dana tihovati. A zašto? Da sačuvaš dragocjenu energiju. Da ne budeš ispijen kao da te vampir ispio. Dok pričaš, tobom vlada tvoj um. Kad šutiš ili tihuješ, vlast preuzima tvoja podsvijest koja te usmjerava i pokazuje slijedeći korak.

Još da napišem nešto što sam negdje pročitala. Neki istočnjak je rekao da mi zapadnjaci imamo sliku svetog Jurja koji ubija zmaja. Zapadnjaci u tome ne vide ništa loše jer zmija je sinonim za zlo. Kaže istočnjak da ta slika predstavlja nešto drugo, predstavlja reptila u nama. Ubili smo svoju podsvijest, reptilski dio mozga i sve pokušavamo shvatiti misaono. I to je jedan od glavnih problema i na ovom sajtu.
Misaono je odlično, filozofija je u redu, ali smo zaboravili ono što su čak naši djedovi bolje razumjeli. Povezati se sa svojom podsvijesti. Oni su boravili u prirodi, u šumi , na polju, način života je bio tišina i usamljenost.Zamislite samo kako su nas dotukli mobiteli gdje smo neprestano online. Kako nas je dotukao kapitalizam gdje su nam pokazivali veliku vrijednost novca, a pritom obezvrjeđivanje svega ostalog: hrane koju jedemo, posla koji radimo, obiteljskog života.

Reptilski dio mozga bio bi instinkt, sposobnost preživljavanja. Prednjim dijelom mozga čovjek današnjice želi si sve objasniti, ali unutar nas postoji instinkt koji je mudriji. Kao kad bi se cura udavala i njen ženik se čini savršen ako promatra logično, dobrostojeć, ljubazan. Ako se povremeno povuče u svoj unutarnji svijet, instinkt ili reptilski dio mozga joj može govoriti da je ljubaznost zaparavo slatkorječivost ili slično.Isto tako, može joj logika govoriti da je ženik mutan, podmukao, a instinkt može govoriti da je on iskrena osoba. Kad pričamo, onda smo teatralni, zabrinuti kako će nas doživjeti ljudi oko nas i koristimo prednji dio mozga. Kad smo u tihovanju ili svjesnoj i namjernoj šutnji puštamo da se probudi instinkt ili reptilski dio mozga.